Evrovizija

Austrija se često pojavljivala na Pesmi Evrovizije, ali je jedino pobedila na izboru 1966, gde ju je predstavljao Udo Jürgens sa pesmom "Merci, Chérie". U poslednjih nekoliko godina, Austrijski predstavnici težili su da budu duhoviti, više od ostalih. Tako je 2003. komičar i javna ličnost Alf Poier predstavljao zemlju sa pesmim "Weil der Mensch zählt", koja je govorila o farmi životinja. 2005. austrijski predstavnik je bio folk bend Global Kryner, Latino-inspirisanih za izvođenje pesme "Y así". Ovo je bio austrijski prvi nastup u polufinalu, a zemlja nije uspela da se kvalifikuje za finale. Posle tri godine odsustva, ORF najavio 28. jula 2010 da će Austrija vratiti na takmičenje, 2011, koje se održalo u Nemačkoj. Tamo se Nadine Beiler sa pesmom "The Secret Is Love", kvalifikovala u filale, gde je zauzela 18. mesto. Austrija je potrvdila da će biti prisutna i na Pesmi Evrovizije 2012., gde će se takmičiti u jednoj od dve polufinalne večeri, 22. ili 24. maja 2012
Austrija je odsustvovala sa nekoliko takmičenja. Prvi od njih bio je još 1969, koji se održavao u Madridu. Kao je Španijom u to vrema vladao Francisko Franko, Austrija je odlučila na bojkot takmičenja. Naredne godine, Austrija je bila ponovo odsutna. To je zbog neočekivanog rezultata koji se desio 1969 i u kojoj su četiri pesme proglašene prvim mestom, što je ujedno podstaklo i nekoliko drugih zemalja da odustanu od naredne godine. Od 1973 do 1975, Austrija se nije pojavila. Razlog je bio nejasan, međutim sistem bodovanja koji je tada bio upotrebi - garantovao je svakom učesniku poene - tako da je to možda bio faktor.
Zemlja je odsustvovala sa takmičenja i na konkursima 1998 i 2001, jer nije postigla dovoljno visoke plasmane u prethodnih pet godina. Austrija se povukla pre takmičenja 2006 u Atini, najavljujući da neće poslati svog predstavnika u znak protesta zbog loših rezultata u prethodnim godinama, tvrdeći da muzički talenat izvođača više nije odlučujući faktor u uspehu na takmičenju. One se, pak vratila na takmičenje 2007. u Helsinkiju, ali zauzela poslednje mesto u polufinalu, odmah posle Češke Republike. Nacionalni emiter ORF naveo loš rezultat 2007, kao i opadanje interesovanja za takmičenja među austrijskim gledaocima, kao razlog da se Austrija neće vratiti takmičenju 2008. ORF programski direktor Wolfgang Lorenz, takođe nagovestio da će se Austrija povući sa takmičenja na neodređeno vreme, navodeći: "ORF ne želi da pošalje više talenta iz Austrije u konkurenciju u kojoj nemaju šanse ... Ako se situacija promeni, mi ćemo biti srećni da opet postanemo deo takmičenja ". Uprkos povlačenju, finale takmičenja 2008. je prikazivano uživo na ORF.
 
Međutim,Edgar Böhm, direktor zabave za ORF, izjavio je da format polufinala „još uvek sadrži mešavinu zemalja koji će biti politički favoriti u procesu glasanja“. ORF je odlučio da ne učestvuje u takmičenju 2009, ali je emitovao finalno veče kao i 2008. EBU-a. najavio. da će oni raditi sve što mogu kako bi vratili Austriju nazad na takmičenje 2010, zajedno sa bivšim učesnicima Monakom i Italijom. Međutim, potvrđeno je da Austrija neće učestvovati na takmičenju u Oslu 2010. U julu 2010, predsednik ORF, Alexander Wrabetz izjavio je da će se Austrija takmičiti na Evroviziji 2011, koje je bilo organizovano u Diseldorfu, u Nemačkoj. Austrija je ostvarila veliku pobedu 2014. godine sa predstabnicom Končita Vurst.

