Najzanimljiviji prirodni fenomeni

Najzanimljiviji prirodni fenomeni na Zemlji

Naša planeta je puna neverovatnih fenomena od kojih su neki naširoko poznati, kao na primer, “Severna svetlost” , dok su neki ne toliko znani, a ni objašnjeni od strane naučnika. Pogledajmo koje su neke od najneobičnijih pojava.

Vatrena duga



Ovaj atmosferski fenomen javlja se kada je Sunce visoko na nebu, i njegovo svetlo prolazi kroz prozaični cirus na velikoj visini, koji je napravljen od heksagonalnih pločastih kristala. Sunčeva svetlost prolazi kroz vertikalnu stranu kristala i izlazi na zadnju stranu, pri čemu dolazi do refrakcije (prelamanja) kao kroz prizmu i dobija se niz vidljivih boja. Kada su kristali, u okviru cirusa, savršeno postavljeni, rezultat je brilijantan spektar boja koji podseća na dugu.

Kiša riba u Hondurasu



Kiša riba popularna je u folkloru Hondurasa. Dešava se u Departamento de Jorou, u periodu od maja do jula. Svedoci ovog fenomena kažu da počinje tamnim oblacima i kišom, koja je praćena grmljavinom, sevanjem i jakim vetrovima. Nakon što kiša stane, stotine živih riba nađu se na zemlji. Ljudi uzimaju ribe, odnose ih kućama i jedu ih. Od 1998. godine, festival nazvan “Festival de la Lluvia de Peces” (“Festival kiše riba”) slavi se svake godine u ovom gradu.

Venecuelanska večita oluja



Misteriozna “Relámpago del Catatumbo” jedinstveni je prirodni fenomen na svetu. Locirana na reci Katatumbo na jezeru Marakaibo, ova pojava predstavlja razmenu munja između oblaka pri čemu se stvaraju naponi luka više od pet kilometara tokom 140 do 160 noći godišnje i to do 280 puta u toku jednog sata. “Večita oluja” javlja  se tamo gde se reka Katatumbo uliva u jezero Marakaibo i smatra se najvećim generatorom ozona na planeti, sudeći po intenzitetu pražnjenja i njegovoj frekvenciji.

Aurora Borealis



Nesumnjivo jedna od najlepših pojava na svetu, “Aurora Borealis” , takođe poznata i pod nazivom “Severna Svetlost”, oduvek je čudila ljude. Ovaj fenomen stvara se kada Sunce izbacuje čestice visoke energije – jone, koji putuju brzinama od 300 do 1,200 kilometara u sekundi. Oblak ovakvih čestica naziva se plazma, a tok ovih čestica koji dolazi sa Sunca poznat je kao solarni vetar. Kako solarni vetar stupa u kontakt sa zemljinim magnetnim poljem, neke od čestica bivaju zarobljene i putuju po linijama magnetnih sila u jonosferu, delu zemljine atmosfere koji se prostire od 60 do 600 kilometara iznad zemljine površine. Kada se čestice sudare sa gasovima u jonosferi počinju da svetle, proizvodeći spektakl poznat kao “Aurora” , severna ili južna.

Mamatus oblaci



Takođe poznati i kao mamatus kumulusi, oni prave obrazac džepova koji se nalaze ispod glavne mase oblaka. Napravljeni najviše od leda, ovi oblaci mogu da se prostiru stotinama kilometara u svakom pravcu, dok individualne formacije mogu da ostanu statične na pogled po desetak minuta. Opravdavajući svoj zastrašujući izgled, Mamatus oblaci su uvek vesnici nadolazeće oluje, ili nekih još gorih vremenskih prilika.

Crvene plime



Bolje poznate kao “Cvetanje algi” , “Crvene plime” predstavljaju prirodni fenomen u kome se estuarske, morske ili slatkovodne alge akumuliraju velikom brzinom u vodi i  mogu da pretvore čitave delove okeana ili plaže u krvavocrvenu boju. Ova pojava je izazvana od strane velikog nivoa fitoplanktona koji se skuplja u obliku gustih oblaka blizu površine vode. Dok su neke od ovih pojava bezazlene, druge mogu biti najava pojave opasnih otrova, koji mogu da izazovu smrt ribe, ptica i morskih sisara. U nekim slučajevima čak su i ljudi bili ugroženi, iako do sada nije zabeležen nijedan fatalan slučaj.

Peniteni





Ovi neverovatni ledeni kristali, koje je prvi opisao Čarls Darvin (Charles Darwin) 1839. godine mogu se naći na planinskim glečerima i veoma varijraju u svojoj veličini, počev od pet centimetara do pet metara u visinu. U početku sunčevi zraci izazivaju nasumične rupice na površini snega. Kada se takva rupica stvori, sunčeva svetlost može da se reflektuje u njoj i na taj način je produbljuje. Kako se proces ubrzava, duboka korita se formiraju, ostavljajući vrhove leda da stoje između njih.

Putujuće kamenje



Ova misteriozna pojava koja je već decenijama u centru naučne kontroverze predstavlja kamenje koje samo od sebe putuje po blatnjavoj pustinji zvanoj “Dolina Smrti”. Stene koje teže i po stotinu kilograma pomerane su i po nekoliko stotina metara svojevremeno. Neki naučnici predložili su teoriju koja predstavlja kombinaciju jakih vetrova i površinskog leda koja objašnjava ovakvo kretanje. Ali teorija ne objašnjava kretanje stena koje su stajale jedna pored druge, u suprotnim pravcima pri različitim brzinama. Takođe i fizička računanja ne uklapaju se u tu teoriju, jer bi po njima bili potrebni vetrovi brzine od nekoliko stotina kilometara na sat da pomere kamenje.

Superćelije





“Superćelije” je naziv koji je dat konstatno rotirajućem oblaku koji se nalazi duboko u snažnoj oluji i koji izgleda prilično zastrašujuće. To su obično izolovane oluje koje mogu da traju satima, i ponekad mogu da se podele u dve, gde jedna velika oluja ide desno, a druga ide levo. Mogu da nose sa sobom ogromne količine grada, kiše i vetra i često su odgovorne za nastanak tornada, ali mogu da se pojave i bez njih.  “Superćelije” su obično nosioci jakog grada i iako mogu da se pojave bilo gde na svetu, najčešće su na Velikim ravnicama u Sjedinjenim Državama.

Vatreni vrtlozi



Poznati i kao “vatreni đavoli” ili “vatreni tornado”, ovi vrtlozi predstavljaju redak fenomen u kojima vatra pod određenim uslovima, u zavisnosti od temperature vazduha i vazdušnih struja, dobija vertikalno ubrzanje i formira vatreni rotirajući stub. Često se formiraju tokom požara niskog rastinja. Mogu da budu visoki od 10 do 70 metara i široki do tri metra, ali traju samo po par minuta, mada neki mogu da traju i duže ako su vetrovi dovoljno jaki.

