Grgeč

Grgeč - Bandar (Perca fluviatillis)





Lokalni nazivi: buljež, grgeč, okan, kokelj, kostrež, ostriž

Max dužina: 50 cm.

Max težina: 2 kg.

Vreme mresta: od marta - do aprila.


Navike, stanište, rasprostranjenost:


Životni vek i brzina rasta grgeča umnogome zavise od uslova staništa u kome živi. A može živeti u najrazličitijim staništima: u maloj, brzoj reci (npr.Mlava), u velikoj reci(Dunav), u bari (Craska, Obedska, Provala), i močvari, u dubokom jezeru (Vlasinsko, Bodensko), pa i u priobaljima slabo oslanjenih mora (Baltik). Najviše trenutno stabilno stanište grgeča kod nas je Vlasinsko jesero. Pri dužini od 4-7mm hrane se račičima, planktonima. Pri dužini od 40-50mm prelazi polako na ishranu sitnim bezkičmenjacima faune dna: larve insekata, pretežno komaraca, tubifeks. Dostizanjem dužine od 13-15 cm grgeči se hrane ribama.

Posle izvaljivanja, mladj je u mirnim delovima priobalja. Kako se plivački osposobljava, kreće ka otvorenoj vodi, u ishranu planktonom pri površini. Početkom leta, pri veličini od oko 5 cm, vraća se u priobalje ili na dno do dubine od oko 3m i prelazi na ishranu faune dna. Tu boravi do kasne jeseni, kad sa padom temperature polako odlaze ka dubinama gde će prezimiti. Preživljavanje zavisi od uspeha u ishrani tokom prve godine života. Odrasli grgeči su često usamljeni, ali u mladosti love plen i kao jatni predatori. Njihova brzina plivanja i ubrzanje nisu impozantni, te im pojedinačno većina riba lako umakne, ali mogu da koriste kolektivni lov u jatu, kad ono što promakne jednome može naleteti sledećem lovcu. Love isključivo danju, najviše u zoru i sumrak, ali i preko dana, zavisno od potrebe za hranom i mogućnosti zadovoljenja, tj. količine dostupne hrane. Noć provode u plitkoj priobalnoj vodi na dnu, potpuno neaktivni. Sa dolaskom noći i polaskom na počinak jato se raspada, da bi se izjutra opet formiralo. Odrasli grgeči zimi, iz dubina, periodično dolaze u pliće delove da nešto s nogu ulove i pojedu, pa se zatim ponovo vraćaju u dubinu. O vrstama koje grgeč više koristi u ishrani, kao i o veličini plena nema mnogo podataka.

Opis i građa:


Grgeč je u mladosti izdužen. S godinama mu visina tela raste, a posebno kod jezerskih, dugoživecih, matorih jedinki. Glava je proporcionalna telu i nosi snažna usta. Sva peraja, posebno repno, dobro su razvijena, a oba ledjna su nešto viša kod grgeča iz tekućih voda.Telo pokrivaju sitne ktenoidne krljušti. Kolorit je kod našeg grgeča u osnovi zelenkasto zućkast, sa vertikalnim crnim prugama (od 5 do 8)duž bokova tela. Nijanse boje tela, broj i debljina pruga mogu varirati i u okviru istog staništa. U našem podneblju, životni vek grgeča varira od populacije do populacije. U pojedinim populacijama njihov životni vek jedva da prede 6-7 godina. Ipak ima populacija u kojima se mogu sresti i mnogo stariji.

Razmnožavanje:


Ženke imaju samo jedan jajnik, nastao spajanjem prvobitna dva. Posebni jajovodi ne postoje. Mrest se odvija na različitim područjima pa i na raznim dubinama. Glavni stimulator mresta je porast temperature. Mrest se obavlja i danju i noću, a traje od nedelju do mesec dana, obicno 10-14 dana. Na mresna područja dolaze najpre mužjaci, tek 2-3 dana kasnije ženke. One plivaju tamo amo bez ikakvog smisla (osim da privuku mužjake sebi) praćene bar sa dva, nekada i do 5 mužjaka. Pred mrest ženka obično pliva u krug, da bi zatim lučnim savijanjem tela i kontrakcijama izbacila ikru (u roku od 5 sekundi) u vidu dugacke, spiralno izuvijane trake (dugačke do 2,1 m i široke 5-10cm. Mužjaci, obično po dva (sa svakog kraja trake ka sredini po jedan), odmah posle polaganja ikre plivaju i nad trakom izbacuju mleč. Posle mresta u vremenu od oko pola sata i mužjaci a narocito ženke su ošamućeni, izgubljenog osećaja za ravnotežu, a potom, oporavivši se udaljavaju se sa mresnog podrućja. Ikra posle oplodenja ima prečnik od 2-3 mm. Inkubacija ikre traje, u zavisnosti od temperature vode od 8-14 dana. Tek izvaljena mlad duga je izmedju 4 i 6 mm. Optimalna temperatura je 14 stepeni. Tada je naime preživljavanje ikre i mladji najveće.

U nasim uslovima mrest grgeča nastupa od poslednje dekade marta do kraja aprila, a u nepovoljnim godinama do početka maja. Polnu zrelost ženke stiču u 4 godini, a neki mužjaci i godinu dana ranije. Kada predju na ishranu ribom, odrasli polno zreli grgeči su rešili većinu svojih životnih problema. Posebno je to vidljivo kod ženki, i stopa smrtnosti tih uzrasta je izuzetno mala i nepromenljiva. Rast je, posle izrazitog ubrzanja u četvrtoj, petoj i šestoj godini starosti, nešto usporeniji ali stalan i sasvim solidan.

Grgeč (Perca fluviatilis)

Red: Perciformes
Porodica: Percidae

European perch (engleski);
Flussbarsch (njemački);
Persico reale (talijanski);

Poznat je i pod nazivima: Ostriž, Kostriješ i Bandar.
Ima maslinastozelena leđa s tamnim poprečnim prugama (6–8, bokovi su svjetliji, trbuh je zelen do žut.



