Islam

Mekka

Islam

Islam je nastao medju gradskim stanovnistvom. Muhammed a.s. je rodjen u Meki oko godine 570. Oko godine 610. poceo je propovijedati poruke koje dobija od Boga i koje su kasnije skupljene u knjizi Kur´an. Sve propovijedi tvrde da je Bog (Allah) jedan, milostiv i svemocan, kao i da nadzire tok dogadjaja. Na Sudnji dan on ce ljudima suditi prema njihovim djelima i poslati ih u raj ili pakao.

Bogati sloj pobunio se protiv nove religije, i to zbog osude njihovog ponasanja u Kur´anu, i poceo progoniti Muhammeda a.s. a i njegove sljedbenike. 622.g. Muhammed a.s. se iz Meke seli u Medinu i taj cin zvan hidzra oznacava pocetak islama kao vjere. Tu su ustanovljeni glavni obredni oblici, a to su postovanje (molitva), vjerski doprinos, post (mjesec ramazan) i hodocasce u Mekku.

Nakon smrti, Muhammed a.s. je ostavio i religiju i drzavu.

Kabur Muhammeda a.s.

Drzava je u pocetku bila savez plemena ili rodova, ali kako se sirila tako je bila sve organiziranija. Drzavni poglavar bio je kalif, nasljednik, odnosno zamjenik Muhammeda a.s. Kako su Arapi bili nomadski i ratnicki narod, ucestali su njihovi napadi i osvajanja susjednih zemalja. U dvanaest godina nakon Muhammedove a.s. smrti osvojeni su Sirija, Irak, Libija i Iran. Ta ekspanzija nastavila se citavo stoljece, na zapadu su osvojili sjevernu Afriku do Atlantika, presli u Spanjolsku, dosli su do Carigrada i Pakistana. U svim tim zemljama je do 17. stoljeca polako, ali sigurno islam postao glavna religija.

Islam se sirio miroljubivim nacinom: muslimanski trgovci s karavanama deva unijeli su ga u Sjevernu Afriku, pomorci na istocnu obalu Afrike, iz Indije se prosirio na Indoneziju, Maleziju i Filipine.


Vasco da Gama

Novo razdoblje u povijesti islama pocinje 1500. kada se Vasco da Gama iskrcao u Indiji, cime pocinje evropski utjecaj na taj dio islamskog svijeta. Puna snaga zapadnog ekonomskog utjecaja osjetila se s industrijskom revolucijom, a vojna s Napoleonovim prodorom u Egipat.


Sveta knjiga Kuran

Kur´an je sveta knjiga Muslimana. Smatra se savrsenom bozjom objavom, vjernom reprodukcijom izvornika koji je urezan na ploci u nebu koja je vjecna. Zbog toga su kopije vrlo postovane i dodiruju ih samo nakon obrednog ciscenja.

Rijec Kur´an dolazi od arapskog glagola citati. Sastoji se od uvodnog poglavlja i jos 114 poglavlja ili sura, svrstanih prema duljini, najdulje je na pocetku, najkrace na kraju. Sama knjiga duga je kao krscanski Novi Zavjet, a sure su podijeljen na stavke, odnosno retke, koji se zovu ajeti. Kur´an smatra sve ljude religioznim bicima, svaki je pojedinac abd bozji, odnosno njegov stovatelj i sluzbenik i nema razlike izmedju postovanja i ostalog dijela zivota. Dzamija ne moze biti odvojena od trgovackog centra, kao ni politika od vjere. Tijelo i duh su nerazdvojno povezani u cjelinu ljudskog postovanja.

Islamski kodeks ponasanja pociva dakle na nekoliko temelja. Prvi stup islama je javno ocitovanje vjere. Drugi stup islama je molitva; pet je razdoblja za molitvu i prije svakog obavezno je ritualno pranje (u zoru, u podne, poslije podne, zalazak sunca i uvecer). U molitvi svi Muslimani svijeta okrecu se prema Mekki. Treci stup islama je vjerski doprinos (zekkat), tj. treba podijeliti bogatstvo sa siromasnima, duznicima, zatvorenicima, putnicimaæsa svima koji su manje sretni od tebe, iz iste su vjerske zajednice i jednako dragi Allahu. Kur´an se ne bavi toliko kolicinom, koliko kvalitetom davanja, ali uglavnom je to 2,5% godisnjeg prihoda u gotovini. Poseban doprinos daje se za vrijeme Bajrama, kraja mjeseca posta ramazana. Post je cetvrti stup vjerskog zivota, a zahtijeva potpuno uzdrzavanje od jela i ***** tokom citavog mjeseca, od izlaska do zalaska sunca. Peta od osnovnih duznosti koju treba ispuniti jednom u zivotu, ako je to ikako moguce, je hadz ili hodocasce u Mekku. S dvanaestim mjesecom kalendara zapocinje razdoblje velikog hodocasca, a inace se radi o malom hodocascu. Prvi obred je obilazenje oko Kabe, zatim se ritualno prelaze okolni brezuljci i odlazi se na brdo Arafat, gdje se obavlja ritual stajanja od podneva do zalaska sunca u razmisljanju pred Allahom.

Inace se muslimanski odgoj usmjerava na dvije stvari: teologija uci covjeka sto da vjeruje, a vjerski zakon mu propisuje kako da se ponasa. U praksi je zakon bio vazniji.

Vjerski zakon islama zove se Serijat. On je utemeljen na bozjoj objavi, i izveden je iz cetiri glavna izvora. Prvi je Kur´an, za kog se vjeruje da je oduvijek postojao na nebu, a onda ga je andjeo Gabrijel postupno objavljivao Muhammedu a.s., kako su to prilike zahtijevale. Zatim su tu Sunna, knjiga predaja o Muhammedu a.s. i njegovom zivotu, Idzma, suglasnost zajednice i Kijas, zakljucivanje iz prva tri izvora. Ishodiste mu je zapravo u predislamskom obicajnom pravu, a podijeljen je u pet kategorija: ono sto je Allah naredio, ono sto je Allah preporucio, ali nije propisao kao obavezno, ono sto je Allah ostavio zakonom neodredjeno, ono sto je Allah otklonio, ali ne i izricito zabranio i ono sto je Allah izricito zabranio. Pojam serijata puno je siri od bilo kojeg zapadnjackog poimanja prava, jer pokriva sva podrucja zivota. Kasnije, u 19. stoljecu, moc serijata slabi, i to kao prvo zbog evropskog utjecaja, a kao drugo zbog ublazavanja strogih porodicnih zakona.

Islam ima dvije osnovne skupine vjernika: sunite i sijite. Do raskola je doslo kada se postavilo pitanje ko ce naslijediti Muhammeda a.s. Suniti (kojih cine vecinu od oko 90% Muslimana) tvrdili su da niko ne moze naslijediti Muhammeda a.s., jer je Kur´an oblikovao i dovrsio objavu Bozjeg vodstva. Muhammedov a.s. nasljednik zato moze biti samo cuvar nasljedja, on ce biti kalif s podredjenom vlascu kao vodja vjernika, a bira ga zajednica postupkom idzme. Za sijitske muslimane glavna je osoba vjerske vlasti imam, koji je nasljednik zato jer ima sposobnost nadahnutog i nepogresivog tumacenja Kur´ana, a sijiti govore o sebi kao o pozvanom i odredjenom narodu. Najvaznija misticna tradicija, sufizam, pridonosi sjedinjenju sijitske i sunitske svijesti.