Gravitacioni talasi





Talasasti model gravitacionog talasa izazvan je vazduhom koji je potisnut u udoline, obično kao rezultat oblaka koji dolaze sa planina tokom oluja. Talasni obrazac biće formiran samo kada je vazduh primoran u stabilan vazdušni džep. Ovo izaziva promene u atmosferi, remeteći dinamiku fluida. Priroda onda pokušava da povrati balans u atmosferi, koji se manifestuje vidljivim oscilacijama u oblaku.

Izvor:Wannabe

Misteriozne masovne smrti životinja

Nedavna smrt tisuće kosova u Arkansasu i Louisiani dospjela je na naslovnice novina diljem svijeta, no još uvijek se traži konačan odgovor.
Najbolje objašnjenje do sada jest da je novogodišnji vatromet uplašio i dezorijentirao ptice, što je uzrokovalo njihovo ozljeđivanje tijekom leta te u konačnici smrt. Premda se ovi događaji čine bizarnima i neobjašnjivima, oni su samo neki od mnogih misterioznih smrti životinja tijekom godina.


Žablja kiša

Charles Fort, rani sakupljač izvještaja o čudnim i neobjašnjivim fenomenima, zabilježio je taj događaj u svojoj "Knjizi prokletih", koja je prvi put objavljenja 1919. Fort navodi: "Kiša žaba koja je zatamnila nebo i prekrila zemlju navodno je rezultat nedavne oluje u Kansas Cityju." Prvi izvještaj o ovome pojavio se 12. srpnja 1873. u magazinu "Scientific American". Fort je dodao još desetke drugih, sličnih izvještaja iz cijelog svijeta, uključujući Englesku, Francusku, Njemačku i Tahiti. Znanstvenici smatraju kako jaki vjetrovi mogu, pod pravim okolnostima, podići i nositi male i lagane životinje (uključujući manje žabe i ribe) na kratke udaljenosti, npr. iz bare do obližnje ulice.


Riblja oluja

Prema izvješću iz Los Angeles Timesa, 19. prosinca 1984. vozači na autoputu Santa Monica morali su voziti preko riba i rakova tijekom oluje. Većina životinja bile su žive (barem privremeno), a neki su pretpostavljali da su životinje pale s neba zajedno s kišom. No prometna policija sugerirala je kako su životinje jednostavno ispale iz dostavnog vozila koje je prevozilo ribu i rakove u restoran, jer u obližnjim područjima nisu zabilježeni slični događaji.


Guske samoubojice?

U kolovozu 2005., otkrivena su dva jata mrtvih guski na farmi u Manitobi, Kanada. Više od 200 mrtvih ptica bilo je razasuto preko polja. Čudno, ali životinje nisu imale nikakve unutarnje ozlijede: rane od puške ili druge očite razloge zašto bi pale te mračne noći bez mjeseca. Vlasti su pretpostavile da je netko (ili nešto) otrovao guske, no slučaj je dobio bizaran preokret kada su toksikološki testovi pokazali negativan rezultat. U stvari, ozljede su se pokazale kao rezultat masovnog samoubojstva - čini se kako su ptice letjele direktno prema zemlji. Kanadske vlasti bile su zbunjene, no istraživanje je konačno zaključilo kako su guske postale dezorijentirane u mraku, izgubile ravnotežu te se igrom slučaja zabile u zemlju. (slična pogreška u letenju ubila je mnoge životinje i ljude, uključujući Johna F. Kennedyja Jr.)


Žabe koje eksplodiraju

Njemačka je 2005. zabilježila jedan od najčudnijih slučajeva masovnog umiranja životinja. Preko 1000 žaba jednostavno je eksplodiralo bez nekog očitog razloga, prosipajući svoje unutarnje organe posvuda. U izvješću koje je prenio britanski The Independent stoji: "Lokalni mediji digli su paniku upozoravajući ljude da se klone mjesta događaja u blizini Hamburga, koje su nazvali 'bara smrti'. Teorije idu od toga da su žabe počinile samoubojstvo ili su se rasprsnule zbog virusa kojeg su rašilili južnoamerički trkaći konji." No zoolozi su autopsijom utvrdili da su žabe zapravno napale ptice, te im pojele jetru. Prirodni obrambeni mehanizam žaba doveo je do toga da se napuhnu, a kako su im izvađene jetre i - eksplodiraju.


Mrtvi konji i mule

Skoro dvadesetak konja i mula pronađeno je misteriozno ubijeno u ruralnom dijelu El Pasa, u listopadu 2005. 23 životinje otkrivene su mrtve u dva odvojena incidenta u periodu od tri tjedna. Za većinu životinja se vjerovalo kako su ubijene puškom, jer je kod nekih u predjelu vrata pronađena, kako se činilo, rana od metka. Ipak, daljnja istraga otkrila je da su rane (oko centimetar duboke) preplitke da izazovu smrt kod životinja. S obzirom da drugih ozljeda nije bilo, neki su pretpostavili kako su životinje otrovane. Konačno, istražitelji su utvrdili da je većinu životinja, ako ne i sve, ubio udar munje.

Zemlja crvenih rakova, Australija


Božićni otok je australski vanjski teritorij u Indijskom oceanu, 360 km udaljen od otoka Jave. Otok je vulkanskog podrijetla s koraljnim grebenom, većinom strmih obala. Otok je na Božić 1643. otkrio engleski kapetan William Mynors i dom je crvenih rakova, koje se rijetko može vidjeti. No, kad počne vlažna sezona u listopadu i studenome, više od 100 milijuna crvenih rakova pojavljuje se sa svih strana. Dolaze iz šume, penju se liticama, prelaze ceste. A sve zato da bi ženke rakova mogle jaja položiti u Indijski ocean, i to u pravo vrijeme, kad je plima najpovoljnija.



Oblak Morning Glory, Australija

Ovaj atmosferski fenomen događa se između rujna i studenoga. Za mirnog vremena u ranu zoru pojavi se cjevasti oblak dugačak i do 1.000 kilometara. Od 1989. godine u vrijeme pojavljivanja fenomena oblaka Morning Glory njime 'surfaju' na zmajevima.



Izvor:Net

Spektakularna aurora borealis vidjela se čak i u V. Britaniji

Avioni kompanije Delta letjeli su nešto južnije zbog geomagnetske oluje koja je u utorak i srijedu pogodila Zemlju. Kao posljedica pojavila se velika polarna svjetlost...



Američka zrakoplovna kompanija Delta morala je preusmjeriti neke letove s polarnog područja nakon što je velika Sunčeva oluja pogodila Zemljinu atmosferu. Na to su se odlučili kako bi izbjegli probleme u komunikaciji te avioni lete nešto južnije.