Tijelo je relativno visoko. Na leđnoj strani su dvije odvojene leđne peraje. U prvoj se nalazi 23 - 17 tvrdih zrakastih bodlji, a u drugoj od 1 do 2 tvrdih i 13 - 16 mekih zrakastih bodlji. Na kraju prve leđne peraje nalazi se tamna točka. Trbušna, repna i kaudalne peraje obično imaju crvenkastu nijansu. Pokriven je sitnim gustim ljuskama koje čvrsto prijanjaju uz tijelo. Na bokovima su tamne poprečne pruge. Naraste do maksimalne dužine oko 50 cm, ali obično tvori patuljaste forme. Svjetski rekord je 68 cm i 10,4 kg. Može doživjeti 22 godine.Jednoljetni grgeči dostižu do 7.2 cm, od 5 godina 12.6 cm, 10 godina 18.2 cm, 15 godina 23.6 cm. Brzina rasta ovisi o gustoći nasada i uvjetima prehrane.

Nastanjuje stajaće i tekuće vode s bujnom vegetacijom. Živi u grupi jedinki iste generacije. Odrasli primjerci pojavljuju se u sporo tekućim rijekama, dubokim jezerima i ribnjacima. Izbjegava hladne, brze tekuće vode, no može prodrijeti u njih, ali se ne razmnožava u takvim vodama. Normalno se zatječe gdje leži u neposrednoj blizini ili između prepreka u vodi.


Grgeč pripada među grabežljivce. Često tvori jata kojima napada druge ribe(krkuše-pesjaci, bodorke, uklije), ponekad i svoju vrstu. Druga komponenta prehrane su beskralješnjaci (ličinke, crvi, rakovi) i riblja mlađ.

Mrešćenje se događa u proljeće od ožujka do lipnja, kada je temperatura vode oko 8°C. Ženke polažu jajašaca grupirana u dugim bijelim trakama (do 1 m) na podvodno bilje ili druge potopljene predmete. Masa jajašaca je neukusna drugim ribama i stoga zaštićena.


LOV GRGEČA
Najbolje se lovi u veljači, pa od lipnja do studenog. Lako se lovi na potezanje ("špinanje"), mali žuti meps broj 2 i sitnu varalicu, inače na čep i glistu. Vrlo je zahvalan objekt za sportskog ribolovca, te ga i početnici mogu lagano loviti, a i zato što grize gotovo u toku cijele godine. Obično se drži donjih tokova vode, nešto niže no što dopiru štuka ili som. U mladosti lovi plankton životinjskog podrijetla, a poslije lovi sitne račiće i krupniju vodenu faunu. Na početku jeseni skupljaju se u veća jata i traži dublja mjesta ispod podrivenih obala, tu će prezimjeti.



Pecanje plovkom i dubinsko pecanje su podjednako efikasni pri lovu grgeča. Međutim, ako pecate bliže obali, prednost dajte plovcima. Laka pecaljka i fiksirana špula sa najlonom nosivosti do 1 kg su idealna kombinacija. Ukoliko pecate na većim daljinama, koristite dubinku i hranilicu. Najlon nosivosti do 2 kg je pravi izbor. Na većim, dubljim vodama, možete pokušati zainteresirati ribu primamom. U hranilicu stavite aromatizovanu primamu za bijelu ribu sa dodatkom mesnih crvića. Sa aromom se može eksperimentisati: suha krv i ekstrakt crva uz crvenu boju često mogu pomoći. Mesni crvići imaju zadatak da privuku sitnu ribu čije će prisustvo zainteresirati veće bandare. Na manjim jezerima i kanalima upotreba hranilice može pretjerano uznemiriti ribu. Na ovim vodama bolje je koristiti dubinsku metodu ili vagler plovak, a udicu mamčiti glistom. Kod vaglera dodajte na udicu i par crvića kako bi svojim pokretima učinili mamac življim. Svakih par minuta kratkim trzajem povlačite štap, što će često rezultovati ugrizom sumnjičavog grgeča u blizini. Na velikim, dubokim vodama varaličarenje je mnogo efikasnije od bilo koje druge metode jer vam omogućava da pretražujete kompletnu površinu vode. Patenti kao što su ABU Toby, Atom, Reflex veličine 5 cm u sivo-bijeloj boji su se već do sada dobro pokazali. Ono što je najbitnije je da povlačite varalicu što je sporije moguće, da joj dozvolite da potone do samog dna prije nego što je povlačenjem dovedete do površine. Nije loše da koristite sajlu za vezivanje varalice, jer se može desiti da na nju napadne štuka, koja bi monofilament presjekla svojim oštrim zubima.


Grgeč obično ne uzima mamac naglo, već voli se sa njim prvo poigrati, što čini pravovremeno kontriranje dosta teškim. Kod pecanja plovkom, recimo, dobro je pričekati par sekundi nakon što plovak nestane, pa tek onda kontrirati i to blago. Nemojte predugo čekati, jer riba može ispustiti mamac, ali i potpuno progutati udicu koju je kasnije teško izvaditi. Crvena boja je najprivlačnija za grgeča. Uz standardni mamac na udicu se može dodati crvena pločica ili perce. Ukoliko varaličarite, probajte varalice sa crvenim tijelom ili nekim većim crvenim dijelom. · Najkrupniji grgeči žive u najvećim dubinama rijeka, nizvodno od velikih predmeta u vodi, kao što su nosači mostova ili stijene, pored potopljenog drveća. U jezerima najčešće se okupljaju na mjestima gde korjenje priobalnog drveća pravi gust splet kanala u vodi natkrivenoj sjenkom krošnje. Često patroliraju i dijelovima vode koja je obrasla površinskom vegetacijom. Ljeti, mjesta gdje je struja jaka, gdje se voda pjeni i osvježava kisikom su rado posjećivana mjesta za krupnije grgeče.

