Sobno cveće

BOŽIĆNI KAKTUS -Božičnjak
(SCHLUMBERGERA TRUNCATA)
[You must be registered and logged in to see this image.]
Božićni kaktus svima nam je dobro poznata biljka zbog svojih zanimljivih cvjetova koji ga krase u vrijeme Božića.

Pradomovina ove vrste su tropske prašume Brazila. Svima nam je dobro poznata zbog svojih ružičastih cvjetova koji je krase u vrijeme Božića. Pripada biljkama kratkoga dana. Ima plosnatu nazubljenu stabljiku na čijem se vrhu zimi razviju cvjetovi egzotičnog izgleda, dugi i do 7,5 cm. Cvijet ima dva reda uvijenih latica, a prašničke niti i tučak izbačeni su prema van. Boja cvijeta varira od boje trešnje, preko ružičasto-ljubičaste do ružičaste. Kako bi razvio cvjetove u vrijeme božićnih blagdana, zahtijeva posebnu njegu. Kad ocvate, počinje period mirovanja. Stavite ga u prostoriju gdje temperatura iznosi oko 10-15°C, u tom periodu potrebno ga je neznatno zalijevati, toliko da se članci ne osuše. U proljeće, kada započne bujanje vegetacije, počnite ga zalijevati i prihranjivati. Možete koristiti uobičajeno gnojivo za sobno bilje ili ono namijenjeno kaktusima. Tako ga njegujte do početka rujna, jer tada započinje druga faza mirovanja u kojoj biljka razvija cvjetne pupove. Postupno smanjite zalijevanje, a prihranjivanje u potpunosti izostavite. Kada nakon nekoliko tjedana kaktus razvije cvjetne pupoljke, premjestite ga na toplo i svijetlo mjesto. Zalijevajte ga, ne preobilno i prihranjujte jednom do dva puta mjesečno. Božićni kaktus traži stalno mjesto, za vrijeme cvatnje, a ako ga se premješta, postoji mogućnost odbacivanja cvjetnih pupova. Nemojte ga zalijevati preobilno u vrijeme mirovanja jer može istrunuti, po mogućnosti ga polijevajte mekom vodom. Voli pjeskovito humusno tlo kisele reakcije (pH 5-6), manje biljke presadite svake godine, a veće svake dvije do tri godine. Najbolje vrijeme za presađivanje je nakon cvatnje. Razmnožiti ga možete tako da otrgnete nekoliko članaka i stavite ih u smjesu treseta i pjeska, a kada puste korijen, presadite ih u lonce.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Marija Čulinović

SLONOVA NOGA - BEAUCARNEA
[You must be registered and logged in to see this image.]
Biljka izuzetno atraktivnog izgleda. Traži dosta svjetla i malo vlage, pa ju je lako uzgajati pored prozora.

OPIS: Slonova noga je sukulentna biljka, pripada raslinju agava, a s obzirom na svoj neobičan izgled pridobila je naklonost mnogih. Slonova noga u sobnoj veličini ima debelu stabljiku, sivo-smeđe boje, a pri vrhu joj izrastaju tamnozeleni listovi. U svojoj domovini (Teksas/Meksiko) dostiže visinu od nekoliko metara i izložena je žarkom suncu, visokim temperaturama i dugim sušnim razdobljima. Njezina građa prilagođena je tim uvjetima. U debeloj stabljici nalazi se dovoljno vode za preživljavanje tijekom sušnih razdoblja, a isparavanje je minimalno. Stabljika je zadebljana na donjem dijelu, a gornji dio je tanji, pa tako biljka podsjeća na bocu. Budući da biljka može sačuvati relativno veliku količinu vode i da njezini listovi zbog svoga radijalnog rasporeda nalikuju listovima palme, nazivaju je također i vodena palma. No u pravom smislu riječi srodnosti s palmama nema.

ZALIJEVANJE: Slonova noga ne zahtijeva puno više vode od kaktusa. Supstrat bi trebalo održavati sasvim malo vlažnim, (bolje da bude suh nego mokar) ili bi ga najbolje bilo jednom dobro namočiti i pustiti da skoro isuši (samo ljeti).

SVJETLO: Slonova noga zahtijeva mjesto na koje dopire dosta sunca. Novo kupljene biljke iz staklenika ili primjerci koji su prezimili na relativno tamnome mjestu moraju se postepeno privikavati na sunce.

TEMPERATURA: Slonovoj nozi ljeti pogoduju vrlo visoke temperature. Mlade biljke mogu prezimiti u sobi, ali po mogućnosti na svjetlome mjestu. No bolje je kada prezimi na temperaturama između 5 i 10°C, pri čemu ne iziskuje veliki intenzitet svjetla kao pri prezimljavanju na toplome mjestu.

PRIHRANJIVANJE: Za vrijeme razdoblja rasta potrebno je biljku jedanput na tjedan ili manje prihraniti gnojivom za sobne biljke.
[You must be registered and logged in to see this image.]

SOBNA CIKLAMA (CYCLAMEN PERSICUM)
Lela Zadražil
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ciklama je vrlo omiljena biljka u božićno i novogodišnje doba. Postoje kultivirani oblici ciklama koji, posađeni u lončić, dostojno zamjenjuju svoje šumske srodnike. A živjet će dulje, mnogo dulje! Možete ih, lijepo rascvjetane, staviti u ukrasnu keramičku posudu, ukrasiti svoj dom ne oduzimajući im živo, i stvoriti privid proljeća. Uživajte u malim cvjetnim iluzijama!