Predstavnici 

Godina	Izvođač(i)
1957	Bob Martin
1958	Lian Agustin
1959	Feri Graf
1960	Hari Vinter
1961	Džimi Makulis
1962	Eleonor Švarc
1963	Karmela Koren
1964	Udo Jirgens
1965	Udo Jirgens
1966	Udo Jirgens
1967	Peter Horton
1968	Karel Got
1969–1970 Nije učestvovala
1971	Marijan Ment
1972	Milestones
1973–1975 Nije učestvovala
1976	Vaterlu i Robinson
1977	Schmetterlinge
1978	Springtime
1979	Kristina Simon
1980	Blue Danube
1981	Marti Brem
1982	Mess
1983	Westend
1984	Anita
1985	Gari Luks
1986	Timna Brauer
1987	Gari Luks
1988	Wilfried
1989	Tomas Forstner
1990	Simone
1991	Tomas Forstner
1992	Toni Vegas
1993	Toni Vegas
1994	Petra Fraj
1995	Stela Džouns
1996	Georg Nusbaumer
1997	Betina Sorijat
1998 Nije učestvovala
1999	Bobi Singer
2000	The Rounder Girls
2001 Nije učestvovala
2002	Manuel Ortega
2003	Alf Pojer
2004	Tie Break
2005	Global Kryner
2006 Nije učestvovala
2007	Erik Papilaja

Dijana Gurtskaja u Beogradu

Sopho Khalvashi in Helsinki (2007)





Sopho Nizharadze  (2010)

Hrvatska samostalno učestvuje na Eurosongu od 1993, a od 1961. do 1991. takmičila se u sklopu Jugoslavije. Bila je najuspješnija  socijalistička republika, jer njeni predstavnici su uvijek zauzimali najbolja mjesta. 1989. hrvatska grupa Riva pobijedila je na takmičenju.


 2018.Franka Batelić 

Poznata hrvatska pevačica Tereza Kesovija predstavljala je Monako na Pesmi Evrovizije 1966.

1961.
Prvo sudjelovanje Jugoslavije na Eurosongu dogodilo se 1961. godine. Te godine nastupila je pjevačica iz Novog Sada, Ljiljana Petrović. U vrijeme prvog nacionalnog izbora Ljiljana se nalazila u Ljubljani, gdje je snimala svoj singl za izdavačku kuću Jugoton. Jože Privšek, slovenski autor, čuo je mladu Ljiljanu i predložio joj da otpjeva njegovu kompoziciju Neke davne zvezde. Ona je pristala i pobijedila. Tekst za ovu kompoziciju napisao je pjesnik Miroslav Antić. On je smatrao da socijalistička pjevačica mora biti smjerno i skromno odjevena. Pred sam nastup spikerica TV Ljubljane Saša Novak, koja se nalazila u jugoslavenskoj delegaciji, krišom je Ljiljani okačila srebrni broš koji je predstavljao jedini modni detalj na njenoj jednostavnoj crnoj haljini. Kompozicija "Neke davne zvezde" osvojila je 8. mjesto sa dobijenih 9 bodova.

1962.
Sljedeće godine predstavnik Jugoslavije bila je Lola Novaković, pjevačica iz Beograda, koja je sa kompozicijom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mjesto. Pjesmu je na tekst Dragutina Britvića komponirao Jože Privšek.

1973.
Jedanaest godina kasnije, 1973, Jugoslaviju u Luksemburgu, Sarajlija Zdravko Čolić sa kompozicijom Kemala Montena "Gori vatra". Čolić je osvojio pretposljednje, 15. mjesto sa 65 bodova. Za utjehu, ostali su mu komplimenti Clif Richarda za njegovu interpretaciju.

1974.
Dvanaesto mjesto na Euroviziji 1974. osvojila je "Korni grupa" sa pjesmom "Moja generacija 1942." To je bila pobjednička kompozicija opatijskog festivala koji je istovremeno bio i nacionalni izbor za jugoslavenskoga predstavnika na Pjesmi Eurovizije. Kritika je "Korni grupu" ispratila na Euroviziju dvojako: dok su jedni smatrali da se Evropi, pogotovo na tlu Engleske, ne može prodavati pop muzika, drugi su bili puni hvale jer napokon na Eurosong nije poslan šlager.

1976.
Pjesmu "Ne mogu skriti svoju bol" kojom je sarajevska grupa "Ambasadori" iz Bosne i Hercegovine predstavljala Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1976]]. komponirao je Slobodan Vujović na tekst Slobodana Durašovića. Iako je bila hit u zemlji, ova pjesma se nije dopala evropskoj publici i osvojila je pretposljednje 17. mjesto sa samo deset osvojenih bodova. Loš plasman grupe Ambasadori bio je razlog stanke od 5 godina u jugoslavenskim sudjelovanjima na Eurosongu.

