najbolja. meni.

Elvis Prisli i Memfis, grad muzike

Sa muzičkog stanovišta, selidba u Memfis bila je za Elvisa Prislija čista sreća. Grad je bio poznat kao kolijevka bluza. Ovdje su mnogi umjetnici postali slavni tokom pedesetih i šezdesetih godina, objavljujući neke od pjesama u kojima je uživao cijeli svijet.
Vremenom je Memfis postao raj za mnoge crnačke pjevače koji su tu mogli da se istaknu kao značajni muzičari. Ipak, producent gospel koncerata, na koje je Prisli išao, bio je bijelac. U ovoj crkvi, čiji su parohijani bili, uglavnom, bijelci,, mnoge pjesme izvodili su uglavnom bijelci. Jug Sjedinjenih Država bio je vrlo konzervativan pa su mnogi ljudi smatrali neprihvatljivim da crnci dolaze u njihove crkve.
Uprkos surovom rasizmu koji je bio prisutan na Jugu, mnogi bijelci voljeli su da na radiju slušaju crnačku muziku. Neke radio stanice odlučile su da ne prave razliku u muzici, tako da je radio omogućio prevazilaženje rasnih razlika.
Za Prislija, muzika je bila samo muzika, bez obzira na boju ili rasu. Slušao je i volio sve muzičke stilove. Pošto je živio blizu muzičkog centra grada, često je odlazio u muzičke radnje, barove i kafee da sluša muziku uživo, a ne samo preko radija. Provodio je mnogo vremena u crnačkom komšiluku, pa je jako zavolio njihovu muziku.

Sem Filips - čovjek koji je otkrio "kralja"

Dem Filips, direktor kompanije "Sun Records" bio je umoran od uobičajenih bendova koji se, uprkos talentu, nisu isticali nekim osobenostima. Bio je u potrazi za muzičarem koji će muzikom moći da izrazi svoju ličnost i očara publiku. Povremeno je gostovao na radiju i zaključio da su ulični svirači mnogo posvećeniji poslu. Ipak, ovi ljudi nisu imali pravu priliku da snime svoju muziku. Zato je 1950.godine odlučio da otvori "Memphis recording service", gdje bi svako mogao da snimi svoju muziku.
Studio je postao slavan. ali je ovo prilično umorilo Sema jer je u isto vrijeme radio i za radio stanicu. Uz to su ga mnogi prijatelji izbjegavali jer je dozvoljavao crncima da snimaju u studiju. Na kraju je studio zatvoren, ali je slijedeće godine osnovao "Sun Records". Iste godine, ritam-i-bluz postali su popularni u cijelom svijetu.
Osim sa Prislijem, kompanija "Sun Records" imala je ugovore sa mnogim značajnim muzičarima, kao, na primjer, sa Karlom Perkinsom, Džerijem Li Luisom i Džonijem Kešom, i postala je svjetski poznata rokenrol kuća. Ipak, status kompanije se pogoršao tokom šezdesetih godina, tako da je 1969.godine prodata. Uprkos ovome, Semova dostignuća imala su veliki uticaj. Čim je osnovan "rokenrol hol slavnih" 1986.godine, Sem je postavljen za producenta. Umro je u osamdesetoj godini, 30.jula 2003.godine.

"Pukovnik" Tom Parker

"Pukovnik" Tom Parker, menadžer Elvisa Prislija od 1955.godine, tvrdio je da je porijeklom iz Zapadne Virdžinije. U stvari, došao je iz Holandije i pravo ime mu je bilo Andreas van Kuik.
Rođen je 28. juna 1909.godine u Brendi, a u Sjedinjene Države preselio se kada je imao osamnaest godina. Neko vrijeme radio je u cirkusu. Prijavio se u vojsku 1929.godine i služio je četiri godine da bi dobio američko državljanstvo. Po demobilizaciji, nastavio je da radi u cirkusu. U to vrijeme uzeo je ime Tomasa Endrua Parkera, jednog od svojih šefova. Tokom četrdesetih godina, počeo je da se bavi kantri muzikom i postao je menadžer. Sa Prislijem ga je upoznao Bob Nil, Prislijev prvi menadžer jer je Parker bio menadžer čuvenom Henku Snou. U vrijeme kada su se njih dvojica upoznali, Prisli je ostavio snažan utisak na Toma Parkera koji je odlučio da izostavi Boba iz dogovora.Tako je stekao monopol nad Elvisovom zaradom.
U to vrijeme, Prisli je bio ushićen dugoročnim planovima da ga pretvori u "pjevačku filmsku zvijezdu". Pukovnik je tražio od Elvisovih roditelja da ga ubijede da napusti kompaniju "Sun Records" i da pređe u RCA. Na kraju se sve odvijalo po planu. Uskoro je Bob otpušten, a Parker je ostao Elvisov menadžer do kraja života. "Ćovjek koji je stvrio Elvisa" umro je 1.januara 1997.godine u osamdeset sedmoj godini.

