Kolekcionarstvo - Neobične strasti

Još čuvate kutiju sa salvetama koje ste sakupljali kao dete?

Šta biste rekli za one koji u zrelim godinama gaje strast prema kolekcionarstvu, a knjige i lutke su zamenili vetrenjačama, nakitom i raznim etiketama?

U stanju ste da potrošite bogatstvo na kupovinu knjiga, još čuvate salvete koje ste sakupljali kao devojčica, sa svakog putovanja vraćate se s novim magnetom za frižider za svoju zbirku?

Iako znate da imate 15 različitih deterdženata za čišćenje kupatila i da vam zaista nije potreban još jedan, ne možete da se oduprete strasti prema besprekornoj čistoći. Smatrate li se zbog toga drugačijim?

A šta biste tek rekli o onima koji su svoj život posvetili sakupljanju dugmića, etiketa, kesica za šećer, tostera, gumenih patkica, pasta za zube, bodljikavih žica, prljavih krpa, WC školjki... Neki ih nazivaju hrčcima, svaštarima, sakupljačima bezvrednih predmeta, katkad i čudacima.


Oni će pak za sebe reći da su kolekcionari s istančanim smislom za lepo u večnoj potrazi za drugačijim predmetima. Na nedavno održanom sajmu igračkica iz kinder jaja u Beogradu, petnaestak kolekcionara izložilo je više od 15.000 primeraka.


Neobičnim kolekcionarom može se nazvati čovek koji sakuplja bajonete sa pušaka, mladić koji ima zavidnu kolekciju kompjuterskih konzola, žena koja ima 234 kutijice za nakit... A da mašta ne poznaje granice, dokazao je i Zagrepčanin ima 3.150 bočica žestokog pića iz 46 različitih država.

Najstariji primerci su još iz 60-ih, dok njegovom sugrađaninu nikad nisu bile zanimljive bočice, već je svoje nadahnuće i strast pronašao u etiketama pivskih boca.

I neobično je lepo


Prostom oku etikete - taj bezvredan komadić nalepljenog papira možda otkriva samo ime proizvođača, ali ne i njemu koji u tim etiketama vidi malo umetničko delo.
Strpljivo ih je sakupljao tokom 20 godina i danas se može pohvaliti zbirkom od 50 hiljada etiketa, a neke od njih potiču još iz vremena Drugog svetskog rata.


Neobičnim kolekcionarima nema kraja - Džesi S. Džejms iz Kalifornije od 1957. godine sakuplja bodljikave žice, Havajka Lara ima 409 gumenih patkica od kojih svaka ima ime, Amerikanac Ed Habreman sakupljao je prljave krpe, prao ih i slagao u ormare, a ima ih čak trinaest hilljada!

Fil Miler sakupljao je kesice za šećer od 1978, a dr Val Kolpakov paste za zube.

Najneobičniji primer strastvenog kolekcionara je 49-godišnji Kanađanin koji je obožavao bicikle i u garaži ih je imao čak 2.865!

Uživao je u njima sve dok mu policija nije pokucala na vrata i odvela ga u zatvor - jer je dotični sve bicikle ukrao!

Može li hobi biti opsesija?


Jeste li ikad čuli za osobu koja pati od „sindroma natrpane kuće“ ili Diogenove bolesti? Reč je o sakupljačima svega i svačega od papira, olovaka, kutija, teglica, flaša do starog nameštaja, čaša, raznih etiketa, kesa... Njima je sakupljanje bezvrednih predmeta pravo zadovoljstvo.
Oni čuvaju nepotrebne sitnice jer misle kako bi jednog dana mogle da im zatrebaju i za kratko vreme napune kuću nepotrebnim stvarima koje im onemogućavaju normalan život. Bečki stručnjak za poremećaj sakupljanja Alfred Pric kaže kako takvim osobama nered postaje centar života, a problem je u tome što ne mogu ništa da bace. Takvi se ljudi stide svog doma i ne žele da ga iko vidi - zbog toga su i povučeniji. Tom opsesivno-kompulzivnom poremećaju sklonije su žene nego muškarci!

Ne brišete elektronsku poštu dok vam se potpuno ne napuni sanduče?
Stručnjaci će vas prozvati „virtualnim hrčkom“

Još malo zanimljivosti


Prije 13 godina Pjer Omidir pokrenuo je internet stranicu AuctionWeb i na njoj objavio kako na aukciju stavlja pokvareni laser. Iako nije očekivao da će ga prodati, dogodilo se upravo to - laser je postigao cenu od 14, 83 dolara. Kada je Pjer shvatio kako pokrenuta web stranica uopšte nije loša ideja, posvetio je vreme njenom usavršavanju i 1998. godine nastao je Echo Bay, danas poznatiji kao eBay, gde možete da kupite sve što poželite i putem kojeg kolekcionari često obogaćuju svoje zbirke.

Osim internet stranica s neobičnim predmetima, postoje i virtualni muzeji, na primer onaj s toaletnim papirom, izgorelom hranom, omotima za cigare, WC školjkama...

Kesice ili znaci?


Jeste li čuli za modernog Don Kihota? Strast prema vetrenjačama osetio je još kao dečak. Danas ih u svom dvorištu ima nekoliko, a neke su visoke i do 10 metara.