Kao posljedica zračenja pojavila se velika aurora borealis (polarna svjetlost), koja je bila vidljiva i u Velikoj Britaniji. Strahuje se da bi kao posljedica oluje moglo biti manjih problema u radu satelita i opskrbi strujom u sjevernim područjima.

Sunce je u nedjelju izbacilo baklju koja je krenula u smjeru Zemlje, i dok ona sama nije spektakularna, izbacila je i veliku količinu elektromagnetskog zračenja i čestica koje uzrokuju geomagnetsku oluju.

Astronom David Whitehouse rekao je za Sky news kako se oluja sada smatra najvećom od 2003. godine, no neće biti većih problema.

(24sata.hr)

Misteriozne kiše

Mrzite kišu, grad ili sneg? Kako biste se osećali da se zateknete napolju bez kišobrana a da nebo na Vas prospe žabe, ribe, kestenje ili semenke? Onima koji su nekoj od ovih pojava bili svedoci, verovatno bi kroz glavu prošlo pitanje kako da spreče ulazak žaba u sopstvene pantalone ili gde da nađu posudu za sakupljanje semena koje će posle kiše zasaditi. Priznaćete ručak sa neba ne bi bio toliko loša stvar. Ribu u činije pa na prženje, semenke u baštu pa za par meseci uberete grašak, i sve to pada s neba. Međutim, situacija ni malo nije prijatna kad prvi put ovako pokisnete. Misteriozne kiše i danas su zagonetka naučnicima.

Misteriozne Kise - Misterije Sveta



Ljudi su sasvim nespremno i potpuno zbunjeni dočekali neke od ovih vremenskih nepogoda. Naime, 1686.godine u Vajtšajeru zabeležena je padavina semenja koje je obloženo ledom. Zatim je 1841.godine zabeležena kiša riba u Bostonu, a 1867.god., u Dablinu kiša okamenjenih lešnika. U Kaliforniji je 1869.godine pala kiša krvi dok je 1877.godine palo nekoliko aligatora.Godinu 1879-tu u Sakramentu je obeležila kiša haringa. U Italiji je 1890.godine pala kiša krvi, a 2001.godine je pala crvena kiša u Indiji.

U blizini Bristola pala je kiša lešnika 1977.godine, a Kiša semenki i kiša graška zasula je predgrađe Sauthemptona 1979.godine. Od svih fascinatnih kiša koje su se srinule iz oblaka i zbunjivale građanstvo najčešće su padale kiše žaba. Naime, kiše žaba su samo u Engleskoj zabeležene 1921.god, 1944.god., 1954.god, i 1969.kao i 1995.godine. Žabe su padale i u Kanzas Sitiju 1873.god, zatim 1901.u Mineapolisu.

Postoje neke teorije kojima se mogu objasniti pojedine misteriozne kiše. Za kiše riba ili kiše žaba postoji objašnjenje koje se zasniva na tome da jak vetar prenese ove organizme sa jednog mesta na neko drugo gde se oni sruče u vidu vremenske nepogode. Međutim, ova teorija ipak nije naučno dokazana. Nije objašnjeno zašto vetar koji prenosi organizme bira samo jednu vrstu, niti kako pojedine vrste ostanu žive i neraskomadane prilikom transporta i pada na tlo. Istraživanja su vršena i u vezi crvene kiše u Indiji koja je pala 2001.godine, ali su u njima nađeni samo neki odgovori. Naime, čestice koje su pale sa neba nisu pesak kako se pretpostavlajlo već ćelije čiji DNK nije otkriven, mada je utvrđeno da je moguća njihova reprodukcija na 121oC.

Uvek nosite kišobran sa sobom, ne znate šta se može prosuti iz oblaka.Misteriozne kiše još uvek nisu u potpunosti objašnjene pojave. Da li je razlog tome što su neobjašnjene nedovoljno istraživanje ili nam ne smeta što sa neba povremeno pada ručak sa prilozima?



Net

Polarna svetlost



Najjača solarna oluja u poslednjih šest godina uzrok je spektakularnim prizorima polarne svetlosti na severu Norveške.



Polarna svetlost ili Aurora borealis veličanstven je prizor na noćnom nebu. Poslenjih dana učestala su pojava usled jake oluje na površini Sunca.

JABUKE PADALE S NEBA



Više od 100 jabuka zasulo je žitelje britanskog sela Coundon u Coventryju. Neobjašnjiva voćna kiša odmah je zabrinula praznovjerne da je kraj svijeta stigao, a znanstvenike natjerao da se počešu po glavi i nađu bolje objašnjenje od vještica kojima je u prolazu ispala košara s jabukama


U rano poslijepodne, kad je promet u seocetu Coundon u Velikoj Britaniji već počeo jenjavati, ulice i vjetrobrane prekrila je kiša jabuka. Više od 100 jabuka palo je na malo mjesto u Coventryju, a meteorolozi traže dobro objašnjenje za ovaj bizarni fenomen, piše Mirror.

Oni skloni praznovjerju odmah su počeli strahovati da neće stići pogledati svoju omiljenu seriju jer kiša jabuka može značiti samo jednu stvar – da je smak svijeta na putu. Meteorolog Jim Dale misli da je moguće da je manji uragan možda podigao jabuke u zrak.

'Vrijeme širom svijeta je zadnjih godina prilično ćudljivo. Vjerojatno se radi o malom zračnom vrtlogu koji je podigao jabuke koje su nakon kratkog leta pale natrag na Zemlju', rekao je Jim Dale.

Doktorica fizike sa Sveučilišta u Cambridgeu Lisa Jardine-Wright u principu se slaže s Jimom Daleom.

'Uragani znaju podići aute i kuće, pa smatram da su jabuke podjednako podložne istim silama. Uragan koji je prošao kroz voćnjak lako je mogao pokupiti jabuke poput velikog usisavača i onda ih kasnije ispustiti u obliku neobične kiše', rekla je doktorica Jardine-Wright.

Svjedoci koji su tog dana bili u Coundonu tvrde da je vrijeme bilo normalno te da nije bilo vjetra kad je kiša jabuka pala. Stanovnici Coundona su ponudili i svoja objašnjenja među kojima su bili avion, maloljetni delikventi i – naravno – vještice.

Ledena kiša u južnom delu Kine je napravila takav fenomen da je cveće i lišće bilo prekriveno ledom a led poprimio fenomenalne oblike listova , trave , krošnji drveća i cvetova posle kiše.

"VRATA PAKLA" u Turkmenistanu

Prvobitno je iz ovog kratera izvirao otrovni prirodni gas, koji su ruski naučnici zapalili procenjujući da će izgoreti za nekoliko nedelja. Od tada je prošlo 40 godina, a vatra još uvek gori.


USKI KANJONI na jugozapadu SAD-a

Vetar i voda su milionima godina klesali uske pukotine u stenama. Najduža takva pukotina je kanjon Bakskin Gulč, koji se proteže u dužini od 26 kilometara.