Kako je grgeč zainteresovan za sve što sija i vibrira, gotovo svaka varalica će za njega biti odlična. Ukoliko želite pretražiti vodu po dubini koristite fleksibilne silikonske varalice. Boja zavisi od mjesta do mjesta. U većini slučajeva je to čisto bijela varalica, dok se na drugim vodama žuta ili crvena varalica pokazuje kao bolja. Varalica može biti u obliku tvistera, ali ni oblici rakova, žaba ili ribica nisu loši. Kod vođenja mamca obratite pažnju da grgeč nije bog zna kako brz i spretan plivač. Omogućite mu da mamac sustigne. Metalne varalice, kao što su Mepps (veličine 0-2), Tori i Panter Martin su se na mnogim vodama pokazale kao dobitna kombinacija. Na ovakve varalice može se okačiti komadić crvenog platna ili plastike kako bi još više privukle pažnju proždrljivog grgeča.


Živi i mrtvi kederi su dobri mamci za grgeče. Za razliku od varalica, gdje riba uzima mamac na brzinu, ne gledajući kako joj ne bi pobjegao, kedera grgeč dobro zagleda prije nego ga proguta. Ovo znači da sajlu ne smijete koristiti. Koristite monofilament ukoliko ste sigurni da nema štuka u blizini, inače koristite neki od novih materijala kao što su Kryston Silkworm ili Kryston Quicksilver. Pravo mjesto za zabacivanje kedera je u blizini mjesta gdje lokvanji prekrivaju vodu.
Ukoliko koristite mrtvog kedera, otpustite najlon ili koristite maksimalno lako olovo, kako bendar ne bi osjetio otpor pri uzimanju mamca. Olovo i mamac se mogu uplesti u organske ostatke na dnu vode kao što su lišće i grančice. Mamci moraju uvijek biti svježi. Sitne bodorke, uklije, crvenperke i krkuše dužine od 3,5 do 5 cm su idealne. Nemojte nikada koristiti smrdljive, stare ribice, kao ni morsku ribu, jer grgeč ne voli miris mora.


(Ribicija)

BANDAR - BODLJIKAVA NAPAST




Večiti su problemi sa imenima riba. Ime mu je grgeč, a zovemo ga bandar, bulješ ili nekako slično. To je kao kad nekog Peru zovemo Žika, ili obratno, a tip se odaziva. Grgeča je gotovo nemoguće pobrkati sa nekom drugom ribom. To ne uspeva ni onima koji ribe pamte samo po ubodu, jer za razliku od balavca (onog što ga zovu „grgeč“) ubod njegovih peraja u dlan, nespretnog nam kolege, nije bolan i brzo se zaboravlja. Retko je u jatima, guta sve što mrda, teško se čisti i malo je onih koji su ga se najeli. Raskošnih je boja, zdepast, žilav, sme li se reći da je lepotan? Prgave je naravi, od svih prisutnih riba prvi napada mamac, žestok je borac. Onaj ko ga ulovi večito žali što kod nas ne naraste veći.



MREST I RAST

Grgeč planiranje porodice odrađuje po hladnom - smestio je mrest posle štukinog, a pre smuđevog. Preciznije: traži mesto za mrest kada temperatura vode dostigne 10-12 stepeni. Pošto se plićaci brže zagrevaju masovno napušta dublja, hladnija mesta i pronalazi osunčane vodene površine. U traženju odgovarajućeg mesta za mrest zanemaruje svaku opreznost, lako je uočljiv i sreća je njegova da je kod nas tako mali. Poodrasla ženka polaže 100 000 - 200 000 hiljada jaja koja ostaju vezana u nizu, mužjak ih oplođava, a nakon toga čuva. Jedina je naša riba kojoj autori pripisuju i sklonost ka čuvanju, ne samo ikre, već i mlađi koja dugo ostaje u jatu. U početku mali grgeči rastu brzo, krajem prvog leta dugi su 7-8 centimetara, ništa manji od svojih vršnjaka drugih vrsta, a nakon toga kao da zaboravljaju kako se raste. Narednih sezona svojoj dužini dodaju samo po koji centimetar godišnje - trogodišnji, polno već sazreli mužjaci dugački su svega 10-15 centimetara.

Ženke rastu mnogo brže i veće, polnu zrelost dostižu u četvrtoj ili petoj godini, ali bogatstvo boja mužjaka skoro nikada.



RODBINA I KOMŠILUK

Razlog za pogrešno tumačenje „loze“ grgeča leži u već pomenutoj gimnastici sa folkloristikom u ribljoj terminologiji. Po tom pitanju pravu je zbrku napravio prekookeanski dođoš kod nas iz milošte (ili amerofilstva) nazvan bas. Da haos bude potpun (bez nade u razrešenje) basu je pravo ime pastrmski grgeč; grgeča Rusi zovu okunj, basa Hrvati pastrvski okun, mi grgeča zovemo bandar, Mađari na nekim mestima pod tim imenom podrazumevaju smuđa kamenjara... Kada se tome doda kako bas sem driblinga sa imenom nema veze nisačim pastrmskim, da je bratskiji sa sunčicom (ono sitno i šareno što ga zovemo ovakvim ili onakvim karašem), nego sa „bandar-grgečom“, a da je ovaj skroz „na brate“ sa smuđem i smuđem kamenjarom, a sa amero-dođošem rodbinski ne divani... sve postaje mnogo jasnije(?!)

Zanimljiva je pojava da je autohtona riba kao što je grgeč ostala samo sporadično lovljena i bez ikakve je popularnosti. Istovremeno, njegov ako ne rođak, a ono takmac, „velikousti“ amerikanac, dogurao da se po njemu i na temu njega organizuju (s)kupovi - takmičenja na kojima se ponekad ulovi krupniji bandar od pobedničkog basa.