Cyclamen persicum, sobna ciklama, klobučar
Porodica: Primulaceae, jaglaci
Podrijetlo: sredozemno područje, Mala Azija, otoci Rodos i Cipar.

Sobna ciklama je najljepša i najomiljenija biljka lončanica koja cvate zimi. Duge zimske dane uveseljava pogled na raskošni spektar boja cvjetova: od bijele, svijetlo do tamnoružičaste, narančaste ili crvene boje. U cvjećarstvu se uzgajaju različiti varijeteti i odlike koji se međusobno razlikuju posebno po veličini, obliku i boji cvjetova. Izvorne vrste imaju male, nježne, ružičaste cvjetove ugodnog mirisa.



O BILJCI

Ciklama je višegodišnja biljka s podzemnom stabljikom u obliku gomolja. U prirodi raste na sjenovitim i svježim staništima. Prilikom kupovanja uzgojene biljke, treba obratiti pažnju da je lišće čvrsto i zdravo, da ima mnogo cvjetova i pupoljaka te da gomolj koji malo viri iz zemlje nema znakova truljenja. Cvate od jeseni do proljeća. No, često se događa da u sobnim uvjetima (grijana soba i suhi zrak) naša ljepotica naočigled propada. U čemu smo pogriješili? Tajna uspjeha je u prilagođavanju biljke na uvjete u našem domu koji bi trebali biti što sličniji prirodnim.

O UZGOJU

Temperatura: Cvatnja traje nekoliko mjeseci ako se biljka drži u negrijanoj prostoriji s temperaturom od oko 15°C ili između prozorskih krila. Ako je biljka u grijanoj prostoriji, treba biti što dalje od izvora topline i što bliže prozoru.

Svjetlost: Ciklami pogoduje svjetlo, ali ne i jako sunce. Najbolje ju je držati na istočnoj ili sjevernoj strani.

Zalijevanje: Zemlja mora biti vlažna, ali lonac s biljkom ne smije stajati u vodi. Zalijevati treba odozdo ili oprezno uz vanjski rub da se ne vlaži gomolj, najbolje mekom vodom (kišnicom). Dok biljka raste i cvate, zalijevati dva puta tjedno. U toploj sobi naročito obilno zalijevati. Dok miruje na hladnom mjestu, dovoljno je jedan puta tjedno. Kada se počnu pojavljivati novi listovi, treba opet češće zalijevati i držati na hladnom i zračnom mjestu.

Prihranjivanje: U doba rasta i cvatnje, vodi dodati tekuće mineralno gnojivo svakih 14 dana.

Vlažnost zraka: U kući ciklama mora biti u vlažnom zraku, ali se ne smije prskati. Dovoljno je lonac s biljkom staviti u podložak s vodom na kamenčiće. Dno lonca ne smije biti u vodi.

Čišćenje: Prašne listove isprašiti mekim, suhim kistom. Ne služiti se vodom ili sjajilom za lišće. Uvenule cvjetove i lisne peteljke ne treba rezati, već ih samo lagano zaokrenuti i otkinuti.

Održavanje: Kada ciklama ocvate, slijedi period mirovanja. Iako biljka više nije lijepa, ne treba je baciti. Pravi ljubitelji pokušati će pravilnom njegom održati svoju ciklamu i ponovo uživati u njezinu cvijetu. Nakon cvatnje lonac s gomoljem i preostalim lišćem držati u neloženoj prostoriji i oprezno zalijevati, ali ne prihranjivati. Sredinom svibnja dobro je biljku staviti na balkon ili u sjenovito mjesto na otvorenom prostoru. Ondje će tijekom ljeta stvoriti nove listove. U kolovozu se može gomolj presaditi u novu zemlju. Povremeno treba nadohranjivati i prskati za vrijeme toplog vremena. Prije mraza ciklamu staviti u neloženu prostoriju na svjetlo mjesto. Nastaviti prihranjivati. Pojava cvijeta znak je da je pravilno održavana.

Razmnožavanje: Iz sjemena ili dijeljenjem gomolja starijih biljaka. Sjeme se posadi u zemlju u klijalištu, najbolje u veljači. Ostaviti na toplom mjestu pri temperaturi od 18-20°C.

Presađivanje: Presađuju se mlade ciklame uzgojene iz sjemena ili prepolovljeni gomolji starijih biljaka. Starije biljke se presađuju kada njihovo korijenje počne izlaziti iz lonca, listovi i cvjetovi uvenu, a novi se listovi upravo počinju pojavljivati. Nije potrebno mlade sadnice ili gomolje stavljati u velike lonce jer ciklama bolje cvate u malim. Za mlade biljke treba uzeti jedan broj veći lonac, a za stare lonac iste veličine. Držati ih na hladnom pri temperaturi od 13-16°C.

Životni vijek: U dobrim uvjetima traje nekoliko godina. Ciklama tada cvate obilnije, ali cvjetovi i listovi postaju manji.

BILJKA PROPADA. U ČEMU JE NEVOLJA?

Novi su listovi mali, a biljka ne cvjeta: ciklamu je potrebno prihraniti.

Listovi se smežuraju i postaju mlitavi: u prostoriji je previsoka temperatura i suhi je zrak. Ciklamu treba premjestiti na hladnije mjesto.

Listovi žute i padaju u stranu: u prostoriji je suviše toplo i tamno. Biljku premjestiti na svjetlije, hladnije i zračnije mjesto. Dim cigarete i plin također mogu uzrokovati žućenje listova.