U priču o neobičnim kolekcionarima uklopio se i jedan vatrogasac koji je dosad skupio 335 autića i jedna Amerikanka koja putem eBaya (interneta) kupuje saobraćajne znake.

Čudili ste se prijateljici koja je 4.000 dinara izdvojila za WC dasku? Šta biste tek rekli o Nemcu koji je platio 2.300 evra za WC dasku kako bi upotpunio svoju zbirku. Rastrošan Nemac sigurno bi našao zajedničku tačku s Amerikancem Bernijem Smitom koji je više od 30 godina dekorater WC školjki, a i sam ima kolekciju od 700 primeraka. Iako nekada nije lako razumeti osobe koje imaju neobične hobije, trebalo bi da naučimo da poštujemo strast koja ih ispunjava i čini srećnim!

Neobični kolekcionari su i mladić koji ima zavidnu kolekciju kompjuterskih konzola i žena koja kod kuće ima 234 kutijice za nakit

Zdravi zanesenjaci


Dok će neki strastvene kolekcionare neobičnih stvari nazvati zanesenjacima, psihijatar Milan Košuta tvrdi upravo suprotno i takav hobi naziva zdravim i normalnim.

- Kolekcionarstvo je vrlo inspirativna strast. Reč je o sposobnosti prepoznavanja nečega, što običnom oku možda izgleda bezvredno, ali ne i sakupljaču. On je svestan da ti predmeti mogu od procenitelja starina da budu ocenjeni kao vrlo vredni - objašnjava dr Košuta koji kao primer navodi strip Alan Ford.

Ako ste kolekcionar stripova, prodajom tih crtanih avantura možete da zaradite veći novčani iznos.
- Ipak, nekada je teško proceniti kada je sakupljanje stvari samo izraz kreativnosti, a kada ono prerasta u bolest - napominje dr Košuta i dodaje kako kolekcionari koji otuđuju stvari da bi nadopunili svoju zbirku imaju problema s patološkim ponašanjem, poput Kanađanina koji je ukrao više od dve hiljade bicikala.

Doktor napominje da nekad nije lako razumeti osobe koje imaju neobične hobije, ali da treba poštovati strast koja ih ispunjava i čini srećnim.

Sve je u tačkicama


Jedna mlada dama obožava tačkasti uzorak. Ponosna je na svoju kolekciju tačkastih šoljica, na crno-bele keramičke tegle za cveće, drvene podmetače za čaše u obliku kokoške s crnim tačkicama, tačkastu posteljinu... Sve što je okružuje trudi se da pretvori u uzorak koji voli. Tako je kuhinjski sto, set tanjira, drvene kutijice za nakit i ceo hodnik svog stana oslikala malim krugovima. A na proleće planira da i svom crvenom automobilu „pokloni“ crne tačke.

Male kese


Psihijatar Ero Kouvalainen iz Finske u slobodno vreme sakuplja avionske kesice za povraćanje. Psihijatar s neobičnim zanimanjem ne putuje baš često avionom, pa mu kesice donose prijatelji. Ima ih više od 100 komada, a najdraže su mu one s putovanja u egzotične zemlje. Ero nije jedini kolekcionar, postoji više od 60 sakupljača kesa za povraćanje iz celog sveta.

Psihijatar Milan Košuta sakupljanje neobičnih predmeta naziva inspirativnom strašću i zdravim hobijem
WC daske, mejlovi, čaše...

Jeste li ikad čuli za osobu koja pati od „sindroma natrpane kuće“ ili Diogenove bolesti?

Reč je o sakupljačima svega i svačega od papira, olovaka, kutija, teglica, flaša do starog nameštaja, čaša, raznih etiketa, kesa... Njima je sakupljanje bezvrednih predmeta pravo zadovoljstvo.

Oni čuvaju nepotrebne sitnice jer misle kako bi jednog dana mogle da im zatrebaju i za kratko vreme napune kuću nepotrebnim stvarima koje im onemogućavaju normalan život. Bečki stručnjak za poremećaj sakupljanja Alfred Pric kaže kako takvim osobama nered postaje centar života, a problem je u tome što ne mogu ništa da bace.

Bob Toel obožava ribe i sakupio je 700 postera s omiljenim životinjama, a Sergej Frolov ima kolekciju od 150 starih digitrona



Lisa

Sledeće nedelje Sajam Kinder figura
BEOGRAD -

Sajam Kinder figura, 41. po redu, biće održan 29. marta u Krunskoj 38, rekla je Tanjugu osnivač Kluba kolekcionara Kinder igračaka Lidija Košutić.

Na sajmu će učestvovati 10 izlagača i tom prilikom svi "mladi u srcu" će moći da kupe i razmene figure iz Kinder jaja, a biće predstavljene i najnovije serije iz Rusije, Nemačke, Italije, kao i one iz poslednjih kolekcija kod nas.


Košutić u svojoj kolekciji ima više od 11.000 kinder igračaka. Ona kaže da je strast prema tom hobiju probudila neposredno posle rođenja sina 1985. godine i da od tada ne jenjava.

Njenu kolekciju većinom čine one serije koje nikada nisu ni izašle u Srbiji, već ih je sakupljala u gradovima širom sveta.

Klub Kinder kolekcionara Košutić je osnovala 1. aprila 2005. godine u Beogradu, sa željom da okupi ljubitelje i sakupljače tih igračaka. Oni se okupljaju četiri puta godišnje na sajmovima na kojima razmenjuju svoja iskustva, prodaju ili razmenjuju duplikate i na kojima se druže.

