|
| Autor | Poruka |
---|
lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:20 | |
| Cecília Meireles (punim imenom Cecília Benevides de Carvalho Meireles) bila je brazilska pjesnikinja, slikarica, profesorica i novinarka. Smatra se jednim od najvećih lirskih glasova u književnosti na portugalskom jeziku. Kći je bankarskog službenika Carlos Alberto de Carvalho Meireles i školske učiteljice D. Matilde Benevides Meireles. Rođena je u Rio de Janeiru, Tijuca, 07. studenoga 1901. g. Od četvoro djece, jedina je preživjela. Otac joj umire tri mjeseca prije njenog rođenja, a majka kada joj je bilo svega tri godine. Kako je u ranom djetinjstvu izgubila roditelje, podiže je njena baka D. Jacinta Garcia Benevides. Kasnije će zapisati: "Ove i druge smrti u obitelji, dovele su me do mnogih materijalnih prepreka, ali u isto vrijeme, vrlo rano sam se morala suočiti sa Smrću, te s njom uspostaviti prisnost, spoznajući odnose između Vječnog i Prolaznog." "(...) U životu nikada nisam pokušavala pobijediti ili izgubiti, bila sam tek zadivljena. Pojam ili osjećaj prolaznosti svega u samom je temelju moje osobnosti." "(...) Moje odrastanje bez roditelja dalo mi je dvije stvari koje se percipiraju kao negativne, a za mene su oduvijek imale pozitivan karakter: samoću i tišinu. To je područje mog života. Magično područje, gdje je geometrijski kaleidoskop iznjedrio svoj basnoslovan svijet, gdje su satovi otkrili tajnu svog mehanizma, i lutke igru svojih pogleda. Kasnije su se otvorile knjige, a s njima novi snovi i stvarnosti, u tako skladnim kombinacijama da još uvijek ne razumijem kako se može uspostaviti ravnoteža između njih, kako ih razdvojiti ili prebrisati krpom." Poeziju počinje pisati već s 9 godina, a prvu zbirku tiska 1919., u svojoj 18-toj godini. Pohađa učiteljsku školu od 1913. do 1916. godine, te studira jezike, književnost, glazbu, folklor i pedagogiju. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:21 | |
| Godine 1922. godine udala se za slikara Fernando Correia Dias, s kojim ima tri kćerke: Mariu Elvira, Mariu Mathilde i Mariu Fernanda, od kojih je dobila petoro unučadi. Njena najmlađa kćerka Maria Fernanda, također će postati velika glumica. Njezin suprug je bolovao od akutne depresije, te je 1935. godine počinio samoubojstvo. 1940. godine ponovno ulazi u brak s profesorom poljoprivrede Heitor Vinícius da Silveira Grilo. Kao novinarka vrlo je aktivna u dnevnom tisku s temama obrazovanja, a 1934. godine osniva prvu knjižnicu za djecu u Brazilu. Piše i pjesme za djecu, koje nisu namjenjene samo djeci, te ih je moguće iščitavati na više razina. Za svoje stvaralaštvo dobila je niz priznanja, a poezija joj je prevedena na mnoge svjetske jezike. Rio de Janeiro, 7. 11. 1901. — Rio de Janeiro, 9. 11. 1964. brazilska pjesnikinja |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:22 | |
| PJESMA NJEŽNOSTI
Kad bi Ti čovječan bio, moje bi ruke živjele, tkajući nježnost kao platno svileno, da ti prinesu haljine čudesne legende.
Kad bi Ti čovječan bio, oči bi moje obasjane sjale danju i noću, i uperene bi tako bile u tebe što sav bi blistao, kao onaj što se nekoć okrunio bio sunčevim plamenom.
Kad bi Ti čovječan bio, moja bi usta voće bila za tvoju žeđ, za tvoj san, glazba ljubavna, i svečanost utjehe za tvoje nježnosti.
Kad bi Ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja, oružje ratničko, flauta u starosti koja bi ti pjevala pjesmu obrednu vrlo blisku umiranju.