Listovi su sprženi: ciklama je izložena jakom sunčevom svjetlu. Prilikom zalijevanja voda je dospjela na listove. Biljku maknuti s izravnog sunčevog svjetla. Paziti prilikom zalijevanja; zalijevati odozdo.

Listovi su izobličeni i ljepljivi zbog zelenih insekata: nametnici su zeleni ušenjaci. Prskati insekticidom.

Jeste li znali?

Prema narodnom vjerovanju cvijeće ima fantastične moći. Svaka vrsta cvijeta šalje svoje osebujne poruke. Ciklama je cvijet iskrenosti. Ona “poravnava račune” i izglađuje nesporazume. Posebno je pogodna za raščišćavanje odnosa između svekrve i snahe. Ne vjerujete? Provjerite!

FICUS BENJAMINA
Gordana Horvatović
[You must be registered and logged in to see this image.]
Ficus benjamina je tropska biljka koja se već odavno udomaćila u našim domovima.

Fikus je tropska biljka porijeklom iz Malezije koja se već sasvim udomaćila u našim domovima i radnim prostorijama. Spada u porodicu Moracaea. Svojim rastom podsjeća na malo drvce prekriveno ovalnim, sjajnim tamnozelenim listovima.Namjeravate li je udomiti, pronađite joj mjesto s dosta dnevne svjetlosti, pritom izbjegavajte direktnu sunčevu svjetlost, bilo da je preko ljeta smještena na balkonu ili na prozoru vaše sobe, jer listovi mogu dobiti opekotine. Kada ste za svoju biljku pronašli odgovarajuće mjesto, nemojte je premještati na neko drugo jer je veoma osjetljiva na bilo kakve promjene uvjeta u kojima prebiva, pa tako i na količinu svjetlosti. Poželjno je da pri svakom zalijevanju okrenete lonac za 45° kako bi jednolično rasla, na taj način fikus neće svoje grane pružati samo na jednu stranu, tj. prema izvoru svjetlosti. Svaka promjena uvjeta u kojima uzgajamo biljku uzrokuje žućenje i otpadanje listova. To se može dogoditi i kod presađivanja biljke u veći lonac. Zato presađujte biljku tek kad korijenje proviri na površinu zemlje, pritom se trudite što manje dirati korijenje. Ako su biljka i lonac u kojemu ona raste jako veliki i nespretni za presađivanje, uklonite samo gornji sloj zemlje iz lonca i zamijenite svježom. Zalijevajte samo kada je površina zemlje na dodir suha. Lonac na dnu mora imati dobru drenažu kako bi se višak vode mogao ocijediti, što će spriječiti moguće truljenje korijena. Preko zime je potrebno podići vlažnost zraka. To ćemo najlakše postići stavljanjem lonca na sloj kamenčića u većem podlošku u koji prethodno ulijemo dovoljno vode, koja će pak svojim isparavanjem osigurati dovoljno vlage u zraku oko biljke. Pritom lonac s biljkom svojim dnom ne smije doticati vodu u podlošku kako korijenje ne bi trunulo. Listove možete očistiti prskanjem mlakom, mekom vodom ili koristiti mekanu krpicu ili spužvicu za uklanjanje prašine. Sprej koji listovima daje sjaj može zatvoriti puči na listovima pomoću kojih biljka diše pa ga je bolje ne koristiti. Čisti listovi već su sami po sebi lijepi i sjajni. Fikus prihranjujte svaka dva tjedna tekućim gnojivom za lisnate biljke, od proljeća do kasnog ljeta. Povremeno je poželjno u vodu za zalijevanje dodati preparat sa željezom kako bi listovi zadržali svoju lijepu, živu zelenu boju. U proljeće će vaš fikus potjerati mnogo novih mladica i listova, ali neće svi opstati. Odrežite sve grančice koje su se osušile i uklonite sve požutjele listove kako bi biljka mogla bolje koristiti svoju energiju za razvoj zdravih grančica. Pritom pazite da ne dodirujete bijelu tekućinu koja će se pojaviti na rezovima jer kod nekih ljudi može izazvati svrabež, stoga nakon orezivanja dobro operite ruke. Ako vam je fikus postao previsok, odrežite mu vrh, što će potaknuti niže grane da se počnu jače razvijati, tako ćete dobiti biljku grmastog oblika.

BOLESTI
Ficus benjamina otporan je na bolesti i štetočine, ali ne i na štitaste uši. Ako s donje strane listova ili na grančicama zapazite plosnate ovalne izbočine tamnozelene, smeđe ili bijelo-sivkaste boje, pokušajte ih maknuti noktom. Ako ih na taj način možete skinuti, budite sigurni da su se naselile štitaste uši. Uz to, na biljci se može naći i ljepljiva tekućina koju izlučuju ti insekti. Ako fikus nije jako napadnut, insekte možete očistiti rukom pa je nakon toga dovoljno da je poprskate mješavinom od 3 dijela vode i jednog dijela špirita u koju dodate 2-3 kapi običnog deterdženta za suđe. Tom otopinom dobro poprskajte cijelu biljku, uključujući i donju površinu listova. Prskanje ponovite nakon 7-10 dana, prema potrebi i kasnije. Isto tako, u biljnoj apoteci možete pribaviti neki prikladan insekticid.
[You must be registered and logged in to see this image.]