Godine 1974. kada je kompanija Ferrero izbacila kolekciju Kinder Surprise oduševila je milione dece. Od njegovog nastanka prodato je skoro 30 milijardi jaja širom sveta sa više od 8.000 različitih iznenađenja.

Svake godine proizvede se više od 100 novih igračaka, koje ne samo da stimulišu maštu i kreativnost, nego i prate i podstiču dečiji razvoj.


rtv

Savremeno doba donelo je neobična interesovanja za sakupljanje predmeta, ali potreba za kolektovanjem različitih stvari nije nova pojava.

Još je asirski kralj Asurbanipal tokom VII veka pre nove ere naredio svojim pisarima da za njegovu kraljevsku biblioteku u Ninivi iz svih delova zemlje sakupe primerke starih istorijskih zapisa i dokumenata na glinenim tablicama koji su pronađeni tek polovinom 19. veka, kada je i otkrivena njegova grandiozna palata. A grčka i rimska aristokratija bila je poznata po svojoj strasti prema sakupljanju umetničkih predmeta.


Kolekcionarstvom se ljudi bave prevashodno radi zadovoljstva, jer ih hobiji opuštaju, rasterećuju i menjaju svakodnevicu, čineći je lepšom, unoseći lakoću u življenje i omogućavajući da, bar na tren, nestanemo u bezbrižnijem svetu naših neobičnih interesovanja. Kolekcionarstvo nas može vratiti u prošlost i upoznati sa mestima, ljudima i predmetima skoro zaboravljenim, izgraditi vezu između veština i želja prošlih generacija i vrednosti koje se danas poštuju, kao i doneti nova saznanja o davno minulim vremenima.

Kolekcionarstvo nije samo zabava. Mnogi se njime bave smatrajući ga unosnim biznisom i verujući da se na posebnim kolekcijama može dobro zaraditi. Ima puno istine u tome, jer izuzetno retke, stare i neobične kolekcije ili pojedini predmeti na tržištu mogu dostići enormne cene. Ali, sa izlaskom kolekcija na tržište pojavile su se brojne bezvredne kopije i falsifikati, tako da je naročito važno imati profesionalnu, verodostojnu i sertifikovanu procenu predmeta pre nego što se mašimo za novčanik i uvek na pameti nositi savet iz Priča Solomonovih: „Lud veruje u svašta, a pametan pazi na svoje korake.“

Sakupljanje predmeta koje je preraslo u pasiju, želju kojoj se ne možemo odupreti, oduzima dosta vremena, energije i novca, čineći nas neprestano gladnim za novim stvarima i pomalo neobičnim ili ekscentričnim, jer nas čvrsto vezivanje za predmete obožavanja dovodi do ushićenja kada pronađemo nešto za čim oduvek tragamo ili žalosti kada neki od njih izgubimo ili propustimo.

Meissen porcelan


Meissen porcelan najcenjeniji je u krugu kolekcionara porcelana, zbog osobenog načina proizvodnje, identičnom kroz dugi niz vekova, kao i osobenom ručnom dekoracijom koja ističe njegovu lepotu. Najtraženije su figure iz perioda Kendlera, od 1730. do 1775. godine, a i danas su najpopularnije „Četiri godišnja doba“ i „Družina majmuna“.


Kolekcija porcelana Arnhold najvažnija je od svih velikih predratnih Meissen kolekcija koje su preživele netaknute, ostajući u posedu potomaka originalnih kolekcionara. Većina predmeta potiče iz prvih dekada kraljevske fabrike koju je 1710. godine osnovao Avgust II, vladar Saksonije i kralj Poljske, koje karakteriše širok opseg ranih, najčešće eksperimentalnih, radova. Većinu predmeta Arnhold kolekcije pribavili su Hajnrih i Lisa Arnhold između 1926. i 1935. godine i najbrojniji među njima imaju kraljevsko ili veoma značajno poreklo. Kolekcija je 40-tih godina prošlog veka preneta u Ameriku, a od 1974. godine Henri Arnhold nastavio je da je uvećava.


Meissen kolekcija figura

Lorens Mičel, sin londonskih antikvara, još u ranom detinjstvu počeo je da se interesuje za kolekcionarstvo sakupljajući marke, da bi u ranim dvadesetim kupio svoj prvi retki Meissen komad porcelana i od tada se ozbiljno „upecao” na njega.   Više od 35 godina Lorens je putovao po svetu tragajući za retkim primercima Meissen porcelana, obilazeći fabrike, muzeje, privatne kolekcije, a detaljno upoznavajući celokupnu istoriju proizvodnje Meissen kolekcija, stičući enciklopedijska i praktična saznanja, stekao je neprevaziđenu reputaciju u poznavanju ove oblasti, tako da su ga prozvali „Meissen Man“.

Bez sveukupnog ekspertskog, svetski priznatog Lorensovog poznavanja Meissen porcelana, posebno različitih tipova bojenja, glaziranja i modelovanja, bilo bi veoma teško za bilo koga da zaista utvrdi starost i autentičnost nekog proizvoda, kao i da proceni njegovu vrednost, jer brojne prevare vezane za lažno poreklo, slabu restauraciju ili savršeni falsifikat, bez informacija i saveta koje je davao „Meissen Man“ ne bi bile otkrivene i kupce bi skupo koštale.


