|
| Autor | Poruka |
---|
neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:32 | |
| Rubén Darío (1876-1916) DARIO [dar'io], Ruben, pravo ime Felix Ruben Garcia-Sarmiento, nikaragvanski pjesnik, publicist i diplomat. Jedan od najvećih pjesnika Latinske Amerike. Pod utjecajem franc. parnasovaca i simbolista, D. je uveo u hispano-američku poeziju novu muziku, motive, ugođaje. Zbirke: Plavo (1888), Profane proze (1896), Pjesme života i nadanja (1905). |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:33 | |
| Koraci
Tvoj korak, dijete moje sutnje, Svet je lagan, muk ne muti, K logu bdijenja moje slutnje Klizi nijem i zamrznuti.
O bice divno, sveta sjeni, Tih je korak tvoj snu blagom! Bozi! Sve sto zelim, k meni Dolazi s tom nogom nagom! I ako usnom nesuvisli Ushit zudnje da zanijemis, Stanovniku mojih misli, Hranu cjelova da spremis.
Ne hitaj tim njeznim cinom, Teret sumnje nije gorak: Cekah te u svom zicu cijelom, Jer moje srce tvoj je korak. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:34 | |
| MELANKOLIJA
Brate, što nosiš u sebi svjetlo koje šija, reci mi, gdje je moje? Slijep, hodam tapkajući. Moram se kroz vjetar i kroz oluju vući, zaslijepio me san, izludila harmonija.
To je zlo moje. Sanjati. Poezija nije nego željezna košulja koja mi dušu steže; tisuću njenih bodlja ranjava me i reže, melankolija moja od njih teške kapi lije.
I tako, lud i slijep, hodam po pomrčini gorkoga svijeta. Čas mislim: putu nigdje kraja, a onda mi se opet sasvim kratak čini.
I u tom teturanju uzdaha i agonije jedva nosim teret čemera i vaja. Čuješ li, melankolija moja teške kapi lije!
|
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:34 | |
| NOKTURNO
Hoću da bol izrazim u pjesmi koja će reći kako mi je mladost lišena ruža, snova i nada, kako mi je venenje gorko počelo život žeći zbog patnje beskrajne i svagdašnjih jada.
I putovanje na Orijent što obećava čuda, i žito molitve koje je u psovku cvalo, i među lokvama zbunjenost bijeloga labuda, i varavo sunce boeme što je u noći sjalo.
Daleki clavecin, iz čijeg zaborava u naš san nije došla nikad draga sonata, brod naivni, gordi jarbol, gnijezdo tamno, koje je noć ovilo milinom punom zlata.
Mirisavu nadu svježih, mladih trava, jutarnje pjevanje slavuja u proljeće, ljiljan što ga kruta sudbina uništava, bjesnilo zla i slijepo traženje sreće.
Zlu amforu što je otrovom krcata, koji će unutrašnje mučenje životu da poda, žalostivu savjest našega ljudskog blata i strah od prolaznosti, od nesigurna hoda
kroz česte bojazni i staze pune drača u pravcu neizbježnih i nepoznatih zona, prema brutalnoj kobi, da spavamo od plača snom iz kog nas može trgnuti samo Ona! |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:34 | |
| FATALIZAM
Blago stablu, jer mu je život pritajen i siv, još bolje je ne osjećati ništa poput tvrda stijenja, jer nema veće boli što je bol biti živ nit ima većeg tereta od svjesna življenja.
Biti i ne znati ništa, ići bez sigurna cilja, bez straha za ono što bi i budućeg udesa zlog, bez bojazni da te jutro neće zateći živa, bez uzdisanja zbog života, zbog sjene i zbog
onog što ne znamo i u što tek sumnjamo, i zbog svježeg grožđa, kojim nas kuša put, zbog groba što nas čeka sa svojim posmrtnim granama i ne znati odakle smo ni kud nam je određen put. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:34 | |
| SONATINA
Princeza sjedi tužna . . . Što bi princeza htjela? Uzdasi stalno bježe na njena usta vrela s kojih iščeznu boja, s kojih iščeznu smijeh. Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda, njen klavir nijem počiva, ni glasa više ne da, u vazi napuštenoj umire jedan cvijet.
Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se žari, brbljava pratilica priča banalne stvari, a na nozi se vrti smiješni, šareni klaun. Princeza se ne smije, princeza ih ne sluša, po nebu Orijenta njezina slijedi duša nestalne iluzije leptira malenog.
Je li joj princ iz Kine možda na pamet pao, il' onaj što je njemu kočiju zadržao da bi očiju njenih slatki vidio sjaj? Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeća, il se možda vlasnika dijamanata sjeća, ili onog što ima Ormuzov kamen drag?
Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica, htjela bi biti leptir i biti lastavica i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poć; imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja, ili nestati s vjetrom u morsku burnu noć.
