Dvorci koje verovatno nikada nećete posedovati

Zamak Howard



Jedan od prvih zamkova koji nije napravljen da pored porodične rezidencije bude i vojno utvrđenje nalazi se u Severnom Jorkširu u Engleskoj. U posedu je porodice Howard poslednjih 300 godina.

Zamak Howard je sagrađen između 1699. i 1712. godine za trećeg grofa od Carlisle na ruševinama starog zamka Henderskelfe kojeg je grof nasledio od svog oca. Posed se prostire na preko 5 hektara i uključuje sela Welburn, Bulmer, Slingsby, Terrington i Coneysthorpe.

1952. godine zamak je za turističke posete otvorio baron George Howard, a današnji vlasnik je njegov sin Simon koji je tu odrastao. Polovinom prošlog veka prelepi zamak nije bio u reprezentativnom stanju, jer je dobar deo enterijera 1940. godine progutao požar. Tada su uništena i vredna umetnička dela, poput radova Pellegrinia i Tintoretta, kao i veliki broj starih i vrednih ogledala. Vatrogascima je trebalo osam sati da stave požar pod kontrolu, a gašenje je trajalo danima. Danas je spoljašnjost zdanja potpuno obnovljena, ali i dalje nisu sanirane posledice požara u svih 145 odaja.



Zamak Howard je poznat i po neobično lepim i raznovrsnim baštama. Pored Ray Wood arburetuma i dekoratvne zidne bašte napravljene od ruža, najpoznatiji je Kew arboretum, jedinstven pejzažno-arhitektonski prostor veličine 514,000m2.

Zamak Howard je poslužio brojnim slavnim rediteljima kao idealna scenografija za filmove. U njemu su smimljeni „Lady L“ Pitera Justinova (1965), „Barry Lyndon“ Stenlija Kjubrika (1975), „Garfield“ (1995) i mnogi drugi.

medias

Zamak Bran: Dostojan kraljeva i vampira

Ovaj zamak bio je "dom" jednog od najvećeg filmskih negativaca, koji je mnoge proganjao u snovima. Međutim, ako se bolje zagledate, reč je o dvorcu dostojnom kraljeva.



Zamak Bran, koji se nalazi na vrhu prelepog brežuljka u blizini Brašova u centralnoj Rumuniji, dugo je smatran vampirskim utočištem.

Sagrađen je u 14. veku, a sada otvoren za turiste koji žele da zavire u njegove mračne hodnike.

Iako mnogi misle da je u njemu živeo Vlad Cepeš, čovek koji je inspirisao priču o Drakuli, zapravo je u njemu boravio samo kratko.

Ovaj vladar Vlaške u 15. veku borio se protiv Otomanske imperije, a reputaciju "vampira" stekao je zahvaljujući brutalnom kažnjavanju neprijatelja – nabijao ih je na kolac.



Neki istoričari kažu da je u zamku proveo samo dva meseca i to u vreme kada je bio zarobljenik mađarskog kralja Matije Korvina 1462. ali sadašnji vlasnici rado ističu ovu povezanost "Drakule" sa njihovim dvorcem.

Osim toga, oni tvrde da zamak neodoljivo podseća na opis tvrđave koju je Stoker opisao u svom romanu, uprkos tome što ovaj irski pisac "Drakule" nikada nije bio u Rumuniji.

Pa ipak, Bran privlači oko pola miliona turista godišnje.

Istini za volju, u njemu ima šta da se vidi: prostorije je opremila kraljica Marija od Edinburga, supruga rumunskog kralja Ferdinanda i to raskošnim nameštajem početkom dvadesetog veka.

U prilogu pogledajte neke fotografije enterijera.

Takeda: Dvorac na oblacima, Japan



Izgrađen prije nekoliko stoljeća na vrhu 300 metara visoke planine u prefekturi Hyogo u okrugu Asago Wadayamacho, dvorac Takeda je jedna od poznatijih atrakcija u Japanu koju svaki dan posjeti na stotine a ponekad i na hiljade posjetilaca.



Dvorac Takeda je postao popularan tek 2012. godine nakon što je prikazan u japanskom filmu ‘Anata e’, a najpopularniji je za vrijeme jeseni kada se se svako jutro ispod njega spusti gusti oblak magle zbog kojeg dvorac izgleda kao da se nalazi na oblacima.



Vjeruje se da je dvorac izgradio gospodar Yamana samuraja 1443. godine. Istorija nam govori da je od tada promijenio nekoliko vlasnika, sve dok nije pripao Hirohidi Akamatsu 1600-te godine. Hirohide je bio običan vojnik koji se borio za vladara Tokugawa, a Takedu je dobio kao zaslugu za svoju hraborst u bitkama. Nažalost, u roku od godinu dana, Hirohide je počinio seppuku, samurajsko ritualno samoubistvo, a pošto je on bio i posljednji vlasnik dvorca, on je od tada ostao i napušten.