Neka od dostignuca arapskih, odnosno muslimanskih ucenjaka i mislilaca koriste i nalaze se u temeljima zapadne civilizacije. Na Zapad su posredovala ucenja koja su usvojena na Istoku, djela grckih, perzijskih i indijskih pisaca, medicinski prirucnik Avicene, koji se donosi na Zapad kao dostignuca perzijskih lijecnika, decimalni sustav, astronomija. Zapad je ponovo otkrio Aristotela i usvojio njihov stil u arhitekturi i umjetnosti. Islamski stil osjetljiv je na ukrase i nastoji preokrenuti zbiljski izgled stvari u apstraktni. Kur´an uci da su predmet i njegova slika magicno povezani, sto je razlog da je umjetnost koja predstavlja, kao npr. slikarstvo, zabranjena. 1258. Mongoli su razorili Bagdad, sto se oznacava pocetak opceg stagniranja sirenja Islamskog carstva.

Pocetak

Religija je stara koliko i ljudska kultura i sa istom povezana neraskidivom vezom. Jos od predhistorijskih dana su poznate religijske predpostavke. Bez obzira na mnogobrojnost kulturnih raznolikosti sve religije imaju mnogo zajednickih elemenata.

Tako, svakoj religiji pripada nadnaravno, neupitno bice ili red “sveto”, koje utjece i odredjuje na sve ovosvjetsko, prirodno dogadjanje.

Neke od religija, posebno odredjeni pravci budizma, ne baziraju se na vjerovanju transcendentalnog.

Molitve, ucenja, rituale i odredjuju i posreduju za to odredene osobe. Te religiozne osobe npr.Samani, majstori i sl. - cuvaju tradiciju i sluze kao savjetodavci ili ucitelji vjernicima.

Religija je stvar zajednice. Svi vjernici i clanovi jedne zajednice koji ucesvuju u molitvama u dzamiji, crkvi, sinagogi i dr. time cuvaju u stvari svetu tradiciju i odrzavaju je na zivotu. Za svakog pojedinca religija je jedno objasnjenje stvarnosti i smisla bivstvovanja koja mu nudi u stvari veliku pomoc da svoj zivot bolje zivi.

Religije su u svim epohama imale jak utjecaj na razvoj historije. Religiozni konflikti su cesto politicki i nasiljem rjesavani. Mnoge granice nisu samo slika i odraz prirodnih, etnickih ili politickih odlika, vec i religioznih. Religije pokazuju geografski, socijalno jednu veliku raznolikost u sirenju, formi organizacije i drustveno-politickog znacaja. Tako stoji pored velikih svjetski rasprostranjenih religija (Islam i Krscanstvo) regionalno rasprostranjene religije kao sto su to npr. Mormoni ili male vjerske zajednice npr. Menoniti ili sekte.

Islam

Islam je monoteisticka religija sa uspjesno zatvorenim i zavrsenim zakonom ucenja. Vjernici se zovu muslimani. Oni se pozivaju na vjersko ucenje Profeta Muhammeda (a.s).

Profet Muhammed (a.s.) je rodjen 570 poslije n.e u Meki (Mekka) i od Alaha izabran za Profeta da siri vjeru koja uci da je Allah (Bog) samo jedan. Islam se bazira na pisanom ucenju i recenicama (koje je Allah Muhammedu a.s.prenio) Kur`ana i Sunna. U Serijatu su utvrdene sve zakonske odredbe Islama.

Muslimanima su odredjene obaveze: pet molitvi dnevno, davanje zekata, post za vrijeme mjeseca posta - Ramazana, odlazak u Meku.

Suniti sacinjavaju oko 92 % svih vjernika Islama. Ostali su Siti, Ismailiti, Imamiti, Zaiditi i ostale grupe. Na svijetu ima vise od 1,5 milijarde vjernika Islama, muslimana.

Geografija religije

Geografija religije, kao dio Antropogeografije istrazuje prostorno sirenje religija i utjecaja na doticne strukture. Religije daju odredjene karakteristike na svoj odredjen nacin.

One odredjuju nacin naseljavanja, saobracajne puteve, stil arhitekture, zemljoradnju i sl.

Islam je, prije svega, u sjevernim dijelovima Afrike i prednjim dijelovima Azije rasirena, ali je prosirena i na juzne i istocne dijelove Azije. Evropa je pretezno krscanska, prije svega protestantska na sjeveru i rimsko-katolicka na jugu. Sjeverna i juzna Amerika je velikim dijelom krscanska. Sjeverna Amerika je pretezno protestantsk vjere, a u Juznoj Americi je rimsko-katolicka jako rasprostranjena. Takodje, Australija - nakon kolonizacije je preko Engleza postala krscanskim kontinentom.

U Rusiji je zastupljeno ortodoksno krscanstvo.U Indiji je zastupljen Islam, Hinduizam i religija Sikha. Budizam koji svoje korjene upravo ima u Indiji je danas vise zastupljen na Dalekom Istoku, Centralnoj i jugo-istocnoj Aziji. Centar zidovske vjere je u Izraelu, ali i u velikim gradovima sirom svijeta, prije svega u Americkim drzavama se nalaze najvaznije zidovske zajednice.

Sirenje religija svijeta sadrzi u sebi dosta iznimki koje sirom svijeta sadrze i raznolikost u pravcima vjerovanja. Unutar tih podrucja sirenja religija svijeta, unutar njih ima i egzistira veliki broj malih religija i sekti, koje su u stvari pravci koji su se odvojili od ovih velikih.

U podrucju juzno od Sahare u Africi nalaze se mnogobrojne religijske zajednice i sekte. Na vise kontinenata su se odrzale razne forme prirodnih religija. Tako se u podrucju Sjeverne, Centralne i Juzne Azije(Sibir, Mongolija) praktikuje jos uvijek samanstvo. Takodjer su neki narodi Sjeverne,Srednje i Juzne Amerike jos zadrzali istu religiju koju su imali i prije dolaska Evropljana.

Historijski i socijalni procesi kao sto su misionarstvo, migracije, rat i trgovina mijenjaju jos uvijek sirenje religija. Neke religije se sire kroz misionarstvo ciljano i planirano. Migracija stanovnistva takodje vodi promjeni mustre sirenja religije: Kada ljudi migriraju nose sa sobom i religiju. Zemlje sa visokom kvotom naseljavanja imaju i mnostvo razlicitih religija na svom tlu kao sto su to Amerika, Australija ili Brazil.

Zato se sve vise dogadja da se religije medjusobno mijesaju i poprimaju sinkretitske forme.

To se dogadjalo cesto nakon misionarstva, osvajanja, migracija, progona ili deportacija. Tako su se stapale religije sasvim razlicitiog kulturnog porijekla. Kao sto je to u Sjevernoj i Centralnoj Aziji primjer starih samana.