Kalanhoa

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oko 130 vrsta se bilježi od supstropskih regiona Arabijskog poluostrva do Južne Afrike. One u Aziji, Australiji i tropskoj Americi naturalizovane su vrste. Kalanhoe vrlo različito izgledaju, a cijenjene su zbog neobičnog lišća i cvetanja koje traje dugo.

Vole svijetla mesta, ali ne jako svjetlo, jer može da izaziva crvenilo i opekotine na lišću.

Od proleća po septembra zaliva se jednom sedmično ali treba voditi računa da se ne pokvase donji listovi i sredina bokora, jer to pogoduje razvoju gljivica, koje se manifestuju kao crne mrlje na lišću.

Od suprata se koristi vrsta kao za kaktuse. Dovoljno je svake druge sedmice dodavati vodi sa kojom zalivamo.

Biljku svake godine presađujemo u za jedan broj veću saksiju.

Dieffenbachia

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na početku 19.-og vjeka je otkrivena u Brazilu i donešena je u Beč. Porodica je dosta velika. Listovi su uglavnom žuti, bjeli i crveni.

U našim podnebljima je najrasprostranjenija vrsta Dieffenbachia Picta.

Listovi mogu da narastu do 40cm dužine, dok širina može biti i 15-20 cm. Njihov malo duguljasti oblik je često prirodno ukrašen malim bež pjegicama.

Da bi je uspešno gajuli, držimo je svakako na temperaturama iznad 16°C. Na hladnoći listovi požute i odpadnu.

Vole mnogo vode, pa se preporučuje da u tanjiriću ispod cvijeća uvjek bude vode.

U zapadnoj Indiji ima vrsta čiji je korjen otrovan. Ako dođe u dodir sa usnama izaziva oticanje usana i jezika, pa zbog toga danima onesposobi govor. Ovu vrstu na narodnom jeziku zovu: trska ućutkivanja.

Listovi sorti koje se mogu naći kod nas takođe su otrovni, tako da budite svakako pažljivi.

Ova biljka se jako lako razmnožava. Odrežete i stavite u vazu pune vodom. Jako lepo izgleda, zamenjuje svojom lepotom rezno cvijeće, a za nekoliko sedmica pustiće korjenje i tada je trebate samo zasaditi u saksiju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dracena

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vrlo dobro se prilagođavaju životu u zatvorenom prostoru i veoma dugo traju ako im se pruži potrebna njega koja podrazumjeva sledeće: ne smiju da budu izložene direktnom sunčevom uticaju; ne trpe promaju i nagle prodore hladnog vazduha; ne vole da mijenjaju mjesto; ne prija im pretjerana vlažnost oko korjenja i često prskanje listova (kapljice vode koje se na njima zadrže, prouzrokuju fleke i listovi počinju da žute.

Sredina u kojoj su zahteva stalnu temperatura (idealna od 18-21°C); vole ravnomjerno svjetlo; redovno zalivanje na svaka 4 dana sa po četvrt litra vode za biljke koje nisu visočije od pola metra i nešto više vode za veće primjerke; đubrenje svakih 15 dana, tečnim proizvodom na bazi algi ili mineralnim đubrivom, potpuno rastvorljivim u vodi; orošavanje dvaput nedeljno, a na svakih 15 dana i vodom u kojoj je rastvoren organski stimulator; mekan i dobro okopan humusni supstrat, pomešan sa tresetom i pjeskom.

Dracena (Dracaena marginata) je vrlo popularna sobna biljka, ali zbog crvene smole koju sadrži, može izazvati proliv i povraćanje, ukoliko dođe u kontakt sa vašim ustima, tako da ljubiteljima ovih biljaka predlažemo da budu oprezni.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Orhideje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako je u vašoj kući temperatura izmedju 20 i 24 stepena možete izabrati orhideje kojima je potrebna viša temperatura za rast i razvoj. Ako se noću temperatura u vašoj kući dosta spušta (recimo na 15 do 18 stepeni), izaberite orhideje koje traže umerene temperature. Mnoge orhideje dolaze zasadjene u nekoj vrsti kora od drveta ili u nekom vlaknastom materjalu. Ovo je zato što orhideje većinu hranljivih sastojaka i vode uzimaju preko korenja koje je u vazduhu. Zato nemojte seći ovo korenje. Orhidejama je potrebna povećana vlaga i direktna sunčeva svetlost tokom zimskih meseci i indirektna sunčeva svetlost tokom letnjih meseci. Ne dozvolite da se orhideja previše osuši. Ovo bi brzo uništilo biljku. Stalno navodnjavajte, ali u skladu sa uputstvima za vrstu orhideje koju ste zasadili. Voda mora pokvasiti kompletan koren. Ako lišće postaje svetlo zeleno ili žuto i povećava se, potrebno je da dodate đubrivo. Ako orhideja neće da cveta, a lišće je tamno zeleno i opušteno verovatno koristite previše đubriva. Biljka koja brzo raste i dobro se razvija zahteva đubrivo. One biljke koje sporo napreduju ne zahtevaju đubrivo. Ako ste orhideju zasadili u kori drveta ona zahteva više đubriva nego ona u vlaknastom materjalu. Možete stavljati obično đubrivo za kućne biljke svake 4 nedelje, i dobro čitajte uputstva.

Cveće u sobi

[You must be registered and logged in to see this image.]

Cvece u kući ne samo da doprinosi dekoru, već i poboljšava vazduh i čini ga čistim i svežim.

Cycas revoluta

[You must be registered and logged in to see this image.]


