Počeci i prva dva albuma (1977-1979)

Mark Knopfler, njegov mlađi brat David Knopfler, John Illsley i Pick Withers osnovali su grupu 1977. godine. Nazvali su se Dire Straits ("strašna nevolja") zbog loše financijske situacije u kojoj su se nalazili članovi grupe. Tijekom 1977. snimili su demo traku sa pet pjesama koja je uključivala njihov budući singl "Sultans of Swing". Na demo traci su se nalazile verzije pjesama "Wild West End", "Sultans of Swing", "Down to the Waterline", "Sacred Loving" (pjesma Davida Knopflera) i "Water of Love". Odnijeli su traku DJ-u Charlieu Gillettu, koji je vodio radio program "Honky Tonk" na BBC radio stanici. Grupa je samo htjela savjet, međutim Gillettu se toliko svidjela glazba da je pustio "Sultans of Swing" u svom programu. Dva mjeseca kasnije, Dire Straitsi su potpisali ugovor sa izdavačkom kućom Phonogram Records. Uspjeh grupe je došao prekasno za prvobitnog bubnjara Patricka Scotta, koji je napustio grupu sredinom 70-ih vjerujući da se neće uspjeti probiti na scenu.

U listopadu 1977. snimili su demo trake pjesama "Southbound Again", "In the Gallery" i "Six Blade Knife" za BBC radio, a u studenom su snimili pjesme "Setting Me Up", "Eastbound Train" i "Real Girl".



Prvi album, Dire Straits, snimili su u studiju Basing Street u zapadnom Londonu u veljači 1978. godine za 12.500 funti. Producent albuma je bio Muff Winwood. Album je nakon izdavanja u Ujedinjenom Kraljevstvu imalo vrlo malo promocije, i nije bio dobro primljen od strane publike. Međutim, album je privukao pozornost Karin Berg koja je radila u izdavačkoj kući Warner Bros u New Yorku. Osjećala je da je publika gladna takve vrste glazbe, ali u početku se samo jedna osoba u odjelu složila s njom. Većina pjesama na albuma odražavala je iskustva Marka Knopflera u Newcastleu, Leedsu i Londonu. "Down to the Waterline" prizivala je slike života u Newcastleu; "In the Gallery" je posveta kiparu i umjetniku Harryju Phillipsu iz Leedsa; "Wild West End" i "Lions" govore o prvim danima Knopflera u Londonu.

Te iste godine, Dire Straits su počeli turneju kao predgrupa za Talking Heads kada se ponovno izdana pjesma "Sultans of Swing" počela uspinjati na glazbenoj ljestvici u Ujedinjenom Kraljevstvu. To je dovelo do ugovora u SAD-u s izdvačkom kućom Warner Bros, i prije kraja 1978., Dire Straits su izdali svoj istoimeni album diljem svijeta. Privukli su više pažnje u SAD-u te zauzeli vrh glazbenih lista u Australiji i Novom Zelandu. Naposljetku je njihov debitantski album završio među prvih 10 u svakoj europskoj zemlji.

Sljedeće godine Dire Straitsi su započeli svoju prvu turneju u Sjevernoj Americi. Svirali su na 51 rasprodanih koncerata u periodu od 38 dana. "Sultans of Swing" je došla na četvrto mjesto glazbene liste u SAD-u i osmo mjesto u Ujedninjenom Kraljevstvu. Ta pjesma je postala jedan od najvećih hitova Dire Straitsa i učvrstila se u nastupima grupe uživo. Bob Dylan, koji je vidio nastup grupe u Los Angelesu, bio je toliko impresioniran da je pozvao Marka Knopflera i bubnjara vagina Withersa da sviraju na njegovom sljedećem albumu Slow Train Coming.

Snimanje pjesama za drugi album, Communiqué, odvijalo se u prosincu 1978. u studiju "Compass Point" u Nassauu. Album je izdan u lipnju 1979., a producenti su bili Jerry Wexler i Barry Beckett. Zanimljivo je da je album završio na prvom mjestu glazbene liste u Njemačkoj, a u isto vrijeme je i njihov prvi album bio na trećem mjestu. Drugi album sa singlom "Lady Writer" je nastavio sa sličnim monokromatskim raspoloženjem kao i prvi album, te je pokazao prošireni raspon Knopflerovih tekstova na uvodnoj pjesmi "Once Upon a Time in the West". U godinama koje nadolaze, ovaj pristup se počeo mijenjati zajedno sa postavom grupe.