NEPECAN A ULOVLJEN

Poznato nam je da ogroman broj naših ribolovaca „čeka“ šarana, „vara“ ili „muva“ smuđa, „ide“ na štuku, „bućka“, „lupa“ belu... a nikada nećemo čuti da neko namenski peca bandara. Imamo šarandžije, somaroše, smuđaroše, babuškare, štukaroše, neke „petljaše“, bućkaroše i mućkaroše, basiste i kontrabasiste, a da li je nekad neko čuo da se spominje neki „bandardžija“.

Ne, njih kod nas nema.

Nema bandardžija jer nema bandara. Nema bandara vrednih napora naših ribolovaca. Poznajemo ribolovce koji su nanizali deset štuka k’o noga, po čamca smuđeva, dve barke šarana, deverika da je cela ulica tri dana samo njih jela - sve to, naravno, bez ikakvog preterivanja - a da li ste nekad čuli za nekog, možda, ređe, videli, ili, najređe, da ste sami napunili čuvarku bandarima.

Bandar je riba koja se ne peca, ali se ulovi. Ima ga puno, a nema ga dosta. Ima ih lepih, nažalost, nedovoljno velikih. Za našeg ribolovca pola kile nije izazov.

Upeca se grgeč na glistu, na crva, na parče, na ribicu, na varalicu... Upeca se on na skoro sve. Zabacimo li udicu namamčenu za grgeča prihvatljivim zalogajem, prvi će udariti. I to žestoko, bez mnogo razmišljanja. Pogledamo li kakvim vodama raspolažemo i uporedimo li to sa grgečevim prohtevima, videćemo da i takve uslove ispunjavamo. A ipak ga ulovimo malo.

Razlog je jednostavan. Malo je naših voda koje preko cele godine, ili više godina zaredom, ispunjavaju uslove za rast ove, na severu kontinenta, itekako popularne ribe. Kod nas se samo veoma retko u kontinuitetu, godinama, poklope uslovi za nesmetan razvoj veće populacije ove grabljivice. A kada se, osim od Boga datih uslova, potrefi da i čovek dozvoli nekoj bandarskoj populaciji višegodišnji nesmetani razvoj, paralelno s njom na toj teritoriji uznapreduje i neka druga vrsta, po našim merilima, vrednija lova. Ali ne i ukusnija.

Treba li spominjati našu ustaljenu praksu da ništa nije toliko dobro da se ne može pokvariti? Jer nama i na temu „pokvari“ sve uspeva.

(Ako neko sumnja neka pogleda seriju slika u „Trofeju“ br. 3, strana 8 i 9. Zbog onih koji su izostali sa nekoliko „časova“ naših novina: naslov - „Svinjarija“, mesto - akimulacija Svetićevo, tema - katastrofalno uginuće. Na slikama uginulih bandara ima koliko đavo ište.)



DVA PUTA NA UDICU

Grgeč je zanimljiva pojava, ne samo kao riba koja se peca, nego i kao riba na koju se peca. Veoma je zahvalan mamac „protiv“ štuke a i sebe samog. Štukaroši su već davno zapazili da je kao mamac delotvoran. Dobro podnosi kačenje na udicu, dugo ostaje živ i živahan, otporan je prema nedostatku kiseonika, lako se lageruje, štuki njegove bodlje ne smetaju i rado udara na njega. Ipak, ima jednu manu: teško ga je nabaviti u dovoljnim količinama za podužu sezonu lova štuke.

Proizvođače varalica to neobično raduje - nijedna iole valjana firma za proizvodnju voblera nije propustila da deo svog asortimana oboji da bude nalik grgeču, dodelivši mu njegove šare.

I najveći grgeči u svetu love se na voblere boje grgeča. Lako je njima, kad imaju velike grgeče. I vole da ih love.

Varaličarenje je poslednjih decenija bacilo u zapećak mnoge metode lova grabljivica prirodnim mamcem. Dva su razloga za to. Prvi je isključivo biznis - ne možeš prodati vobler onom ko peca na živu ribicu. Drugi je praktični: vobler ti uvek stoji na raspolaganju, dok je nabavka živog mamca znatno komplikovanija.

Pecaroši ribom siromašnih a, za razliku od nas, novcem bogatih zemalja, često se zadovoljavaju lovom „sitneži“ u vidu grgeča od kile ili dve. U hladnim mesecima, kada velika jezera oblače tvrde zimske kapute, pristupaju lovu grgeča kroz odušku. Metoda je krajnje jednostavna, a mamac je parče, sitna živa ribica ili nešto mesnato. Fazon je u prihranjivanju grgeča, a najbolje se pokazala mlevena ili seckana riba ili isto tako pripremljeno meso. Kao provereno sredstvo spominje se goveđa ili svinjska krv koja se zagreje i raseje po otvoru u ledu.

Deluje jednostavno, a kada ćemo proveriti delotvornost toga ako to ne uradimo sada? Ulov nije zagarantovan. Bude li ga, preostaje „samo“ ćišenje.

Možda je jedan od razloga nepopularnosti gergeča u činjenici da se teško čisti. Uvek će se naći neko ko će nam objasniti ili „odati“ tajnu „lakog udaljavanja krljušti“ grgeča. Lako i jednostavno očistiti grgeča je kao siguran sistem za dobitak na lotou - ne postoji. Može samo teško, ili još teže.

Ko se pomuči... njemu prijatno!



