Troja

**Učlanjen** : 28.03.2011

[You must be registered and logged in to see this image.]

Troja je legendarni grad i središte, gotovo mitološkog, Trojanskog rata, koji je opisan u epskom ciklusu, a posebno u Ilijadi, epskoj poemi koja se pripisuje Homeru. Izraz Trojanci se odnosi na pripadnike društva i kulture predela koji se naziva Troja. Danas je to arheološko nalazište, u blizini morske obale u severozapadnoj Turskoj ili jugozapadno od Dardanela.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Za vreme rimske vladavine na ovom mestu, rimski imperator Avgust, je podigao grad Ilijum.

Razvijao se sve do postavljenja Konstantina za imperatora, a u konstantnom ekonomskom padu bio je tokom vizantijske ere. Godine 1870., bogati nemački biznismen, Hajnrih Šliman, otkrio je prve tragove Troje. Kasnija iskopavanja dokazala su postojanje nekoliko gradova sukcesivno izgrađenih jedan za drugim. Za jedan od najranijih gradova, Troju VII, misli se da je Troja koju opisuje Homer.

Starogrčki istoričari smatraju da se Trojanski rat odigrao u periodu 12, 13. ili 14. veka pre nove ere. Arheološko nalazište Troja je dodato na listu svetske zaostavštine UNESCO-a.

U Ilijadi, Akejani postavljaju kamp u blizini ušća reke Skamander, gde su im usidreni brodovi. Grad Troja stoji na vrhu brda, duž doline Skamander, gde se bitka i odvija. Nalazište antičkog grada je nekih 5 kilometara od obale, ali su ušća reke Skamander u vreme Trojanskog rata bila gotovo na rubu grada, čime su tvorila prirodnu odbranu od svih osvajačkih sila.

Pored Ilijade, Troja se pominje i kroz mnoga druga dela stare Grčke, od kojih
izdvajamo Homerovu Odiseju. Grci i Rimljani su smatrali da je Trojanski rat istorijska činjenica, a Homerovu Troju su povezivali sa gradom u Anatoliji. Aleksandar Veliki je posetio ovo nalazište 334. godine pre nove ere, gde je održao počast Ahilu i Patroklu.

Nakon otkrića Luvijanskog bikonveksnog pečata 1995. godine, na nalazištu Troje VII je izbila vatrena diskusija povodom određivanja jezika kojim se u Troji govorilo. Sve veći broj arheologa prihvata mišljenje da je Troja pripadala širokom pojasu luvijanskog govornog područja, iako i dalje nije sigurno da je luvijanski bio primarni jezik.

Mala grupa pisaca navodi da Homerova Troja nije bila smeštena u Anatoliji, kako mnogi misle, već negde drugde: u Engleskoj, Hrvatskoj ili Skandinaviji. Ove teorije arheolozi nisu prihvatili. Danas se zna za postojanje čak devet gradova, koji su podignuti jedan nad drugim u periodu od 3.000. godine pre nove ere do 1. veka nove ere.

Ispod ruševina rimskog grada podignutog na ovoj lokaciji, Troje VIII, pronađeni su dokazi o brojnim društvenim zajednicama iz bronzanog doba. Prema grčkoj mitologiji, rat je vođen između Trojanaca i Grka. Povod je Parisova otmica prelepe Jelene, žene Menelaja, kralja Sparte. Ilijada opisuje poslednju godinu opsade Troje, dok Odiseja opisuje Odisejev povratak kući posle rata.

Rat je izvorno potekao iz svađe između boginja Atene, Here i Afrodite. Nakon što im je Eris, boginja disharmonije, predala zlatnu jabuku, poznatu kao Jabuku razdora, koja je namenjena najpravičnijoj boginji. Zevs je boginju poslao Parisu, koji je presudio u korist Afrodite, čime je jabuka pripala njoj. U znak zahvalnosti, Afrodita je omađijala Jelenu da se zaljubi u Parisa, koji ju je odveo u Troju. Agamemnon, kralj Mikene i brat Jeleninog muža Menelaja, poveo je ekspediciju u Troju i opkolio grad zbog parisove uvrede. Opsada je trajala deset godina.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon smrti brojnih junaka, najviše Ahila i Ajaksa, kao i trojanskih Hektora i Parisa, grad je pao kao rezultat podvale, danas poznate pod nazivom Trojanski konj. Grci su ubili većinu muškaraca, a ostale porobili; ostavili su žene i decu, opljačkali i spalili hramove i crkve, čime su zaslužili osvetu bogova. Samo se mali broj Grka uspešno vratio svojim kućama, dok je većina naselila obližnja ostrva i tamo napravila zasebne kolonije.

Danas je na ovom mestu turski grad Truva, koji je, u međuvremenu, postao prava turistička lokacija upravo zbog svoje bogate istorije. Arheološko nalazište se zove Troja. To je naziv koji mu je dodelila turska vlada i kao takav se pojavljuje na svim geografskim kartama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 29.03.2011

[You must be registered and logged in to see this image.]