Kad bi Ti čovječan bio, o, Izabrani, ja bih bila sve u tvome postojanju. Ali sam ništa... Nisam drugo no ova žudnja neodoljiva postojanja.
- Mnijem, kad bi Ti čovječan bio, ruke bi moje živjele, tkajući nježnost kao svilu, da ti prinesu haljine čudesne legende.
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:23 | |
| BOJAŽLJIVOST
Jedna bi mala kretnja, daleka i sasvim laka dovoljna bila da pođeš sa mnom i sa mnom zauvijek budeš
- kretnja koju učinit neću.
S planina vremena jedna riječ bi mogla pasti ispremetnuti sva mora i spojiti daleke zemlje,
- riječ koju kazati neću.
Da bi me među tihim vjetrovima odgonetnuo, smračujem svoje misli, oblačim noćne haljine
- koje izmišljam za tebe.
I sve dok me ne otkriješ, svjetovi će broditi u mirnom dahu vremena i ne zna se do kada
- a jednog dana ja ću dostarjeti.
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:24 | |
| BUDNICA
Kako je prijatelj mrtav mi svi zajedno umiremo po malo. Vrijednost naših žalosti za njega, koji izgubio je život, ništavna je. Ljubav za njim, u ovoj tuzi, uzdah je u šumi neprohodnoj. Vjera u njega, izgubljenog prijatelja – što drugo ostaje? Pustiti se umrijeti malo kroz njega kojeg danas vidimo cijelog mrtvog. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:25 | |
| BALADA O DESET CASINO PJEVAČICA
Deset plesačica jedre pozornicom od zrcala. Na njihovim egipčanskim tijelima tanke ploče pozlate, nokti jarko crveni, plava boja na kapcima, naivno parfimirane podižu bijele velove i povijaju žuta koljena. Deset plesačica kreću se bezglasno među mušterijama, ruke nad noževima, zubi nad ružama, dim cigara uokviruje male svjetiljke. Između glazbe i pokreta protječe svileno stepenište nemorala. Plesačice sada nadolaze poput izgubljenih skakavaca. Navaljuju, povlače se, izbjegavaju poglede u zatvorenom, ubiru kovanice. Toliko su gole, moguće ih je zamisliti obučene u suze. Deset plesačica sakrivaju svoje kapke pod velikim zelenim trepavicama. Smrt prolazi smireno poput opasača oko njihovih fluorescentnih strukova. Svaka od njih nosi svoje tijelo, sve tanje u pokretu, natrag zemlji. Gojazni gledatelji prate te hladne, hladne plesačice, jadne, zmijolike, neishranjene, one koje su na dnevnom svjetlu samo djeca. Deset anemičnih anđela ispunjenih prazninama, balzamiranih melankolijom. Deset mumija u grupi, naprijed i nazad prolaze umorne plesačice. Kao grana koja povija mirisne pupoljke plave, zelene, zlatne, bijele. Deset majki plakalo bi na prizor tih plesačica koje se čvrsto drže za ruke.
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:26 | |
| DRUGI MOTIV RUŽE
Koliko god ja hvalim, ti ne slušaš, iako uobličen u bisernoj školjci ti mogao bi biti spiralna kupola, uho čija glazbena poduka gravira najdublju višeslojnost mora. Deponiram te u kristal, zatvor zrcala, daleko iza svih cisterni i grota … čista odsutnost, slijepa neprihvaćenost kakva se nudi osi ili pčeli … a o tvojoj privlačnosti, o gluhi i nijemi i slijep i lijep i ruža neprekidna koji u vrijeme, aromu i stih pretvaraš sebe! Sada van Zemlje ili zvijezda blistaš u mom snu, neosjetljiv na tu ljepotu tebi samom nepoznatu, jer ti me ne slušaš...
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 4 Feb - 17:42 | |
| RASTANAK
I zbog sebe, i zbog vas, i zbog onog što je tamo gde drugih stvari nema, velim: napuštam nemirno more i mir neba vedrog. Samoću želim.
Na mome putu nema ni pejzaža ni znaka. Pa kako znaš da njime ideš? – neko će da pita. Jer nema reči, jer nema slika. Niti neprijatelja, niti brata.