Neizbježno je da struktura stara kao Dvorac Takeda počne pokazivati ​​znakove propadanja. Da bi je uspješno očuvali, lokalne vlasti trenutno naplaćuju ulaz, a sav novac ulažu u njegovu reastauraciju.



pixelizam.

Veličanstveni dvorac Eltz u Nemačkoj!...



Bajkovit srednjovekovni dvorac Eltz sa tri strane okružen rekom Elzbach i prilično skriven šumom smestio se na 70 metara visokoj steni u slikovitim brdima iznad reke Mosele. Veličanstveni dvorac Eltz bogate je istorije i prilično jasno će vam predstaviti davno prošla vremena.
Dvorac Eltz nalazi se u zapadnoj Nemačkoj između Koblenca i Triera, najstarijeg nemačkog grada. Dvorac koji nikada nije osvojen od strane neprijatelja i dalje je u posedu potomaka iste porodice kao i u 12. veku. U njemu se nalazi preko 100 prostorija, a spolja je ograđen snažnim zidinama od kamena. Dvorac ima osam tornjeva visokih od 30 do 40 metara.



Danas u dvorcu možete posetiti muzej opremljen originalnim nameštajem, posuđem i starim viteškim oružjem i oklopima. U podrumu dvorca nalazi se trezor bogato opremljen zlatnim i srebrnim predmetima i brojnim umetničkim delima koje je porodica Eltz skupljala skoro 900 godina.Dvorac Eltz jedan je od najlepših i najbolje očuvanih dvoraca u Nemačkoj. Ovaj prekrasni dvorac i dalje je nepoznat široj publici i posećuje ga manji broj turista nego druge nemačke dvorce.

Tekst: Life Content
Foto: Flickr...

svet.rs

Dvorac Moszna, Poljska


Dvorac Moszna (Pałac w Mosznej) je jedan od najpoznatijih i najljepših dvoraca u Poljskoj, smješten u blizini istoimenog grada. Njegov spoj neogotičke, barokne i neorenesansne arhitekture, veličanstveni vrt i čak 99 kula mu daju izgled klasičnog bajkovitog dvorca.


Ovaj dvorac datira iz 17. stoljeća, iako su u vrtovima tokom iskopavanja u 20. stoljeću pronađeni i mnogo stariji podrumi za koje neki istražitelji tvrde da su ostaci starog dvorca koji je pripadao Templarima, ali za to još uvijek nema konkretnih dokaza. Središnji (barokni) dio dvorca je djelomično uništen u požaru u noći 1896. godine, a iste godine je obnovljen u svom izvornom obliku. Dvorac je 1900. godine dobio i istočno krilo izgrađeno u neogotičkom stilu, dok je zapadno krilo izgrađeno u neorenesansnom.


Cijeli dvorac ima tačno devedeset devet kula. Sadrži 365 soba smještenih na 7.000 kvadratnih metara.


Nakon Drugog svjetskog rata dvorac nije imao stalnog vlasnika i bio je dom raznih institucija, a danas pripada Centru za javno zdravstvo. Iako se u njemu oporavljaju bolesnici, posjete turistima su dozvoljene. Dvorac također ima i kapelu koja se koristi kao koncertna dvorana, a od 1998. godine u njemu je smještena galerija u kojoj se redovno prikazuju izložbe raznih umjetnika.


pixelizam

Convento de Cristo, Portugal


Convento de Cristo (Samostan Kristovog reda) danas služi kao rimokatolički samostan u gradu Tomaru, ali u 12. stoljeću kada je i izgrađen, dvorac je bio jako važna utvrda legendarnih Templara. Poznati širom svijeta, Vitezovi Templari su bili kontroverzni i izuzetno moćni i utjecajni ratnici. Iako su se zaklinjali da će život provesti u siromaštvu, njihova slava im je brzo donijela veliko bogatstvo, uglavnom kroz razne donacije koje su rijetko kada odbijali.


Templari su pozvani u Portugal tokom druge polovice 12. stoljeća, gdje su bili od velike pomoći u ponovnom osvajanju regije. Njihova prva i glavna utvrda bila je upravo u Tomaru, gradu koji se nalazi u središnjem Portugalu. Kada je u 14. stoljeću, Red Vitezova Templara ukinut i zamijenjen Vitezovima Kristovog reda, Tomar je i dalje ostao važno uporište, a vremenom je postao i jedan od najprestižnijih spomenika Portugala.


Izgradnja dvroca je počela 1160. godine, a samostan je dodan tek kasnije. Convento de Cristo, nekada poznat kao Dvorac Tomar, je izgrađen kao dio obrambenog sistema Templara protiv Maura koji su tada vladali regijom južno od rijeke Tagus.