Otac Pelej, koji zbog starosti nije mogao poći u ratni pohod, sinu Ahileju darovao je svoj oklop, veliko koplje od tvrdog jasena i bojna kola koja su vukli besmrtni konji. Sve to božansko oružje Peleju su darovali bogovi u trenutku kada se oženio božicom Tetidom. Ahil pak ih je itekako znao rabiti u bitkama pod tvrdim zidovima Troje. Devet godina hrabro se Ahilej borio na čelu Mirmidonaca pod zidinama Troje, devet je godina pojava Ahileja i samo njemu odanih Mirmidonaca izazivala grozu i strah u redovima Trojanaca. Ahejska (grčka) i trojanska vojska i vojskovođe podjednako su poštovali i divili se Ahilevoj hrabrosti i ljudskosti, no, ne i Agamemnon. Iako je Agamemnon bio veliki kralj i vojskovođa, ipak ga nisu krasila obilježja ljudskosti. Naime, mrzio je Ahileja i nikako se nije mogao pomiriti da je njegov podređeni bolji od njega. Dugo je Agamemnon prikrivao svoju ljubomoru i netrpeljivost prema Ahileju, a onda jednom, bilo je to desete godine opsade Troje, nije se mogao suzdržati i izazvao je svađu s Ahilejom koja je umalo dovela do raspada cijele ahejske vojske. Te desete godine opsade Troje u grčkom je taboru zavladalo nezadovoljstvo i veliki nespokoj. Vojnicima je bilo dosta ratovanja koje nikamo nije vodilo, a vojskovođama je sve više smetala neodlučnost za zapodijevanje odlučujuće i konačne bitke, a sve su više i uviđali da od bogatog plijena neće biti ništa. U taboru se sve više osjećala nestašica, a naročito je nedostajalo hrane. Da bi ahejskoj vojsci podigao ćudoređe i vratio samopouzdanje, Ahilej je sa svojim Mirmidoncima napao jedno susjedno kraljevstvo Troji i tamo pribavio obilje hrane i živežnih potrepština za vojsku. U tom je pohodu oteo i kćer Krisovu imena Kriseida. Kris je bio svećenik boga Apolona. Diobom plijena lijepa je Kriseida pripala Agamemnonu, a Ahilej nije imao ništa protiv jer je volio Briseidu koju je zarobio u prethodnom pohodu. No, slijedećeg dana u taboru Ahejaca pojavio se Kriseidin otac i zatražio od Grka natrag svoju kćer, te za nju ponudio veliki otkup. Iako se svim vojskovođama dopala ponuda, Agamemnon je to odbio uz obrazloženje da mu se djevojka dopada i da je neće dati ni za što na svijetu. Svećenik Kris je otišao, ali se obratio bogu Apolonu sa zamolbom za osvetu Ahejcima. Apolon ga je uslišao, sišao je s Olimpa i srebrenim lukom i strijelama taborom Ahejaca proširio je kugu. Vojnici su umirali, a Agamemnon ništa nije poduzimao da umiri gnjevnog boga Apolona. Kada je stanje postalo nepodnošljivo Ahilej je sazvao sabor vojskovođa (kraljeva) kako bi na njemu odlučili što im je činiti. Agamemnon se silno uvrijedio što je Ahilej sazvao sabor, pa je odlučio da mu se osveti. Kada je vrač Kalhant objavio skupštini da se Apolon može udobrovoljiti tako da se Kriseida vrati ocu bez otkupnine, te da mu se Ahejci ispričaju, Agamemnon se okomio i na samog Kalhanta. Ahilej je stao u obranu staroga Kalhanta, a Agamemnon je teškim uvredama napao Ahileja i okomivši se na pitanje njegove časti. Na kraju je Agamemnon obećao da će se poradi interesa vojske odreći Kriseide, ali da će u zauzvrat uzeti jednu od robinja svojih podređenih. Naravno, izabrao je Briseidu. Ahilej se ponio časno i poštujući stegu pomirio se da Briseida pripadne Agamemnonu, no, pred svima se obvezao da više neće ratovati i bojevati sve dok mu se Agamemnon ne ispriča za nanijete uvrede i pred cijelom ga Ahejskom vojskom ne zamoli da se vrati u bitke. Otišao je na obalu mora i iz plavetnih dubina dozvao je svoju majku božicu Tetidu, te je zamolio da se zauzme za njega kod Zeusa. Dakako, stari 'ženskar' Zeus nije odolio čarima Tetide, pa je zapovjedio svim božicama i bogovima da se do daljnjeg ne miješaju u sukob Ahejaca i Trojanaca.

[You must be registered and logged in to see this image.]