Sveta mjesta i gradovi

Najinteresantnija tema Geografije religija su sveta mjesta i gradovi. Svetost je u uskoj vezi povezana sa religioznim dogadjajima i karakterisu se kroz poseban polozaj.

Bodh Gaya u Indiji je dobio na znacenju jer se tamo desila Budina spoznaja. Kailas u zapadnom Tibetu, je za Hinduse i Budiste sveto brdo,zato sto se u njenom podnozju po predanju nalazi pocetak i izvor od sve cetiri rijeke Juzne Azije. Sva mjesta kao i putevi koji njima vode, te veze koje leze ili su u nekom odnosu sa religijom cine tzv. ”Geografiju Svetista”. Ta geografija sadrzi mjesta od posebnog znacenja svake doticne religije.

U mnogim kulturama se gleda i vezuju brda i planine za “onaj”,”drugi svijet”.Pored Kailasa mozemo navesti Mount Katherine u Egiptu, Olimp u Grckoj, Fujisan u Japanu ili Navajo na Zapadu USA kao primjere svetih brda koja se velicaju. Naravno da i rijeke mogu imati religiozno znacenje. U Hinduizmu se velica sedam svetih rijeka od kojih je najznacajnija Gang. U predkrscanskoj Evropi covjek je vjerovao da bogovi zive u sumama. Kelti su npr. drzali bozije sluzbe na izvorima rijeka. Slicne predstave u vjerovanju su vladali i u starom Japanu, prije nego sto se Budizam tamo rasirio.

Pored prirodnih svetih mjesta su za svetista birane i pravljene crkve, tempeli i opservatorij za sakralne svrhe i to cesto na istim mjestima koja su i u predhistorijsko vrijeme vazila kao sveta mjesta. Jedan primjer je u Engleskoj za koje se misli da je napravljeno za okultne svrhe i da je sluzilo za posmatranje neba i zvijezda, sunca i planeta kao i pomracenja. Svetista duz puteva u Japanu ili kamenih piramida na planinskim prevojima Himalaja su samo neka koja markiraju sveta mjesta. Sva ta svetista imaju za vjernike spiritualno znacenje i time se izdizu od obicnih mjesta.

O pocasti svetim mjestima su religije izvrsile veliki utjecaj i na drustveni razvoj, arhitekturu, gradnju gradova, trgovinu.

U islamskom podrucjima su dzamije centralna mjesta orjentacije. U gradovima Hindusa se sveti prostor siri od tempela i obuhvata siru okolinu. Sasvim slicno je bilo u srednjem vijeku u Evropi kada je crkva bila srediste zivota, naseljavanja i trgovine. Klosteri su bili predgradja, a kasnije jezgra naselja.

Religijsko misljenje o smrti oslikavaju se i na okolinu.Odredjeno religijskom tradicijom postavljaju se nadgrobni spomenici. Tadj Mahal u Indiji i Egipatske piramide su dobar primjer za mauzoleje i (nad)grobne spomenike i gradjevine koje odredjuju i karakterisu svoju okolinu i privlace veliki broj posjetilaca.

Zidovstvo, krscanstvo i ostale druge religije rezervisu cijela podrucja samo za groblja. Neka od groblja su sasvim integrisana u urbane sredine i tako postala parkovima, historijskim spomenicima kulture, kulturnim narodiom blagom, pa cak i stambenim podrucjem. Taj fenomen covjek moze pogledati u Gradu mrtvih u Kairu ili nacionalnom groblju u Jeruzalemu ili Arlington National Cemetery u Vasingtonu.

Hodocasce

Za ljude mnogih religijskih pravaca je sam odlazak na sveta mjesta postao kao nekakva vrsta izvrsenja duznosti i religioznog iskustva. Na cijelom svijetu svake godine milioni vjernika poduzimaju hodocasce prema svetim mjestima. Upravo toliki dolazak hodocasnika je utjecao i na okolinu posjecenih svetih mjesta. Ona moraju da prime i smjeste veliki broj ljudi, smjestaj, prehrana, sanitarni cvorovi, transportna sredstva i sigurnost za sve hodocasnike.

Najveca religiozna hodocasca bivaju svake godine kada vise od jednog miliona vjernika muslimana putuju u Meku u Saudijsku Arabiju. Meka je rodno mjesto Profeta Muhameda a.s. , osnivacu Islama, i to je njihovo duhovno sredisnje mjesto. Svi muslimani, trebaju jednom u zivotu da naprave to hodocasce koje se takodje zove Hadz. Glavni cilj Hadza je velika dzamija,kockastog oblika, Kaba ili Caba koja stoji i zauzima veliko, teatralno sredisnje mjesto. Ceremonija koja je u vezi sa Hadzom traje vise dana u kojem hodocasnici u Meki i okolici noce i poduzimaju odlaske na druga sveta mjesta koja su u blizini. Sve je to povezano sa visokim zahtjevima prema mjesnom uredjenju za higijenu, prehranu i medicinsku opskrbu. Utjecaj velikog broja hodocasnika je veliki i prema sredstvima prevoza u cijelom regionu, jer muslimani dolaze iz svih pravaca i sa razlicitim prevoznim sredstvima.

Svete oblasti

Glavna svrha hodocasca za vecinu hodocasnika je sam dolazak na sveto mjesto.Za druge je to putovanje povod za duhovnu promjenu.U tom slucaju moze cijela okolina,koja je povezana sa tim iskustvom, poprimit spiritualno znacenje. Nakon rituala koji je trajao za vrijeme Hadza, hodocasnici poduzimaju putovanja prema svetistima u okolini. Jedan drugi slucaj, gdje put hodocasnika poprima religiozno znacenje je krug od 88 budistickih tempela na japanskom ostrvu Sikoku.Po legendi je sve to sagradio u 9. vijeku Kobo Daisi, osnivac japanske Singon sekte. Hodocasnici vjeruju da ih na tom putu prati sam Kobo Daisi i da ih njegovo prisutsvo na tom putu posvecuje. Cilj hodocasca nije samo jedno mjesto, vec cijela mreza-jedna “sveta geometrija” koja pokriva cijelo ostrvo.

Tu transcendentnu predstavu o prostoru moguce je naci i kod prasjedilackog stanovnistva Australije. Po njihovom vjerovanju njihovi preci imaju fizicka svojstva zemlje,forme zivota i pravila koja odredjuju ponasanje i odnos izmedju ljudi. Tako kroz rituale Aboridzini osiguravaju pripadnost vremenu svojih predaka i to vrijeme oni nazivaju - vrijeme sna. Oni takodje markiraju zemljiste simbolicnim znakovima, koji treba zemljistu dati red i spiritualno znacenje. Jedan od najznacajnijih simbola je crveno pjescano brdo Ayers Rock ili Ayers Rock u srcu australskog kontinenta.

Duhovna putovanja u snu, omogucavaju Aboridzinima koji su odvojeni od svoje domovine,da posjete zemlju svojih predaka. Karta Aboridzini teritorija je oznacena sa muzickom linijom “song-lines” tj. (Linijom pjesme) koja se mora pjevati. Totemi, drve ca i pecine obiljezavaju podrucje. Znacenja krajolika slijede kroz smisaone slike i duhovnu vezu izmedju vremena sna predaka i buducih generacija sve do sadasnjosti. Taj primjer same slike i poimanja svijeta australskih domorodaca je primjer religiozne geografije - jedan nacin, da se prostor svrsta koji ce krajoliku dati jedno spiritualno znacenje.