Cycas revoluta pripada rodu Cycas, koji obuhvata deset vrsta. Rasprostranjena je u južnom Japanu. Japanska sago palma je sobna bilka u kontinentalnim delovima dok na mediteranu se gaji na otvorenom. Habitus ove vrste potseća na palmu. Lako se prepoznaje po karakterističnim tamnozelenim kožastim listovima, koji dostižu dužinu do 1m, a široki su preko 20cm i formiraju gustu lisnu rozetu. Spororatsuća je vrsta. Stablo je neravno i puno ožiljaka od opalih listova. Dostiže visinu od 2m, a za vrste na otvorenom koje rastu do 20 m potrebno je preko 60 godina da dostignu tu visinu. Ova vrsta je dvodoma (postoje i muša i ženska stabla). Muški primerci nose na vrhu stabla dugačke jajasto cilindrične cvasti. Kod ženskih primeraka na kupastom vrhu stabla nalaze se plodni listići. Oprašivanje se može izvršiti prirodnim putem ili preko insekata veštački. Seme ove vrste je narandžaste boje i razmnožava se (generativnim putem) semenom. Za pravilan rast i razvoj joj je potrebno dosta svetala, ali ne direktnog. Samo ako ima dovoljno svetlosti i toplote moguće je očekivati i nove listove. Optimalna temperatura na kojoj raste je od 7 do 18 'c .

[You must be registered and logged in to see this image.]

Begonia tuberhybrida

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ova vrsta begonije cveta veoma rano od sredine aprila do polovine maja, a cvetanje traje sve do sredine jeseni. Za obimno cvetanje i cvetove dobrog kvaliteta potrebno im je dosta svetlosti (ne direktne). Ukoliko se prerano posadi (februar, mart) postoji mogućnost da cvetanje izostane. Begonija tuberhybrida se sadi najpre u enterijeru na svetlom mestu bez direktnog sunca, ma da može da se održi i na otvorenom, ako joj se posveti dovoljno pažnje. Najbolje joj odgovaraju polusenovita mesta kao bi se izbeglo opadanje listova i odlaganje cvetanja.


Begonia


[You must be registered and logged in to see this image.]

Optimalan temperatura za pravilan rast i razvoj je od 18 do 300c, ako temperatura ređe 300c, biljka staje sa rastom. Za sadnju bi bilo poželjno koristiti svetle saksije kako bi bilo sprečeno pregrevanje korena koje može da dovede do propadanja biljke. Presađivanje se vrši kako biljka raste tako joj i vi menjajte saksiju za broj veću. Kada vam je biljka dobila lep oblik i formu nemojte da joj kidate listove i da je orezujete kako bi dobili reznice jer sporo raste i nećete moći da je oporavite posle.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovu vrstu nećete noći da razmnožite reznicama, tj.kidanjem listova. Begonija razvija gomolj koji možete u jesen da izvadite iz saksije i da ga držite na tamnom i vlažnom mestu gde je temperatura 80c, sve do proleća. Kada stigne proleće vi slobodno gomolj presecite na više delova, ali na svakom da ima “oko“.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gomolj begonije


[You must be registered and logged in to see this image.]

Kada izvršite presecanja rane na gomolju namažite prašinom drvenog uglja kako bi sprečili pojavu truleži. Nekoliko dana kasnije okca će da poteraju i biljka će početi sa rastom. Kada vršite zalivanje potrebno je da voda bude otstajala. Ako se zalivanje vrši vodom iz česme biljka će brzo da propadne zbog velikih količina kamenca. Traži umereno i redovno zalivanje. Najbolje uspeva na istočnim stranama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

malabotanika.

Pelargonija

Pelargonija je dobro poznata biljka, raširena u narodu pod raznim imenima, kao što su pelargonija ili čak iskrivljeno belagonija, muškatla, žeravac itd. Pelargonija potječe iz Afrike, ali je u Evropi potpuno udomaćena.

Razlikujemo uglavnom tri vrste pelargonija koje uzgajamo za ukras naših domova, uspravne – Pelargonium zonale, viseće -Pelargonium peltatum i veliko cvjetne -engleske -pelargonije Pelargonium grandiflorum. Kao izričito sobna hiljka može se spomenuti još i Pelargonium radula var. roseum, koja cvate ružičasto crveno, a fino nazubljeni listovi su ugodna mirisa, pa je upravo zbog toga mirisa prije bila vrlo omiljena.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Premda se pojedine vrste pelargonija međusobno razlikuju, ipak imaju i zajedničkih osobina i traže sličain način užgajanja. Pelargonija je višegodišnja biljka i lako prezime na svijetlom mjestu zaštićenom od mraza kod temperature od 6-8°C. Zimi je samo vrlo rijetko zalijevamo. Pošto se lako razmnožaiva bolje je da svake godine uzigojiimo mlade bujne biljke. Po našim prozorima i balkonkna često viidimo izdužene i do 1 m visoke biljke, koje su na donjim dijelovima i stabljike bez lišća, a tek na vrhu nose bujno lišće i cvijet. Takve biljke nisu lijepe ni njegovane, a držimo li ih slobodno na balkonu i lagani vjetar lako će ih prevnuti i slomiti.