TSINGI DE BEMARAHA na Madagaskaru

To je šuma krečnjačkih vrhova koja je toliko gusta da je gotovo neprohodna za ljude.


KORALNI GREBEN u Belizeu

Najveći koralni greben na zapadnoj hemisferi. Smatra se da je 90% njegovih biljaka i životinja još uvek neotkriveno.

VELIKI PRIZMATIČNI IZVOR u SAD

Treći najveći termalni izvor na svetu. Njegove neverovatne boje stvaraju alge i bakterije. (Na naslovnoj slici.)

NACIONALNI PARK VULINGJAN u Kini

Sastoji se od 3000 ogromnih peščanih stubova, od kojih su mnogi viši od 200 metara. U davna vremena to je bilo dno tropskog mora.



PUSTINJA NAMIB u Namibiji

Smatra se najstarijom pustinjom na svetu. Ima ogromne peščane dine, od kojih su neke visoke i do 380 metara.

SALAR DE UJUNI u Boliviji

Sa površinom od 4000 kvadratnih metara, ovo je najveće slano tlo na svetu. Do njega je teško doći jer se nalazi na nadmorskoj visini od 3,7 kilometara u Andima.


RIČATOVA STRUKTURA u Mauritaniji

Misteriozna geološka struktura u pustinji Sahari, široka 50 kilometara, poznata i kao "Oko Sahare". Veruje se da je pre nastala pomeranjem tla i erozijom nego udarom meteora.





ARHIPELAG SOKOTRA u Jemenu

Ekstremno izolovani oblici života - oko 33% njegovih biljaka ne mogu se naći nigde drugde na zemlji.




Smedia

Pogledajte najčudnije stvari koje su pale sa neba: krave, crvi, ajkula....


Na kišu, sneg i ostale prirodne pojave smo navkili, ali sa neba mogu pasti i mnoge neobičnije stvari. Krava, crvi, pa čak i ljudi sletali su na zemlju u Americi i Engleskoj . Za nesvakidašnje prizore još nema pravog objašnjenja. Pogledajte najbizarnije pojave sa neba.

Krava pala na krov automobila



Bračni par Čarls i Linda Everson novembra  2007. godine  bili su svedoci čudnog događaja. Njih dvoje  vozili su se autoputem kada je na krov njihovog automobila iznenada pala krava, teška 300 kilograma. Na svu sreću,  oboje nisu zadobili nikakve povrede, ali je zato krava zbog posledica udarca morala da bude eutanazirana.  Pitanje  otkud krava u  vazduhu još nije dobilo logičan razlog. Navodno je životinja  pobegla sa obližnje farme, pa je sa stene u blizini autooputa sletela na auto.

Crvi padali sa neba u Americi i Škotskoj



Pre pet godina  Amerikanka Eleanor Bil je na putu ugledala smeđe kuglice. Kada se približila ugledala je crve. Niko ne zna kako su se oni stvorili na nebu. Prema jednom objašnjenju crve je na put donela voda koja se izlila nekoliko kilometara  od mesta gde su oni pronađeni.  Ipak, nejasno je kako su se crvi našli u vazduhu. Identični događaj desio se 2011. u Škotskoj kada je  profesor fizičkog sa svojim učenicima prisustvovao istom  prizoru.


Ajkula "sletela" na golf teren u Kaliforniji



Da ajkula nema samo u okeanima, pokazuje i ovaj primer. U novembru prošle godine na golf terenu u  Kaliforniji sa neba je doletela mala ajkula. U  trenutku pada nije  bilo ljudi na terenu, a životinju je pronašao jedan od radnika. Ajkula nije  povređena, a stručnjaci tvrde da je ju je iz mora odvukala ptica. Ona je u letu ispala iz kandži i  preživela.

 
Jahaču iz Virdžinije piletina pala na glavu



Kesi Bernar iz Virdžinije je prošlog novembra tokom jahanja doživeo neprijatnost,  na glavu mu je pao komad sirove piletine na glavu. Na zemlju je doletelo  još nekoliko komada mesa. Sumnjalo se na lokalnu fabriku hrane i  lokalnu farmu, ali su njihovi vlasnici to demantovali. Na kraju su vlasti  za incident optužile galebove koji su ukrali meso i pustili ga na glavu nesrećnog Kesija.


Pas kao poklon sa neba



Osmogodišnji Tejlor Kelavej igrao se u dvorištu sa svojom bakom kada je sa neba pao – psić. Dečaka je to obradovalo jer je za rođendan želeo da dobije baš ovog kućnog ljubimca. Soko je iz obližnjeg dvorišta odvukao životinju, ali ju je ubrzo pustio. Pas je ostao u domu malog Tejlora.


U Londonu čovek ispao iz aviona



Septembra 2012. godine telo neidentifikovanog muškaraca palo je sa neba iznad londonskog kvarta Mortlake. Policija je prvo posumnjala na ubistvo, ali je kasnije ustanovljeno da je u pitanju nesrećni slučaj. Istraga je pokazala da čovek sakrio u prtljažni prostor aviona koji je sletao na aerodrom Hitrou i da je ispao prilikom izvlačenja točkova.


Pazite, i smrznute fekalije padaju sa neba

Na spisku neobičnih femonena treba dodati i ovaj događaj. Jedna žena u Kalgariju spremala se za odlazak na spavanje 2008. godine kada joj je kroz krov kupatila pao komad smrznutih fekalija. Vlasti su ubrzo potvrdile da su one ispale iz aviona tokom njegovog preleta iznad Kalgarija.

Blic.

Duga



Mitovi i legende o predivnim, nestvarnim pojavama – dugama, postoje još od davnina. Naime, još su Rimljani verovali da je duga znak njihovog Boga sunca, dok je indijanskim plemenima u Severnoj Americi ova pojava predstavljala jedinstven most između života i smrti. Donosimo vam zanimljive činjenice koje će vas sigurno zaintrigirati.



Duga je pojava višebojnog luka na nebu koji nastaje kada sunčeva svetlost obasjava sitne kapljice vode u atmosferi

- Mnogi ljudi smatraju da je duga sačinjena iz sedam boja: crvene, narandžaste, žute, zelene, svetloplave, indigoplave i ljubičaste. Zapravo, ona čini kompletan spektar nijansi, pa čak i onih koje ljudsko oko ne može da vidi.

- Verovali ili ne, svako dugu vidi na svojstven način. Naime, svetlost se odbija o određenu kapljicu kiše i na taj način vidite luk određenih boja. Međutim, ukoliko osoba do vas takođe posmatra ovu pojavu, videće je potpuno drugačije jer je posmatra iz drugog ugla, jer će se svetlost drugačije prelamati. To, naravno, zavisi i od toga kako vaše oko interpretira.