Religozna geografija, ili mreze spiritualnih prostora i mjesta je moguce naci u mnogim formama na cijelom svijetu.Od manjih religioznih struktura preko mreza trgovine i puteva koji okruzuju mjesta hodocasca do ogromnih prostranstava cija djela se pripisuju precima. Religija je imala i jos uvijek ima jedno duboko dejstvo i upliv na krajolik kao i poglede vjernika o mjestu covjecanstva u svijetu.

ALLAH, a.dz.


- ISLAM -



1. ALLAH, a.dz.

U skoro svim jezicima naroda svijeta postoji rijec "Bog".

Arapski prijevod za naziv "Bog" je "ilah". Od samog pocetka svog pojavljivanja, poslanik Muhammed, a.s., je objavio striktno vjerovanje u samo Jednog boga. Vjerovanje u vise bogova je time odbaceno.

Reci:"On je Allah-Jedan! Allah je utociste svakom ! Nije rodio i rodjen nije, i niko Mu ravan nije ! " (Kur`an, Sura Ihlas);

Reci: "On je Bog, Jedan, Jedini, osim Allaha nema drugog boga."

Srz te izjave je sadrzana u jacini izraza: " U ime Boga (Allaha), Milostivog, Samilosnog. "

Skoro sva poglavlja (Sure) pocinju sa tim rijecima, koje spadaju u jedna od "Najljepsih imena Boga" kojima se zeli opisati Njegova osobina. Svih 99 imena ("Najljepsa imena Boga") imaju istu vrijednost, neka od njih mogu istaknuti:



Svemoguci;
Sveznajuci;
Tvorac;
Vjecni;
Mir;
Gospodar;



Po Kur'anu je Bog (Allah) covjeku sakriven i tajnovit, ali je istovremeno, Bog (Allah) ljudima "blizi od vratne krvne zile kucavice". (Kur`an, 50,16).

Covjek, kao bice koje je Bog stvorio, zna velicinu Boga, njegove Moci i njegove Milosti. Sudbina svijeta i covjeka ovisi od Boga (Allaha) i ne postoji nista, sta se desava, bez Njegove volje. Ljudska pitanja kao sto su odakle-kuda, zivot-smrt, dobro-lose, sreca-nesreca su Bozije odredjenje.

Bogu (Allahu), stvoritelju svega, svijeta i covjeka, koji je kroz svoje rijeci sve stvorio, covjek je duzan i obavezan izrazavati svoje postovanje. Ne obavljajuci tu duznost, duznost postovanja i postivanja, covjek time okrece ledja Bogu (Allahu) i pred Njim postaje kriv.

Ali, Bog (Allah) je Milostiv, Pravedni, koji nece ljudima na kraju, kada se svakom pred Njim bude odgovaralo za svoja djela, nanijeti nepravdu. Svakome kako ko bude zasluzio po svojim djelima ce na Sudnjem danu donijeti odluku, hoce li biti nagradjen sa Dzennetom ili ce za kaznu morati u Dzehennem.

Krscani vjeruju da je Isa,a.s., "sin Boziji" koji je postao covjekom. On je Spasitelj. Po Kur'anu naprotiv, Isa,a.s., nije " sin Boziji ". On je poslanik, sluga i rob Boziji, covjek kao i svi drugi, dijete kao i sva covjekova djeca.

Time je pristup Bogu, za krscane i za muslimane - drugaciji.

Muslimani nalaze pristup Bogu (Allahu) preko Kur'ana, jer je to "Rijec Bozija". Krscani nalaze pristup (Trojno jedinstvo Boga), samo preko Isusa Krista. Kroz otjelovljenje Boga kroz Isusa od Nazareta, Bog krscanima daje pouku o svom unutrasnje-bozanskom bicu.

Iako je muslimanu krscansko vjerovanje ( Vjerovanje u Trojstvo Boga) strano, na kraju stoje muslimani i krscani pred Jednim, koji svojim podanicima i covjecanstvu pravedno sudi.

Postovanje Boga od strane i muslimana i krscana, vidi se u ljudskom djelovanju. U svojoj odgovornosti prema Bogu, pozvani su kako krscani, tako i muslimani da se zajedno zalazu po pitanjima "socijalne jednakosti, pravde, mira i slobode za sve ljude".

2. KUR'AN - ALLAHOVA OBJAVA

Kur'an je Bozija Objava, Rijec i Uputa. Objavljena je Muhammedu a.s. u periodu od dvadeset i tri godine njegove poslanicke misije.

Svaka rijec Kur'ana objavljena Muhammedu a.s. bila je registrovana, prenosena i ucena napamet. Tako se dogodilo ono sto je u povijesti ljudske misli jedinstveno: da je zapisana svaka rijec i svako njeno slovo. (Kur'an).

Svaka Rijec iz Kur'ana je Rijec Allaha (Boga) i zato je svaka Rijec za muslimane vazna i sa preciznoscu se prevodi.

Za muslimane je Kur'an "Sveta Knjiga", sredina i centar islama.

Za zivot i rad po vjeri, Kur'an ima apsolutni i najvisi prioritet. Nijedna druga knjiga ga ne moze zamijeniti.

Od samog pocetka svog djelovanja (610- 632), Muhamed a.s. je svaku Allahovu (Boziju) poruku zabiljezio.

Sve biljeske su koje je primio nakon njegove smrti 632 slozene i kao takve imaju svoju vrijednost do danasnjih dana.

Kur'an je sastavljen od 114 poglavlja (Sura), koje su slozene po rasporedu koji je napravio Muhammed,a.s. Svaka Sura nosi naziv, ime, koje upucuje na jezgro teme ili na neku posebnu i znacajno naglasenu rijec.

Kur'an pocinje sa Surom - Pristup - (arap. Al Fatiha). Za muslimane prva Sura ima veliko znacenje, tako da svaka molitva pocinje sa tom Surom.

Jezik Kur'ana je arapski i on je za muslimane svet. Svaki prijevod Kur'ana, covjek gleda sa kritikom zbog bojazni da se tim prijevodom ne izmjeni sadrzaj i znacaj. Kur'an je od samog pocetka bio izlozen prijevodima i komentarima, pa su u tu svrhu sakupljane Muhammedove a.s. izreke (Hadis), koja objasnjava u Kur'anu sva nekome nejasna mjesta. Hadisi su muslimanima omiljeni, pa ga nerijetko respektuju i cijene kao i Kur'an.

U Kur'anu su Musaov, a.s., Tevrat, Davudov, a.s., Zebur i Isaov, a.s., Indzil (Jevandjelje) kao "Svete Knjige" poimenicno navedene kao "Bozije Objave", koje pripadaju nebeskom pismu, prapocetnom "slovu", a Zidovi i Krscani su nazvani njihovim posjednicima. Medjutim, nakon Objave Kur'ana su zidovska Tora i krscansko Evandjelje krivotvoreni, tako da je Bog (Allah) svoju zadnju objavu, svoju "Rijec" objavio kroz poslanika Muhammeda, a.s.