Ali, egipatski trgovci, Said i Rosvita Marouf, kolekcionari najznačajnijih predmeta Meissen porcelana iz 18. veka, nisu nikoga pokušali da prevare kada su ponudili renomiranoj londonskoj aukcijskoj kući Bonam skupoceni servis za čaj „Half Figure“, izrađen oko 1723. godine u orijentalnom stilu dekoracije najpoznatijeg slikara Meissen porcelana Johana Gregorijusa Heroldta. Ovaj jedinstveni porcelanski set sastoji se od šestougaone kutije za čaj sa poklopcem, majušnih činija za čaj, šolja i tanjirića, bokala za mleko i posude za šećer – ali nedostaje bokal za čaj. Dragoceni servis, koji se niko nije usudio da koristi, prodat je na aukciji kupcu sa Dalekog Istoka čiji se identitet ne otkriva, za zapanjujuću sumu od preko 500.000 funti, rekordnu cenu ikada postignutu za jedan set za čaj.

Lalique kristal



Oskarovka Širli Džons oduvek je volela kristal i staklariju. Čak i kada je živela skromno, kako sama kaže, imala je prelepe čaše, „makar samo da pije mleko iz njih“. Nakon što je na poklon dobila Lalique figuru anđela, u kristalne predmete ove kompanije se zaljubila, tako da danas njena kolekcija broji oko 75 dragocenih ukrasa. Sama Širli nikada nije sebi kupila nijedan predmet, već su njen suprug, sinovi i prijatelji, znajući za njenu ogromnu ljubav prema Lalique kristalu upotpunjavali kolekciju. Ona ima nekoliko grandioznih vaza, veći broj parfemskih bočica i nebrojeno figura, od kojih su samo dva od bojenog, a ostali predmeti kolekcije od glatkog ili peskiranog kristala.


Poklonici kristalnih Lalique predmeta najčešće ne znaju koliko vrede njihove kolekcije, to ih uopšte i ne brine niti sprečava da se zadovoljno druže, razmenjuju svoja iskustva i predstavljaju svoje kolekcije u „Lalique kolekcionarskom klubu maskota za automobile“. Rene Lalik, tokom 20-tih godina prošlog veka započinje proizvodnju kristalnih ukrasa za haube automobila koji i danas na aukcijama dostižu cenu i preko 200.000 $ ukoliko se radi o njihovim ređim primercima i cenjeniji su od maskota ostalih proizvođača. Najskuplji savremeni autobili kao i čuveni oldtajmeri ukrašeni su njegovim kristalnim maskotama, dizajniranim sa osvetljenjem koje pali modularne filtere u boji dok je auto u pokretu i omogućavaju da maskota blješti i osvetljava haubu automobila dajući mu elegantan, prefinjen i luksuzan izgled.


Posle susreta sa Andre Citroenom 1925. godine, Rene Lalik izrađuje prvu zvaničnu maskotu za automobile, dobro poznatu figuru koju čine 5 propinjućih konja za Citroen 5CV. Ostalo je istorija. Tu istoriju ispisuje i unikatna maskota „Levrier“ (Hrt) sačinjena po posebnom zahtevu za princa od Velsa, „Vitesse“ (Brzina) figura obnažene žene nagnute unapred koja je na aukciji u Velikoj Britaniji 2009. godine privukla veliku svetsku pažnju među nadmetačima kada je prodata za 29.000 $, kao i retka maskota „Renard“ (Lisica) prodata u Pensilvaniji za rekordnih 204.750 $.

Swarovski kristal



Novo doba obeležava SCS (Swarovski Crystal Society), Udruženje kolekcionara Swarovski kristala, koje je osnovano 1987. godine u cilju pružanja posebnih usluga obožavaocima ovih blještavih predmeta, kojih danas ima u više od 130 zemalja. Članovi uživaju posebne privilegije kao što su i pravo na kupovinu godišnje edicije i drugih ekskluzivnih SCS proizvoda, personalizovana članska karta koja omogućava brojne beneficije u hramovima kulture mnogih zemalja, poklon za učlanjenje (dekorativna kristalna kreacija koja se ne može kupiti u slobodnoj prodaji), besplatna godišnja pretplata na ograničena izdanja časopisa štampanog isključivo za kolekcionare, kao i prisustvo posebno organizovanim promocijama, koktelima, večerama, putovanjima, druženjima članova udruženja širom sveta.


Ove godine, po prvi put u istoriji postojanja SCS, pozvani su svi članovi da učestvuju u dizajnerskom procesu stvaranja kolekcionarske edicije za 2015. godinu. Tokom prve faze, članovi će imati mogućnost da izaberu njihov omiljeni motiv od pet ponuđenih kreacija, figure ždrala, kliktavca, rajske ptice, pauna ili lava. Sledeća faza je biranje boje i to između transparentnog, čistog kristala, delimično obojenog i obojenog kristala, dok će tokom završne faze članovi moći da glasaju za omiljeno ime godišnje kolekcionarske edicije.

„Rosenthal“



I kompanije „Rosenthal“ i „Villeroy&Boch“ neprestano misle o svojim kolekcionarima i veoma često, specijalno za njih, proizvode kolekcije kojima će ljubitelji ovih predmeta moći da upotpune svoje edicije sakupljane u dugom periodu prošlih vekova.