Čuvena vojna uniforma

Dok je bio na obuci, Elvis je bio okružen novinarima. U to vrijeme svuda su se mogle naći fotografije na kojima je bio u uniformi. Bio je dodijeljen Drugoj oklopnoj diviziji i jedinici pod nazivom "Pakao na točkovima". U slučaju rata, nosio bi uniformu vojnog policajca.
Želio je da se prema njemu ponašaju kao i prema drugim vojnicima kako bi sačuvao status zvijezde. Dok je služio vojni rok, povremeno su ga kritikovali što pjeva i pleše u vojnim objektima. Plašio se da će ga drugovi izbjegavati ako bude imao poseban tretman. Neki ljudi vjeruju da je Elvis mobilisan upravo zato što su ga kritikovali konzervativci koji su zauzimali ključne pozicije u vojsci.
Kada su ga novinari pitali da li mu je život bio lakši u vojsci jer nije bio stalno okružen obožavaocima, Elvis je odgovorio:" Uopšte nije tako. Ja volim da budem u društvu svojih obožavalaca." Iako se ovakav odgovor mogao očekivati, on je rekao istinu. Obožavaoci su, uvijek, u blizini zvijezda, a Elvis je, kao niko drugi, volio da bude zvijezda.
Uzimajući sve ovo u obzir, veoma je važan savjet koji je dao budućim vojnicima: "Ako na bilo koji način pokušate da izrazite svoju ličnost, očekuju vas dvije godine pakla." Oblačio je vojničku uniformu, nikad se nije isticao niti pokazivao da se po bilo čemu razlikuje i uspio je da zadrži status zvijezde.

Veliki obožavalac sporta

"Volim nasilne sportove", izjavio je Elvis. Ljudi koji su mu bili bliski znali su za njegovu strast prema američkom fudbalu i borilačkim vještinama.
Američki fudbal je posebno omiljen sport u Sjedinjenim Državama. I bejzbol je prilično popularan, ali najpopularniji mladići u srednjim školama nisu igrači bejzbola, već fudbaleri. Čak i navijačice glasnije navijaju na utakmicama američkog fudbala. Prislija je zanimao ovaj sport i čak se priključio fudbalskom timu u srednjoj školi, ali se nije slagao sa svojim saigračima i odustao je. Neki izvori tvrde da su ga saigrači tjerali da se šiša. Nakon što je postao zvijezda, sastavio je svoj tim i, s vremena na vrijeme, odigrao bi po neku utakmicu.
Dok je bio u vojsci, naučio je karate i postao opsjednut tom vještinom. Po izlasku iz vojske, dobio je crni pojas i, u filmovima iz šezdesetih, pokazivao je svoje umijeće u akcionim scenama. Tokom sedamdesetih išao je na dođo (mjesto za trening borilačkih vještina) i pravio koreografiju za karate scene na snimanju. Na snimanju je nosio odjeću sličnu onoj za karate. Iako je napredovao u savlađivanju borilačkih tehnika, njegov instruktor je rekao da su "njegove sposobnosti ograničene na ono što je potrebno za pravljenje koreografije scena borilačkih vještina."

Iskoristiću ovu ljubav!