Tako, po poruci Kur'ana i islamskog ucenja, Tevrat i Indzil nisu univerzalni, jer su u Kur'anu nadjene njihove korekture i zavrseci. Poslije Objave Kur'ana, u buducnosti nece ljudima biti vise Bozjih Objava. Kur'an je zadnja Bozija Rijec Objave ljudima, a Muhammed, a.s., pecat i zadnji poslanik.

Kur'an prati muslimana danju i nocu, za vrijeme molitve, vjerovanja, rada kod kuce i na poslu, skole, slobodnog vermena, u dzamiji.

Za muslimana je Kur'an sa svojim izrekama o Bogu (Allahu) i svijetu, odredjenoscu ponasanja ljudi kako u sferi svjetovnog, tako i religijskog - Kur'an je sigurni pravac koji upucuje od rodjenja do smrti.

Kur'an uci muslimana, pomaze kod donosenja odluka, tjesi kod zalosti, jaca u vjeri, daje nadu kod nesigurnosti. Kur'an je za muslimana vjernika - sve, ali prije svega vodic i putokaz, koji za Allaha (Boga) znaci, pravim putem ici, dobro ciniti, a zabranjivati cinjenje zla.

U ovome krscanski i islamski zahtjevi na pravo Objave i prava na istinu, stoje jedan naspram drugog. U islamu ostaje Allah (Bog), nedohvatljiv, koji u Kur'anu objavljuje - ne sebe, vec svoju Rijec i Volju.

Po krscanskom vjerskom ucenju, naprotiv, Bog se objavljuje ljudima kroz Isusa Krista (u Isusu Kristu). Znaci, ako je Objava u Krscanstvu jedna licnost: Isus Krist, u islamu je Objava jedna knjiga - Kur'an.

Sa strane krscana, istina se ne nalazi u Kur'anu. Biblijsko ucenje i krscanska poruka tvrde:

Istina je jedino u Isusu Kristu,
Nas Put,
Istina,
Je u zivotu.

Po Kur'anu je historija poslanika u uskoj vezi povezana sa historijom covjecanstva.
Poslanici su od Boga izabrani glasnici i objavljivaci, koji opominju ljude da se pridrzavaju Rijeci Njegove.

3. MUHAMMED a.s. - I POSLANICI U KUR'ANU

Muhammed, a.s., je rodjen oko 570 u Mekki. Vrlo rano je ostao bez roditelja. Jako mlad se ozenio sa Hatidzom, prvom muslimankom, koja mu je sve do svoje smrti bila vjerna zena. U toku braka sa Hatidzom, Muhammed, a.s., nije imao druge zene. Tek nakon njene smrti (619), slijedeci obicaje svoje zemlje, zenio se vise puta.

Negdje, kada je imao oko 40 godina (610), bijase Muhammed, a.s., prozvan za poslanika. Vecina stanovnika Mekke je odbijala da prizna Muhammeda, a.s., za poslanika, odbijajuci sva njegova prenosenja - Objave i Poruke koje je dobivao od Milostivog. Jos jedno vrijeme mu je plemenska pripadnost pruzala zastitu, ali polozaj je bivao sve kriticniji (622.g. - Prva godina po islamskom racunanju vermena), tako da je Muhammed a.s. sa nekolicinom svojih vjernika presao u Medinu - (Hidzra).

Po prelasku u Medinu, ona preuzima vodecu politicku i duhovnu ulogu. U vrlo kratkom vremenu uspjeva Muhammedu a.s. da prihvate njegove Objave. 630. godine Muhammed, a.s., se vraca u Mekku i proglasava Kãbu - Svetistem muslimana cijelog svijeta. Dvije godine kasnije, 632 umire Muhammed, a.s., i time ulazi u povijest svijeta i religije.

Za muslimane se sa Muhammedom, a.s., zavrsava vrijeme poslanika i po islamskom ucenju, Objava vise nece biti.

Povijest Kur'ana o poslanicima prikazuje Muhammeda, a.s., kao vrhunac i kao zadnjeg po redu poslanika koji je imao svoje predhodnike kao: staroarapski (Hud, Salih, Su'aib) ili kao sto su to bili biblijski predhodnici, profeti kao sto su: Adem=Adam; Nuh=Noa; Ibrahim=Abraham; Musa=Mozes; Davud=David; Sulejman=Salomon; Ilijas=Elija; Irmija=Jeremija: Jahja=Ivan Krstitelj; Isa=Isus.

Od svih poslanika u Kur'anu, Muhammed, a.s., je po svom vjerskom zivotu, najslicniji Ibrahimu=Abrahamu, koji u Kur'anu, po islamskoj tradiciji, ima veliko znacenje.

Uz pomoc svog sina Ismaila=Ismaela je Ibrahim=Abraham izgradio Svetiste - Kãbu u Mekki. On je prvi musliman koji je bio od Boga izabran, jos prije Muse=Mozesa i Ise=Isusa.

Zahtjevi od strane Zidova i Krscana da samo oni posjeduju istinsku religiju, su u Kur'anu od strane Ibrahima=Abrahama - odbijeni.

Muhammed, a.s., vidi u Musi=Mozesu svog predhodnika i poslanika, jer je njegovo vjerovanje isto vjerovanju Muse=Mozesa.

Vec je Musa=Mozes bio dobio zadatak od Boga (Allaha), da ljude uci tome, da je Bog samo jedan. Ali, narod Izraelov se nije drzao uputa Muse=Mozesa i njemu poslatog Tevrãta=Tore, koju su vise puta krivotvore kao Pisanu Rijec predanu Musi=Mozesu.

S postovanjem Kur'an govori i Isau,a.s., njegovom zivotu, porukama, ucenju i djelima. U islamskoj tradiciji ce se prenositi sljedeci Muhammedov, a.s., Hadis:

"Najblizi sam sinu Merjeminom, kako u ovom, tako i u onom zivotu".

Kur'an naglaseno predstavlja posebnost majke Isaove,a.s., Merjeme. (Kur`an, 3). Onda slijedi, dva puta priznanje Kur'ana Isaove,a.s., Objave i njegovog rodjenja (Kur`an, 19 i 3). Isa, a.s., koji je kroz stvaralacke rijeci pozvan u zivot i rodjen od casne Merjeme. Objavom Indzila (Evandjelja - Starog i Novog Zavjeta), je Bog svom Slugi Isau, a.s., blizak i potvrdjuje njegove rijeci predskazanja kroz znakove i cudo.

Po Kur'anu (Kur`an,4,157-159) je Isa,a.s., poslanik Boziji, koji nije umro na Krizu=Krstu; nego ga je Bog spasio i digao sebi u Nebesa. Za razliku od Krscanskog vjerovanja, smrt Isa,a.s., na krizu/krstu u islamu nema isto znacenje.

Takodjer se, po Kur'anu, ne moze Isa,a.s., nazivati Bozijim Sinom. Odbijanje Kur'ana da se predstavi Isa,a.s., kao Boziji Sin je odbijanje istovremeno Krscanskog priznavanja Bozijeg Trojstva.

