Od smijeha pravim saksofon

od sunca pravim put

a ti si moj kofer...

Svako živo biće, čak i mali psić, centar je univerzuma.
Anatole France

Mislim, ako recimo zakljucite kako je sve besmisleno, onda to ne moze biti sasvim besmisleno, jer ste vec svjesni da je besmisleno i ta svjest o besmislenosti samim tim daje neki smisao.
Znate na sta mislim? Kao neki optimisticki pesimizam.

Charles Bukowski

Svatko svoje breme nosi i uzalud je pricati da ce neko tvoje ponijeti.... Tvoja bol nikoga nece zaboljeti onoliko koliko je zaboljela tebe, bez obzira cijih ruku djelo bila....Crpite snagu iz svoje boli. Mozda trenutno ne razumijemo neke stvari, ali odgovori ce stici u svoje vrijeme.....ja vjerujem.

“Sakupljala je delove svoje duse i sklapala deo po deo. Uspela je sklopiti tu slagalicu ali jedan deo je falio. I zato ne pitaj, zasto vise nije ista.”

“Kad je čovek drugačiji, suđeno mu je da živi osamljen.”

Poznati ruski pisac Edurad Topolj napisao je ljubavno-povijesni roman "Bismarck. Ruska ljubav željeznog kancelara." Roman je temeljen na gotovo nepoznatoj priči o strasnoj, romantičnoj ljubavi Otta von Bismarcka i mlade ruske kneginje Jekatarine Orlove Trubecke.

"O tvorcu njemačke imperije Ottu fon Bismarcku napisane su tisuće knjiga, ali ni u jednoj od njih ne može se ništa saznati o tajnom, intimnom životu te legendarne povijesne ličnosti svjetskih razmjera" rekao je autor Eduard Topolj koji je morao provesti prava detektivska istraživanja kako bi došao do građe za ovaj roman.

"Prije dvanaest godina pročitao sam bilješku o platonskoj ljubavi četrdesetsedmogodišnjeg "željeznog kancelara" i mlade ruske ljepotice i odlučio sam istražiti tu intrigantnu povijest koju sad mogu znati i čitatelji", rekao je autor.

Roman je strukturiran u formi eseja s neprekinutom dokumentacijskom linijom. Knjiga je prožeta citatima u osnovi kojih je prepiska zaljubljenih, memoari samog Bismarcka, svjedočenja suvremenika i arhivski dokumenti. Pri tome je autor odabrao samo one povijesne događaje koji su na ovaj ili onaj način povezani s odnosom Bismarcka i Jekatarine Orlove, između čijih sastanaka je ponekad prošlo i po pola godine.

"Kako bi se osvijetlili povijesni događaji u kojima je Bismarck sudjelovao, potrebno je bilo pročitati sveske i sveske knjiga te istražiti ogromnu arhivsku građu, a meni je bilo zanimljivo pratiti cijeli život te povijesne ličnosti, njegovu misao i maštu u vezi s iznenadnom ljubavlju prema mladoj ruskoj ljepotici", objavio je Topolj.

"Bismarck je stvorio njemačku naciju, ujedinio ju, ispunivši cilj svog života, ali radi toga je bio primoran žrtvovati ljubav prema voljenoj ženi." Prema riječima pisca, pri kraju života Bismarck je razmišljao o tome je li vrijedilo žrtvovati veliku ljubav radi ostvarivanja nekih povijesnih ciljeva i upravo je ta ideja i potaknula pisca da napiše ovo djelo.

"Roman ostavlja snažan dojam i potvrđuje misao Lava Tolstoja o tome da prave knjige trebaju potaknuti na razmišljanje", primijetio je Aleksandar Kamkin, znanstveni suradnik Instituta Europe pri Ruskoj akademiji znanosti (RAN).

- Ova je knjiga još jedan književni spomenik Bismarcku, a ljubavni roman između glavnih likova ovog djela kao zrak su svjetlosti u tamnom svijetu košmara koalicije kojoj je pripadao „čelični kancelar“.