Zato, ako pelargonija .prezimi moramo je pred kraj zime presaditi u ne prevelik lonac u mješavinu klijališne zemlje ¦ili komposta s pijeskom. Sve izboje prikratimo na 3-5 oka, a biljike stavuno na svijatlo i toplije mjesto. Postepeno počinjemo jače zalijevati, ali uvijeik umjereno. Pri zalijevanju treba paziti da se ne vlaže list i cvijet, jer se u tom slučaju na biljku vrlo lako razviju plijesni. Što imaju više zraka i sunca, pelargonije, naročito Pelargonium zonale i Pelargonium peltatum obilnije cvatu.

To su uz petuniju i fuksiju najprikladnije biljke za prozorske i balikonske sanduke, a vrlo su lijepe i zahvalne i za gredice u vrtu. Svojim lijepim cvatovima živih boja, od ljubičasto-crvene preko svih tonova crvene i iužičaste do toijele, s jednostavni ili dvostrukim cvjetovima, ta otporna, jeftina i zahvalna biljka trebala bi biti ukras svakog doma.

O zalijevanju smo već rekli sve što je potrebno, pa treba samo upantiiti da se pelargonije prihranjuju otopinom gnojiva samo u prvim ljetnim mjesecima, jer dohranjivanjem podstičemo bujni rast lista uslijed cega biljke zaostaju u cvatnji. Razmnožavanje pelargonija je vrlo jednostavno. U priređene sandučiće ili cvjetne lonce napunjene pjeskovitom zemljom, koja uvijek mora biti vlažna, a nikada premokra, utaknemo pripremljene reznice. Reznice ne smiju biti preguste, jer tada postoji opasnost da ih napadne plijesan. Na dno sandučića ili lonca treba i staviti dosta krhotina. Reznice možemo rezati od veljače do kolovoza s matičnih biljaka, tako da ispod lisne peteljke koso prema dolje odrežemo mladi izboj iz neikolilko listova.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Donje listove odrežemo, a ako su gornji listovi jako veliki, možemo lisnu plojku napola smanjiti. Kad se rez osuši, utaknemo reznioe u pripremljene samdueiće ili lonce, a možemo ih uzgojti i pojednako u malim lončicima. Držimo ih na svijetlom i toplom mjestu i umereno ih zalijevamo. Zakorijenjene biljke po potrebi jedan do dva puta presadimo u ne prevelike lonce.

Malu iznimku u uzgoju čine tzv. engleske pelargonije. Njih ne držimo izložene najjačem suncu, što znači da su prilkladne za istočne ili zapadne položaje. Umjereno ih zalijevamo i jedanput tjedno prihranjujemo, da bi dosta osjetljive biljke održali što duže u cvatu. Zimi ih moramo držati na svijetlom mjestu kod 6-8°C, najbolje na zatvorenoj verandi ili svijetlom hodniku, u svakom slučaju zaštićene od smrzavanja. Ova vrsta pelargonija ni zimi potpuno ne miruje i ne odbacuje list, pa je treba češće zalijevati.

Ako želimo da naše pelargonije bujno i lijepo cvatu, ne smijemo zaboraviti da ljeti traže otvoreni prostor, vanjsku prozorsku dasku, balkon, i terasu ili vrt, da bi se na suncu i zraku mogle potpuno razviti.

cvecarstvo.

Grčki prkos (mesembryanthemum)



Kosmotac je grmolika biljka koje ima mnogo vrsta. Zimi je mozemo uzgajati na prozorskoj dasci, a ljeti u sanduku na prozoru ili balkonu. Listovi kosmaca su manje ili vise debelisočni, pa ta biljka spada među sukulente.

Cvijetovi, koji nisu veliki, ali se odlikuju prekrasnim zivim bojama crvenom, ljubičastom, ružičastom, bijelom), zanimljivi su radi toga što se otvaraju oko podne i to samo ako je sunce Stoga ćemo smjestiti kosmotac na takvo mjesto, gdje ce imati sto vise sunčanog svjetla.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljeti listovi od sunca pocrvene, pa i oni izgledaju vrlo dekorativno.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kod te biljke treba paziti da se zalijeva oprezno, jer lakse podnosi i suhu zemlju, nego preveliku vlagu. Ljeti svakako treba obilnije zalijevati, dok zimi zalijevamo tek toliko da se grumen ne osuši. Dohranjivati je gotovo ni ne treba.

Zimi biljke držimo na sunčanom, svijetlom prozoru daleko od izvora topline. U ožujku ili travnju presade se u smjesu listovače, vrtne zemlje i grubog piijeska, kojoj se doda nešto vapna. Kad se ukorijene i prođe opasnost od mraza, iznesemo biljke van na prozor, na balkon ili u vrt. Vani kosmotac cvate mnogo obilnije i duže.



cvecara.

Solanum pseudo

[You must be registered and logged in to see this image.]

Solanum pseudo - kapsicum ja biljka preneta iz Južne Amerike u Evropu. Gaji se radi plodova - njenih veoma lepih crvenih i narandžastih bobica, koje mnogo biljku krase i liče na plod sitnijih trešanja. Da bi ove njene bobice ostale sveže i da bi se što duže održale na biljci treba joj osigurati dovoljno svetla, vlage, svežeg i vlažnog vazduha i ne sme se držati u previše toploj prostoriji. Raste džbunasto do 60 cm visoko i ima sjajno, tamno - zeleno elipsasto lišće.

[You must be registered and logged in to see this image.]