Tri mjeseca nakon što je demobilisan, Elvis je završio snimanje svog petog filma "Vojnički bluz" i vratio se iz Holivuda u Grejslend. Vernon, njegov otac, sada je tamo živio sa izvjesnom Davadom (Di) Stenli, koju je upoznao u Njemačkoj, i koja je dovela i svoja tri sina. Bila je udana za ofocira, ali je ipak imala vezu sa Vernonom. Elvis od početka nije odobravao ovu vezu, a kada je Di počela da preuređuje kuću, dobio je napad bijesa i izbacio je. Kasnije su se Vernon i Di vjenčali, a Elvis je konačno prihvatio njihovu vezu. Vernon je morao da napusti Grejslend
Prisli je, takođe, upoznao djevojku u Njemačkoj. Zvala se Prisila i bila je kćerka vazduhoplovnog oficira. Upoznao ih je jedan zajednički prijatelj, u novembru 1959.godine dok su Elvis i Vernon bili u američkoj vojnoj bazi u Njemačkoj. Prisila je imala samo četrnaest godina, ali je bila dovoljno odrasla da bi osvajala muška srca.
U to vrijeme, Elvis je u Memfisu bio u vezi sa Anitom Vud i mnogi su mislili da će se vjenčati. Pukovnik nije odobravao ovu vezu, ali Elvis nije ni mislio da se ženi. Raskinuli su 1961.godine, a kada se vratio iz vojske, ponovo je sreo Prisilu u Los Anđelesu. Postala je još ljepša, otkako ju je vidio prije dvije godine, i Elvis se zaljubio. Te godine pozvao ju je da provede Božić u Grejslendu. Oni koji su ih vidjeli zajedno govorili su:"Elvis je prvi put srećan nakon majčine smrti."
Slijedeće godine Prisila se upisala u srednju školu u Memfisu i živjela je u Vernonovoj kući. Elvis i Prisila su odlučili da se vjenčaju čim ona postane punoljetna.

Da li bi Elvis još uvijek mogao da bude živ?

Jedna od Elvisovih bivših djevojaka dobila je cvijeće iz Južne Amerike dvije nedelje nakon njegove smrti. Pošiljalac se potpisao imenom koje su samo njih dvoje znali.
Nekoliko sati nakon Elvisove smrti, neko se ukrcao u avion za Buenos Aires koristeći ime koje je Elvis često koristio. Da li je moguće da je preživio i pobjegao u Južnu Ameriku?
Jedanaest godina kasnije, Gejl Bruer Đorđo objavio je knjigu zasnovanu na ovim glasinama, pod naslovom "Da li je Elvis živ?", koja je izazvala mnogobrojne rasprave. U zaključku, ova knjiga potvrđuje glasine da bi Elvis mogao biti živ. Tabloidi često pišu o mogućem Elvisovom prebivalištu, a ljudi šalju fotografije na kojima se pojavljuje lažni Elvis. Ove sumnje podgrijavaju činjenice da niko nije bio prisutan kada je Elvis umro i da je odmah sahranjen. Neki smatraju da je u kovčegu bio neko sasvim drugi. Ipak, mnogi Elvisovi prijatelji i rođaci odbacuju ideju da bi Elvis mogao biti živ i govore da se ljudi zavaravaju zbog svoje jake želje da ga ponovo vide.
Finansijski gledajući, ova je glasina bila veoma profitabilna. Prema pisanju magazina "Forbes" 2003.godine, Elvis je zaradio četrdeset miliona dolara od autorskih prava. To je zaista rekord za mrtvog čovjeka! Izgleda da Elvis i dalje zaslužuje titulu "kralja".

Prisli i Ričard Nikson

Krajem sedamdesetih, Elvis je napisao pismo Ričardu Niksonu, u kojem je rekao: "Želim da pomognem spasavanju naše planete od širenja narkomanije, hipi i drugih destabilizajućih pokreta. Ako odlučite da me uključite u svoj tim, daću veliki doprinos bprbi protiv narkomanije i kampanji protiv komunista." Kada je poslije dvije godine izabran za predsjednika, Nikson je odlučio da iskoristi mladu zvijezdu.
Napokon se se sreli 21.decembra i porazgovarali o mogućim načinima sprečavanja mladih ljudi da upotreblljavaju narkotike i o čišćenju ulica od ovog poroka. Prisli je mislio da je bend "Beatles" uzrok problema, bar što se Amerike tiče, jer je njihova muzika poticala mlade na pobunu i savjetovao je Niksonu da zabrani ovu muziku. Kada je Prisli tek postajao zvijezda, Frenk Sinatra ga je ošto kritikovao, a sada, kada je grupa "Beatle" postala poznatija od njega, počeo je da se osjeća isto onako kao i Sinatra. Prisli je bio kivan na članove poznatog benda već dugo, posebno na Džona Lenona. Kada su se sreli, Nikson je Elvisu uručio značku kojom je dobio ovlaštenje da štiti građane od narkotika i drugih zabranjenih supstanci i tražio je od njega da povrati povjerenje mlade generacije u državne institucije. Prisli je bio veoma zahvalan i za uzvrat je poklonio Niksonu revolver "kolt" i nekoliko porodičnih fotografija.
Nikson je rođen 1913.godine u Kaliforniji, a 1946.godine postao je repiblikanski senator. Šezdesetih se kandidovao za predsjednika i za guvernera Kalifornije, ali je izgubio. Ponovo se kandidovao za predsjednika 1968.godine i pobijedio. Dobio je drugi mandat 1974.godine, ali je morao da da ostavku nakon afere Votergejt. Umro je u osamdeset i prvoj godini života, 1994.godine.