(Ribički trofej)

Lov grgeča

Lov grgeca moze da bude prijatan i uzbudljiv dozivljaj. Uz to, ima. izvanred-no meso. Doduse, malo se teze cisti od sitnih i dosta cvrstih krljusti, ali vredi truda. Ima dosta ribolovaca koji pitaju za mesta na kojima se ova riba zadrzava i dobro lovi. Moze se naci u cistim, kiseonikom bogatim vodama, na delovima tekucica nesto brzeg toka, u jezerima, barama. Posto je zaista velik izbor voda u kojima grgec boravi, nista nas ne sprecava da podjemo u ribolov. Na nasim vodama najcesce se mogu uloviti primerci duzine 12-15 cm. A gde treba traziri vece primerke? U prirodnim jezerima, na odsecima sa zaronjenom obalom, uz ostrvca i ploveca ostrva, u trsticima u slobodnim vodenim povrsinama vece dubine, uz kamenjare. U vestackim jezerima cemo ih najpre naci uz podzidane obale, oko potopljenih stabala i zbunja, u najdubljim delovima korita, na mestima s gustom vodenom vegetacijom, ispod strmih obala, u blizini ustava. U tekucim vodama se zadrzavaju na uscima potoka u vece vodene tokove, uz ustave, mostove i druge objekte u vodi, uz usca kanala i vezove za camce. Nasuprot manjim i prosecnim primercima, grgeci natprosecne duzine ne zadrzavaju se u gornjim slojevima vode. Oni radije borave u vecim dubinama. Na ovakvim mestiina vredi se zadrzati malo duze. Ako ih ima javice se vec na prva zabacivanja. U protivnom, treba potraziti drugo mesto. Zakacenu ribu treba brzo izvaditi, uz sto krace zamaranje, jer se najcesce desava da se usled njenog otimanja jato razbezi. Grgec bilo koje velicine lako se lovi na vestacki mamac postavljen na dno - povlacenjem. Ovo moze da se radi cele godine, izuzev, mozda, u najhladnijim zimskim danima. Na vestacki nacin Ribolov vestackim mamcem je najsportskiji, a u nekim slucajevima i najuspesniji nacin lova grgeca. Za ovo je potreban stap sa elasticnim vrhom, duzine 180 - 240 cm, nosivosti 3-12 grama, laka masinica, struna debljine 0,16-0,22 (monofilna) ili 0,12-0,16 (upredena). U vodama s cistim dnom, bez prepreka, mogu se koristiti vestacki mamci s kasikom u raznim varijantama, velicine 1 i 2, kao i lelujavi mamci duzine pet do sest centimetara, kraci i duzi, ovalni, u obliku slova "S". Krace ovalne kasike bolje se krecu u tihim vodama, a duze u tekucim. Grgeca privlaci crvena boja. Zbog toga je dobro da na mamcima ova boja bude zastupljena u vidu tacke ili pruge. Na vodama s rastinjem i drugim preprekama na dnu dobro su se pokazali vobleri. Na plitkim vodama s gustim rastinjem pogodan je plivajuci vobler. Bez obzira na to da li je dno zaraslo ili cisto, tonuci vobler je veoma pogodan za duboke vode. Vestacki mamci od mekog PVC materijala, ribice ili gliste, jednorepi ili dvorepi tvisteri pogodni su za ribolov umakanjem ili pipanjem u dubljim vodama. Zavisno od izrade i strukture, vestacki mamci su pogodni za ribolov na svim vodama. Najpopularnije su kombinacije rotirajuce kasike s tvisterom i vestackom ribicom. Najpogodnije su velicine 0,1 i 2. Sve vrste vestackih mamaca grgec energicno napada. Zato izbacaj mora biti odlucan, a zamaranje i izvlacenje efikasno i sto krace! Plivajuci mamac za stajace vode U stajacim vodama s dnom punim prepreka, najbolje se lovi plivajucim mamcem, veoma pogodnim i za grgeca. Njegove prednosti najbolje dolaze do izrazaja pri ribolovu s obale. Laka montaza moze da se zabaci i na vece daljine, a zakacena riba brzo se izvlaci na obalu. Metod, a i montaza, dobro su poznati, skrecemo paznju samo na to da pri vetrovitom vremenu treba izbegavati upredenu strunu koja lebdi na vodi. Umesto nje treba staviti monofilni damil debljine 0,16-0,22. On tone i nije izlozen nepovoljnom dejstvu vetra. Pero s vaglerom, zavisno od okolnosti, treba da bude od dva do deset grama. To zavisi od dubine vode, zeljene daljine izbacaja, dimenzija mamca i vremenskih uslova. U zavisnosti od dubine vode, pero moze da bude pokretno ili fiksirano na struni. Opterecenje treba da bude na glavnoj struni, a predvez duzine 30-40 cm. Ovo je vazno zbog toga sto grgec voli pokretne mamce, koji lebde u vodi, ne birajuci izmedju zive ribice, komadica ribe ili gliste. Mamac ne sme dugo da bude nepokretan na istom mestu. Moramo ga povremeno pokretati kracim trzajima, pa cemo tako, verovatno, izazvati na akciju i trome primerke. Najvise obecavaju ovi mamci: u rastucoj mutnoj vodi glista na udici broj osam i 12, manje gliste na udici broj cetiri i sest. Ziva ribica s udicom u ustima najbolja je za letnji i jesenji ribolov a najpogodnija velicina udice je sest do deset. Na istim udicama dobro prolaze i parcici ribe. Napad grgeca obicno je energican i snazan, a trzaj se mora izvesti tek posle dve-tri sekunde, tako da se zakacena riba sto pre izvuce iz vode. Ribolov umakanjem i na dnu U vodama dubljim od tri metra izuzetno se uspesno lovi zivim ribicama i komadicima ribe na udici metodom umakanja. Najpogodnija mesta su u odsecima uz obalu u blizini mostova. Dobro se lovi i iz camca. Pogodnosti ribolova iz camca su u tome sto se mamac pokrece u ritmu kretanja i ljuljanja camca na vodi, sto neodoljivo izaziva grgeca. Na otvorenim vodama se rado sklanja u senku camca. Pri tome se ne mora daleko zabacivati, jer male grabljivice, takoreci, same dodju na dohvat ruke. Ribolov s mamcem na dnu nije najpogodniji, jer se grgec nerado zadrzava u samom koritu ili u odsecima s brzim tokom. Ako primetimo znake boravka grgeca na nedovoljno pristupacnim ili cak nepristupacnim mestima, vredi postaviti na dno montazu s olovom na kraju i udicom oko 50 cantimetara iznad nje. Treba paziti da mamac ne ostane nepomican na dnu. To posebno vazi za muljevita dna. U cistoj vodi sa sljunkovitim dnom grgec ce rado prihvatiti glistu ili parcice ribe na udici, iako su nepokretni na dnu. U ovom slucaju ugriz je pracen izvesnim povlacenjem, na koje moramo odgovoriti odlucnim trzajem. Desa-va se da kontra "zahvati" vec ionako dobro zakacenu grabljivicu. Lovacki nagon Svojstvo jata grgeca u lovu je da ce instinktivno slediti svog clana koji je zagrizao neki prirodni zalogaj, zivi ili vestacki mamac, s kojim u ustima zeli da pobegne i da se izdvoji. Ova osobina proistice iz lovackog instinkta grabljivice. U ovakvim prilikama jato se uzbudi i u naletu nastoji da zgrabi sve sto se krece i sto se moze progutati. Bez obzira na to kojim metodom lovimo, ako se desi nesto slicno, odnosno kada primetimo da jato prati zakacenu ribu, niposto ne treba gubiti vreme na zamaranje, vec na najjednostavniji i najbrzi nacin treba plen da izvucemo na obalu. A to se postize jednim trzajem, bez koriscenja meredova, jer ce se u slucaju sporijeg manevra jato preplasiti i razbezati. Odmah treba ponovo zabaciti, jer uskomesano jato u lovackom zanosu neiz-ostavno ce napasti mamac u pokretu. Ako brzo uspemo da iskoristimo ovakvu povoljnu priliku, imacemo plen kojim se mozemo podiciti.

