Supertramp je britanska muzička grupa. Do današnjeg je dana ostala vrlo popularna. Formirana je 1969. godine u Engleskoj i imali su velike uspjehe, mada su morali da mijenjaju članove grupe jedno vrijeme.


1971g

Početak 70ih godina je donio veliki okret u muzici Engleske sa mnogo grupa, kao naprimjer Queen. U tom preiodu nastao je Supertramp. Njihov prvi album 1970. godine jednostavno nazvan Supertramp nije bio tako uspješan. 1971. godine su još jednom probali s albumom "Indelibly Stamped". Ovaj album ima sličan zvuk Engleske grupe The Beatles.

Rick Davies je u ta doba bio strašno razočaran. 1973. godine je dobio ponudu za novi Supertramp.

Sa gitaristom, vokalistam, i klaviristom Roger Hodgson, i saksofonistom i harmoničarem John A. Howell grupa snima treći studiski album koji bi se zvao "Crime of the Century". Ovaj album od prošla dva je bio do sada najbolji. Prvi singlovi: "School", "Bloody Well Right", "Hide in Your Shell", "Dreamer", "Rudy", i naravno titl albuma koji u kraju nas podsjeća na pjesmu grupe Bijelo dugme "Sanjao sam nočas da te nemam".

1975. godine snimaju četvrti album pod naslovom "Crisis? What Crisis?" na najvećim djelom ovih pjesama pjeva Roger Hodgson kao na primjer: "A Soapbox Opera", "Two of Us", ili "Lady", ali naj spektakularni hit bi bila pjesma "Ain't Nobody But Me". Kombinovana sa klavirom i orguljom, i isto tako gitarski rifovi izrađeni Rogerom Hodgsonom.

Za njihov sljedeći album pod naslovom "Even in the Quietest Moments", Supertramp je planirao da snima u Americi za promjenu. Taj album ima više baladski zvuk i spektakularni hitovi bi bili: "From Now On", i naravno "Give a Little Bit", koju je 2004. godine preradila američka grupa Goo Goo Dolls.

Najveći pokret bi bio 1979. godine, kada je album "Breakfast in America" izašao. Sljedeća serija slingova bi bila "Goodbye Stranger", "The Logical Song", titl, i naravno Top 20 smash hit "Take the Long Way Home". Zadnja noc turneje ovog albuma se desila u areni u Parizu koja se zove Paris Pavilian. Tu snimaju prvi dupli live album jednostavno nazvan "Paris"

1982. godine Roger Hodgson najavljuje odlazak iz grupe, kako bi počeo svoju solo karjeru. 1983. godine izlazi album "Famous Last Words" koji je do sada najgori album sa samo 2 singla: "It's Raining Again" i "My Kind of Lady".

1985. godine svi članovi Supertrampa su se još jednom sastali, osim Rogera Hodgsona, koji je radio solo karjeru. Njihov sedmi studijski snimak se zove "Brother Where you Bound?", i naravno je jos gori od njihovog proslog. Jedini hit koji je uspio se popet uz tabele je bio "Cannonball".

1987 god. Supertrampov slijedeći album pod nazivom "Free as a Bird" je izašao. Odmah je počela turneja i 1988 god. se snima slijedeći live album koji ce se zvati "LIVE 88" i izac ce tek 1989 godine.

U pocetku 90ih godina, Supertramp je izdao nekolike komplacije, i 1997 godine Supertramp izdaje sledeci album koji se zove "Some Things Never Change", i ima dobar zvuk bluza. U 1999 godini izlazi live album "It Was The Best of The TImes". Svi su na ovom albumu osim Rogera Hodgsona koji je zamjenio clan iz grupe Crowded House Mark Hart.

Grupa se raspala 2003. godine poslje njihovog zadnjeg albuma "Slow Motion", kojeg su izdali 2002. godine.


Albumi
Supertramp 1970
Indelibly Stamped (Neizbrisivo otisnuto) 1971
Crime of the Century (Zločin vijeka) 1974
Crisis? What Crisis? (Kriza? Kakva kriza?) 1975
Even in the Qietest Moments (Čak i u najtišim momentima) 1977
Breakfast in America (Doručak u Americi) 1979
Famous Last Words (Čuvene zadnje riječi) 1982
Brother Where You Bound? (Brate kud si pošao?) 1985
Free as a Bird (Slobodan k'o ptica) 1987
Some Things Never Change (Neke se stvari nikada ne promjene) 1997
Slow Motion (Sporina) 2002

Uživo
Paris 1980
LIVE '88 1988
It Was The Best of the Times 1999
Is Everybody Listening? 2003

Kompilacije
Autobiography of Supertramp 1986
The Best of 1 1991
The Best of 2 1992
Cassics 1998

Retrospective: The Supertramp Anthology 2003

Čanovi
Rick Davies: vokal i klavijature
Roger Hodgson: vokal, gitare, i klavijature
Dougie Thomson: bas-gitara
Cliff Hugo: gitare 1985-2003
Richard Palmer: harmonika 1969-1972
Bob C. Seinsburg: bubnjevi, udaraljke* 1974-danas
Bob Miller: bubnjevi i udaraljke 1969-1972
Mark Hart: vokal, gitare, i klavijature 1999
John A. Howell: saksofon i harmonika

Wikipedia
Kreditiran zbog toga sto je u Engleskoj nelegalno