Prisli i Džon Lenon

Godine 1965-e, 27 avgusta zaustavila se limuzina pred Prislijevim imanjem. Iz automobila su izašla četvorica članova benda "Beatles" i krenula na istorijski susret sa kraljem rokenrola.
Džon Lenon je rođen 1940.godine u Liverpulu, u Engleskoj, a svoj prvi rok sastav osnovao je 1955.godine. Pridružili su mu se Pol Mekartni i Džordž Harison. Grupa je u početku nosila ime "The Silver Beatles". Četvrti član, Ringo Star, priključio im se 1962.godine i stvoreni su "Beatles". U početku su bili vrlo popularni u Engleskoj, a njihova slava se 1964.godine proširila i na Sjedinjene države, čime je počela "bitlmanija", Istorijski susret njih petorice odigrao se godinu dana kasnije.
Prisli i članovi benda svirali su malo zajedno, zatim su Elvis i Džon igrali američki fudbal u dvorištvu. Džon je izjavio: Prisli je naš idol. Da nije bilo njega, vjerovatno ne bi bilo ni grupe Beatles." Ipak, njihovi politički pogledi razlikovali su se do te mjere da je Elvis tajno pokušao da ubijedi Niksona i Edgara Huvera, direktora FBI, da protjeraju Lenona iz zemlje. Zanemarivši činjenice da je i sam konzumirao droge, optužio je Lenona da prodaje drogu američkim tinejdžerima. Džon je, pak, Elvisa smatrao tipičnim američkim kontervativcem koji podržava rat u Vijetnamu.
Nakon raspada benda 1979.godine, Džon je sa svojom suprugom Joko Ono učestvovao u brojnim antiratnim demonstracijama. Objavio je solo album pod nazivom "Imagine". Jedan obožavalac ga je ubio ispred njegove kuće 8.decembra 1980.godine. Ova smrt je šokirala cijeli svijet. Ipak, njegova muzika, kao i muzika Elvisa Prislija i dalje osvajaju svijet.

Prisli i En Margaret

Nakon povratka iz vojske, Elvis je, po ideji svog menadžera, odlučio da se posveti samo snimanju filmova. Glumio je glavne uloge i pjevao u mnogim tinejdžerskim filmovima. Ovi filmoni su bili vrlo popularnim a glumica En Margaret, njegova partnerka u nekoliko filmova, uživala je veliku popularnost.
En je rođena 28.aprila 1941.godine u Stokholmu, u Švedskoj, a sa svojom porodicom se preselila u Sjedinjene Države 1946.godine. U osnovnoj školi je naučila da pleše. Napustila je srednju školu jer je htjela da postane igračica. Glumila je u nekoliko televizijskih serija i u mnogim pozorišnim komadima. Primjetio ju je jedan holivudski režiser i 1961.godine snimila je prvi film, "Džep pun čuda". Slijedila je parodija na Elvisov život u vojsci iz 1963.godine, "Zbogom ptičice", koji joj je donio slavu. Prvi put se pojavila na platnu uz Elvisa u filmu "Živio Las Vegas", nakon kojeg je postala američki seks simbol. Film je prikazivao siromašnog trkača koji pokušava da pobijedi i osvoji srce voljene djevojke. Ubrzo su scene u kojima ona pleše sa Elvisom postale uobičajene u svom klasičnim filmovima. En je jedna od onih osoba koje su doprinijele porastu Elvisove popularnosti kao glumca. Nikad nije smatrana sporednim likom, već su na snimanjima ona i Elvis bili ravnopravni.
Glasine da su njih dvoje u vezi bile su normalne za Holivud. Tračerska rubrika u tabloidima donijela je spisak ljudi sa kojima je En, navodno, bila u vezi, a na ovoj listi našao se i Elvis Prisli. Nekoliko godina kasnije, 18.avgusta 1977.godine, bila je među dvije stotine zvanica na Elvisovoj sahrani.