Brothers in Arms razdoblje (1985-1986) Dire Straitsi su počeli snimati pjesme krajem 1984. u studiju Air Studios u Montserratu za njihov peti studijski album, Brothers in Arms, koji su producirali Knopfler i Neil Dorfsman. Bilo je dodatnih promjena u sastavu grupe, gdje je dodan drugi klavijaturist Guy Fletcher koji je prije radio sa sastavom Roxy Music i na glazbi za film Cal. Gitarist Hal Lindes je napustio grupu tijekom snimanja. Njegovo mjesto je preuzeo gitarist Jack Sonni iz New Yorka iako nije dobio službene zasluge kao punopravni član grupe na izdanju albuma. Američki jazz bubnjar Omar
Hakim se pridružio Terryju Williamsu na bubnjevima. Obojica su dobila zasluge na izdanju albuma.

Brothers In Arms je postao najprodavaniji album 1985. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu i veliki hit po cijelom svijetu. Izbacio je nekoliko singlova: "Money for Nothing", koja je zauzela prvo mjesto na glazbenoj listi u SAD-u i četvrto mjesto u Ujedinjenom Kraljevstvu, "So Far Away", "Brothers in Arms", "Walk of Life" i "Your Latest Trick". "Money for Nothing" je bio prvi video spot koji je emitiran na televizijskoj postaji MTV u Britaniji i uključivao je gostujuće vokale Stinga iz grupe The Police, čija se glavna melodija iz njegove pjesme
"Don't Stand So Close to Me" može čuti kao "I want my MTV" ("Ja želim svoj MTV") čime je Sting dobio zasluge kao tekstopisac pjesme. Pjesma je također osvojila Grammy nagradu za najbolji rock nastup grupe.

Naslovna pjesma albuma Brothers in Arms je navodno prvi svjetski singl izdan u CD formatu. Izdana je u Ujedinjenom Kraljevstvu kao promotivni materijal za nadolazeću svjetsku turneju. U međuvremenu, pjesma "Walk of Life" je bila najuspješniji komercijalni singl u Ujedinjenom Kraljevstvu gdje je zauzela drugo mjesto na glazbenoj listi. "Money for Nothing", "Walk of Life" i "Brothers in Arms" su postale pjesme koje se redovito izvode na nastupima grupe.

Komercijalni uspjeh albuma Brothers in Arms proizlazi i iz činjenice da je album bio prvi koji se prodao u milijun primjeraka u CD formatu i ima velike zasluge za njegovo lansiranje. Ujedno je to bio i jedan od prvih izdanih albuma na CD-u, u cijelosti digitalno obrađenih, što je vodilo one koji su rano prihvaćali nove tehnologije da smatraju ovaj album ako nešto što moraju obvezno kupiti. Album Brothers in Arms na CD-u je bio jedan od prvih koji je sadržavao materijal koji se nije nalazio na njegovom LP ekvivalentu (gramofonskoj ploči); sadržavao je punu verziju pjesme "Money for Nothing" cut, za razliku od one koja se pojavljuje na ploči. U stvari, CD sadrži proširene verzije svih pjesama na prvoj strani originalne gramofonske ploče, sa izuzezkom pjesme "Walk of Life". Novi glazbeni format je pružio Knopfleru odličnu priliku da pokaže svoje pedantne produkcijske vrijednosti na prošlim albuma grupe što je dovelo mnoge obožavatelje da kupe sve prijašnje albume u novom CD formatu.

