Milow

Belgijanac Milow je izdao 2 albuma u Belgiji i Nizozemskoj, no njegov međunarodni debi je upravo ovaj samonazvani album. Skupio je svojih 15 najboljih pop-rock pjesama i ukomponirao ih zajedno što je na kraju ispalo kao vrlo impresivan potez.
Album počinje s nježnim rock coverom hip-hop pjesme "Ayo Technology", koju u originalu izvodi 50 Cent. No poslije probitka s ovom pjesmom, svi su pjevali Milowovu verziju. Svojim nježnim intimnim stilom stvara takvu atmosferu da zaboravimo o čemu uopće pjeva.
Sljedeći singl "You Don't Know" već je dugo prisutan na nizozemskim i belgijskim ljestvicama i, kako se čini, neće se tako brzo maknuti. U strastvenoj baladi "One Of It" čuje se Milowov empatični vokal u kombinaciji s porukom punom nade i entuzijazma, dok je "Out Of My Hands" vrlo emocionalna.

Taman prije nego proplačemo od silnih balada, dolazi zaokret i zabavna "Canada" u kojoj se spominje legendarni Neil Young kao pjevačev idol. "The Ride" je po svojoj strukturi negdje između balade i himne i u Belgiji je bio izdan kao radio singl. Putanja albuma se vraća na put plača sa "Stephanie" koja govori o smrti živahne i uvijek nasmijane anonimne djevojke.
Proročanska i introspektivna "Coming Of Age" jedna je od najsvjetlijih na ovom albumu. Jedanaesta stvar, pjesma "Dreamers And Renegades" ponovo prekida slijed balada rockerskim prizvukom. Nadalje su pjesme koje nemaju neku težini te ih radi toga neću ni posebno spominjati. Dobre su, ali nakon nekog vremena sve počinju sličiti na istu.
Zadnja folk pop balada "Born In The Eighties" na album je dodana kao bonus pjesma. Tu se pokazuje sva čar Milowovog dara kao pjevača i autora.
Iako ovaj Belgijanac vjerojatno neće postati 'velik' kao što cilja u pjesmi "Canada", nema sumnje kako će doseći velike visine diljem svjetskih glazbenih ljestvica. Samo je pitanje vremena kad.


muzika.hr