Prokletstvo Faraona

Prokletstvo faraona

Misteriozna umiranja i nesrece, koje su pratile otvaranje grobnice egipatskog faraona Tutankamona, dale su povoda novinarima i piscima da stvore famu o prokletstvu faraona. Ima li u tome istine?

Gotovo svaki putnik po Egiptu , koji obilazi piramide u Gizi ili kraljevske grobove u Luksoru, mora da je cuo o tajanstvenom prokletstvu faraona, koje treba da sprijeci svako ometanje mira u kojem pocivaju mumije mrtvih kraljeva starog Egipta. I stvarno, vec su brojni pljackasi grobova, istrazivaci i arheolozi, nakon sto su otvorili na hiljade godina stare grobnice, umrli pod krajnje misterioznim okolnostima.
Najpoznatiji je, svakako, slucaj dvojice britanskih istrazivaca starina: Hauarda Kartera (Howard Carter) i lorda Dzordza Karnavona (George Carnavon), koji su 1922. godine dosli do upravo senzacionalnog otkrica. U cuvenoj Dolini kraljeva, poznatoj po brojnim kraljevskim grobnicama, u blizini staroegipatskog glavnog grada Tebe, Karter je pronasao jos zapecaceni ulaz u grobnicu legendarnog faraona Tutenkamona, koji je egipatskom imperijom vladao prije vise od tri hiljade godina, u vremenu izmedu 1336-1327. godine pr. n. e.



Pogrebna riznica

O svom senzacionalnom otkricu s odusevljenjem je javio svojoj meceni, lordu Karnavonu, koji je organizirao i finansirao ekspediciju. Dobivsi radosnu vijest, lord Karnavon se uputio u Egipat i uskoro je stigao na mjesto zbivanja. Za dvojicu engleskih istrazivaca i arheologa pronalazak neotvorene faraonske grobnice bio je veliki uspjeh u koji gotovo da nisu mogli povjerovati. Medutim, medu egipatskim radnicima i pomagacima, koji su vec ranije slusali o misterioznom prokletstvu faraona, nije bilo osobitog odusevljenja. Zbog toga su oni na otvaranje grobnice gledali sa izvjesnim podozrenjem.

Opijeni nevjerovatnim uspjehom, engleski istrazivaci nisu mnogo brinuli o tome. Sve te price o prokletstvima, oni su dozivljavali kao egipatska praznovjerja i i nisu im pridavali nikakav znacaj. Zbog toga su, odmah po dolasku lorda Karnavona iz Londona, odlucili da otvore teska spoljnja vrata kraljevske grobnice. Posao nije isao nikako lako, pogotovo sto je otvaranje grobnice i prodiranje u podzemne prostore, pratio niz razlicitih nesreca. Tako se dogodilo da je proslo i nekoliko mjeseci dok se, najzad, 26. novembra/studenog, Karter i Karnavon nisu nasli na zeljenom cilju - u samoj sredisnjoj prostoriji grobnice cuvenog faraona Tutenkamona.
Ono sto su nasli duboko ispod zemlje, u posljednjem faraonovom pocivalistu, bila je bajoslovna nagrada za sve njihove rizike i napore: grobnica je bila netaknuta i ne samo da je sarkofag sa mumijom glasovitog faraona bio neostecen, nego je i ogromno blago - zlato, drago kamenje i dragocijeni umjetnicki predmeti od neprocjenjive vrijedenosti – bilo netaknuto!



Zagonetna umiranja

No, radovanje clanova ekspedicije, na zalost, nije bilo dugog vijeka. Iskopavanja su bila jos u punom jeku kad se lord Karnavon iznenada tesko razbolio i - nekoliko mjeseci kasnije – umro. Lordova smrt se u pocetku objasnjavala njegovim nacetim zdravljem i velikim naporima koje je imao posljednjih mjeseci. Medutim, kada je zatim od iste zagonetne bolesti umro i prvi asistent engleskog arheologa, a onda jedan po jedan – i gotovo svi radnici-mjestani, koji su zajedno sa engleskim istrazivacima medu prvima usli u drevnu grobnicu - za mnoge je to bila potvrda da se obistinilo mracno prokletstvo faraona!
Naravno, misteriozna umiranja i nesrece, dale su povoda ondasnjim novinarima i piscima da se raspisu i da stvore svojevrsnu famu o smrtonosnom osvetnickom pohodu faraonovog duha i prokletstvu koje su sa sobom iz Doline kraljeva ponijeli u Europu svi oni koji su se drznuli da uznemire hiljadugodisnji mir Tutankamona.