Smrt usamljenog kralja

Nakon depresija, lijekova, opijuma, ponovo je počeo da nastupa i odlazi na turneje.
Volio je da pjeva u inostranstvu ili da nastupa u mjuziklima, kao i ranije, ali je njgov menadžer podigao proviziju za oporezive ugovore. Elvisu je bilo teško da raskine dogovor sa Prkerom.
"Više mi se ne dopada", rekao je četrdesetogodišnji Elvis 1975.godine. Zbog lošeg zdravlja morao je da otkazuje nastupem a kada je nastupao, glas mu nije zvučao moćno. Do tada niko nije uspio da ga odvikne od upotrebe ijekova, pa ni Linda Tompson, njegova nova djevojka. Bila je puna života i bila je Elvisova ljubavnica i njegovateljica, ali kao i Prisila prije nje i ona je željela slobodno da živi i napustila je Elvisa u novembru 1976.godine. Njeno mjesto zauzela je dvadesetogodišnja Džindžer Olden. Činjenica da izlazi sa mladom ženom, podsjetila je Elvisa na mladost. Ipak, i dalje je bio svjestan da mora da vodi računa o svom zdravlju.
I onda se prosto desilo. Prisli je, 16.avgusta 1977.godine otkazao turneju koja je trebalo da počne slijedećeg dana i sastao se sa svojim timom. Kasnije, po povratku kući, igrao je skvoš cijelu noć, sa Džindžer i još jednim parom, i ostao je budan do pola osam ujutro. Džindžer je odmah otišla u krevet, ali Elvis nije bio umoran i, čitajući knjigu otišao je u kupatilo da se opusti. To je bilo u osam sati. Oko dva sata poslijepodne Džindžer se probudila i pronašla Elvisa na podu kupatila. Niko nije znao kada se onesvijestio. U bolnici su kao vrijeme smrti naveli tri sata po podne, ali je on već bio mrtav kada ga je Džindžer pronašla. Zvanični uzrok smrti bio je prestanak rada srca, mada se još uvijek vjeruje da se predozirao.

Godišnjica smrti „kralja rokenrola“



Preko 35.000 poklonika muzike „kralja rokenrola“ Elvisa Prislija okupilo
se u Grejslendu, kako bi odali poštu pevaču bdenjem sa svećama
povodom 36-godišnjice njegove smrti.

Poštovaoci Elvisa Prislija iz celog sveta, okupili su se na godišnjem
hodočašću u Grejslendu kako bi odali poštu „kralju rokenrola“, bdenjem
sa svećama povodom 36-godišnjice njegove smrti.







Na hiljade obožavalaca sa upaljenim svećama je u tišini hodalo kroz
„Baštu meditacije“ u Grejslendu, Prislijevom domu u Memfisu.

U bašti se nalazi njegov grob, kao i grobovi njegove majke, oca i babe,
prenosi AP.






Svake godine, obožavaoci Prislijeve muzike i filmova dolaze u Memfis
na „Elvisovu nedelju“, jednonedeljnu proslavu njegovog života i karijere.
Prisli je preminuo 16. avgusta 1977. godine od srčanog udara.

Bdenje je vrhunac „Elvisove nedelje“, a ove godine je delom organizovano
i u „Steks studiju“, koji je objavio luksuzno izdanje od tri albuma Elvis at Stax.
Bdenja su počela kao nezvanična okupljanja godinu dana posle njegove smrti,
da bi prerasla u veliki turistički događaj.





Obožavaoci sada počinju da se okupljaju ispred Grejslanda pre bdenja, a mnogi
ostaju do jutarnjih sati.

Prošle godine Elvisova bivša supruga Prisila Prisli i njihova ćerka Lisa Mari Prisli,
obratile su se okupljenim obožavaocima kojih je bilo oko 75.000, prvi put od
kada su bdenja počela. Policija je procenila da je ove godine na bdenju bilo
preko 35.000 ljudi.


rts.rs

Životna priča Elvisa Prislija: Sjaj i beda pop ikone 20. veka

Za života postao je simbol Amerike, što je ostao i posle smrti, a brojna nagađanja oko njegove neverovatne karijere i stalni interes za njegov privatni život pokrenuli su ogromnu turističku i zabavnu industriju oko fenomena Elvisa Prislija.



Elvis Aron Prisli rođen je 8. januara 1935. u mestu Tupelo, na jugu Misisipija u siromašnoj porodici. Ekonomski gledano, rodio se u pogrešno vreme i na pogrešnom mestu. Kasnije je dosta i sam o tome govorio.