Poznato partnerstvo, između kompanija „Rosenthal“ i „Versace“, započeto davne 1992. godine, iznedrilo je uspešne i prepoznatljive kolekcije najfinijih servisa za ručavanje i kafu izrađenih u porcelanu, kao i izuzetno dekorativnih tanjira koji su povodom 20 godina saradnje predstavljeni kao kolekcionarska edicija od 20 tanjira sa 20 raznolikih motiva koji prezentuju putovanje kroz vreme, prostor, kulture i mitove, pričajući priču ove neobične i uspešne saradnje dva veoma poznata i uticajna brenda.


„Villeroy&Boch“ kolekcija “The NewWave Caffè Cities of the World” jedinstveno oslikava različite načine života u poznatim svetskim gradovima, tako što interpretira njihove karakteristične znamenitosti kroz moderan i osoben dizajn. Svakom gradu dodeljena je njegova prepoznatljiva boja koja se ističe u odnosu na crno-belu grafiku. Ovo su limitirane godišnje edicije koje se svake godine dopunjuju sa četiri nova grada i savršene su za kolekcionare koji će proputovati svet sa šoljicom kafe u ruci i doživeti ga u nesvakidašnjoj avanturi.

Kolekcionarstvo je najčešće nezasitna strast, ali ne mora biti pravilo. Ukoliko smo u njemu uravnoteženi i umereni, ono može biti razbibriga, užitak pa čak i nešto poučno i korisno. Opustimo se i prepustimo svojim pasijama. Sakupljajmo sve ono u čemu uživamo. Ljubomorno čuvajmo svoje kolekcije, čega god. Ako ne predmeta, onda uspomena…


sunmoon

Misteriozni kolekcionar prodaje vina

Kolekciju od 315 flaša koje obuhvataju više od 60 berbi „bordoa“ misteriozni Francuz će prodati na Kristijevoj aukciji u Ženevi


NJUJORK - Misteriozni francuski kolekcionar vina odlučio je da na Kristijevoj aukciji, u Ženevi 17. maja, proda svoju kolekciju od 315 flaša, koje obuhvataju više od 60 berbi "bordoa" .

Isti kolekcionar prošlog maja je prodao 158 flaša tri veka starog Šatoa D'kema u Hong Kongu za više od milion dolara, prenele su danas agencije.

Kristijev specijalista za vina Majkl Gane opisao je misterioznog kolekcionara kao čoveka u 60-im godinama, koji je počeo da kupuje velike količine vina tokom 1980-ih.

"Ostalo mu je još mnogo vina", rekao je Gane. "Na kraju krajeva, to je samo 315 flaša. Kada imate na hiljade flaša, to onda nije mnogo".

Kristi procenjuje da će 315 flaša, koje se prodaju kao jedan komad, postići cenu između 696.000 i 929.000 dolara.


novosti

Kolekcionarstvo – što sve ljudi skupljaju?


Svako od nas je tokom detinjstva, ali i kasnije, imao fazu skupljanja različitih sličica, figurica ili plišanih igračaka. I dok su neki jednostavno prestali skupljati različite stvarčice, neki drugi svoje kolekcionarske strasti njeguju i dalje. Evo nekih, najčešćih stvarčica koje skupljamo:

Naravno, priča o kolekcionarstvu bi bila nepotpuna bez legendarnih salveta. Njih su vjerojatno skupljale i naše mame, bake, pa i prabake. Iako se nekima danas može činiti pomalo zastarjelo – salvete su još uvijek jedna od najdražih kolekcionarskih zanimacija.

Zbirke poštanskih markica nerijetko su jako, jako vrijedne. Najdragocijenije su one jubilarne markice, izdane u limitiranoj kolekciji. Danas su mnogobrojna filatelistička društva koja okupljaju strastvene kolekcionare.


Stripove danas skupljaju sve generacije. I mladi, ali i stariji. Najvrijednijim zbirkama smatraju se one iz prve polovice 20. stoljeća.


Kada je riječ o glazbi – najstrastveniji kolekcionari imaju bogate kolekcije gramofonskih ploča, a nisu zanemarive ni velike kolekcije cd-ova.


Numizmatika – skupljanje , uglavnom, kovanog novca. Jedan tip numizmatičara skuplja novac samo radi izgleda, ne zanimajući se za njegovu povijest, dok drugi tip proučava i vrijeme iz kojega kovanica potječe.


Razglednice – iako se danas ne šalju kao što je to bilo na početku 20. stoljeća kad su bile ispisane najljepšim krasopisom, još uvijek su omiljena kolekcionarska strast.


Značke – vjerojatno je našim roditeljima, bakama i djedovima, ovo bio jedan od najdražih hobija.



Različite figurice – bilo da je riječ o onima iz kinder jaja, ili pak specifičnim figuricama poput figurica slonova, svinjica itd.


Antikviteti – ovo je dosta skup hobi, a kolekcionari su slabi na primjerke starog komada namještaja, oružje ili pak stare igračke.


Kolekcionarski autići su pravo blago svoga vlasnika. Sadrže sve što i pravi auti, ali u, naravno, manjem i slađem izdanju.