Svjetska turneja koja je uslijedila izdavanju albuma bila je nevjerovatno uspješna. Turneja je započela 25. travnja 1985. u Splitu, gdje su se i vratili nakon tri tjedna da bi nastupili u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Dok su bili u Londonu da bi održali 13 uzastopnih koncerata u Wembley areni, grupa se tijekom popodneva 13. srpnja 1985. spustila malo niže uz cestu do Wembley stadiona da bi se pojavili na Live Aidu. Njihov izbor pjesama je uključivao "Money for Nothing" sa Stingom na pratećim vokalima. Turneja je završila u Sydneyu gdje Dire Straitsi još uvijek drže rekord u broju uzastopnih nastupa, čak 21. Zadnji nastup ovog produženog boravka u Sydneyju u travnju 1986. godine je snimljen i emitiran na televiziji u Australiji i Novom Zelandu i poznat je po calypso verziji pjesme "So Far Away". Grupa je također izvela improviziranu verziju poznate australske folk pjesme "Waltzing Matilda".

U razdoblju od dvije godine, Dire Straitsi su svirali na 247 nastupa u više od 100 različitih gradova.

U SAD-u, album Brothers in Arms je bio također uspješan, gdje je držao prvo mjesto na Billboard glazbenoj listi devet tjedana te je prodan u multiplatinastoj nakladi.

Stanka (1987-1990)

U 1987. godini Mark Knopfler se koncentrirao na solo projekte i glazbu za filmove. Dire Straits su se ponovno okupili 11. lipnja 1988. za koncert u čast 70. rođendana Nelsona Mandele na stadionu Wembley gdje su bili glavni izvođači. Pridružio im se Eric Clapton koji je zajedno s grupom izveo svoj hit "Wonderful Tonight" te svirao ritam gitaru na pjesmama "Romeo and Juliet" i "Sultans of Swing". Ubrzo nakon toga, bubnjar Terry Williams je napustio grupu.

U rujnu 1988. godine Dire Straitsi su se razišli, barem nakratko. Veliki uspjeh albuma Brothers in Arms i turneje donijeli su veliku količinu stresa članovima grupe, i Knopfler je objavio službeno raspuštanje grupe govoreći da "treba odmora od tog svega". Album s najvećim hitovima, Money for Nothing, izdan je u listopadu 1988. i zasjeo je na prvo mjesto glazbene liste u Ujedinjenom Kraljevtsvu.

Osim toga, tijekom ručka u Notting Hill restoranu, Knopfler je 1988. godine osnovao grupu The Notting Hillbillies, koja se fokusirala na country glazbi. Postavu grupe činili su: Guy Fletcher, Brendan Croker i Steve Phillips. Jedini album grupe je bio Missing...Presumed Having a Good Time izdan 1990. sa manjim hit singlom "Your Own Sweet Way". The Notting Hillbillies su bili na turneji ostatak godine, a pojavili su se i u televizijskom programu Saturday Night Live.

Knopfler će dalje isticati utjecaje countryja u suradnji s gitaristom Chetom Atkinsom na zajedničkom albumu Neck and Neck izdanom 1990. godine.


Ponovno okupljanje i zadnji albumi (1991-1995)

U siječnju 1991. godine, Knopfler, John Illsley i menadžer Ed Bicknell su odlučili ponovno okupiti grupu. Sada se sastojala od četiri člana:
Knopflera, Illsleya, te dvojice klavijaturista, Alana Clarka i Guya Fletchera.

Članovi grupe počeli su snimati pjesme za novi album, a ovoga puta su im se pridružili glazbenici: Paul Franklin, Danny Cummings na udaraljkama, saksofonist Chris White i gitarist Phil Palmer. Visoko cijenjeni američki bubnjar Jeff Porcaro je svirao bubnjeve na albumu, ali je odbio pozivnicu da se pridruži kao punopravni član grupe zbog obveza prema grupi Toto.