(Ribolovačka priča)

Ribolov grgeča varalicama



Kada temperature padnu, a zima otjera većinu riba u krtoge i odmorišta, sportskom ribiču malo toga preostane za ribolov. No, i u najhladnije doba godine, kada vode okuje led i snijeg, neke se ribe mogu uspješno loviti. Među njih spada i grgeč.  Riba je tamnozelenih leđa, žućkastozelenih bokova išaranih poprečnim maslinastozelenim prugama, na leđima joj se ističe oštra,
bodljikava peraja koja se kad je ulovljena nakostriješi. Po njoj je u nekim krajevima grgečdobio i ime – kostriječ.

U Slavoniji ga znaju kao bandara. Druga leđna peraja mu je mekana, a krase ga i crvenkaste trbušne i sivozelene repne peraje. Mrijesti se od ožujka do lipnja. Tada ženka položi i više od 150.000 jaja. Grabežljivac je koji se hrani drugom ribom i sitnim životinjama odnosno kukcima. Mnogi sportski ribolovci ga ne cijene jer su mu  krljušti čvrsto usađene, pa se teško čisti. No, ne samo što pruža užitak ribolova i zimi (jer lovi se tijekom cijele godine) grgeč ima iznimno ukusno bijelo meso. U prosjeku je težak tek stotinjak grama i dug dvadesetak centimetara U najoptimalnijim uvjetima može narasti do 5 kg. No, primjerci teži od 500 grama već se smatraju kapitalcima. Tako među hrvatske rekorde svakako spada grgeč težak 1,01 kg (39 cm).

Gdje žive najveći grgeči
Ribolovci vole odmjeravati snage i kada su grgeči u pitanju. Zato se diljem svijeta vode razne liste ulova i za najgrgeče. Danas u svijetu ima malo odredišta gdje žive krupni grgeči. Grgeča težeg od jednog kilograma može se uloviti u sjevernim vodama i vodama Dalekog istoka. Tako još u ruskim rijekama ima kapitalaca. U jezeru Onega moguće je loviti primjerke teške i do 3,6 kg, a u Čudskom jezeru i težih. U literaturi se još samo vode zapadnog Sibira spominju kao one gdje se mogu uloviti grgeči teški do 5 kg. Među njih spadaju i vode Mongolije ... doduše na mongolske vode europski ribolovci odlaze u potrazi za tajmenom (vrsta glavatice), pa usput love i grgeče teških više kilograma. Na jezeru Tiškin u Rusiji Nikolaj Arturović ulovio je grgeča od 5,96 kg.



Njemački časopis Fish und Fang, na svojim listama kao rekordni ulov svih vremena u Njemačkoj ima grgeča od 3,20 kg, koji je ulovljen 21. 9. 1998. Preko 3 kg teškog grgeča na svojim rekord listama ima još samo Italija, gdje je ulovljen grgeč od 3,50 kg i Češka, gdje je ulovljen grgeč težak 3,44 kg. Švicarski rekord težak je 2,95 kg, a francuski 2,69 kg.
Na privatnom jezeru Kent, u Engleskoj 1985. ulovljen je njihov službeni rekord težak 2,52 kg. No, u Velikoj Britaniji je zabilježen i veći ulov, težak 2,53 kg. Radi se o grgeču kojeg je 28. 3. 2002. ulovio jedanaestogodišnji Deen Rowling.
Među zemljama koje se mogu pohvaliti s ulovima grgeča težih od 2 kg su još: Irska (2,75 kg), Bjelorusija (2,7 kg), Poljska (2,64 kg), Danska (2,62 kg), Litva (2,01 kg)…

