Prezime Ukraden potiče od Bojanića i Pavlovića koji su živjeli negdje na granici Crne Gore i Hercegovine. Doselili su se u Imotsku Krajinu prije više od 200 godina. Jedan od njih je ukrao djevojku, koju nije smio ukrasti, i tako je nastalo to malobrojno prezime.
U Imotskom je živjela do druge godine uz baku i djeda a zatim odlazi sa roditeljima u Višegrad, gdje je živjela do polaska u osnovnu školu.
Nedin otac je imao običaj da priča da je on prvi otkrio smisao za pjevanje kod svoje kćerke. U jednom intervjuu je kazao:
"Bilo je to u prvim godinama u Višegradu. Imali smo jednu staru komšinicu Lutvu. Ona je posebno voljela Nedu. Stara Lutva je učila da pjeva sevdalinke, između ostalih i onu "Moj dilbere kud se šećeš..." Neda je brzo "uhvatila" pjesmu,okrenula se Lutvi i rekla:
"To se ovako pjeva...." I tako je stara komšinica priznala da je Neda naučila pjevati sevdalinku,a imala je tada samo pet godina..
Sa sedam godina stiže u Goražde gdje je njen otac Dušan (službenik SUP-a) bio raspoređen na novu dužnost. U Goraždu je živjela pet godina. Tada je počela i pjevati u osnovnoj školi "Maksim Gorki" na školskim pozornicama.
Otac Dušan ponovo dobiva prekomandu u Brčko, što je Nedi vrlo teško palo, jer su joj nedostajale drugarice iz Goražda, pa nova upoznavanja, zadirkivanja djece iz škole zbog njenog prezimena itd.
U Brčkom Neda ostaje dvije godine. Tu joj se desila i prv ljubav, koja je za nju ostala tajna: nikad nije saznala ime plavookog dječaka iz Brčkog koji je stalno gledao na školskom odmoru.
U školi je bila član školskog hora gdje je je zapazio Mirko Šrajer, profesor ruskog jezika i književnosti koji je vodio muzičku sekciju škole. On je na neki način i "krivac" što je Neda počela pjevati i što joj je pjesma (muzika) obilježila cijeli život.