Više ne želi dvore ni preslicu od srebra, ni visoke balkone, ni skrletnoga srebra, ni labude što prave u vodi plavi krug. Svi cvjetovi su tužni u vrtu, u tišini, lotosi sa Sjevera, i istočni jasmini, dalije sa zapada, ruže i njihov Jug.
O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva skučena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od mramora, u dvoru nije raj. A dvor veličanstveni čuvaju čuvari, sto crnaca bdije, sto kopalja se žari, hrt jedan što ne spava i pregolemi zmaj.
Šapuće kuma vila: princezo, šuti šuti, sretnoga konjanika ovamo vode puti, mač mu je za pojasom, u ruci jastreba dva; ne zna te, al' te voli i samo tebe čeka, on je pobijednik smrti, dolazi iz daleka, da ti zapali usne kada ti cjelov da. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:35 | |
| CIGANKA
Plesala je čudesno. Kroz crne dijamante Vrcahu iskre ognjene iz njenih zjenica Bila je lica lijepa, toliko lijepa lica Kao nekada Ciganka don Miguela Cervantes
Rujne je karanfile, pune žara i snova Nosio tamni kolut njenih raskošnih vlasi Na bronci vrata glava, koju čvrstina krasi Odavala je tragove razbludnih časova
Sa zvonkih žica gitara šapati su se lili O prošlim avanturama i časovima bludnje Letio je fandango, vonjali karanfili
A Ciganka, pijana od čulnosti i žudnje Osjeti u njedrima, ispod laka prsnika Kako upade zlatnik francuskog umjetnika. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 17 Apr - 9:35 | |
| Pesma jeseni
S bradom na ruci ti, čudni svate, kog mis’o kleta muči, zar pusti da svene, brate, cvet sveta?
Sve jadikuješ bez pouzdanja za prošlim dnima: o zadovoljstvu još obećanja budućnost ima!
Spojiti možeš krin mirisavi i još s cvetom ruža, i još ti sedoj, oholoj glavi, mirta se pruža.
Presita duša radosti dane ništi, oskvrne, poput kraljice Angole, znane bludnice crne.
Uživao si u milom času, i čuješ potom gde Propovednik kuđenja rasu, teška strahotom.
Čarom te dani ljubavi plave, Al mine sve to, „Memento homo“…i Pepeljave srede već eto.
Stog cvetnom bregu tma duša hodi Na vrhu mu sam, s Anakreontom razgovor vodi Omar Hajam.
Al život ipak lepotu pruža, jer, ma u trenu, naši su biser, zvezde i ruža, ljubimo ženu.
Zornjača blista. Glas mora biva rapav, i nesta Silvan što iza stabla se skriva Zelenog bresta.
Neblagodarnost čemu tih ljudi što mrze živo? I čemu Pilata koji sudi držanje sivo?
Kad je kraj zemnog, kraj to je svega, raja i ada, u večno more pena našega života spada.
Na gozbu nas zove Ljubavi glas venac nam vije. U životu se svakoga od nas Verona krije.
I još čujemo u smiraj dana pevao glas je: „Za Voza Ruta nasmejana pabirči klasje.“
Cvet nek naranče zameni nama ruže, nek zvona zabruje Pesmom nad pesmama car Solomona.
Mladićko doba! Ljubav te voli i sva vrlina; poljupca zore neka te skoli večna milina!
Volite telo, put što nas mahom zna da očara, jer pepelom se ona i prahom ubrzo stvara.
Volite sunce, paganski sjaj vatre mu lepi; volite sunce, jer sutra, vaj, bićete slepi.
Volite blagost Febovog sklada i lire zvuk; volite pesmu jer iznenada čeka vas muk.
Volite zemlju, njom zgode sve su dobra za celo; volite zemlju dok ne odnesu u nju vam telo.
Neka vas straha ne ledi sila, nek strepnje minu; golubica sa Venere mila nad Sfingom vinu.
Još nas Venera, kad borbu vodi, pomaže smelo, i još nagotom Frine ishodi Fidije delo.
Još Adam krepak od krvi vrele ljudske se vlasti, još daje ukus jabuke zrele ustima slasti.
Treptanje zemlje i sunca naša lubanja hrani, kao što školjkom šumor izdašan mora se stani.
So mora kruži nam u žilama, kipeća pena, krvi Tritona ima u nama, krvi Sirena.
Lovori nama koji se zbraše, splet grana gustih! Kentaura telo je naše, Satirki pustih.
Jer život sve nas toplotom sazda i snažnim pravi. Kraljevstvu Smrti idemo vazda putem Ljubavi! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Rubén Darío Uto 27 Nov - 18:19 | |
| https://vimeo.com/7348744 |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Rubén Darío | |
| |
| | | |
Strana 1 od 1 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 667 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 667 Gosta :: 2 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|