- Da biste videli dugu, sunce mora biti iza vas, a kiša ispred, tako da je centar njenog luka tačno nasuprot sunčeve svetlosti.

- Nemoguće je dopreti do duge jer kako se pomeramo ka njoj, ono što naše oči vide takođe se pomera, zbog toga što su kišne kapi raspršene u atmosferi.

- U mnogim kulturama, duga predstavlja most između raja i zemaljskog sveta. Kao jedna od najlepših prirodnih pojava, smatra se da je ona simbol nade i nečega što donosi istinsku sreću.



Duga je simbol mira i harmonije

- Davno, Evropljani su smatrali da se onaj koji zakorači ispod duge pretvara u osobu suprotnog pola – muškarci u žene, i obrnuto.

- “Sedam” duginih boja odgovara broju centara energije tela.

- Pravi oblik duge je, zapravo, pun krug.

- Duga zrači pozitivnom energijom, a smatra se da ima opuštajuće i isceljujuće dejstvo.

- “Čistoća” duginih boja zavisi od veličine kišnih kapi. One veće stvaraju jarke i jasne boje, a manje kapi proizvode “pastelnije” nijanse.

Čudne pojave u prirodi - fenomeni



NE POSTOJE toliko kvalitetni filmski efekti koliko priroda sama zna stvoriti čudne pojave, a osim opće poznatih prirodnih fenomena poput Mrtvog mora ili polarne svjetlosti, postoje čudne pojave o kojima se ne govori toliko često jer su toliko bizarne da je u njih teško povjerovati ako im zapravo ne svjedočite. Plime u raznim bojama, vječne oluje, vatrene duge i gravitacijski valovi samo su neki od bizarnih prirodnih fenomena zabilježenih u novije vrijeme.

Vječne munje u Venezueli

"Relámpago del Catatumbo" ili "Munja Catatumba" službeni je naziv ovog misterioznog fenomena u Venezueli. Riječ je o nevjerojatno dugotrajnim i opsegom golemim olujama, bogatim munjama, koje se odvijaju na obali rijeke Catatumbo, pokraj jezera Maracaibo. Naočigled beskrajni oblaci prekrivaju nebo između 140 do 160 noći tokom godine, munje su u prosjeku duljine pet kilometara i sijevaju u intervalima od nekih deset sekundi, otprilike 280 puta u jednom satu. Ova regija Venezuele ima preko milijun i pol munja godišnje koje se vide u krugu od četiristo kilometara.



Okrugli oblaci

Mammatocumulus je latinski naziv za "grudaste" oblake, a zapravo je riječ od sloju koju se nalazi ispod baze oblaka, sastavljenom uglavnom od ledenih molekula. Formacije "grudastih" oblaka znaju se širiti u opsegu većem od stotinu kilometara, ali sama pojava ne traje previše dugo, i rijetko se vidi duže od petnaest minuta. Izgledaju jezovito, što je prikladno, jer obično najavljuju snažne oluje i općenito ekstremne prirodne uvjete.



Crvene plime

Crvena plima u ovom slučaju označava cvjetanje algi ili, kako se kod nas kaže, cvjetanje mora. Boju moru daju alge, odnosno fitoplanktoni čiji foto-sintetički pigment u ovom slučaju varira od crvenih do smeđih tonova. Kada je njihova koncentracija najjača, plima bogata ovakvim fitoplanktonima crvene je boje, i to je pojava koju možete vidjeti diljem svijeta, na Tihom i Atlantskom oceanu, u Meksičkom zaljevu, na obalama južne Afrike... Za razliku od Mediterana, oceani su mnogo otvoreniji, stoga crvena plima djeluje impozantno, jer pokriva ogromnu površinu mora.



Oblaci uzrokovani gravitacijskim valovima

Gravitacijski valovi nastaju najčešće u vertikalnom atmosferskom polju, a rezultat su sudara različitih zračnih strujanja – gornja strujanja s vrhova planina ili miješanja tokom oluja. Valoviti izgled oblaka nastaje kada se strujanje s vrhova planina zarobi unutar zračnog džepa. Uzlazna putanja zraka te razlika u vlazi i gustoći, mijenjaju dinamiku oblaka, a rezultat prirodnog stabiliziranja te poremećene dinamike su kilometarski valoviti oblaci.



Vatrena duga

Vatrena duga je pojava koju nećete vidjeti tako često, nastaje kad je Sunce visoko, dakle pod kutem većim od 58 stupnjeva iznad horizonta, a njegova svjetlost prolazi kroz takozvane ledene oblake te se lomi kroz kristaliće leda koji sačinjavaju oblake, na sličan način kao što se lomi svjetlost prolazeći kroz prizmu. Dnevno svjetlo ulazi kroz gornju stranu kristala, a na donjoj se reflektira i ono što vidimo je sjajan spektar duginih boja. Prizor je znatno neuredniji, ali jednako šaren kao duga, dok opsegom zna biti ogroman, preko nekoliko stotina četvornih kilometara.



Riblja kiša u Hondurasu

U okrugu Yoro u Hondurasu, "Riblja kiša" je poznat prirodni fenomen i dio je lokalnog folklora. Ona započinje kao iznimno tamno naoblačenje, nakon čega slijedi višesatna oluja, jak vjetar i intenzivna kiša, a kad pljusak stane, na tlu ostane na tisuće živih riba. Stanovnici Yora ih sakupljaju i jedu, a od 1998. imaju i festival posvećen ovom fenomenu, "Festival de la Lluvia de Peces".

Pakistanska stabla paučine

Iako stabla prekrivena golemim paukovim mrežama nisu fenomen vezan striktno za Pakistan, tamo se ovaj fenomen pojavio prije nekoliko godina i bio je epskih proporcija. Nije ni čudo, jer su se ove divovske mreže paučine pojavile nakon poplave koja je prekrila jednu petinu teritorija Pakistana. Jednostavno, pauci su u velikom broju bježali od nadolazeće vode te su se penjali na vrhove stabala. Slična pojava dogodila se u Teksasu, iako je razlog i danas nepoznanica, a tamošnja je velika paukova mreža prekrivala teritorij promjera 200 četvornih kilometara!



Valovi "od capuccina"

Morski valovi bogati pjenom koja podsjeća na popularni napitak od kave i mlijeka pojava je koja je zabilježena na obalama Engleske, Irske, Australije i JAR-a. Slično cvjetanju mora, ovdje su također glavni krivci planktoni. Fenomen nastaje kad je more krcato mrtvim mikroorganizmima koji trule, a međusobno su spojeni želatinoznom masom bogatom bjelančevinama i mastima. Kada zapuše iznimno jak vjetar, nastaju visoki valovi sastavljeni skoro isključivo od ove pjene i udaraju o obalu poput čudne plime od bijele kave.




