Bio je kralj funka, no u trenutku smrti Dino Dvornik je bio u teškom položaju


NA DANAŠNJI dan prije točno deset godina napustio nas je jedan od najosebujnijih hrvatskih glazbenika, legendarni Dino Dvornik.

Iako su mediji i društvene mreže u vrijeme obilježavanja obljetnica njegova rođenja i smrti redovito prepuni članaka i objava vezanih za njegovu glazbenu karijeru i uistinu bogati glazbeni opus, u trenutku smrti Dino je bio u nezavidnom položaju.

Naime, njegov posljednji album, hvaljena "Pandorina kutija" koji je struka ovjenčala s čak sedam Porina, bio je tek u nastanku i malo je tko vjerovao da će nanovo probuditi uspavanu karijeru u kojoj, u toj fazi, od kraja devedesetih nije bilo većeg hita.

I dok bi oni skloniji cinizmu mogli reći da je smrt glazbenika i u ovom slučaju kumovala popularnosti, teško je povjerovati da se "Hipnotiziran" ili "Pelin i med" pod drugačijim okolnostima ne bi pretvorili u hitove. Odlične su to pjesme koje su nakon dugo vremena podsjetile njegove najvjernije fanove na ono što su od Dvornika navikli čuti na prvih nekoliko albuma.

Štoviše, čak je i pomalo prespavano "Nadahnuće" koje se premijerno pojavilo u sklopu realityja "Dvornikovi" djelovalo kao povratak u formu.

Da je živio u nekoj većoj i uređenijoj zemlji, Dino o ovakvim detaljima vjerojatno ne bi ni razmišljao jer prva bi mu tri albuma, gotovo u potpunosti sazdanih od hitova, osigurali prilično lagodan život.

A kao i u svakoj drugoj karijeri, bilo je tu uspona i padova. Nakon pohađanja glazbene škole od koje je odustao sa 17 godina, s bratom Deanom, Dino je osnovao funk band "Kineski zid" koji je u određenoj mjeri djelovao kao nacrt onoga što će uslijediti.

Posjet Londonu izložio ga je gomili glazbenih utjecaja i pravaca koji su krajem osamdesetih dominirali tamošnjim klubovima, a Dino se prepun dojmova vratio u Hrvatsku i stvorio nezaboravni prvijenac koji i dan danas zvuči podjednako svježe kao i te davne 1989.

Goran Kralj iz splitskog benda Hangar i Gibonni pobrinuli se za nezaboravne stihova, a sve ostalo je povijest. Dvornikov debi album neupitni je klasik koji je stvorio temelje domaće klupske glazbe, kako god je definirali i u što god se nedugo nakon toga pretvorila. Radilo se o samo osam pjesama, ali i osam neupitnih singlova od kojih se apsolutno svaka urezala u pamćenje generacija koje su odrastale uz Dvornika i njegovu glazbu, a njegov utjecaj i dan danas možete čuti u žanrovima na potezu od rocka preko popa pa sve do elektronske glazbe i hip hopa.

Album je prodan u danas nezamislivih 750 tisuća primjeraka, a samo godinu dana kasnije izbacio je još jedan vrhunski album, "Kreativni nered" na kojem je i nezaboravnih hit "Jače manijače" čiji je tekst napisao Rambo Amadeus s kojim je Dino ranije surađivao, gostujući mu na albumu "Hoćemo gusle!".

Nažalost, jugoslavensko se tržište ubrzo nakon toga drastično smanjilo, a rat je osjetno usporio obećavajuću karijeru.

Tri godine kasnije Dino snima album "Priroda i društvo" na kojem onaj prvotni funk zvuk sve više prepušta mjesto elektronskoj glazbi koja u to vrijeme postaje sve popularnija. Nažalost, izuzmemo li Dvornika, E.T. i još nekoliko ozbiljnijih izvođača, ovaj elektronski val izrodio je i vjerojatno najomraženiju eru - eru hrvatskog dancea.

Ipak, "Junak plaže" ili "Imam rep" ne smiju se naći u istoj rečenici s daleko bazičnijim primjercima hrvatskog dancea jer Dino se uvijek izdvajao pristupom, ali tekstovima koje i ovdje potpisuje Zlatan Stipišić Gibonni kojeg, barem u medijima, neopravdano zanemarujemo kad pričamo o bitnim elementima Dvornikova stvaralaštva.

"Priroda i društvo" izrodila je i još jedan veliki hit. "Rušila sam mostove od sna" s Josipom Lisac (za tekst se pobrinula Alka Vuica) jedna je od uvjerljivo najboljih Dvornikovih pjesama, a ista je nominirana i za Porina u kategoriji najbolje vokalne suradnje.

Uslijedio je i live album "Live in Munich" sa Songkillersima koji je bez sumnje jedan od ponajboljih hrvatskih live albuma.

"Enfant Terrible" iz 1997. doplovio je na valu uspjeha singla "Afrika" koji je osvojio Porina za hit godine, a uspjeh singlova kao što su "Điha, điha" i "Peti element" zasjenio je jedan očiti problem. Naime, oni pažljiviji odmah su na četvrtom albumu primijetili da Dvorniku nedostaju Gibonni i Dragan Lukić Luky koji su sudjelovali u stvaranju najvećih hitova njegova karijere.

Međutim, peti album "Big Mamma", izdan samo godinu dana kasnije, dokazao je da ni Gibo ne može pomoći jer "Stojadin" i "Stroga teta" sve su samo ne nezaboravni hitovi, a dodatni problem je i to da ovaj album zapravo nema jedan jedini veći hit.

Situacija se nije drastično popravila ni na albumu "Svicky" iz 2002. koji bismo također mogli uvrstiti u one manje bitne albume iz njegova opusa.

U šestogodišnjoj kreativnoj pauzi koja je uslijedila, Dvornikova glazbena karijera pala je u drugi plan, ali održavao je popularnost zahvaljujući RTL-ovom reality showu "Dvornikovi" koji je nešto kao hrvatski odgovor na "The Osbournes".

Iako su mnogi kritizirali ovaj show, gledajući s odmakom, "Dvornikovi" su zapravo daleko najsimpatičniji hrvatski doprinos reality formatu, a pogledate li bilo koju epizodu, bit će vam jasno da se radi o zabavnom i ponekad izuzetno duhovitom prozoru u svakodnevicu Dvornikovih. Tim više jer danas je tu kao jedini, nazovimo to tako, "dokumentarac" o životu jednog od najutjecajnijih glazbenika s ovih prostora, a onaj pravi dokumentarni film još uvijek čekamo.

Ipak, ovaj je reality eksperiment poslužio tek kao stvaranje temelja za ambiciozni povratnički album.

Nažalost, zbog prerane smrti, nikada nismo dobili album kakav je Dino zamislio, a suradnici su ga na posljetku završili najbolje kako su znali. U predgovoru albuma Dino je napisao: "...ako netko misli da je ovo zezanje (seks, drugs and rock'n'roll), nadam se, ovo je misija!!! Pandorina kutija – ispričana svakodnevica jednog života, jednog mog pogleda (osvrta, kritike, ljubavi, hvale i gorčine), smisao života i svrha postojanja. Kada se već otvorila Pandorina kutija, odnosno, kad sam se rodio i kad sam već osjetio prostor, svemir i život... onda neka bude u znaku istine, stvarno stanje... Neka nas osjećaji, ugoda, zadovoljstva, pozitiva miluju, a mi ćemo je jedan drugome prenosit', nesvjesni tog čina. I kad se to sabere u jedno, U TO!!! Nešto što će ostat' I KAD NAS NE BUDE!".

L.K.