Tek u novije vrijeme znanstvenicima je poslo za rukom da udu u trag zagonetnoj smrti iz faraonske grobnice. Bakteriolozi su, naime, na mumiji Tutenkamona otkrili spore mikroskopski malih gljivica. Ti su se avetinjski mikrobi razvili tokom hiljada godina u hermetickim grobnim komorama, a istrazivaci su ih onda u velikim kolicinama uskovitlali i udisali. Kako se pokazalo u komplikovanim eksperimentima, gljivicne su spore nalazile utociste u plucima clanova cuvene arheoloske ekspedicije gdje su postepeno izlucivale smrtonosne otrove i ubijale ih. Ali, nisu svi iz Karterove i Karnavonove ekspedicije umrli od zagonetne bolesti. Neki su zavrsili u saobracajnim udesima ili su sami digli ruku na sopstveni zivot. Kako sve to objasniti?!
I jos nesto, malo je vjerovatno da su faraoni u svoja posljednja pocivalista svjesno ostavljali ovu mikroskopsku ublacku zamku. Konacno, postavlja se kljucno pitanje: kako su uopste mogli znati nesto o postojanju ovih sicusnih izazivaca bolesti? Nisu, naravno. O njihovim neobicnim karakteristikama i njihovom izlucivanju smrtonosnih otrova bakteriolozi su nesto vise saznali tek zahvaljujuci najmodernijoj medicinskoj tehnici!


Preuzeto sa neta

The tomb was opened on November 29, 1922.

Lord Carnarvon died on April 5, 1923 after a mosquito bite became infected. His death was 4 months, and 7 days after the opening of the tomb.[20][21]
George Jay Gould I died in the French Riviera on May 16, 1923 after he developed a fever following a visit to the tomb.[22]
Howard Carter opened the tomb on February 16, 1923 and died on March 2, 1939.[18]
Prince Ali Kamel Fahmy Bey – Died 10 July 1923 – Shot dead by his wife.
Colonel The Hon. Aubrey Herbert, MP, Carnarvon's half-brother – Died 26 September 1923 – Blood poisoning after dental procedure went wrong.
South African millionaire Woolf Joel – Died 13 November 1923 – Death unexplained.
Sir Archibald Douglas-Reid, Radiologist – Died 15 January 1924 – Serious Illness.
Sir Lee Stack, Governor-General of Sudan – Died 19 November 1924 – Shot and assassinated whilst driving through Cairo.
A. C. Mace, Egyptologist – Died 1928 – Arsenic poisoning[23]
The Hon. Mervyn Herbert, Carnarvon's half brother – Died 26 May 1929 – Reported to have died of "malarial pneumonia".
Captain The Hon. Richard Bethell, Carter's personal secretary – Died 15 November 1929 – Found smothered in his bed.
Richard Luttrell Pilkington Bethell, 3rd Baron Westbury, Father of the above – Died 20 February 1930 – Supposedly threw himself off his seventh floor apartment.
Edgar Steele, Director of handling Tomb Artifacts at the British Museum – Died 24 February 1930 – Blood poisoning after stomach procedure went wrong.
Sir Ernest Budge, an Egyptologist and former Keeper of Egyptian Antiquities for the British Museum – Died 23 November 1934 – Found dead in his bed, death unexplained.
James Henry Breasted, Egyptologist – Died December 2, 1935 – streptococcus after returning from Egypt.
Prince Hallah Bey – Brother of Prince Ali – Committed suicide.
Hugh Evelyn-White, Egyptologist – Committed suicide by hanging.

od svih navedenih , samo dvojica nemaju jasan uzrok smrti, ali ocigledno da nema veze sa piramidama