Uz svo postovanje kojim Kur'an potvrdjuje Isa,a.s., za muslimane je Muhammed, a.s., zadnji i time nenadmasan. Isa,a.s., je njegov predhodnik.

Osnivac islamske religije, Muhammed, a.s., ostaje za muslimane - covjek kao svaki drugi covjek. On je objavljivac Bozije Objave, ali nije u svojoj pojavi i osobenosti - ocitovanje samog Boga.

4. SERI'AT - VJERA / VJEROVANJE I ZAKON

Jedinstvo vjere i zakona

Jedinstvo vjere i zakona muslimani oznacavaju sa pojmom "Seri'at", sto znaci u prijevodu "Put do izvora", sa cime se misli na put do Dzenneta.

Seri'at je izgradjen iz Kur'ana i iz Sunneta, tj. iz govora i djela poslanika Muhammeda, a.s., u prvih cetiri stotine godina, a praktikuje se vise od preko hiljadu narednih godina. Ona prati muslimana od rodjenja do smrti. Tako se uredjuje socijalni, kulturni i politicki zivot islamskog drustva (umma).

Seri'at je skup regula, normi i pravila koja svakom pojedincu i drustvu daju pravac. Razlika izmedju religijskog i svjetovnog je Seri'atu strano.

Postupci ljudi su po Seri'atu podijeljeni u pet klasa:

1. Propisano
2. Preporuceno
3. Dozvoljeno
4. Prijekorno
5. Zabranjeno

PET STUBOVA ISLAMA

Najvaznija podrucja Seri'ata za svakog pojedinca muslimana su pet stubova, koji pripadaju onome sto je - Propisano:

1. Potvrda pripadnosti vjere (Sehadet)

"Potvrdjujem, da osim Allaha,dz.s., nema drugog Boga i potvrdjujem da je Muhammed, a.s., Boziji Poslanik" (usp. 1 "Allah").

2. Ritualni obred Molitve (Salat-Namaz)

Pet puta dnevno, u odredjeno doba se mora moliti Allahu,dz.s. Vrijeme Molitve se odredjuje po polozaju sunca i racuna se ispocetka svaki dan, po novom polozaju mjeseca.

3. Vjerski doprinos (Zekat)

Vjerski doprinos mora bit dobrovoljno dat, koji je odredjen od Allaha,dz.s., kao egzistencijalni minimum i iznosi 2,5% na imovinu koja nam stoji punu godine dana (dakle, visak) i cija vrijednost prelazi visinu mjere nisaba (1350.- DM).

4. Post (Saum)

Post u toku mjeseca Ramazana (Ramadana), od pojave zore, do sunceva zalaska. U toku dana je zabranjeno jesti i piti, pusiti, svadjati, govoriti besposlice ili nekog ogovarati, odnosno zalud vrijeme provoditi. Predvecerje i dijelove noci muslimani provode u zajednici. Tako mjesec Ramazan ima jedan karakter slavlja. U toku mjeseca Ramazana se vrijeme provodi pojacano ucenju Kur'ana, molitvi, preispitivanju samog sebe.

5. Hodocasce u Mekku (Hadz)

Hodocasce u Mekku treba da obavi svaki musliman jednom u zivotu, ako mu to njegove zivotne prilike dopustaju.

Posebnu teskocu za muslimane koji zive u zemljama drugih svjetonazora i kultura, predstavlja - ishrana. Hrana je strogo propisana. Tako je zabranjeno konzumiranje alkoholnih *****, svinjskog mesa. Moze se jesti samo meso od zivotinja koje su zaklane. Tu ima jos jedna veca poteskoca koja je povezana sa propisima i zakonima zemalja u kojima je zabranjen taj nacin obrade, vec je dozvoljena upotreba strujnog udara i slicno. Ti zakoni su doneseni cesto u skladu sa zakonima o zastiti zivotinja.

Zabranjeno je jesti meso od zivotinja koje nisu iskrvarile, krv je zabranjena, svinjsko meso, meso zivotinja koje su se udavile ili pretucene do smrti, koje su udarane, smrtno stradale npr. padom, ali i zivotinje kod kojih se prilikom klanja pozvalo na drugo bice kao Bog. Kod muslimana u onome sto je preporuceno spada i sunecenje (obrezivanje) djecaka koje kao takvo predstavlja ulazak djecaka u drustvo muskaraca.

Jednu sirinu u zivotu svakog muslimana predstavlja obazrivost prema cistoci tj. necistoci. Pored normalne dnevne necistoce, postaje se necist kroz izbacivanje tjelesnih tekucina kao sto je to sperma, krv ili gnoj. Cistoca se postize ponovno, kada se po odgovarajucim propisima opere, pri cemu postoji razlika izmedju Gusula i Abdesta.

Seri'at regulise takodjer, pokop, status jedne osobe kao covjeka, zenu, maloljetnika, posjedovanje materijalnog, ugovor, kaznjavanje kao i prava u toku mira i rata (dzihad).

Nekad davna veza izmedju religijskog, sa jedne i politickog drustva sa druge strane u islamu, objasnjava danasnju diskusiju po pitanjima Seri'ata i ne samo medju islamskim zemaljama, nego izmedju muslimana koji zive u dijaspori.

Vecina zemalja je u proslosti preuzela "zapadne sisteme prava" koji paralelno sa Seri'atom egzistiraju ili su Seri'at zamijenile, kao sto je to primjer Turske.

Medjutim, ima primjera, gdje razvoj tece u obrnutom smjeru. Neke od zemalja kao sto su Sudan, Pakistan, Egipat, Avganistan su ponovo uveli Seri'atske zakone. To moze dovesti do napetosti, jer je tesko, stroge propise (smrtna kazna, uvreda poslanika Muhammeda, a.s., i dr.), dovesti u sklad sa zapadnim nacinom razumijevanja,(pravo svakog covjeka, licna sloboda, sloboda misljenja i izrazavanja). Vrlo cesto se desi da serijatski zakon bude lose ili pogresno interpretetiran javnosti te na taj nacin dolazi do vecih jazova izmedju muslimana i onih koji to nisu.

5. POSTIVANJE - OBAVEZE - HIGIJENA

Musliman izrazava svoju pripadnost islamu kroz izvrsavanje propisa. Propisi prate svaku jedinku od rodjenja do smrti. Prvo sta dijete nakon rodjenja moze cuti je potvrda pripadnosti islamu:

"Nema drugih Bogova osim Allaha,dz.s., Muhammed, a.s.,je Njegov poslanik".

Obaveze i postupci

Da bi svi religiozni postupci imali svoju vrijednost, najvaznije je ritualno ciscenje (pranje vodom ili Abdest). Treba li musliman ucitii Kur'an ili treba obavljati molitvu, mora se prvo - oprati.