Početkom 14. stoljeća, kralj Francuske Filip IV se sve više i više bojao rastuće snage Templara, pa ih je konačno 1307. godine optužio za više od 100 zločina, uključujući štovanje vraga i negiranje Krista tokom inicijacijskih rituala. Mnogi Templari su priznali krivicu – i to nakon što su danima mučeni.


Denis, tadašnji kralj Portugala, je učinio ustupak Templarima koji su boravili u njegovoj zemlji i dopustio im da se regrupišu pod drugim imenom, “Red Krista”, kako bi izbjegli progone i sigurnu smrt. Tako su Templari Portugala preživjeli, a Tomar je i dalje ostao njihov glavni stožer.


pixelizam

Bojnjički dovrac, Slovačka


Bajkoviti Bojnjički dovrac (Bojnický zámok) je srednjovjekovni dvorac koji se nalazi u gradu Bojnice u Slovačkoj. Danas je najposjećeniji samostalni muzej u državi kojeg svake godine posjeti oko 200.000 turista. Pored turista, redovni gosti su i filmski studiji koji u njemu često snimaju određene scene za filmove sa fantasy tematikom.


Dvorac je prvi put spomenut 1113. godine kao drvena tvrđava, a u 13. stoljeću je obnovljen kada je i postao kamena utvrda. Od tada je promijenio nekoliko vlasnika i kraljeva, a ponovo je obnovljen u 16. stoljeću kada je ova bivša tvrđava pretvorena u renesansni dvorac.


Posljednji poznati vlasnik dvorca, grof János Ferenc Pálffy (1829-1908), napravio je romantičnu rekonstrukciju (1888-1910) i stvorio izgled koji je ostao do današnjeg dana, a koji je urađen po uzoru na prelijepe francuske dvorce iz doline Loire. Nakon 1945. godine, kada je imovina zaplijenjena od strane čehoslovačke vlade, dvorac je postao sjedište nekoliko državnih institucija. U njemu je 1950. godine izbio veliki požar, ali je šteta brzo sanirana o trošku države. Nakon ove rekonstrukcije Bojnjički dovrac je postao muzej, a i danas je dio Slovačkog Nacionalnog Muzeja.


Bojnjički dovrac je otvoren za posjetitelje, u njemu se vrše vjenčanja, specifične ture kao što je noć Bajka u dvorcu, a također je domaćin i Međunarodnom festivalu duhova, Summer Music Festivalu, Danu vitezova, kao i velikoj Božićnoj zabavi.


pixelizam

Rosenborg, Danska


Dvorac Rosenborg (Rosenborg Slot) je dvorac koji se nalazi u Kopenhagenu u Danskoj, a koji je prvobitno izgrađen 1606. godine kao ljetnikovac. Ovaj renesansni dvorac se danas smatra jednim od najboljih primjera mnogih arhitektonskih projekata Christiana IV.


U Rosenborg dvorcu možete vidjeti i portrete koji pričaju o ljubavnoj priči sa tragičnim završetkom između Johan Friedrich Struenseea (kraljevog liječnika) i kraljice Caroline Mathilde koja je bila u braku s ludim kraljem Christianom VII.


Dok je kralj Christian VII bio previše bolestan da vlada, Struensee je gotovo dvije godine vodio zemlju, sve dok zbog veze sa kraljicom nije uhapšen i pogubljen, nakon čega je Caroline Mathilde izgnana u Njemačku.


Kraljevska obitelj je boravila u dvorcu sve do 1720. godine, a od 1838. godine je postao istorijski muzej. Među glavnim atrakcijama u Rosenborgu su Velika dvorana s prijestoljem za krunjenje koje čuvaju tri srebrna lava, te poznate Rosenborg tapiserije koje ovdje vise još od 1693. godine, a koje prikazuju pobjede kralja Christiana V. U podrumu dvorca posjetitelji mogu vidjeti i tri riznice u kojima se i danas čuvaju Kruna i kraljevski dragulji.



pixelizam

Trakošćan





Dvorac Trakošćan jedan je od najatraktivnijih dvoraca u Hrvatskoj; nalazi se u Hrvatskom zagorju, 23 km sjeveroistočno od Krapine, 40 km jugozapadno od Varaždina; nadmorska visina 250 m. Najbliža mjesta su Macelj i Strahinčica. S oko 40.000 posjetitelja godišnje jedan je od najposjećenijih hrvatskih dvoraca.

Dvorac je podignut u 13. stoljeću kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine. U osnovi dvorca prepoznatljive su značajke jednostavnih romaničkih burgova 12.-13. st. Od mnogobrojnih se feudalnih gospodara ističu Celjski grofovi, Jan Vitovec, Korvini, a nakon raspada Zagorske kneževine kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gyulayi, a od 1568. Draškovići.