Postoji još mnoštvo pomalo pomaknutih hobija – tako je pimjerice student Daniel Bennett, na Filipinima, skupljao gušterov izmet. Sakupio je čak 35 kilograma. Malo bljak, zar ne?

Kelvin Baines je 80-tih godina skupljao igračke iz Happy Meala. Sakupio je čak 7500 plastičnih figurica.


teen.

Kolekcionari bizarnih stvari


Bill iz St. Louisa ponosni je skupljač popisa za kupovinu, a Michael iz Floride sretan je što ima zavidnu zbirku mokrih maramica. Obojica imaju web siteove preko kojih dijele strast sa sličnim kolekcionarima, a skupljači bizarnih stvari uistinu imaju zanimljive opsesije pa tako nije rijetkost pronaći ljude koji skupljaju smeće, promotivne CD-e tvrtki za internet providing, stare novine

Ne znate više kamo biste slagali svoju zbirku knjiga, stripova i časopisa koja se nagomilala tijekom godina/desetljeća skupljanja, a već vam i živci pucaju zbog stalnog brisanja prašine nagomilane na tolikom papiru?

Rodbina vas se odrekla nakon što ste spiskali nekoliko svojih (i tuđih) ušteđevina na kupnju kompleta rijetkih marki, znački i salveta? Društva za zaštitu životinja gledaju vas mrko nakon što ste istrijebili sve lokalne leptire pribadajući ih na zidove od stiropora u svom stanu?

Polica vam puca pod teretom DVD-a, DivX-a i VHS-ova, ali ne želite se odreći čak ni onih naslova koji niste stigli pogledati u posljednjih 10 godina?

Evo utjehe – ipak niste najveći frikovi! Ima i većih! i luđih!

Kineske mokre maramice – tko ne bi poželio jedne ovakve u svojoj zbirci?

Braća Collyer, Longley i Homer su, primjerice, takvi. Po njima je nazvan i cijeli sindrom (sindrom braće Collyer) koji karakterizira opsesivno skupljanje najrazličitijih vrsta smeća, do te mjere da postanete zatrpani nepotrebnim stvarima kojih se jednostavno ne želite riješiti.

Priča o njujorškoj braći obišla je svijet nakon što se odmah po Homerovoj smrti policija uspjela probiti u njihov stan, pronašavši ne samo tisuće knjiga i gomilu razigranih štakora koji su trčkarali kroz 'kolekciju', već i tisuće novina, kutija, primitivni rendgen (?!), deset klavira, dvije orgulje, stotine medicinskih knjiga i teglice punjene ljudskim organima u formalinu, obzirom da se Longley pokušavao igrati liječnika i pomagati bratu koji je s godinama oslijepio i postao paraliziran.

No, iako u povijesti možemo pronaći još sličnih, daleko luđih i stravičnijih priča, kolekcionarske bizarnosti možemo pronaći i u sadašnjosti, gdje je opsesivna strast skupljanja potpomognuta internetom, razmjenom ideja preko vlastitih web siteova ili kupnjom i prodajom različitih predmeta putem aukcijskih siteova poput eBaya.

Bill Keaggy (33) iz St. Louisa, država Missouri, poznati je urednik web sitea Keaggy.com/grocerylists preko kojeg sa svijetom dijelu svoju strast – skupljanje papira na koje ljudi zapisuju što sve moraju kupiti u trgovini!

Danas je opsesivno skupljanje potpomognuto internetom, razmjenom ideja preko vlastitih web siteova ili kupnjom i prodajom različitih predmeta putem aukcijskih siteova

Billova zbirka broji oko 700 lista, a sa skupljanjem je počeo još 1997. godine, kada je jednu pronašao na parkingu i zaključio da bi bilo cool imati kolekciju. Dvijetisućite je podigao web site i otada mu ljudi s raznih strana svijeta šalju svoje popise za kupovinu, a on ih skenira i objavljuje, nakon čega ih pohrani u za to posebno kupljene drvene kutije...

Hugh Lesley je 71-godišnji stanovnik Oxforda u državi Pennsylvanija, a hobi mu je skupljanje Ford Edselsa, rijetkih automobila koje je Ford prestao proizvoditi još u jesen 1959. godine. Lesley ih skuplja posljednjih 45 godina i dosad je nagomilao 152, a u međuvremenu se bacio i na popunjavanje zbirke Lincolna (ima ih 150) i Mercuryja (200).

Srećom, Lesley ima veliko šumsko imanje pa automobile može 'parkirati' i izvan garaže.

Vlasnik web sitea Members.aol.com/MoistTwl, 28-godišnji Michael Lewis iz Floride poznati je pasionirani kolekcionar mokrih maramica, znate onih koje koristite na dalekim putovanjima ili ljeti za osvježivanje.

Dosad ih je nagomilao oko 2.000, a u zbirci ima čak i rijetke, vrijedne primjerke, poput ‘Star Trek’ maramica s početka osamdesetih. Na web siteu dodjeljuje čak i The Moist Towelette Award, nudi igrice i MP3 himnu vlažnih maramica, čiji uvodni stihovi glase: You're Soft / You're Wet / You Smell So Good...