- Mogao bih da kažem da smo živeli s pogrešne strane pruge. Ali, u to vreme u Tupelu i nije bilo prave strane. Niko nije imao bogat obrok. Nikada nismo gladovali, ali smo često bili na ivici - pričao je legendarni muzičar, čiji su roditelji Vernon Elvis i Gledis Lav Prisli svoj skromni dom opremili za dva dečaka, ali je Elvisov brat blizanac, koji je na svet došao 35 minuta pre njega, umro prilikom porođaja.

Odrastajući kao jedinac imao je blizak odnos sa oba roditelja, ali je naročitu privrženost gajio prema majci. Stasavao je u veoma pobožnoj porodici koja je redovno posećivala crkvene mise na kojima je mladi Elvis rastao okružen gospel muzikom u kojoj je našao svoju početnu muzičku inspiraciju. Već sa deset godina imao je prvi nastup na takmičenju u lokalnoj školi, gde je obučen kao kauboj stajao pored mikrofona i pevao pesmu Stara Šep. Nekoliko meseci kasnije za rođendan je dobio svoju prvu gitaru, a od rođaka je naučio i prve akorde na njoj.

“Mamin sin koji ne ume da peva”

- Gledao sam ljude kako to rade pa sam polako učio da sviram, ali nisam mogao da pevam u javnosti, bio sam stidljiv - priznao je Elvis, koji se sa porodicom 1948. preselio u Memfis, gde je upisao srednju školu. I dalje je bio veoma povučen i sramežljiv, pa su ga drugari često zadirkivali da je mamin dečko.

Taj neprimetni crnokosi dečačić samo je jednom skrenuo pažnju na sebe i to kada mu je profesorka muzičkog dala nisku ocenu uz obrazloženje da ne zna da peva. Iznervirani Elvis sledećeg dana došao je sa gitarom na čas i otpevao tadašnji veliki hit “Keep them cold icy fingers off me”. Profesorka je morala da prizna kako je pogrešila, a ocena je bila popravljena.

Od vozača kamiona do svetske zvezde

Maturirao je 1953. godine nakon čega se zaposlio kao vozač kamiona, a usput je upisao i večernju školu za električara. Ipak, nije odustao od muzičke karijere koja mu tih godina nije bila naklonjena jer ga je nekoliko grupa iz Memfisa odbilo, a i prijatelji su ga kritikovali da je bolje da vozi kamion jer ne zna da peva.

Ne obazirući se na to, Prisli je krajem 1953. u studiju prijatelja snimio pesmu posvećenu majci, koja je dugo bila privatno vlasništvo, a koja se danas tretira kao veoma vredan unikat. Na snimanju je privukao pažnju vlasnika diskografske kuće San rekords, Sema Filipsa, koji je odmah shvatio da mlađani Elvis ima sopstveni stil. Pozvao ga je da snimi prvi album.

Producent gramofonskih ploča ser Svivel Hips često je kasnije govorio kolegama: Kada bismo pronašli dečka belca sa glasom i lirskim stilom crnaca, svi bismo zaradili bogatstvo.

Frenk Sinatra: “Ja sam samo pevač,
Elvis je oličenje američke kulture”

Elvis je definitivno fenomen koji traje jer njegovoj popularnosti nije mogla da naudi ni smrt. On je i danas veoma popularan i milioni obožavalaca posećuju njegovu kuću svake godine.

Njegova muzika uticala je na mnoge nove, mlade izvođače. Bez Elvisa ne bi bilo ni Bitlsa, a kamoli onih grupa i pojedinaca koji su nastali nadahnjujući se njihovom muzikom. Mnogi su o njemu govorili lepo, a neke rečenice poput one Frenka Sinatre još se prepričavaju:

“Ja sam samo pevač, Elvis je oličenje cele američke kulture.”

Pre nego što je napunio dvadeset jednu godinu, stekao je prvi milion dolara i priveo prvih sto devojaka.

- Bio je neverovatno lep. Svesno i odlučno srušio je seksualne tabue pedesetih godina. Privlačnim su ga smatrale kako žene tako i muškarci, rekla je profesorka Dos, autorka knjige “Elvis kultura: obožavaoci, vera i imidž”.

Zvezda je rođena

Njegovi prvi singlovi That’s All Right, Mama i Blue Moon Kentucky imali su veliku lokalnu popularnost. Izdavani su pod okriljem San rekordsa u razmaku od po nekoliko meseci i nema sumnje da su te pesme udarale temelj onome što će biti poznato pod imenom rokenrol. Zvuk u ovim pesmama sugerisao je mladog čoveka koji slavi slobodu, spremnog da radi bilo šta, da ode bilo kuda. Ubrzo su usledili i prvi nastupi u klubovima, a glasine o mladiću čudnog stila odevanja i sjajnog glasa sa neobičnim pokretima na sceni proširile su se Amerikom.