Ovdje se mora razlikovati izmedju "malog" ciscenja, pranja vodom, koje se sastoji od toga da se po propisu peru ruke, podlaktice, lice, noge i "velikog" ciscenja, pranja vodom. Veliko "ciscenje" se sastoji od kompletnog kupanja, tusiranja. Ono je potrebno, posebno poslije spolnog cina ili onda kada se dolazilo u kontakt sa krvlju, gnojem i necistim zivotinjama (svinja). Ritualno ciscenje, pranje vodom je preduslov za:

Pet stubova (Potvrdjivanje pripadanja islamu, obavljanje molitvi, post za vrijeme mjeseca Ramazana/Ramadana, davanje poreza (zekat), odlazak u Mekku - Hadz);

Izvrsavanjem najvaznijih islamskih obaveza koje musliman obavlja i njih se pridrzava, pokazuje da se podvrgava Volji Bozijoj i da time izrazava pripadnost islamskoj zajednici.

Ritualni postupci se sastoje od:

Sunecenja (Obrezivanje) djecaka. Sunecenje (obrezivanje) djevojcica, niti je kur'anski, niti zakonoski propis, nego je to samo tradicija odredjenih naroda i plemena, najcesce u Africi.

Propisi za jelo i pice

Po Kur'anu je muslimanima zabranjeno jesti svinjsko meso i piti alkoholna *****. Musliman moze jesti samo meso od zivotinja koje su zaklane u ime Allaha, dz.s. Naravno, ovakvi propisi prave velike poteskoce kod muslimana koji zive u dijaspori.

Odnos muza i zene u drustvu i brak (Uporedi sa 7. "Zena")

Pokop (Dzenaza) Ovdje pripada, da se tijelo muslimana koji je umro, prije dzenaze (pokopa) ritualno okupa. Mezar (grob), mora biti usmjeren tako da desna strana mrtve osobe bude u pravcu Mekke.

Dzihad - borba i zalaganje na Allahovom putu

Neke od muslimanskih skola ubrajaju u djelovanja i "napore na Bozijem putu" - Dzihad. Interpretacija pojma "Dzihad" nije jednostrana. Dzihad znaci, individualni napor da sa jedne strane, zivi kao "dobar musliman", a sa druge strane spremnost za "odbrambeni borbu", tj. spremnost sa oruzjem u ruci braniti islam ili islamsku drzavu ukoliko bude napadnuta i ugrozena njena sigurnost i sigurnost njenih gradjana. Ucesce nije individualna, vec kolektivna duznost. Dzihad ne moze pojedinac, grupa, organizacija - objaviti. Dzihad moze da objavi drzava. Za vrijeme trajanja dzihada ne smiju se ubijati zene i djeca i civili. Ne smije se napasti islamska drzava. Ne smije se pomagati drzavi koja je u sukobu sa islamskom drzavom. Dzihad znaci i borba protiv "samog sebe", protiv svih losih uticaja koje mogu covjeka "skrenuti" sa pravog puta.

Osim ovih propisa ima i drugih formi kroz koje se izrazava islamska poboznost.

One su nastale iz samog vjerovanja ili iz sfere misticnosti, mistike. Tu spadaju prije svega recitovanja "99 Najljepsih imena Boga", koje musliman pominje uz pomoc "tespiha" koji se sastoji od 33 ili 99 bobaka. Takodjer, tu spada i ritual (Dervisi. ples dervisa), Muzika (Pohvalne/Zahvalne pjesme Muhammedu, a.s., - Ilahije), ali i meditacije koje pobozni muslimani praktikuju posebno u mjesecu posta - Ramazan.

Dzamija - Boziji hram i uciliste muslimana

Dzamija je Boziji hram. Dzamija je mjesto gdje musliman obavlja molitvu (namaz), mjesto gdje se klanja. Mjesto gdje se pobozno saginje (sedzda), time izrazavajuci svoju poboznost, potcinjenost Volji Bozijoj. Dzamija je istovremeno simbol prisutnosti islama, centar i sredina religijskog zivota. U dzamiji se obavlja molitva, proucava Kur'an, skoluje i uci.

Dzamija se sastoji (propisano, prostorno) od dijela za obavljanje molitve (mirhab/kibla) pravac okrenut Mekki i "Minaret/Munara", sa kojeg imam (hodza) ili mujezin uci molitvu svojim vjernicima i poziva ih, da je vrijeme za molitvu. Molitva se obavlja svaki dan obavezno pet puta.

U zemljama gdje su muslimani kao dijaspora, sve po mogucnostima, omoguceno im je da izgrade dzamije, prostore za obavljanje molitve, kao i mjesta za okupljanje, razonodu i t.d. Odrzavanje dzamija, prostorija financiraju sami vjernici putem clanarina ili kroz financijsku podrsku islamskih zemalja, koja se najcesce ogledaju u spremnosti da se uz dzamiju postave prostorije za prodaju "dozvoljene" hrane, uredjivanje biblioteka i t.d.

6. PRAZNICI - SVECANOSTI

Nakon uspjesno zavrsenog mjeseca posta, mjeseca Ramazana (Ramadana), islamska zajednica obiljezava zavrsetak mjeseca posta, na koji se nastavlja sa pripremom i odlaskom (Hadz) u Mekku. Prije odlaska u Mekku na hadzdz, obavlja se "ritualno zrtvovanje", kurban.

Ovo slavlje pripada u potpunosti u onih pet osnovnih duznosti prema islamu. Usprkos religioznom razlikama i tradicijama, svi muslimani, Sunniti i Siiti, slave istog datuma, sa istom zeljom i namjerom.

Prestanak posta - Svecanost

Za razliku od uskrsnog slavlja kod kriscana u islamskom ciklusu svecanost pocinje jos u samom vremenu posta, kada se u "noci odredjenja" misli na vrijeme - kad, a tad je poslan Kur'an na zemlju Muhammedu a.s., Poslaniku Islama. Upravo to vrijeme (tokom cijelog mjeseca posta) Ramazana, post ima svoju vrijednost u provodjenju Bozije zapovijesti da se posti i uci Kur'an.

Za razliku od islama, post kod krscana se sastoji od vremena pripreme za vrhunac krscanskog vjerovanja, proslave patnje, smrti i ponovnog ozivljenja Isusa Krista.

Turski muslimani nazivaju slavljenje "kraj posta, kraj mjeseca posta" - "seker bayram", t.j. "Secerpraznik". Rijec odrazava upraznjavanje slatkisa, koji se u velikim kolicinama peku za slavlje.

Moze se takodjer, raditi i o arapskoj izvedenici "sukr", koja oznacava zahvalnost, zahvalu, hvalu.

Zrtvovanje - kurban

Zrtvovanje, slavlje kod muslimana je sjecanje na prinosenje Ibrahimove=Abrahamove zrtve (Gen 22,1-9) i Kur'an (K.37,100-110). Gdje Bog (Allah) trazi od "sluge bozijeg" Ibrahima=Abrahama, trazi zrtvu. Vjerom u Boga (Allaha) zeli se prinjeti ljudska zrtva (sin), ali mu Bog (Allah) daje ovna, ne zeleci ljudsku zrtvu i princip te poruke (da se ne prinosi ljudska zrtva) je zajednicki.

Krscanska interpretacija nosi "Abrahamovu zrtvu" do uskrsnje noci i dovodi je u vezu sa smrti Isusa Krista.