**Učlanjen** : 29.03.2011

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poslije Ahilejeve pogibije, ratnici koji su opsjedali Troju, poceli su da se pitaju, hoce li im poci za rukom da uspjesno okoncaju taj rat. Vec je proslo deset godina, pa su pocelida gube nadu, a i strpljenje ih je polako napustalo. Tada je Odisej, dovitljivi kralj Itake, smislio kako da ostvare svoje planove, korisiteci se lukavstvom. Smislio je plan, a nakon dobijene saglasnosti ostalih vojskovodja, odmah je krenuo sa njegovim sprovodjenjem.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Napravili su ogromnog supljeg konja od jelovine. Kada je konj bio
gotov, kroz tajna vrata na njegovom trbuhu, u njegovu utrobu, sakrili su se Odisej i jos osam ratnika. Konja su postavili na vidljivom mjestu, u blizini trojanskih zidina, a zatim su pokupili sve svoje stvari, spalili logor i ponovo se ukrcali na svoje brodove. No, nisu otisli predaleko, samo su se sakrili u blizini ostrva Tenede. Trojanci su sve vrijeme pratili pripreme Grka, a zatim i njihov odlazak, ne vjerujuci svojim ocima. Ugledali su, takodje, i drvenog konja, kome su, na pocetku sumnjicavo prisli. Na njemu je stajao natpis da ga Danajci posvecuju boginji Ateni. Uzaludno ih je Kasandra, Prijamova kcerka, upozoravala, predvidjajuci im zlo koje im se spremalo. Niko nije htjeo da je poslusa. Cak je i Apolonov svestenik, Laokont, gadjajuci strelom drvenog konja, opazio neubicajni tupi zvuk u trenutku kada je strijela pogodila trbuh. Pokusao je da upozori Trojance da ne bi trebalo da vjeruju Ahajcima, no sve je bilo uzalud. Dok je on pokusavao da ubjedi Trojance da je u pravu, dvije ogromne zmije koje je poslala Atena, iskocile su iz mora i zadavile, i njega i njegovu dijecu. Trojanci su ovaj dogadjaj protumacili kao znak upozorenja bogova, smatrajuci da ce ih boginja kazniti ukoliko ne prihvate poklon. Medjutim, kada su, kasnije, svi zaspali, iz utrobe trojanskog konja iskocili su Odisej i ostali ratnici. Grcka flota se, u medjuvremenu, vratila sa Tenede, i tada je zapocet strahovit nocni napad na Troju. Ahajci su zatim poceli da upadaju kroz, tada sirom otvorene kapije, i dok su Trojanci shvatili sta ih je snaslo, vec su plivali u krvi. U opstem pokolju koji je zavladao, Odisej je, na Zeusovom zrtveniku ubio Prijema. Grad je bio spaljen i opljackan. Helena se, nakon Parisove smrti, udala za njegovog brata Dejfova, koga je te noci, Menelaj ubio svojim macem. Sa macem u ruci, Menelaj je konacno dospio i do Heleninih odaja. U tom za nju sudbonosnom trenutku njihovog susreta, Helena je, ocekujuci od svog bivseg supruga samo smrt, stajala mirno, ogoljenih grudi, spremna da primi smrtonosni udarac. No, Menelaj je ispustio mac i bivsi supruznicu su se izmirili uz poljubac. Menelaj je poveo sa sobom zanu koja je donijela toliko tragedije, zenu koja je, jos jednom, iz igre izasla kao pobjednik, zenu zbog koje je vodjen rat, koji je uzdrmao cjelokupni tadasnji svijet.

Znanje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gost

Troja, između legende i istorije

[You must be registered and logged in to see this image.]

U provinciji Čanakale u zapadnoj Turskoj, nedaleko od Mramornog mora nalazi se Troja. Grad je poznat širom svijeta zahvaljujući Homerovoj “Ilijadi”. Homer kazuje da suGrci, pod vođstvom Agamemnona opsjedali grad deset godina da bi vratili ženu Agamemnonovog brata Menelaja, Jelenu, koju je oteo Paris mlađi sin kralja Prijama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grci su, kako se navodi u Odiseji, pobijedili tako što su sakrili svoje vojnike u drvenog konja, a zatim otplovili, naizgled poraženi. Trojanci su unijeli konja u grad i kada su poslije slavlja zaspali, vojnici su izašli iz konja, otvorili kapije svojim drugovima koji su se krišom vratili i opustošili su grad.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kako je mit postao stvarnost

Ova priča se smatrala mitom do sedamdesetih godina devetnaestog vijeka, kada je njemački arheolog-amater Hajnrih Šliman upotrijebio svoje bogatstvo da opsežno ispita brdo po imenu Hisarlik. Otkriveno je devet naselja, od kojih se svako nalazilo povrh prethodnog. Najstarije je datiralo prije 5000 godina. Šlimanovo iskopavanje je oštetilo neke djelove naselja, ali je ono i dalje kompaktno i možda ne toliko impresivno kao što to mnogi posjetioci očekuju. Mada skorašnji dokazi navode da se tu nalazilo veliko naselje izvan zidova tvrđave. Bilo kako bilo velika područja sa zidovima postoje kao i ostaci građevina. U svakom slučaju istorija i legenda se vezuju za ruševine koje čine ovo mjesto značajnim i fascinantnim.Među neriješenim misterijama u vezi sa Trojom ubraja se i Šlimanovo blago kralja prijama, od kog se danas veći dio nalazi u Puškinovom muzeju u Rusiji. Ne samo da je pronađeno u pogrešnom sloju već je i samo otkriće vjerovatno lažirano.

Najbolje vrijeme za posete je možda avgust kada se održava Trojanski festival…