1982.
Najveću popularnost u bivšoj Jugoslaviji ovaj festival imao je osamdesetih godina prošlog vijeka. Na nacionalnim izborima su se pojavljivale apsolutno najveće muzičke zvijezde. Takvu situaciju iskoristila je beogradska grupa "Aska", zapravo potpuni outsider festivala 1982. godine u Ljubljani gdje se održavao nacionalni izbor za Pjesmu Eurovizije. I dok su favoriti dobijali ili maksimalni broj bodova ili bili ignorirani, pjesma "Halo, halo" dobijala je bodove od svih republičkih žirija i na kraju trijumfirala. Na tekst Mira Zeca, pjesmu je komponirao Aleksandar "Sanja" Ilić. Njemu je to nije bilo prvo sudjelovanje na Jugovizijama. Godine 1968. kao 16- godišnjak poslao je svoju kompoziciju "Baj, baj, baj" na nacionalni izbor, što ga čini najmlađim kompozitorom u historiji nacionalnog natjecanja.

Grupu "Aska" činili su Izolda Barudžija, Snežana Mišković i Snežana Stamenković.

Pjesma "Halo, halo" osvojila je 14. mjesto, a ostati će zapamćena kao prva jugoslavenska kompozicija koja je od nekog žirija dobila maksimalnih 12 bodova. Švedski žiri je ocjenio da je upravo jugoslavenska kompozicija bila najbolja pjesma Eurosonga 1982.

Izolda Barudžija ostati će zapamćena kao apsolutna jugoslavenska zvijezda po broju nastupa na Pjesmi Eurovizije. Ona je Jugoslaviju predstavljala tri puta: 1982, 1983. i 1984.

1983.
Crnogorac Danijel Popović kao predstavnik TV Titograd pobijedio je na domaćem izboru i predstavljao je Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1983. godine u Münchenu. Na tekst Marija Mihaljevića, muziku za pjesmu "Džuli" komponirao je sam Danijel. U München je ispraćen oštrim kritikama da mu je pjesma plagijat popularnog Shakin Stevensa.

Međutim, Danijel je osvojio 4. mjesto i ponovio dotadašnji najveći uspjeh kojeg je postigla Lola Novaković, dvadeset i jednu godinu ranije. Pet žirija je jugoslavenskom predstavniku dodijelilo maksimalni broj bodova. I drugi žiriji su bili naklonjeni jugoslavenskoj pjesmi, tako da je Danijel osvojio ukupno 125 bodova.

Nakon Eurosonga, slijedi njegova velika popularnost u zemlji. LP "Džuli" prodat je u, za tadašnje prilike nevjerovatnom i do danas neponovljivom tiražu od 800.000 primjeraka. Pjesma je bila i evropski hit, ali i pored toga, Danijel nije uspio napraviti internacionalnu karijeru.

1984.
Sljedeće godine, TV Titograd trijumfira na nacionalnom izboru i to kompozicijom "Ljubavna priča broj 1" koju su u Skoplju izveli Izolda Barudžija i Vlado Kalember. Na Pjesmi Eurovizije 1984. pjesma crnogorskog autorskog tendema Slobodana Bučevca i Milana Perića izvedena je pod naslovom "Ciao amore", a od posljednjeg mjesta spasili su je 16 bodova turskog i kiparskog žirija. Turski žiri je ovoj pjesmi dao 8 bodova iako turska TV nije prikazala spot ove pjesme. Zbog slobodnijih scena snimanih na crnogorskom primorju, spot je cenzuriran i zabranjen za prikazivanje na nacionalnoj turskoj televiziji.

1991.
Predstavnik SFRJ na pretposljednjoj Jugoviziji bila je Dragana Šarić ili Baby Doll sa kompozicijom "Brazil". Ovu pjesmu komponirali su Slobodan Marković i Zoran Vračević, a tekst je napisala sama Dragana Šarić.

Nacionalni izbor te se godine održavao u Sarajevu 9. marta Baby Doll u četvrtom pokušaju odnosi pobjedu na Jugoviziji.