   Cvet joj je neprivlačan, beo, sa žutim prašnikom koji mnogo liči na cvet krompira. Od toplog i suvog vazduha može da joj otpadne plod i lišće. Traži plodnu poroznu zemlju. Saksije ne treba da budu prevelike. Leti se može držati napolju, na suncu u bašti, na balkonu ili terasi. Traži dosta zalivanja ali samo ustajalom vodom. Najbolje prezimi u umereno toploj i svetloj prostoriji, uz manje zalivanje, tek toliko da se zemlja u saksiji ne zasuši. Razmnožava se semenom, ali je najbolje reznicama, jer tada mnogo više ima ploda - bobica.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Aloja

[You must be registered and logged in to see this image.]

Aloja nije zahtevna biljka za održavanje, ali s obzirom da je poreklom iz tropskih krajeva neka pravila se ipak moraju poznavati i primenjivati. Tokom zime ne bi smela biti izložena temperaturi nižoj od 15 C , zalevanje prorediti i pustiit da se zemlja između dva zalevanja dobro osuši. U toplom godišnjem razdoblju aloju izneti van kuće, zalevanje je obilnije i češće ali takođe treba dozvoliti da se zemlja između dva zalevanja osuši jer koren ove biljko izuzetno brzo truli. Presađivanje se vrši svako godine ili svake druge godine u proleće, u mešavinu zemlje za saksiske biljke i peska.

Dekorativnog je izgleda, a ima i lekovita svojstva, naravno pre bilo kakve upotrebe konsultacije sa poznavaocima i stručnjacima.

Afelandra

[You must be registered and logged in to see this image.]


Afelandra raste u divljem stanju u Meksiku, Kolumbu i Brazilu. Ova vrlo interesantna i dekorativna biljka ima oko 50 varijeteta. Kod nas je još dosta retka. Najpoznatija vrsta, koja se najviše gaji je Aphelandra squarrosa, sa vrlo lepim i jako izraženim žutim žilama na tamno-zelenim listovima, čija se osovina završava divnim žutim cvetom. Da bi se ova lepa tropska biljka održala u sobi mora se pažljivo i pravilno negovati. Najbolje uspeva u prostoriji ili zatvorenom prozoru gde ima dovoljno svetlosti, toplote i vlažnog vazduha, pri sobnoj temperaturi od 16 do 20°C. Iako je za Afelandru vrlo važna svetlost, ipak je treba zaštititi od direktnog, jakog sunca. Osim toga ona zahteva topao i vlažan vazduh. Pored toga, treba je bar dva puta dnevno orošavati i dva puta nedeljno vlažnim sunđerom brisati listove. Za vreme cvetanja mora se zalivati obilno, ali uvek samo mekom vodom u kojoj nema ni malo kreča (najbolje kišnicom). U vreme vegetacije i cvetanja treba je svakih 15 dana prihranjivati. Kad afelandra precveta, cvetnu stabljiku treba odseći i pustiti biljku da se 5 do 6 nedelja odmara. Za vreme mirovanja može se smestiti u nešto hladniju prostoriju (od 14 do 15° C), umereno zalivati - tek toliko da se grumen zemlje sasvim ne osuši. Posle održanog mirovanja mlade grančice treba prekratiti na tri lista i presaditi u malo veću saksiju. Na dno saksije treba postaviti dosta crepčića od starih razlupanih saksija radi dobre drenaže. Tako presađenu biljku treba smestiti na dobro osvetljeno i toplo mesto i obilno je zalivati. Posle 4 do 5 nedelja, kad biljka dobro ožili, može se otpočeti prihranjivanje. Prihranjivanje treba oprezno sprovoditi jer iskustvo je pokazalo da od prejakog prihranjivanja lišće afelandre manje ili više nabubri, a time dosta gubi na lepoti.

Difenbahija

[You must be registered and logged in to see this image.]

Difenbahija je vrlo dekorativni sobni cvijet koji se sadi u posude sam ili sa drugim cvjetnim biljkama kao aranžman. Dobila je ime po vrtlaru koji je radio u Bečkom botaničkom vrtu a zvao se I. Dieffenbachu (1796-1863. godine). Tek polovinom 19. stoljeća Difenbahija dolazi u Europu, a donjeli su je engleski i belgijski istraživači iz tropskih dijelova Južne Amerike.

Prepoznatljiva je po svojim listovima koji su duguljasti i ovalni, koji su miješani bijele i zelene boje. Ovisno o vrsti razlikuju im se šare po listovima tako da neki imaju skoro sjeli list bijel dok neki imaju pjegasto žućkaste boje ili pak prugaste linije po sebi.

Uzgoj cvijeta i nije tako težak i zahtjevan ukoliko se pridržavate osnovnih uvjeta koje ova sobna biljka traži. A to je da ne bude izložena direktnome suncu (najbolje istočni ili sjeverni prozor vašega dome). Te uz indirektno sunce ona voli i toplu i vlažnu klimu. Tako da temperatura ne bude puno niža od 20*C, a u prosjeku neka bude 22*C dnevna temperatura. Tijekom ime ona može biti nešto niža ali opet ne ispod 14*C jer do te temperature još mogu opstati ali svaki stupanj ispod bio bi koban. Ukoliko ju izložite nižim temperaturama tada mora tlo biti relativno suho i ne smije se biljka ponovo naglo izložiti visokoj temperaturi nego postepeno.

Zemlja u koju sadite svoju biljku neka bude mekana, humusna, bogata zemlja. Voli također da bude vlažna ali opet ne da stoji cijelo vrije u vodi. Tako da nakon zalijevanja kada se ocijedi suvišna voda stavite je u njeni suhi podmetač za cvijetnjake. Postupak zalijevanja ponovite opet kada se zemlja sasuši ali ne do kraja, kada se bude mrvila pod prstima možete je polijevati ponovo. I uz to možete ju i poprskati i mlakom vodom ponekad. Iako budite oprezni jer prečesto orošavanje može dovesti do razvoja gljivica.