Rezultat je bio posljednji studijski album grupe, On Every Street, koji je izdan u rujnu 1991. godine, šest godina nakon albuma Brothers in Arms. Izdavanje albuma On Every Street je bilo veoma iščekivano, ali dočekano je sa izmiješanim kritikama i osrednjim uspjehom. Uvodna pjesma "Calling Elvis" bila je prvi singl u Ujedinjenom Kraljevstvu i dosegla je mjesto među prvih 30 na glazbenoj ljestvici. Još tri pjesme su izdane kao singlovi, zadnja od njih je bila pjesma "The Bug" koja sadrži prateće vokale Vincea Gilla, koji je također bio pozvan da se pridruži grupi ali je to odbio. Neki kritičari su smatrali novi album nedostojnim nasljednikom albuma Brothers in Arms. Iako se album nije prodavao toliko dobro kao prethodni, ipak je zauzeo prvo mjesto na glazbenoj ljestvici u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Bubnjar Chris Whitten se pridružio grupi kada su krenuli na napornu svjetsku turneju koja je trajala do kraja 1992. godine. Njihova zadnja turneja, iako glazbeno više dotjerana, nije bila uspješna kao prethodna svjetska turenja iz 1985.-86., i Marku Knopfleru je više bilo dosta takvih glomaznih operacija. To sve je prizemljilo grupu. Zadnja stanica na turneji i ujedno zadnji koncert Dire Straitsa održao se 9. listopada 1992. u Zaragozi. U svibnju 1993. godine, izdan je album koji je popratio turneju, On the Night. Kao i On Every Street, i ovaj album je dočekan sa miješanim kritikama.

Dire Straitsi su izdali posljednji album 1995. godine prije konačnog raspuštanja. Album Live at the BBC je izdan samo da bi odradili svoj ugovor sa izdavačkom kućom Vertigo Records. Njihov treći i zadnji album uživo (live album) je bio kolekcija snimaka iz razdoblja 1978.-1981. godine te je većim dijelom uključivao prvobitnu postavu grupe. Raspuštanje i ponovna okupljanja (1995-do danas)

Mark Knopfler je potiho raspustio Dire Straitse 1995. godine. Već ranije je izrazio želju da se ostavi velikih turneja koje su naposljetku dovele do razilaska grupe. Svoju karijeru kao solo glazbenik započeo je 1996. godine albumom Golden Heart.

Album Brothers in Arms je u kolovozu 1996. godine službeno dosegao nakladu od devet milijuna primjeraka. Tijekom te iste godine, cijeli katalog albuma Dire Straitsa je digitalno obrađen od strane Boba Ludwiga, i ponovno izdan u CD formatu u većini svjetskih zemalja osim u SAD-u. Tamo je postao dostupan tek u rujnu 2000. godine.

Knopfler, John Illsley, Alan Clark i Guy Fletcher ponovno su se okupili kao Dire Straitsi po zadnji puta 19. lipnja 1999. godine s Edom Bicknellom na bubnjevima na Illsleyjevom vjenčanju. Za tu priliku su odsvirali pet pjesama uključujući i Chuck Berryjevu pjesmu "Nadine".



Za četiri dobrotvorna koncerta tijekom 2002. godine, Marku Knopfleru su se pridružili John Illsley, Guy Fletcher, Danny Cummings i Chris White. Brendan Croker se pridružio Knopfleru tijekom prve polovice nastupa, gdje bi svirali materijale The Notting Hillbilliesa. Illsley bi se tada pridružio za pjesme iz doba Dire Straitsa.

Najnovija kompilacija, nazvana The Best of Dire Straits & Mark Knopfler: Private Investigations, izdana je u studenom 2005. godine. Sadrži materijale sa većine studijskih albuma Dire Straitsa kao i Knopflerove solo materijale i glazbu iz filmova. Album je bio dobro prihvaćen od strane publike.

Ograničena edicija albuma Brothers in Arms izdana je 2005. godine da bi se obilježila dvadeseta obljetnica izdanja albuma. Također je bila uspješna te je dobila nagradu Grammy za album s najboljom reprodukcijom zvuka.


Diskografija:
Studijski albumi

Dire Straits (1978.)
Communiqué (1979.)
Making Movies (1980.)
Love Over Gold (1982.)
Brothers in Arms (1985.)
On Every Street (1991.)

Albumi uživo
Alchemy: Dire Straits Live (1984.)
On the Night (1993.)
Live at the BBC (1995.)
Kompilacije
Money for Nothing (1988.)
Sultans of Swing: The Very Best of Dire Straits (1998.)
The Best of Dire Straits & Mark Knopfler: Private Investigations (2005.)