Dzejms Njuel Osterberg, kako mu je pravo ime, obogatio je rok muziku agresivnim, minimalistickim izrazom, koji ce sredinom sedamdesetih godina usvojiti buntovna mladjarija i nazvati ga pankom. Igi je kljucno uticao i na neke zvezde svog vremena, pre svega na Elisa Kupera i Dejvida Bouvija . Kuper je od Igija "pokupio" ekstreman scenski nastup, dok se Bouvi ne samo inspirisao njegovim nacinom pevanja, vec mu je postao i prijatelj, i vise puta mu pomogao da vaskrsne karijeru. Igi je rodjen je 1947. godine u drzavi Micigen u SAD. Odrastao je u kamp prikolici, u mestu En Arbor kod Detroita, sa majkom koja je radila u kontroli letanja i ocem koji je u srednjoj skoli predavao englesku knjizevnost. Na uzornog, mladog Osterberga, djaka generacije, kljucno je uticala kucna izolacija zbog teskog oblika bronhijalne astme, kao i potonje skolovanje sa bogatijom decom. Bio je, takodje, fasciniran rokom i "nemuzickim" zvucima kakve su proizvodili ocev aparat za brijanje i lokalna fabrika automobila. Igi je u skoli poceo je da svira bubnjeve i osnovao bend "Iguane" . Onda je, slusajuci "Rolingstonse", otkrio bluz i otisao u Cikago, gde je neko vreme svirao sa autenticnim bluzerima - samo da bi otkrio da "bluz mogu da sviraju samo crnci". Vrativsi se 1967. godine u En Erbor, odlucio je da napravi nesto sasvim drugacije od onog sto se tada sviralo. Sa Ronom i Skotom Estonom i Dejvom Aleksanderom, oformio je "Studzize", isprva instrumentalnu grupu, u kojoj je Igi, osim havajske gitare, "svirao" usisivac, mikser i druge nemuzikalne naprave. Kasnije se bend okrenuo pravim rok instrumentima, ali uz "prasenje" koje je bilo ispred svog vremena. Igi je 1968. godine video koncert "Dorsa" i odlucio da postane pevac. U scenskom nastupu Dzima Morisona , koji se valjao po bini i provocirao publiku, Igi je otkrio "potpunu slobodu" izrazavanja. Vremenom je taj stil doveo do ekstrema - polivao se vrelim voskom a kasnije i sebe ranjavao. "Studziz" postaju velika koncertna atrakcija u okolini Detroita. Primecuje ih disko-kuca "Elektra", s kojom sklapaju ugovor. Klasicni prvenac, "The Stooges" (1969), nastaje za dva dana - bez ponovljenih snimaka. Bend je pre ulaska u studio imao pet pesama, medju njima danasnje standarde "1969", "I Njanna Be Your Dog" i "No Fun". Posto su slagali celnike "Elektre" da ih imaju "na stotine", dobar deo materijala napisali su za jednu noc. Posle drugog, takodje klasicnog albuma "Funhouse" (1970), koji se kao i prvi jako lose prodao, "Studziz" su izgubili ugovor. U to vreme su postali ovisnici teskih droga, pa je usledio niz personalnih promena. Onda je stari postovalac benda, Dejvid Bouvi, stupio u kontakt sa Igijem i omogucio grupi da za kucu "Mejn men" snimi treci album "Ranj Ponjer" (1973). Ova ploca, sa pesmama "Searc And Destroy" i "Gimme Danger" stekla je status remek-dela, ali se prodala ispod ocekivanja - bend nije hteo da se odrekne beskompromisnog stila. Zbog neobuzdanog ponasanja, "Studiziz" opet ostaju bez ugovora. Igi 1974. godine napusta grupu, iscrpljen i lisen iluzija, a nakon sto mu je u nekom restoranu glava zavrsila u tudjem tanjiru, odlazi na lecenje od narkomanije i alkoholizma. Odustaje, takodje, od ekstrema na sceni. U bolnici Igija posecuje Bouvi, koji se takodje "skidao" sa droga. Udruzuju snage, odlaze u Berlin, gde je Bouvi tada ziveo, i zajednicki rade na povratnickom Igijevom albumu "The Idiot" (1977). Na ovoj mracnoj, ispovednoj ploci, za koju je Bouvi, uglavnom, pisao muziku a Igi tekstove, oseca se uticaj tadasnje Bouvijeve "art-elektro" faze. Pesme "China Girl" i "Nightclubbing" ce, u obradi Bouvija odnosno Grejs Dzons, postati ogromni hitovi. Iste godine, Igi snima kljucni solo album "Lust For Life", gde se nalaze njegove, mozda, najpoznatije pesme - "Lust For Life" i "The Pasenger". Ploca se pojavljuje u vreme eksplozije panka u Britaniji, gde mnogi bendovi obradjuju pesme "Stuxiza", a Igija slave kao muzickog pretecu. "The Idiot" i "Lust For Life" su hitovi u Evropi. Posle razlaza sa Bouvijem, Igi snima neujednacena, mahom "nju-vejv" ostvarenja "New Values" (1979), "Soldier" (1980), "Party" (1981) i "Zombie Birdhouse" (1982). Za to vreme vraca se alkoholu i lagano tone u zaborav. Na kraju se odlucuje za pauzu i novo lecenje. Zahvaljujuci tantijemima od Bouvijeve obrade "China Girl" (1983), Igi izlazi iz finansijske krize, a 1986. godine, uz njegovu pomoc, snima vrlo uspesan album "Blah-Blah-Blah", koji ga, sa hit-obradom Dzerija Li Luisa "Real Wild Child", vraca medju zvezde. Nakon ove izbalansirane ploce, pune kvalitetnih pesama, Igi je snimio "Instinct" (1988), "Brick By Brick" (1990) i "American Ceasar" (1993), albume sa manje-vise slicnim osobinama. Redjaju se pristojni hitovi: "Cold Metal", "Living On The Edge Of The Night", "Home" i "Candy". Igi Pop u februaru 1991. godine svira na beogradskom sajmu. To je jedan od poslednjih velikih koncerata u Beogradu pred raspad SFRJ. Sa Goranom Bregovicem 1993. godine snima muziku za film Emira Kusturice "Arizona Drim" i obradjuje nekoliko pesama "Bijelog dugmeta". Od polovine devedestih godina Igijev rad ponovo je neujednacen, i ploce mu se prodaju dosta slabije. U medjuvremenu, pojavljuje se, kao epizodista, u nekoliko filmova. 2003 godine, Igi je posle mnogih najava ponovo okupio "Studzize", i delimicno s njima snimio najnoviji album "Skull Ring".