Pola kilograma - kapitalno
Na vodama Hrvatske i zemalja u okruženju, posljednjih desetak godina, kada je grgeč u pitanju, rijetki su ulovi teži od jednog kilograma, pa se primjerci od pola kilograma već smatraju kapitalnima. Hrvatski rekordni ulov tako je grgeč težak 1,25 kg, kojeg je u jezeru Trstenik 2005. ulovio Dubravko Hodak. Slijedi ga grgeč od 1,09 kg, kojeg je 2004. u jezeru Čingilingi ulovio Ivica Pačko. Na istom jezeru kod Molvi, grgeča teškog 1,04 kg ulovio je Draško Lacković 1995.
U Srbiji kao naj grgeč vodi se onaj težak 1,30 kg, kojeg je na kedera, ulovio Saša Rangelov na Lipovačkim barama.
Grgeč je rasprostranjen po nizinskim rijekama, jezerima i ribnjacima. Studeni, prosinac, te veljača i lipanj su najbolji mjeseci za ribolov ove ribe. Zimi ga valja tražiti u dubljim dijelovima. Budući da živi u jatu, kad ga uočite možete ga uloviti u znatnim količinama. Može se loviti raznim tehnikama, pa i mušičarenjem. No, ribolov varalicom i postavom na prirodni mamac, zimi je najučinkovitiji. Za špinerski ribolov potreban vam je štap izbačaja do 30 grama, dužine od 2,10 do 2,70 m, vršne akcije, manje role bržeg prijenosa s najlonom promjera do 0,20 mm. Od varalica najučinkovitije će biti manje žlice, tipa efzzet, te manji vobleri dubokoronci, leptiri br. 2 do 3, ali i gume tipa tvistera s laganim vođenjem i potezanjem na mah s kraćim zastojima.

Grgeč je riba koja se baca na sve. Prema literaturi, ovaj mali razbojnik postaje zanimljiv za varaličarenje kao naša najmanja riba, koja se uopće da loviti varalicom, kad naraste oko 13 cm i počne juriti živi plijen. Ova veličina je malo upitna, jer naši mali grgeči baš ne priznaju znanost. Najbolje je kad se u savskom ribolovu bolena kakav malac od jedva 10 cm zaleti na poveću varalicu. Kod ribolova na postavu grgeč je jako oprezan i promatra lagano krećući plijen dulje vrijeme, dok kod ribolova varalicom bez puno oklijevanja napada vibrirajuću varalicu.



U jatu
Grgeč se u jesen kreće u jatima tražeći hranu prije zimskog mirovanja. Mali grgeči imaju vretenasto tijelo, dok stariji dobiju karakterističnu grbu iza glave. Takvi "grbasti" primjerci često postaju usamljenici "samci" ili se kreću u jatima od samo nekoliko primjeraka. Prema jednoj literaturi grgeči se kreću u manjim jatima većih riba ili većima jatima manjih riba, dok se prema drugoj, u nekim, najčešće manjim i dubljim vodama često nalaze i plove s primjercima različitih veličina. U takvim jatima je razmještaj riba točno određen, tako da su najveće ribe na početku i na bokovima plove, a manje su ribe u njenoj sredini. Kad se grgeči u jatu spremaju za lov plijena, velike se ribe razdvoje i prve krenu u napad. U stvari, cijelo se jato razbije i u malim grupicama ili pojedinačno (posebno veći primjerci) jure za jatom ribica dok ga ne ulove ili rastjeraju. Tada se ponovo okupljaju u jato, te nastavljaju dalje tražiti pogodne žrtve. Jednom kad pogodimo jato u pravilu ćemo dobiti prvo veće primjerke. Zanimljivo je da se jata grgeča okupljaju tijekom dana, dok se pred večer s prestankom lova grgeči razdvajaju, da bi se dolaskom jutra opet formiralo jato.

Pozicije
Grgeče u zatvorenim vodama najlakše je naći uz stupove, granje i druge potopljene brane u vodi. U tekućici kao Sava nije ih tako lako naći, ali vrijedi pokušati uz stupove mostova, zidane obale i odrone pune stijena i kamenja. Jato se ponekad odaje po prskanju vode dok pojedini grgeči love ribice na samoj površini. Najčešće ne ulovi "iz prve" nego ponavlja napad, što je dovoljno da se uoči mjesto i na njega pošalje varalica.

Kako i čime?
Za grgeča obično kažu da nije važno na što ga loviš, nego možeš li ga pronaći. Kad ga se nađe, grgeč će udariti na skoro sve što mu se ponudi. Važno je da varalica ne ide prebrzo. Za voblere je kažu najbolje da se izazovno "gegaju", za leptire je važno da su sjajnih krilca, po mogućnosti s crvenim točkicama, a silikonci trebaju biti žućkaste ili sivobijele boje. Kod ribolova grgeča varalicama u jesen treba krenuti od dubljeg sloja vode. Obično se napravi tri ili četiri prolaza u tom jednom sloju, pa onda pomiče varalicu u viši sloj. Ponekad se isplati ponovo spustiti varalicu u dublji sloj, jer grgeč jednostavno čeka da mu se varalica stavi "pod nos".

Kad se lovi iz čamca, na mrtvicama na npr. Savi, priđe se plovilom vrlo blizu granja u vodi i vrlo kratko zabacuje pretražujući vodu u dubini uz sami čamac. Dalje zabacivanje od čamca i sporo povlačenje varalice prakticira se na otvorenom dijelu mrtvice, na dubljim mjestima nekadašnjeg vodotoka, gdje se varalicu, najčešće voblere u tipu Shad Rapa pušta da se spusti što dublje i cimanjem povremeno odiže iz sloja vode po kojem je vučete. Kad su mjesta dublja od 5-6 metara, radije bez zabacivanja neposredno uz čamac, varalicu, najčešće manju žlicu pustite da se spusti gotovo do samog dna i polako je odižite i spuštajte, kao kod jigganja. Ovakvim ribolovom se elegantno izbjegne štuka, pa se može loviti bez sajlice, koja je inače obvezna kad se grgeč lovi na vodi gdje ima i štuka. U grgečolovu možete koristiti vrlo kratke žičane sajle, ne dulje od 5 cm, što je dovoljno za skoro svaku zalutalu štuku na "grgečkoj" vodi. I varalice su najčešće u duljini do 5 cm.



Vobleri i silikonci
Osim Rapalinih Shad Rapova i dvodijelnih Jointed Shadova u "yellow pearch" i "pearch" dekoraciji (grgeči se drže za jedne od glavnih kanibala u ribljem svijetu), dobri su i vobleri Ružno pače i Calypso. Posebno je lovan Calypso u veličini 3 i 4, obojan žuto. Kažu da je i inače najbolja kombinacija za grgeča žuti trbuh i crvenilo na vratu varalice. Naravno uvijek u grgečolovu varalica se mora vući sporo, sporo.