Ako imate viška popisa za kupnju namirnica, pošaljite ih Billu za web site Keaggy.com/grocerylists

Tajanstveni Akay, 32-godišnjak iz Kalifornije, bavi se skupljanjem CD-a internet providera – ima ih više od 4.000 komada, od čega 2.583 otpada na AOL (America On Line). Svaki tjedan nabavi 30 novih, sebe naziva vođom kulta skupljača ISP CD-a, uređuje web site CDCult.com, a nedavno je otkrio i novu zanimaciju – skupljanje Starbucksovih naljepnica.

Što će mu sve to, pitate? Pa dobro znate kako glasi sveta mantra kolekcionarstva – nije važno konzumirati, važno je posjedovati!


Velimir Grgić

Prodaje se najveća kolekcija „svoč“ satova


Miliona evra nije nedostižna suma za kolekciju od više od 5.800 „svoč“ časovnika koji će u nedelju biti na aukciji u Hong Kongu, procenjuju stručnjaci.

Reč je o jednoj od najvećih privatnih kolekcija satova marke „svoč“ (Swatch) na svetu koje je pasionirani obožavalac Pol Dankel (68) iz Luksemburga sakupljao 25 godina, piše portal Seebiz, a prenosi Tanjug.

U ovoj zanimljivoj kolekciji su i ograničena izdanja s potpisima umetnika poput Kiki Pikaso i ***** Haringa, a najdraži primerak 68-godišnjeg kolekcionara je sasvim običan sat iz 1994. godine sa belim ovcama i jednom crnom na kaišu. Uz njega ima i odgovarajuću kravatu.

Dankel se nada da će budući kupac izložiti kolekciju, koja je do sada čuvana u sefu i niko je nije mogao videti. Ovaj penzioner je početkom osamdesetih godina prošlog veka bio kolekcionar apstraktne umetnosti.

Za „svoč“ se zainteresovao kada je shvatio da neki od njemu najdražih umetnika dizajniraju satove za tu marku. Kupio ih je nekoliko, a onda je to postala strast zbog koje je putovao po svetu da bi nabavio neke primerke.

Ovu zanimljivu kolekciju, za koju stručnjaci procenjuju da će dostići 1,2 miliona evra, na prodaju će ponuditi aukcijska kuća „Sotbi“.


rts

Kolekcionarstvo — hobi u kojem treba biti uravnotežen

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ AUSTRALIJE

UHVATITE li ponekad sebe u sakupljanju stvari za koje kažete da će vam “jednom” dobro doći? Ako se ipak pokaže da vam te stvari ne koriste, s vremenom ćete vjerojatno baciti ono što vam ne treba. No zanimljivo je da mnogi uživaju u sakupljanju onoga što možda nikada neće upotrijebiti. To su kolekcionari.

Neki kolekcionari sakupljaju nešto uobičajeno, naprimjer kamenje, poštanske marke ili stare novčiće. Drugima je strast sakupljanje lutaka, plišanih životinja, žlica, medalja, razglednica, antiknih predmeta, muzičkih snimki ili suvenira. Mogli bismo nabrajati do unedogled! Naprimjer, jedan odvjetnik iz Sjedinjenih Država ima kolekciju od oko 200 000 čavala koji su se koristili na željezničkim prugama! On je jedan od stotine kolekcionara koji pretražuju seoska područja u potrazi za takvim starim čavlima na kojima je utisnut datum proizvodnje.

Harper’s Magazine navodi: “Što sve ljudi ne sakupljaju — zube i perike, lubanje i posude za kekse, tramvajske karte, kosu i lepeze, zmajeve i kirurška kliješta, pse i novčiće, štapove za hodanje, kanarince i cipele, (...) dugmad i kosti, igle za šešire i krivotvorene potpise, prva izdanja knjiga i plinske maske.”

Kolekcije nekih kolekcionara uistinu su čudne. Naprimjer, jedna ruska grofica sakupljala je noćne posude koje su pripadale bogatim i poznatim osobama. A jedan japanski političar u svojoj je kolekciji imao 5 000 pasa — koji su bili smješteni u raskošnim kućicama. U časopisu Harper’s Magazine stoji da je jedan bogati kolekcionar sakupio tisuće buha “koje je čuvao u čistom alkoholu, u bočicama na kojima je bilo napisano gdje ih je pronašao te na kome, čovjeku ili životinji”.

Premda ima neobičnih primjera, kolekcionarstvo nije ništa novo. Naprimjer, u staro je vrijeme bilo uobičajeno sakupljati knjige i rukopise. U knjizi Light From the Ancient Past stoji da je asirski kralj Ašurbanipal (iz sedmog stoljeća pr. n. e.) poslao svoje pisare da za njegovu kraljevsku knjižnicu u Ninivi odasvud sakupe primjerke starih povijesnih zapisa i dokumenata. Kad je 1853. otkrivena Ašurbanipalova palača, u njoj je pronađena i ta fascinantna knjižnica.

Slično tome, grčki i rimski aristokrati bili su poznati po svojoj ljubavi prema sakupljanju umjetnina. U knjizi Collecting—An Unruly Passion stoji: “U vrijeme Cicerona i Cezara pobjednički je Rim bio simbol ekstravagancije i upadljivog kolekcionarstva. (...) Trgovci umjetninama zauzeli su čitave dijelove grada. Neki najbogatiji građani čak su imali privatne muzeje.”

Zašto je kolekcionarstvo tako privlačno?