Više je puta proširivan i dograđivan. Znatnije dograđen 1592., kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama. Ponovno se dograđuje tijekom 18. st., kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula.

Zapušteni zamak obnavlja 1850.-1860. podmaršal Juraj Drašković u rezidencijalni dvorac. Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkome stilu uz istodobnu obnovu čitava okoliša, gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena dvorca: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz 18. st., viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz 16. st. i zastavama Draškovićeva banderija iz 18. st., zbirka oružja s teškim bradaticama (Hackenbüchse), puškama i pištoljima na kolo te turskim oružjem, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (Nikola Zrinski) iz 16.-19. st., opus slikarice Julijane Erdödy-Drašković iz druge polovice 19. st., ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, knjižnica. U parku je kapela sv. Ivana (»Januš«) iz 1752. s kasnobaroknim namještajem.

Novije generacije obitelji Drašković povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. godine kada se iseljavaju u Austriju. Ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.

Od 1953. u dvorcu je stalna muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta. Dvorac je u vlasništvu Republike Hrvatske.



(Wikipedija)

DVORAC HERRENCHIEMSEE,Bavarska



Još
jedan dvorac, odnosno projekt mladog kralja Ludwiga II, koji nesumljivo
nije znao kuda će s novcima. Dvorac nikada nije dovršen, a kralj je u
njemu boravio samo 9 dana.

Herrenchiemsee dvorac je zamišljen kao
identična kopija Versaillesa. Godine 1873. kupio je otok Herrenworth
gdje je odlučio postaviti „Novi Versailles“. Rekao je: „Bit će hram,
gdje ću moći slaviti spomen na Luja XIV.“ Prvi kamen temeljac je
postavljen 21.3.1878. Unutar 3 godine gradnja je bila više manje
dovršena. 1884. Ludwig je proveo inspekciju dvorca i parka koji je noću
bio osvjetljen električnim svjetlom. Dvorac je nedovršen, ali namjerno
jer Ludwig je htio učinito samo neke prostorije pogodnima za stanovanje i
život.

Slobodno se može reći da je cijeli dvorac sagrađen od
mramora i zlata. Prelaskom iz sobe u sobu čuđenje i divljenje svakog
posjetioca raste, a u nekim trenucima prelazi i granice dobrog ukusa.
Naime, cijeli dvorac je napravljen u kombinaciji roccoa i baroka što ga
čini izuzetno kičastim i ukrašenim sa svim mogućim detaljima koji su
naravno od zlata, skupog porculana ili mramora.


Jedna od
poznatijih je soba 17 zrcala u kojoj se nasuprot zrcala nalazi 17
prozora koji su iste veličine kao i zrcala te gledaju na park. Prolazeći
kroz sobu dobivate dojam da je soba građena između dva parka. U sobi se
nalazi 2000 svijeća.

Jedna od najkičastijih soba je definitivno
kraljevska spavaonica. Sagrađena i ukrašena u 22karatnom zlatu, mramoru i
skupocjenom parketu s intarzijom svakog posjetioca ostavlja bez daha.
Ono što je fascinantno što tu spavaonicu je Ludwig II sagradio u čast
Luja XIV i nije je koristio uopće već je sebi sagradio drugu. Naravno,
bankrotirao je.


Enlarge this image




I
ovaj dvorac je imao svoju tehnološku stranu. Pored kraljevske
spavaonice gdje je Ludwig II spavao s lijeve strane se nalazila mala
privatna odaja: zahod. Nakon što bi kralj obavio nuždu zahod se spušta u
prostorije kat niže gdje su ga sluge očistile i vraćale čist zahod
gore. S desne strane se nalazilo spiralno stubište koje je vodilo u
kraljevsku privatnu garderobu i kupaonicu. Kada je ovalni bazen od
mramora dok su okolni zidovi i strop oslikani prikazujući Veneru, rimsku
božicu ljubavi, kako uživa sa svojim slugama. Kada je mogla primiti oko
60000 litara vode. Sve nule su na broju.

Nojšvanštajn

Dvorac smešten u Bavarskim Alpima u Nemačkoj. Sagradio ga je Ludvig II Bavarski. Ovo je najbajkovitiji zamak, koji je najviše korišćen u filmovima i bajkama, a kao inspiracija poslužio je i Dizniju (Walt Disney). Od planiranih 228 prostorija, završeno je samo šesnaest. Zanimljivo je da je kralj ovaj divan dvorac ljubomorno stvorio samo za sebe i nije nameravao da bude dostupan javnosti, međutim, ovde je prespavao samo jedanaest noći. Odmah posle njegove smrti vrata dvorca postala su širom otvorena za posetioce. Danas kroz njega prođe i do 6,000 turista dnevno.