I na kraju par važnih savjeta. Biljka predivno cvijeta i nakon cvjetanja brzo ugiba i propadaju!!! To možete spriječiti i održati svoj sobni cvijet na životu tako da ga presaditi i povećati dozu polijevanja. I na kraju biljku nemojte izložiti propuhu i strujanju hladnoga zraka po biljci, te nemojte cvijet sliti često po kući jer ne voli promjene položaja.

Upozorenje: Biljka posjeduje otrovni sok i pri tome pripazite kada rukujete s njim da imate rukavice i da nakon trganja suhih listova, skidanja prašine sa njih ili bilo kake druge radnje dobro operete ruke!!!! I stavite je na mijesto izvan dohvata dječjih ruku!!!

Ehmeja

[You must be registered and logged in to see this image.]

Voli svakodnevno prskanje, a jednom nedeljno je zalijte odstajalom vodom u rozetu listova. Zimi može da trpi temperaturu oko 18 stepeni, a najbolje se oseća na plus 30. Lisna rozeta uvek mora da bude puna vode. Ehmeje vole visoke temperature, ali ne i direktno sunce, pa je u popodnevnim satima zaštitite ako stoji na osunčanom prozoru. Zimi je ne zalivajte niti je prihranjujte previše.

Anturijum

[You must be registered and logged in to see this image.]

Potrebno joj je dosta svetlosti, toplote i vlage i uvek je treba štititi od direktnog sunca. Temperatura prostorije u kojoj držite anturijum ne sme biti manja od 15 stepeni. Redovno brišite lišće od prašine vlažnom krpom i nikada nemojte koristiti mleko ili pivo niti druga veštačka sredstva za sjaj listova. I sada možete da je razmnožite deljenjem busena u dve saksije.

Afrička ljubičica

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od najomiljenijih kućnih biljaka. Cveta gotovo čitave godine, a poznato je oko 4.000 vrsta. Potiče iz planine Usambara u Tanzaniji, a otkrio ju je oko 1890. Volter fon Sent Pol, po kome i nosi naziv. Pronašao ju je prilikom izleta sa svojom budućom ženom, pa možda zato simbolizuje ljubav i vernost. Uspeva i na tamnijim mestima u sobi, dobro podnosi promenu temperature i lako se neguje. Treba je obilno zalivati, najbolje u podmetač.

Orhideje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako su leto provele na otvorenom, vreme je da ih unesete u kuću. Držite biljku na tanjiru s vlažnim kamenčićima, pazite da zemlja u saksiji uvek bude jedva vlažna. Da bi lepo cvetala, treba joj dosta svetlosti, ali nikako direktno sunce. Prihranjuje se jednom mesečno sredstvom za cvetnice.

Ciklama

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sad je vreme da je presadite. Držite je na svetlom mestu u vlažnoj zemlji dok ne počne da raste, a potom je zalivajte tek kada listovi malo klonu, i to tako što ćete biljku držati 10 minuta u posudi punoj vode, pa je ostaviti da se ocedi. Ako je pažljivo negujete, ulepšaće vam cvetovima zimske dane. Ciklamama pogoduje svetlo mesto i temperatura od 13 do 18 stepeni. Prihranjuje se na tri nedelje.

Sobni hibiskus kao ukrasna biljka – uzgoj, sadnja, razmnožavanje, orezivanje

[You must be registered and logged in to see this image.]

I na severnoj hemisferi možemo uživati u tropskim biljkama ako ih gajimo kao sobno bilje. Jedna od divnih biljaka koje se mogu gajiti je kućni hibiskus. Međutim, hibiskus se ne mora gajiti kao sobna biljka samo u hladnim krajevima, već i u toplijim. Kao i sve druge sobne cvetnice, kućni hibiskus zahteva samo nekoliko stvari koje treba da upamtite ako želite da vaš hibiskus buja i cveta u kući. U nastavku ćemo vam otkriti trikove kako da postanete ekspert za uzgoj hibiskusa.

Zašto gajiti sobni hibiskus ?

Svi znamo koliko biljke mogu ukrasiti dom i stvoriti ambijent u kom ćemo se osećati dobro. Istraživanja su pokazala da je uzgoj sobnih biljaka veoma dobra stvar za neke očigledne i manje očigledne stvari:

Sobne biljke pročišćavaju vazduh u kući tako što filtriraju prašinu i apsorbuju zagađenje iz vazduha.
Biljke su zvučne barijere, apsorbuju zvučne talase i smanjuju količinu buke.
Biljke povećavaju vlažnost vazduha i odlične su za stanove sa centralnim grejanjem i klima-uređajima.
Sobne biljke smanjuju količinu ugljen-dioksida i povećavaju količinu kiseonika u vazduhu.
Biljke deluju kao izolacija koja zagreva kuću tokom zime i hladi je leti.

Dokazano je da biljke poboljšavaju raspoloženje, čine da se osećamo smirenijim i optimističnijim. Ako imate bolesnu osobu u kući, brže će se oporaviti ako je okružena sobnim biljkama.
Najnovija istraživanja pokazuju da sobno bilje u radnom prostoru poboljšava kreativnost i produktivnost.

[You must be registered and logged in to see this image.]