Negativne okolnosti pratile su sudjelovanje Baby Doll na Pjesmi Eurovizije u Rimu. M Baby Doll je voljom žrijeba nastupala prva. I pored ultramodernog nastupa, jedino je žiri Malte jugoslavenskoj kompoziciji dodijelio jedan bod što je bilo dovoljno za pretposljednje mjesto. Upravo su ovako loš plasman pjesme "Brazil" neki engleski kritičari iskoristili za dokazivanje tvrdnje da je Eurovizija prevaziđena forma zatvorena za savremene trendove u pop muzici.

1992.
Ekstra Nena je posljednja koja je na Eurosongu branila boje države po imenu Jugoslavija. Na nacionalnom izboru održanom 28. marta 1992. nisu učestvovali predstavnici Slovenije, Hrvatske i Makedonije, a Bosna i Hercegovina je učestvovala iako je u to vrijeme već proglasila nezavisnost. Njene tri predstavnice: Zerina Cokoja, Alma Čardžić i Arnela Konaković nisu bile itabeane. Pjesmu "Ljubim te pesmama" napisao je Radivoje "Rade" Radivojević, a tekst je napisao Gale Janković. Sa 44 boda, Snežana Berić - Ekstra Nena zauzela je 13. mjesto.

 
Vice Vukov  (1965)

Hrvatska je sudjelovala na Pjesmi Eurovizije 22 puta od prvog nastupa 1993. godine. Između 1993. i 2011. te od 2019. nadalje, hrvatski predstavnik je biran na Dori, pop festivalu u organizaciji Hrvatske radiotelevizije (HRT-a). Najbolji rezultat Hrvatske je četvrto mjesto, koje je osvojila 1996. i 1999. godine.

Hrvatska je prvi puta došla u deset najboljih 1995. godine, kada su Magazin i Lidija Horvat-Dunjko osvojile šesto mjesto. To je bio šesti najbolji od sedam najboljih rezultata u sedam godina. Maja Blagdan je osvojila četvrto mjesto 1996., Danijela Martinović (koja se već natjecala kao članica grupe Magazin) je osvojila peto mjesto 1998., Doris Dragović (koja je osvojila jedanasesto mjesto za Jugoslaviju 1986.) je osvojila četvrto mjesto 1999., Goran Karan je osvojio deveto mjesto 2000., i Vanna je osvojila deseto mjesto 2001. Od tada, Hrvatska nije uspjela ući u deset najbolje plasiranih.

Od uvođenja polufinala 2004., Hrvatska se nije plasirala u finale osam puta, uključujući četiri godine za redom od 2010. do 2013. Hrvatska je tada odustala od natjecanja 2014. i 2015. Na svom povratku 2016., Hrvatska se plasirala u finale nakon sedam godina ostvarivši najgori rezultat u Velikom Finalu ikad. 2017. godine Hrvatska je s pjesmom Jacquesa Houdeka "My Friend" ušla u Veliko finale i ostvarila 13. mjesto koje je dalo malo nade za veliki povratak Hrvatske u Eurovizijski vrh. U narednim godinama prolazak u finale nije im pošao za rukom

Hrvatski glazbenici su se natjecali na Pjesmi Eurovizije za Jugoslaviju 12 puta te kao najuspješnija država bivše Jugoslavije, donijela joj jedinu pobjedu 1989. u Lausannei s pjesmom Rock Me grupe Riva. Kao rezultat, 1990. je održana u Zagrebu, glavnom gradu tadašnje SR Hrvatske. Također je interesantno da je već sljedeći mjesec Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije.

Nakon raspada SFRJ 1990. – 1991., hrvatska javna televizijska stanica Hrvatska radiotelevizija (HRT) je organizirala festival kojim bi Hrvatska odabrala svog predstavnika 1992. Da je HRT na vrijeme postao članom Europske radiodifuzijske unije (EBU-a), prvi nastup Hrvatske na Pjesmi Eurovizije bi bila grupa Magazin s pjesmom "Aleluja".

Prvi nastup Hrvatske kao samostalne države bio je 1993. godine s grupom Put i pjesmom "Don't Ever Cry". Pjesma je osvojila treće mjesto na "Kvalifikaciji za Millstreet", što joj je omogućilo sudjelovanje na Pjesmi Eurovizije 1993. Najbolji rezultat Hrvatske je četvrto mjesto Maje Blagdan na Pjesmi Eurovizije 1996. s pjesmom "Sveta ljubav", i Doris Dragović na Pjesmi Eurovizije 1999. s pjesmom "Marija Magdalena" oko koje dan danas postoji žalost za propuštemo prilikom osvajanja Eurovizije.