Prava pustinjska oluja

Pustinjska oluja koja je zadesila grad Tuscon u Arizoni u lipnju 2011. godine bila je jedan od onih fenomena  koji se rijetko viđa. Iako u Arizoni pustinjske oluje nisu rijetkost, ova je doista bila iznimna, jer je oblak prašine bio visok preko deset kilometara, a u nekim dijelovima imao promjer veći od osamdeset kilometara. Ova divovska nakupina je prašine nošena snažnim vjetrom koji je nastao nakon monsunske oluje koja je spuštala s obala Pacifika.



Šum zvan Taos

Ljubitelji teorija zavjera već znaju za neobjašnjive nisko-frekvencijske šumove i vibracije koje se čuju po većim svjetskim metropolama. Taos u Novom Meksiku nije metropola, to je maleni pustinjski grad, ali svejedno je prisutan fenomen nisko-frekvencijskog šuma. Nitko nije uspio otkriti odakle šum dolazi, poznato je jedino da se čuje po cijelom gradiću, različitog je intenziteta, redovito je glasniji u zgradama, a najčudnije od svega jest činjenica da ovaj šum čuje samo dva posto stanovnika Taosa.



Index.

Blago njima: Svježa riba sama dođe na obalu, hodaš i kupiš

Nažalost, ovakvo što nikada nećemo vidjeti duž Jadrana jer je fenomen poznat kao Chakara zabilježen samo u jugozapandoj Indiji i u nekim dijelovima Južne Amerike




Znanstvenici se još nisu usuglasili oko toga što to točno izazove tisuće riba i račića da iskaču na obalu, no jedna od teorija upućuje na to da treba zahvaliti monsunima.



Preciznije, vodama koje s planina spuštaju mješavinu gline i mulja, a koja u doticaju s morem stvara kemijsku reakciju i obogaćuje vodu kisikom i hranjivim tvarima.

Kada se takvo što dogodi, ribice i račići ne mogu odoljeti gozbi, no na njihovu žalost, često završe u plićaku i more ih jednostavno iznese na obalu.

Pogledajte najnoviji takav slučaj zabilježen kod Kerale.

(24sata.hr)

Jedan od najrjeđih prirodnih fenomena: Vatreni tornado uhvaćen kamerom!





Kada se redatelj Chris Tangey otputio u australsku divljinu, očekivao je da će snimiti samo kadrove potrebne za njegov novi film.

Međutim, ono što je uhvatio kamerom spada među najrjeđe prirodne fenomene. Kako prenosi Index, riječ je o vatrenom tornadu koji nastaje kada se stup vrućeg zraka spušta do tla i izaziva požar, a ovo je bio vatreni tornado za pamćenje.

Trideset metara visok plamen oduševio je Tangeyja koji tvrdi da je na udaljenosti od tristotinjak metara tornado zvučao kao vojni avion.



(24sata.info)

.. Djavolja varosh ushla u 7.svetskih chuda

Stotine ledenih kugli: Pogledajte prirodni fenomen koji se dešava jednom u deset godina



LOKALNO stanovništvo u blizini jezera Michigan iznenadilo se kada se na obali pojavilo na stotine ledenih kugli.

"S lijeve i desne strane jezera vidjela sam na stotine savršenih okruglih ledenih kugli. Bila sam izvan sebe. Nisam mogla vjerovati, jer nikada nisam vidjela ništa slično", rekla je novinarima Leda Olmsted.

Riječ je o ledenima kuglama veličine košarkaških lopti, ipak, stručnjaci tvrde da se ne radi o neobjašnjivoj pojavi.

"Ovo nije neuobičajeno. Ovakve pojave zabilježavamo barem jednom svakih deset godina. Ipak, ove su ledene kugle vrlo velike, puno veće od onih na kakve inače nailazimo", rekao je stručnjak Tom Ulrich o kuglama od kojih su neke teške čak 22.7 kilograma.

Meteorolozi objašnjavaju da se kugle stvaraju jer je temperatura u jezeru Michigan tik ispod temperature smrzavanja, što uzrokuje stvaranje malih komadića leda koje se zahvaljujući udarima valova sve više povećavaju, a na obalu ih nanosi vjetar.





(Index.hr)

Otkriven uzrok misteriozne svjetlosti na Dinari



Nakon što su sredinom veljače dvojica planinara na snijegom zametenoj Dinari naišla na misterioznu svjetlost, napokon stiže objašnjenje za ovaj neobičan fenomen. Svjetlost je uzrokovao rijedak prirodni fenomen – albedo.

Podsjetimo, dvojica planinara koja su sredinom veljače posjetila snijegom pokrivene dalmatinske planine, Ivan Zebić – Klepton, iz planinarske udruge Dinaridi iz Splita, te Jozo Vitić, iz planinarskog društva Svilaja iz Sinja, imala su prigodu vidjeti nesvakidašnji prizor.

"Smatram da je albedo odgovoran za izvor svjetlosti u krškoj udubini, iako sam u početku smatrao da je posrijedi neki drugi uzrok, ali malo bolje promišljajući o događaju, ipak sam došao do nekih zaključaka. Krška udubina promjera pet metara i dubine tri metra koja svijetli uočena je na Dinari koja je u tom trenutku prekrivena snježnim prekrivačem.

Tijekom noći vladali su idealni atmosferski uvjeti s vedrinom i mjesečinom (Mjesec u prvoj četvrti) te malom količinom čestica u zraku koje bi apsorbirale Mjesečevu svjetlost. Iz navedenih uvjeta možemo slobodno zaključiti da nije bilo neke veće prepreke između izvora svjetlosti (Mjeseca) te snježne podloge, što je omogućilo povišeni albedo na Dinari", piše Dejan Horvatek, kolumnist portala Crometeo.

Horvatek je objasnio što je to albedo.

Moć reflektiranja svjetlosti

"Albedo predstavlja broj koji pokazuje moć reflektiranja svjetlosti s tijela koje samo ne svijetli, a izražava se u postocima od 0 posto do 100 posto, tako da potpuno crno tijelo ima moć reflektiranja 0 posto, a potpuno bijelo 100 posto. Svjetlost sama po sebi može imati više izvora kao što je Sunce, Mjesec, javna rasvjeta itd., ali vrijedi generalno pravilo da je albedo u prirodi posljedica direktne (zrcalne) i difuzne (raspršene) refleksije svjetlosti koja može biti različitog postanka", objasnio je Horvatek.

Sama refleksija ovisi o mnogim faktorima, poput kuta upada Sunčevih svjetlosnih zraka (npr. albedo je manji kad se Sunce nalazi visoko na horizontu, dok je veći kad je Sunce nisko nad horizontom, što ovisi o dnevnom hodu Sunca, ali imamo i vrlo bitan čimbenik godišnjeg hoda Sunca, zbog kojeg se također mijenja kut upada Sunčevih zraka), važno je spomenuti i faktor vlažnosti podloge (kod veće vlažnosti tvari albedo je manji zbog jake apsorpcije svjetlosti u tankom sloju vode te svjetlosne totalne refleksije u vodenoj opni).