Zašto se ljudi u današnje vrijeme uopće bave kolekcionarstvom? U djelu The Encyclopedia Americana stoji: “Ljudi se hobijima bave iz raznoraznih razloga, ali najviše radi zadovoljstva. Hobiji opuštaju i nude promjenu svakodnevice.” Da, mnogi jednostavno uživaju u sakupljanju njima dragih predmeta.

Nadalje, u jednom članku u australskom listu Canberra Times stoji da nas kolekcionarstvo “može vratiti u prošlost i upoznati s mjestima i ljudima koji su skoro zaboravljeni. Sakupljanjem antiknih predmeta gradi se most između vještina i želja prošlih naraštaja i onoga što se danas cijeni.” I doista, kolekcionarstvo može biti poučno. Naprimjer, Rex Nan Kivell poznati je australski kolekcionar. U njegovoj izuzetnoj kolekciji našlo se oko 15 000 predmeta iz rane povijesti Australije i Novog Zelanda.

Osim toga, kolekcionarstvom se bavi toliko ljudi zato što mnogi vjeruju da se na tome može dobro zaraditi. Časopis Utne Reader navodi sljedeće: “Zašto bi inače itko dao 80 dolara za komplet ‘originalnih ulaznica za koncert održan 1969. u Woodstocku’ koji ima potvrdu autentičnosti, kad na tom koncertu nije ni bio? (...) Napravit će to zato što je sakupljanje predmeta koji imaju veze s pop-kulturom postalo unosan posao.”

Ipak, potrebno je biti oprezan. Članak iz lista The Canberra Times upozorava: “Kolekcionarstvo nije samo zabava. Postoje i neke opasnosti. Nisu svi prodavači pošteni. Osim toga, postoji i mnogo krivotvorina koje se prodaju kao nešto vrijedno, a da se pritom uopće ne poštuju nikakva moralna mjerila.” Kako samo čovjek može biti razočaran kad otkrije da je njegova “investicija” zapravo bezvrijedna krivotvorina! Savjet iz Priča Salamunovih 14:15 može biti itekako praktičan i kolekcionarima: “Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.”

Potrebno je biti uravnotežen

Kolekcionarstvo može također oduzeti previše vremena, snage i novca. Jedna je žena svoj hobi opisala kao “želju kojoj ne može odoljeti”. Alastair Martin, dugogodišnji kolekcionar, čak priznaje da su neki kolekcionari “pomalo ekscentrični”.

Werner Muensterberger u svojoj knjizi Collecting—An Unruly Passion kaže: “Kad se promatra kolekcionare, brzo se može primijetiti njihova nezasitna želja, čak glad, za novim stvarima. (...) Ne radi se samo o sakupljanju predmeta, što nekome tko nije kolekcionar može izgledati čudno, već je riječ o osobnosti mnogih kolekcionara koji se jako vežu za neki predmet, njihovom uzbuđenju kad pronađu neki predmet ili žalosti kad ga izgube, a ponekad i o njihovim neuobičajenim stavovima i postupcima.”

Bi li bilo ispravno da kršćanina bilo koji hobi zaokupi toliko da se počne ponašati nerazumno, smiješno i ekstremno? Ne, jer nas Biblija potiče da budemo uravnoteženi (1. Petrova 1:13). I premda se u hobiju može uživati, to se jednostavno ne može svrstati u “važnije stvari” koje bi trebale zanimati osobu koja želi ugoditi Bogu (Filipljanima 1:10). Primjer kralja Salamuna može nam biti dobra pouka. On je zahvaljujući svom velikom bogatstvu sakupio mnogo kuća, vinograda, drveća i stoke. “Što god željahu oči moje, ne branjah im”, priznao je Salamun. No je li zbog toga bio uistinu zadovoljan? On odgovara: “Kad pogledah na sva djela svoja što uradiše ruke moje, i na trud kojim se trudih da uradim, gle, sve bješe ispraznost i muka duhu” (Propovjednik 2:3-11).

Kako možete spriječiti da kolekcionarstvo zasjeni ono što je važnije? Upitajte se koliko vremena razumno možete utrošiti u ovaj hobi ili razonodu. Imajte na umu da se vrijeme ne troši samo na nabavu onoga što želimo u svojoj kolekciji. Vrijeme trošimo i na osiguranje kolekcije, zatim vodeći brigu o njoj, redovito čisteći predmete, pokazujući ih drugima ili pak dok ih sami gledamo i divimo im se. A što je s novcem? Hoćete li na hobi potrošiti novac koji biste trebali trošiti na svoju obitelj? (1. Timoteju 5:. Možete li se svladati i ne kupiti nešto što si zapravo ne možete priuštiti? Bez obzira na to koliko se trudili, u svojoj kolekciji jednostavno ne možete imati sve što biste željeli. Ono što je Salamun rekao o knjigama može se primijeniti i na druge stvari koje kolekcionari sakupljaju: “Nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo čitanje umor je tijelu” (Propovjednik 12:12). Stoga kršćani trebaju biti uravnoteženi.

Dakle, kolekcionarstvo može biti nezasitna strast. Ipak, ne mora biti tako. Ukoliko taj hobi ima svoje mjesto te ukoliko smo u njemu uravnoteženi i umjereni, on može biti razbibriga, užitak pa čak i nešto poučno.

[Slika na stranici 26]

Mudro je dobro razmisliti koliko ćemo vremena i novca potrošiti na neki hobi