Godine 1956. objavio je svoj debi album Elvis Presley koji je prodat u više miliona primeraka i svima je bilo jasno da je zvezda rođena.

- Ne znam ništa o muzici, a ne biste ni vi morali da znate da ste na mom mestu - izjavljivao je Elvis u tom periodu.

Kralj

Novine su tada pisale da su nakon koncerta u Viskonsinu lokalni dušebrižnici poslali pismo FBI u kojem se navodi da je Elvis velika opasnost po Ameriku jer svojim ponašanjem na sceni izaziva seksualnu strast kod omladinki. Kolumnistkinja Heda Hoper je ovog bivšeg vozača kamiona opisala kao tugaljivu pretnju za tinejdžerke, a propovednici u crkvama širom Amerike na njega su bacali kletve koje su ranije bile rezervisane za samog đavola.

Uprkos tome, Elvis je i dalje koristio svoj glas, gitaru, a najviše svoje kukove da obožavateljke dovodi do ludila. Doktori su njihovo kolektivno ponašanje opisali kao erotomaniju, koja ih je dovodila do pomamne javne masturbacije, kaže Andrea Lav u knjizi Ljubavni život bogatih i slavnih.

- Ako je tačno to što kažu za moje pevanje, ja bih bio neka vrsta seksualnog manijaka i s pravom zatvoren u nekoj instituciji, izjavio je Kralj koga su kolege iz poštovanja tako nazvale.

Elvis industrija

Godinu dana kasnije Elvisov doživotni menadžer Parker pokrenuo je čitavu marketinšku muzičku industriju sa etiketom Elvis, od bedževa, postera, majica, zvonastih pantalona, čarapa, igračaka do ruževa za usne i kolonjske vode. Teret slave bio je toliki da je Prisli u potpunosti morao da promeni način života. Nije smeo da se pojavi sam na ulici, spavao je danju a tek uveče bi izlazio napolje, ali ni tada nije bio pošteđen obožavalaca koji su ga pratili u stopu.

Iste godine kupio je ogromnu palatu na obodu Memfisa u državi Tenesi, koju je nazvao Grejslend. Ova vila je sad mesto koje posećuju poštovaoci njegovog lika i dela. Američki istoričari koji su proučavali život Elvisa Prislija zaključili su da je on zbog siromašnog detinjstva pokazivao megalomanske osobine.

On nikada nije kupio jedan automobil, nego bi uvek kupovao njih desetak odjednom. Ali nikada nije zaboravio šta znači živeti u bedi i zato se uvek trudio da pomaže drugima. Prijateljima je kupovao preskupe poklone, a jednom prilikom je siromašnoj starici koja je ostala bez doma kupio kuću. Davao je donacije dobrotvornim ustanovama i crkvi. Bio je vrlo religiozan.

Ljubav, ženidba, kćerka

Prislijeva karijera bila je prekinuta 1958. kada je regrutovan za odsluženje vojnog roka u Nemačku na dve godine. Tamo je upoznao mladu devojku Prisilu koja mu je postala žena, a kasnije i vrlo seksi filmska zvezda. Prisila je tada imala samo četrnaest godina. Bila je ćerka oficira u Elvisovoj jedinici, koji je naterao svog budućeg tasta da Prisilu pošalje u Memfis. Čim je završila svoje formalno obrazovanje, otišla je u školu za devojke, ali se sve vreme pripremala za svoje mesto uz pevača.

Venčali su se kada je napunila dvadeset jednu godinu. Spisateljica Andrea Lav je u svojim tekstovima o njihovom ljubavnom životu otkrila da je Prisila zatrudnela tokom samog medenog meseca, i tačno devet meseci kasnije rodila se Liza Mari.

Smrt majke

Dok je bio u vojsci, Elvisu je umrla majka i on od tog trenutka više nikada nije bio isti. Počeo je da uzima pilule za spavanje, na koje se brzo navikao. Nakon povratka iz vojske 1960. njegov menadžer je potpisao ugovor u Holivudu po kojem je Elvis bio dužan da svake godine snimi po tri filma. Prestao je da nastupa i u potpunosti se posvetio filmovima, koji su iz godine u godinu bili sve lošiji.

- To su filmovi u kojima južnjak prebije nekog momka pa mu onda peva. Ali i oni donose veliki profit - priznao je Elvis.