Postoje još mnogi drugi faktori, poput broja čestica u zraku (ako ima više čestica u zraku, refleksija svjetlosti od podloge bit će manja jer se dio svjetlosti prethodno reflektira od samih čestica), bitna je naoblaka (apsorbira dio svjetlosti, dio propušta, a jedan dio reflektira), bitan je reljef jer utječe također na reflektiranje svjetlosti (prisojna i osojna strana, nagib terena koji može uzrokovati koncentriranje reflektiranja svjetlosti u neku točku ili reflektiranje natrag u nebo…) itd.

Bitna podloga

Ali jedan od bitnih faktora je podloga na koju svjetlost pristiže, tako da će jedan dio svjetlosti apsorbirati, a jedan dio svjetlosti reflektirati.

Sunčeva svjetlost koja dospije do površine Zemlje, probijajući se kroz atmosferu, dolazi do heterogene površine. Kako se Zemljina površina sastoji od površine vode (79 posto), te površine kopna (21 posto) koje se sastoji od pustinja, biljnog pokrova, snijega i leda, poljoprivrednih površina, gradova itd., tako svjetlost dolazi do vrlo heterogene podloge, što ima vrlo različite učinke na moć reflektiranja svjetlosti. Naravno, dio Sunčeve energije koji se odbije od Zemljine površine i dijelova atmosfere natrag u svemir je izgubljen za naš planet.

Nagrada planinarima

"Uzbuđenje planinara je sigurno bilo na visokom nivou, jer uživo prisustvovati tako lijepoj i misterioznoj prirodnoj pojavi vjerojatno je bila samo nagrada prirode upornim planinarima koji su u noći i teškom pristupačnom snijegom zametenom terenu trudili stići do svog odredišta na Dinari", zaključuje Dejan Horvatek.

(Danas.hr)

Каква jе то ураганска непогода разорила и паралисала целу источну обалу Америке? Шта су урагани и како настаjу?


Ураган „Сенди“ погодио jе у понедељак броjне америчке градове на источноj обали. Наjживљи град на свету, Њуjорк, потпуно jе опустео, а добар део Менхетна jе поплављен.

У непогоди коjа се претворила у огромну драму, погинуло jе 13 особа, градови као Атлантик Сити претрпели су велика оштећења, многи су поплављени водом, а шест милиона људи jе остало без струjе.

Ураган „Сенди“ jе стигао са jуга и нагло оjачао приближаваjући се Њуjорку, претвараjући се у наjвећу америчку олуjу у последњих 100 година. Но, шта се ту заправо десило? О каквоj олуjи jе реч? Шта су урагани и како настаjу?



ДИВОВСКИ ВРТЛОЗИ

Наиме, понекад се догађа да изнад мора настану и огромни вртлози ваздуха, широки стотинама километара. То су такозвани вртложни системи ветрова коjи веома утичу на климу.

Када се ветар окреће око области нижег притиска, систем таквих вртложних ветрова се назива циклон, што је име за низак притисак. Циклони се окрећу и са мора прелазе на континенте, путуjући све док не изгубе снагу.

У нашим краjевима њихов пречник jе између 1000 и 4000 километара, али се не окрећу претерано брзо, тако да не наносе велику штету, осим што обично доносе кишу.

Ваздух може да ротира и око области високог ваздушног притиска, а такав систем ветрова назива се антициклон. Но, антициклони су мањи и спориjи од циклона.

Распоред циклона и антициклона у атмосфери jе врло сложен и зависи од температуре ваздуха. Топао ваздух има нижи притисак од хладног. Обична промаjа у стану се jавља зато што су прозори на jедноj страни зграде увек више загреjани него на другоj.

Ако се прозори отворе, ваздух почне да струjи од хладниjе стране ка топлиjоj страни зграде, кроз стан. Такав краткотраjни ветар називамо промаjом.



УРАГАНИ И ТАЈФУНИ

У топлим, тропским областима, циклони су знатно мањег пречника (100-500 километара), али се крећу знатно брже (100-250 километара на час). Они се зову тропски циклони и изазиваjу драматичне климатске ефекте.

Обично настаjу изнад океана и крећу се ка обалама. Ветар спирално ротира ка средишту тропског циклона, а због своjе брзине може имати разорне последице. Занимљиво jе да тропски циклони имаjу различита имена у разним деловима света.

На Пацифику, тропске циклоне називаjу таjфуни, док их у Карибима зову урагани. Мада се обично мисли да су то различити ветрови, урагани и таjфуни се у суштини не разликуjу.

У сваком случаjу, кретање свих тропских циклона прати се сателитски и помоћу радара у метеоролошким станицама. Од 1950. се користи интернационална класификациjа према разорноj моћи по коjоj се урагани деле на пет категориjа.

Неки од наjjачих урагана пете категориjе остали су дуго запамћени. Познат jе ураган „Камил“ из 1969, коjи се кретао у области Мексичког залива, као и ураган „Ендрjу“ из 1992, коjи jе погодио Флориду.



„КАТРИНА“ И ДРУГИ СЛУЧАЈЕВИ

Наjразорниjе последице коjе jе направио jедан ветар имала jе тропска олуjа „Катрина“, чиjа jе брзина била већа од 260 километара на час и коjа jе 2005. године уништила град Њу Орлеанс.

Она jе погодила обалу Мексичког залива у Америци, а уз њу су те сезоне са Атлантика стигли и други урагани изузетне снаге. Могуће jе да сте на телевизиjи већ гледли како ураган под именом „Катрина“ погађа град Њу Орлеанс.

Оваj ветар jе изазвао страшне последице, смрт много људи, уништење великог броjа кућа, а због такве непогоде су хиљаде особа морале да се одселе из Њу Орлеанса, који се ни после седам година ниjе опоравио од ове несреће.

Исти град jе само две недеље након „Катрине“ погодио нешто слабиjи ураган „Рита“, а и на Далеком истоку се поjавило jош неколико разорних урагана.

Сматра се да је „Сенди“ најскупља олуја свог времена. Мада мање снаге од других познатих тропских ветрова, она је ударила у град који је економско, културно и демографско средиште континента. Стога је искључивање читавих 108 година старог метроа, као и практично заустављање живота у Њујорку, коштало много више него да се то десило на неком другом подручју.