Edurad Topolj je prozni pisac, filmski redatelj, scenarist vrlo gledanih detektivskih filmova još iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. I od tog vremena njegovo stvaralaštvo prati ogromna popularnost među čitateljima u Rusiji. Radnja njegovih romana odvija se u raznim zemljama, ali oni su uvijek prožeti istinskom romantikom i analitičkim viđenjima onoga što se događa na stranicama knjiga.

Eduard Topolj, autor brojnih djela s oštrim sižeima, postao je poznat svojim romanom "Sutra u Rusiji" koji je još 1987., predvidio puč u SSSR-u do kojeg je stvarno došlo devedesetih godina.

Nisu manje popularni ni njegovi romani istraživanja i filmovi snimljeni po njegovim scenarijima. Među tim filmovima najpopularniji su "Mali od palube sa Sjeverne flote", "Ljubav na prvi pogled","Greške mladosti" , kao i televizijska serija "Crveni trg".

Nositelj je nagrade CK Komsomola za najbolji film za djecu i omladinu ("Mali od palube sa Sjeverne flote" ), laureat je nagrade Moskovske vlade za razvoj ruskog jezika i književnosti "Zajedno s Rusijom" , kao i nagrade međunarodnog festivala "Zlatni feniks" i mnogih drugih.


Natalija Pjetra, Rossijskaja gazeta

„U početku beše reč“ glasi uvodna rečenica Svetog pisma koju ste sigurno čuli bezbroj puta do sada čak iako nikada niste otvorili Bibliju. Verujemo da ste upoznati sa citatima i iz sledećih 10 romana koja su na maestralan način otvorili neka od najboljih dela svetske književnosti.

U slučaju da niste, nadamo se da će vas naša lista ubediti da posetite vašu lokalnu biblioteku i knjižaru i upoznate se sa ovim čuvenim romanima.


1. „Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način.“ - Lav Tolstoj, "Ana Karenjina"

2. „Bio je vedar i hladan aprilski dan; na časovnicima je izbijalo trinaest“ - Džordž Orvel, "1984"

3. „Danas je umrla mama. Ili možda juče. Ne znam.“ - Alber Kami, "Stranac"

4. „Opšte je poznata činjenica da je bogatom neoženjenom čoveku žena preko potrebna“ – Džejn Ostin, "Gordost i predrasude"

5. „Ako vas stvarno zanima sve ovo, verovatno ćete prvo hteti da saznate gde sam rođen, kakvo je bilo moje bezvezno detinjstvo, šta su moji radili u životu pre nego što su me dobili i još masu takvih gluposti a la David Koperfild, ali nisam baš raspoložen da se upuštam u te stvari.“ – Džerom Dejvid Selindžer, "Lovac u žitu"

6. „Kad se Gregor Samsa jednog jutra prenuo iz nemirnih snova, ugledao je sebe u postelji pretvorenog u ogromnu bubu.“ – Franc Kafka, "Preobražaj"

7. „Sva deca, osim jednog deteta, rastu.“ – Džejms Metju Bari, "Petar Pan"

8. „Ja sam bolestan čovek… Zao čovek.“ – Fjodor Dostojevski, "Zapisi iz podzemlja"

9. „Lolita, svetlo moga života, oganj mojih prepona. Greh moj, duša moja. Lolita: vrh jezika prelazi put od tri stupnja niz nepce da bi na trećem lupnuo o zube. Lo. Li. Ta.“ – Vladimir Nabokov, "Lolita"

10. „Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vreme mudrosti, bilo je to vreme ludosti, bila je to epoha vere, bila je to epoha neverice, bilo je to doba Svetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proleće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve pre nas, imali smo ništa pred nama, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu.“ – Čarls Dikens, "Priča o dva grada"


Citymagazine.rs

Mnogo godina kasnije, pred strojem za streljanje, pukovnik Aurelijano. Buendija setiće se onog davnog popodneva kada ga je otac poveo da prvi put vidi led.

G.G.M., Sto godina samoće