Tako je krenula i njegova uspešna filmska karijera u kojoj je snimio preko trideset filmova, uglavnom mjuzikla. Njegova publika je ta ostvarenja okarakterisala kao staromodna, dok su se na muzičkoj sceni pojavile još neke zvezde koje su nudile drugačiji stil, poput Dorsa i Grejful Deda. Ipak, ni to ga nije sprečilo da pravi hitove i upravo tada nastaju pesme: Viva Las Vegas, Little Les Conversation, In the Getto, Suspicious Minds koji su udarili temelje kvalitetnog rokenrola.

“Gremi”


Tek 1968. kratkim bljeskom odgovorio je na izazov nove ere, nastupom u specijalnom TV šou programu gde se predstavio u najboljem izdanju, baš onako kako treba da zvuči i izgleda neko ko je s pravom poneo laskavu titulu kralja. Elvis je nosio crno kožno odelo i pevao stare hitove na nov način.

Reakcije gledalaca bile su neverovatne. Već sutradan televiziji NBC, koja je prenosila šou, prispelo je preko šezdeset hiljada pisama obožavalaca. Tada se Prisli vratio živim nastupima i prestao da snima filmove. Godine 1971. postao je prvi rokenrol izvođač koji je dobio prestižnu nagradu Gremi za životno delo, ali njegov blistavi povratak trajao je kratko.

“Razvod me je uništio”


Njegovi mnogi privatni problemi počeli su da izlaze na površinu, zavisnost od lekova, nezadovoljstvo i bračni problemi, rezultirali su lošim koncertima. Kap koja je prelila čašu bio je definitivan razlaz sa suprugom Prisilom koja je njihovu ćerku odvela sa sobom. Prisila je često bila zapostavljana od strane supruga koji je pored nje imao dosta ljubavnica. Prisila je znala šta se događa, a život u kući u Grejslendu sve je više gušio. Razvod je ozvaničen 1972. godine. Šest godina od udaje ona je konačno bila slobodna, a kao utehu dobila je dva miliona dolara.

- Zabava je moj život, mislio sam da ona to razume kada se udala za mene. Volim da učinim ljude srećnim, a moj život je nesrećan i uništen - rekao je tada Prisli.

Ovaj prelomni trenutak u njegovom životu označio je početak definitivnog prepuštanja sudbini i drogama. Bio je svestan da se lagano ubija uzimanjem sitnih pilula, ali protiv toga nije mogao da se bori. Život mu se činio preteškim. Imao je milione obožavalaca, ali se osećao usamljenim. Bio je jedina prava američka pop ikona koja je 1973. ušla u istoriju televizije budući da je njegov čuveni nastup Aloha From Hawaii prvi koncert preko satelita prenošen u celom svetu.

Sunovrat zvezde

Ni to mu nije bilo dovoljno jer je njegov bahati način života uzimao svoj danak. Kralj je bez prestanka uzimao sedative, antidepresive i tablete za spavanje. Ponekad bi toliko konzumirao sedative da je jedva disao. Uzimao je kvejlud koji je u Holivudu poznat kao ljubavna droga i pomoćnicima je naređivao da mu pronađu doktora koji je bio voljan da mu prepiše te tablete. Kada jednom prilikom nisu uspeli u tome, po rečima njegovih asistenata, Elvis je skočio na sto, izvukao pištolj i rekao:

- Ako ja to hoću, kupiću celu prokletu apoteku! Dobiću šta hoću. A vama je bolje da shvatite da ćete biti ili na mojoj strani ili ćete biti protiv mene!

Koncerti su mu bili prave katastrofe, ponekad je reči pesama morao da čita na tabli koju su pridržavali pomoćnici, a često je pričao nepovezano. Slika u novinama i na plakatima bila je svetlosnim godinama daleko od one koju je svakog jutra video u svom ogledalu. Niko nije hteo, ali ni morao da mu kaže - to nije bila slika kralja.

Smrt

Obožavaoci su mu ipak sve oprostili. Poslednji javni nastup imao je 26. juna 1977. godine u Indijanopolisu, a 16. avgusta iste godine je pronađen mrtav na podu svog kupatila u Grejslendu. Tada je imao 42 godine. Prislijeva poslednja devojka izjavila je kako je neposredno pred njegovu smrt pokušala da ga spreči da uzme drogu. Odbio je uz reči: Treba mi. Analizom krvi u njegovom telu pronađeno je deset vrsta droga.


story