СТРУJАЊЕ ВАЗДУХА

Ветар, био он промаjа или циклон „Сенди“, представља само струjање ваздуха. Он настаjе због разлике у ваздушним притисцима. Из неког разлога, ваздух увек струjи из области високог у област ниског притиска. Али, то уопште ниjе чудно. У природи има много поjава коjе се одвиjаjу на сличан начин: електрична струjа се креће од вишег ка нижем електричном потенциjалу, реке теку са више надморске висине ка нижоj, а ваздух струjи од високог ка ниском притиску. Места у атмосфери на коjима jе притисак висок метеоролози називаjу антициклони, док области ниског притиска зову циклон. Дакле, ветар се увек креће од антициклона ка циклону.

elementarium.cpn.rs

Fenomen: Oreol oko Sunca privlači turiste u Havanu

Neobična pojava na Suncu u vidu prstena najbolje se može videti iz jednog nedavno renoviranog bara u Havani koji su nekada posećivale velike zvezde, a oni srećnici koji su se danas našli u baru mogli su da vide ovu izvanrednu pojavu na nebu.


Neobična pojava na Suncu | Foto: Reuters

Sunce je bilo okruženo svetlim krugom koji je nastao kao posledica odbijanja sunčevih zraka pod uglom od 22 stepena od malog komada leda u atmosferi.

Ova pojava je uobičajena kada se Sunce nalazi nisko a dešava se čak da se ponovi i nekoliko puta u toku dana. Međutim, tada se ne može videti tako jasno.




Ovaj bar su nekada posećivali i Džon Vejn, Spenser Trejsi, Klark Gebl i drugi a sada je ponovo otvoren posle 50 godina.

Novi vlasnici se nadaju da će neobična pojava, koja se može videti na nebu iznad bara, biti dobar razlog zbog koga će ljudi dolaziti.

Ova pojava se može videti i na drugim mestima tokom cele godine ali u zavisnosti od nivoa temperature zemlje

U Evropi i Severnoj Americi ona se može videti u proseku dva puta nedeljno.

Autor: dailymail.co.uk/B.D./Foto:Reuters

Hod po vodi




Priča o Mojsiju je poznata među hrišćanima širom sveta. Prelazak Jevreja preko Crvenog mora je najupečatljiviji deo priče. Međutim, to čudo prelaska preko mora nije jedino… U Koreji se to dešava svake godine.

Provincija Jindo je zapravo arhipelag od 250 ostrva, od kojih je Jindo ostrvo treće po veličini u Koreji. Svake godine krajem februara, a onda ponovo sredinom juna, izuzetno velika oseka stvara prirodni put dug 2,9 km i širok 10-40 metara, koji povezuje glavno ostrvo Jindo sa malim Modo ostrvom koje se nalazi na jugu. Ovaj prolaz traje oko sat vremena pre nego što bude ponovo potopljen. Naravno da je ovaj fenomen morao biti obeležen, tako da je lokalno stanovništvo napravilo festifal pod nazivom “Jindo’s Sea Way”, kada se posetioci i turisti okupljaju da gledaju ovu pojavu i hodaju stazom u sred mora.

Ovaj prirodni nasip je uglavnom bio nepoznat u svetu, sve do 1975.godine kada je francuski ambasador Pierre Randi u jednom časopisu opisao ovaj fenomen. Danas, skoro pola miliona stranih i domaćih turista prisustvuje ovom “hodu preko mora”.



Prema lokalnoj legendi, nekada davno, na Jindo ostrvu je bilo mnogo tigrova koji su počeli često da napadaju ljude u selu. Stanovništvo je pobeglo na malo Modo ostrvo, a slučaj je hteo da je u selu zaboravljena starica po imenu Ppong. Nesrećnica je i danju i noću molila Zmaja, kralja mora da je odvede kod najdražih. Jedne noći joj se sam Zmaj prikazao u snu i rekao na kojem mestu da pređe more.
Na samom početku “putanje preko mora” nalazi se spomenik koji prikazuje staricu i tigra.



wordpress.

Plima i oseka



Voda u morima se izdiže i spušta dva puta dnevno zato što je privlači Sunčeva i Mesečeva gravitacija. Iako je Sunčeva masa daleko veća od Mesečeve, Mesec nam je toliko blizu da je njegova privlačna sila 2.5 puta veća prema vodenoj masi na Zemlji od Sunčeve. Zato se vodene površine okrenute Mesecu izdižu. To je pojava plime. Na suprotnoj strani Zemlje Mesečeva gravitacija privlači jače čvrsto Zemljino telo, tako da vodene mase zaostaju za njim, pa se i tamo u isto vreme javlja plima, samo nešto manja. Na mestima između ove dve plime voda se spušta i javlja se oseka. Iako se Zemlja obrće, plima ostaje uvek na mestima okrenutim Mesecu i na suprotnim mestima na Zemlji. Zato se na svakom mestu na Zemlji gde je more pojavljuju dve plime i dve oseke na dan.




Između vode i zemlje

Vadensko more ima jedinstven ekosistem, jer ga prate konstantne promene, koje prouzrokuju plima i oseka. Iz sata u sat, ovde se sve menja.



Stiže pošta!

I žitelji ovog mesta, prilagodili su se ritmu plime i oseke. Pošta na močvarnim ostrvcima, na ruke može biti isporučena samo pešice.



Umetnost prilagođavanja

Obala prekrivena školjkama, algama i muljem, stanovnicima, ali i velikom broju životinja obezbeđuje siguran izvor hrane, od crva, rakova do vodenih sisara. Oko 10.000 vrsta živi u Vadenskom moru.



dw.de

Ne može biti bolje od ovoga... noći bez mjesečine, a vi ste se na napuštenoj plaži na Maldivima, kad valovi prekriju obalu, plaža zasvijetli poput Las Vegasa. Svijetli organizmi vam se lepe za noge.. To je jedan od najvažnijih čarobnih znamenitosti u prirodnom svijetu: procvat Svijetlećih planktona.

Ova slika snimljena je na otoku Vaadhoo, ali "bioluminescing" organizmi se nalaze po cijelom svijetu. Ovo su vjerojatno jednostanični morski rakovi i protistsi koji se nazivaju Kopepodi i sjaje kada su uznemireni.

"Veoma često, jedna od tih svijetlih mrlja će se pojaviti i zaplivati na obali," kaže fotograf Doug Perrine. Rakovi grabe te organizme i vraćaju ih natrag u svoje jazbine.

Nije im baš lako za to na plaži, ali bioluminiscenci obično odvraćaju predatore prekidanjem svog ponašanja te ih time spriječavaju od hranjenja. Takođe, ovo može djelovati kao protuprovalni alarm za privlačenje životinja koje se hrane predatorima. Dakle, ono što je nama lepo i spektakl, za njih je kao minsko polje.

(Journal of Research planktona, DOI: 10.1093/plankt/fbh141).



Rowan Hooper, news editor

Snežni dimnjaci


To je zapravo led fumarole. Normalni fumarol je ventil koji viri iz zemlje, čime para iz vulkana izlazi napolje, ali, arktički vulkani imaju fumarola previše i usled hladnoće čestice pare se zamrznu nakon kontakta sa spoljašnjim vazduhom, stvarajući masivni 60-metara visok "ledeni dimnjak" .