Vobleri tipa Shad Rapa su posebno uspješni kad se površinski sloj vode za sunčanog jesenskog dana zagrije, jer tada veći grgeči biraju dublje slojeve vode, a hranu traže pri površini. Dubokoronci pri potezanju uranjaju, a kad prestane potezanje polako se izazovno lelujajući dižu gore. Poteži-pusti je jednostavna tehnika kojom se ovim voblerima privuku grgeči. Griz je najčešće u trenutku kad prestanemo s potezanjem, a vobler se počne dizati prema površini. Tada je važno osjetiti trzaj i odmah kontrirati.

Za varaličarenje silikoncima dobrim su se pokazali twisteri i shadovi obojeni žućkasto, iako neki varaličari drže crvene silikonce vrlo dobrim za grgeča. Kod leptira najbolji su oni žutih i bakrenastih krilaca, u veličinama 2 i 3, a kod ribolova leptirima dobro je imati "vunenu suknjicu" crvene boje na trokukoj udici.

Grgeč često promaši varalicu, ma koliko je sporo vukli, pa je potrebno ili malo sačekati da je stigne uloviti u drugom napadu. Grgeč je poznat kao ne tako brz, ali zato vrlo uporan grabežljivac, obdaren dobrom kondicijom i ustrajnošću kojom jato većih grgeča kad je u hranjenju doslovce desetkuje jato ribica.

I ono najljepše od svega - može se loviti doslovno preko cijele godine. Za njega nema zime (nadam se da ste imali priliku vidjeti kako ih Skandinavci love kroz rupe u ledu na neke štapiće od 30-tak centimetara.

... Na kanalima i jezerima je slična situacija. Treba ga potražiti na osunčanim, plićim dijelovima, gdje se sitna riba već razmrdala i pocela hraniti. Zaostala prošlogodišnja trava i trska, truli lokvanji ili granje u vodi, sigurno kriju ovog šarenog  razbojnika.  Po mom nekom dosadašnjem iskustvu, sada je daleko produktivnije (i to čak i do 82,76%) ponuditi mu neku varalicu (tvister, šedić, sporije vođen dubokoroneći  vobler, ili čak "žličicu" ili "leptirića", nego ga uzalud čekati da pronađe filet ili kederčića (o glistama i crvima ne diskutiram.... ja sam ipak varaličar). Ali, svaka voda je priča za sebe. Jedno samo treba imati na umu - ne postoji vreća bez dna ... I najbogatija voda začas opusti . Lovite, zabavljajte se i uživajte, ali i vraćajte ih da još malo porastu. Samo na taj način ćete, jednog dana, imati priliku da na štapu osjetite onaj bezglavi bijeg u dubinu i pumpanje kojim se potpisuje onaj pravi, veliki grgeć ...


(Volim ribolov)

Bandar - Perch (Perca fluviatilis)



Lokalni nazivi: grgeč, kostreš,

Maksimalna dužina 50 cm

Maksimalna težina do 2 kg

Vreme mresta: od marta do maja

Navike, stanište, rasprostranjenost:
Bandar živi u manjim jatima, jedino se u zimskom periodu nalazi u većim, a tada se i najviše lovi. Živi samo u Dunavskom i Egejskom slivu u ex-YU. U Dunavskom slivu naseljava isključivo nizinske vode, i to donje tokove reka, plavna područja i mrtvaje. Ne zalazi u prelazni, mrenski region. Životni vek i brzina rasta grgeča umnogome zavise od uslova staništa u kome živi. A može živeti u najrazličitijim staništima: u maloj brzoj reci, u velikoj reci, u bari i dubokom jezeru, pa čak i u priobaljima manje slanih mora. Najviše trenutno stabilno stanište grgeča kod nas je Vlasinsko jesero. Njihova brzina plivanja i ubrzanje nisu impozantni, te im pojedinačno većina riba lako umakne, stega pribegavaju kolektivnom lovu u jatu. Love isključivo danju, najviše u zoru i sumrak, ali i preko dana, zavisno od potrebe za hranom i mogućnosti zadovoljenja, tj. količini dostupne hrane. Noć provode u plitkoj priobalnoj vodi na dnu, potpuno neaktivni. Sa dolaskom noći i polaskom na počinak jato se raspada, da bi se izjutra opet formiralo. Meso mu je veoma ukusno i bez kostiju, ali se krljušt teško čisti, tako da je praktičnije dranje cele kože i filetiranje.

Opis i građa:
Kao grabljivac, uvek je u dobroj kondiciji. Telo je sabijeno, čvrsto. Ima dva karakteristična leđna peraja: Prvo je veliko i veoma snažno, s jakim koštanim žbicama, od kojih je prvo znatno više, a drgo je manje i dopire skoro do gornjeg dela korena repnog peraja, s manjim i mekšim žbicama. Leđa su tamnozelena, bokovi žućkastozeleni, a trbuh beo. Preko bokova pružaju se tamne poprečne pruge,  (ima ih 6 do 9), pri leđima šire, da bi se do trbuha izgubile. Trbušna i analno peraju su izrazito crvena, a grudna i oba leđna zelena. Usta velika, kosa nagore zasečena, sa gustim, četkastim, i tankim zubićima. Krljušti su oštre i hrapave. Koštane žbice prvog leđnog peraja su zašiljene poput oštre igle. Visina tela prema dužini je u srazmeri 1:3-4. Broj kičmenih pršljenova je 41-42.

Razmnožavanje:
Mresti se od marta do maja, na dubljim mestima sa peščanim i šljunkovitim dnom. Glavni stimulator mresta je porast temperature. U našim uslovima mrest bandara nastupa od poslednje dekade marta do kraja aprila, a u nepovoljnim hidrometeorološkim uslovima i početkom maja.



(Trofej)