Šta tražiš? Sve. Šta želiš? Ništa. Putujem sama sa srcem svojim. Nisam se izgubila, ali pusta su mi staništa. Sudbinu svoju svojom rukom krojim.
Sećanje mi je odletelo sa čela. Odletela je moja mašta, moja ljubav... Pre horizonta ako bih uvela Sećanje, ljubav i drugo otišli bi u zaborav?
Ostavljam ovde svoje telo, između sunca i blata. (Telo moje, razočaranje celo, tebe ljubim! Tužna zastavo jednog čudnog rata...) Samoću želim.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Sub 7 Feb - 9:18 | |
| Pesma nežnosti
Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele, vezući nježnosti i platna svilena, da ti prinesu haljine čudesne legende.
Kad bi ti čovječan bio, oči bi moje upaljene sjale danju i noću, I uperene bi tako bile u tebe što sav bi blistao, kao onaj što se okrunio bio sunčevim plamenom.
Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna, svečanost utjehe za tvoje nježnosti.
Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja, oružje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti.
Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani, ja bih sve bila u tvome postojanju. Ali sam ništa . . . Nisam drugo već ova žudnja neodoljiva da postojim.
I mislim, kad bi ti čovječan bio, da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu, da ti prinesu haljine čudesne legende.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 18 Okt - 19:55 | |
| Ima ljudi koji nam govore ali ih mi ne slušamo, ima onih koji nas povrede i ne ostavljaju traga, ali ima ljudi koji se jednostavno pojave u našem životu i ostave zauvek trag... Cecilia Meireles |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Uto 8 Maj - 18:31 | |
| |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Čet 1 Avg - 9:51 | |
| Kad bi ti čovječan bio, oči bi moje upaljene sjale danju i noću, I uperene bi tako bile u tebe da bi sav blistao, kao onaj što se okrunio bio u sunčevim plamenom....
Kad bi ti čovječan bio, moja usta bi voće bila... za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna, svečanost utjehe za tvoje nježnosti...
Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja, oružje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti....
Kad bi ti čovječan bio, O, Odabrani, ja bih sve bila u tvome postojanju....
Ali sam ništa . . .
Nisam drugo nista već ova žudnja neodoljiva za tobom....
I mislim, kad bi ti čovječan bio, da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu, da ti prinesu haljine čudesne legende i snove iz bajke o ljubavi vecnoj.....
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Čet 1 Avg - 10:24 | |
| A ARTE DE SER FELIZ Houve um tempo em que minha janela se abria sobre uma cidade que parecia ser feita de giz. Perto da janela havia um pequeno jardim quase seco. Era uma época de estiagem, de terra esfarelada, e o jardim parecia morto. Mas todas as manhãs vinha um pobre com um balde, e, em silêncio, ia atirando com a mão umas gotas de água sobre as plantas. Não era uma rega: era uma espécie de aspersão ritual, para que o jardim não morresse. E eu olhava para as plantas, para o homem, para as gotas de água que caíam de seus dedos magros e meu coração ficava completamente feliz. Às vezes abro a janela e encontro o jasmineiro em flor. Outras vezes encontro nuvens espessas. Avisto crianças que vão para a escola. Pardais que pulam pelo muro. Gatos que abrem e fecham os olhos, sonhando com pardais. Borboletas brancas, duas a duas, como refletidas no espelho do ar. Marimbondos que sempre me parecem personagens de Lope de Vega. Ás vezes, um galo canta. Às vezes, um avião passa. Tudo está certo, no seu lugar, cumprindo o seu destino. E eu me sinto completamente feliz. Mas, quando falo dessas pequenas felicidades certas, que estão diante de cada janela, uns dizem que essas coisas não existem, outros que só existem diante das minhas janelas, e outros, finalmente, que é preciso aprender a olhar, para poder vê-las assim. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Cecilia Meireles Čet 1 Avg - 10:24 | |
| |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Cecilia Meireles | |
| |
| | | |
Strana 1 od 1 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 648 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 648 Gosta :: 3 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|