U dijaspori je sama proslava muslimana povezana sa teskocama, jer broj stoke nije u srazmjeru potrebama, sto otezava nabavu. Vec je spomenut i zakon o zastiti zivotinja, koji otezava situaciju jos vise, zabranjuje klanje stoke. Tako se desava da muslimanske familije moraju cesto da se snalaze ili nabavljajuci od kuce odakle dolaze ili preko islamskih organizacija.

Svakako prema svojim tradicijama islamskih zemalja, slavi se rodjenje i smrt Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.

Praznovanje "Asure" u prvom mjesecu islamskog mjesecnog kalendara, nema isto znacenje za Sunnite i Siite. Dok Sunniti proslavljaju sjecanje na spas Nuove,a.s., ladje, Siiti proslavljaju sjecanje na mertijersku smrt (sehidsku) unuka Muhammeda, a.s., Husejina, koji je poginuo u borbi kod Kerbela protiv Umajjiden.

Sunecenje, obrezivanje (Sunnet)

Sunecenje (Obrezivanje) djecaka, sve do pocetka polaska u osnovnu skolu, je poseban dozivljaj. On jasno pokazuje da djecak ulazi u drustvo, zajednicu muskaraca i to je vrijeme kada se duznosti kao muslimana trebaju da uvedu.

Obrezivanje ne pokazuje prihvatanje u Islam. To je pogresno, kao sto je pogresna uporedba obrezivanja sa krscanskim - krscenjem. Poslije cina obrezivanja, priredjuje se familijarno slavlje.

Brak - Zenidba

Cinom vjencanja slave familije zakljucenje braka. Naravno, pocetak braka, bracne zajednice, ne podrazumijeva i pocetak braka koji nije moguce razrijesiti. Kod vjencanja je Evropi doslo do velikih promjena, pogotovo na dijeljenje ucesnika vjencanja po spolovima, a i javno dokazivanje nevinosti se sve manje praktikuje.

Islamski kalendar (Sunnitski / Siitski)

Islamski mjesecni kalendar se ne moze prenijeti na gregorijanski kalendar koji se orjentise prema suncu. U islamskom svijetu je zadaca onih koji su zaduzeni za to, da sve podatke unaprijed izracunaju. U svakom slucaju pocetak mjeseca se odredjuje posmatranjem mjeseca (mjesecevih mijena).

Asura 10. Muharrem (1. mjesec)

Rodjenje Poslanika, Muhammeda, a.s., 12.RabbEi'al al-awwal (3. mjesec);

Smrt Poslanika, Muhammeda, a.s. - 26. Radzab (7. mjesec);

Pocetak posta 1. Ramazan / Ramadan (9. Mjesec);

Lejlei kadr, noc kada je poslan Kur'an poslaniku Muhammedu, a.s.) - 9. mjesec;

Obiljezavanje prestanka posta, Bajram - (arap.:`id al-fitr; tur.:eker bayrami) - 10. mjesec;

Zrtvovanja - davanja zrtve, 10. Zul-Hidza (arap.:`id al-`adha; tur.:kurban bayrami) - 12. mjesec., i t.d.

7. ZENA I RAVNOPRAVNOST

U vecini zemalja, posebno "na zapadu" postoji nedovoljna spoznaja, a posebno o temi kao sto je socijalni polozaj zene u islamu.

Kroz prizmu "zapadnog" gledanja, pricinjava se da je polozaj zene u islamu, u odnosu na muskarca, potcinjen ili jos cesce misljenje je da je ugnjetavan.

Tako se cesto, iz njihovog ugla gledanja, interpretira cinjenica, da zene nose pokrivace, (slajer, marame - hodaju pokrivene). Jos cesce, je uvrijezeno misljenje da pate unutar familije, jer su podvrgnute "volji familije", da se mlade udaju, da su odbacene od familije ako izgube nevinost prije braka, da moraju puno djece roditi muzevima i time u velikoj familiji svoga muza imaju "najnizi rang". Osim toga, vlada misljenje, da one ne smiju nista raditi, ne smiju uzimati ucesca u drustvenom i politickom zivotu istoga.

Zene koje pripadaju islamu, vide to sasvim drugacije. Puno vise, to vidjenje islama "ocima zapada", muslimanke vide kao "karikaturu islama". U svakom slucaju, nedovoljna informiranost o ovoj temi je doprinosi ovakvoj slici "socijalnog polozaja " zene u islamu.

Polozaj zene po Kur'anu i Sunni

Po "Bozijoj volji", muskarci i zene su - isti. Obadva imaju iste obaveze u religiji i bice im na Sudnjem danu istom mjerom sudjeno. Po Poslanikovoj volji, kcerka treba da ima iste sanse za skolovanje kao i sin. Medjutim, poziciju zena u drustvu otezava zenidba, majcinstvo koje su cesto u sukobu sa radnim vremenom, zaposlenjem. U modernim drustvima se puno cini na tome, da se uskladi familija i posao.

Poligamija (Mnogozenstvo)

Jedan covjek moze (teoretski) ozeniti do cetiri zene, a opravdava se cesto neophodnoscu da se, rastavljene, udovice i sirotice prime pod zastitu hranioca (onoga koji ce izdrzavati). Kur'an je propisao kako i pod kojim uslovima se (ne)moze i (ne)smije vise puta zeniti. Ne samo od vecine zapadno orijentiranih zena, nego od puno vise tradicionalno orijentiranih muslimanski se poligamija ne akceptira i kao takva - odbija. Allah, dz.s., nije naredio visezenstvo, cak apelije na brak sa jednom zenom.

Izmedju feminizma i fundamentalizma

Sve sto vise zapadna kultura i njene vrijednosti dopiru u islamske zemlje i obratno, sve vise muslimana zivi u zapadnim zemljama i upoznaju zapadne zemlje sa vrijednostima islamske kulture, sve vise je kontraverznija tema "Polozaj zena u islamu".

Prije svega se u Turskoj i Tunisu promijenio zivot zena, (kroz reforme Ataturka i Burgibe), posebno u intelektualnim slojevima drustva. Egipat dozivljava slicno, kroz pokret zena. Zene zahtijevaju sve vise obrazovanja, vise sansi za zaposljavanje, vise zahtijeva za mjestima i poljima gdje se mogu jos vise dokazati.

Medjutim, vrijedi ovo: "Polozaj zene je utvrdjen pravilom/zakonom Seri'ata, a koji potjece od Boga".

Tako se ne smiju ocekivati, iz ugla "zapadnog" pogleda na polozaj zene, brze promjene. Takodjer se moze gledati i ovako:""Sta se moze kod nas (na zapadu) promijeniti od juce do danas, moze se u islamu od danas do sutra".

8. BRAK I PORODICA - KUR'AN I TRADICIJA

Brak

U Kur'anu su propisane kao i tradiciji, a Seri'atom date pravne osnove, braka i bracne zajednice.

Posebno su vazne dvije stvari. Prvo, legitimni nasljednici. Kao samo po sebi se podrazumijeva da po Seri'atu, a i po islamskoj tradiciji djeca spadaju pod nadleznost oca. To nije "poznato i priznato" zapadnim pravnim sistemima, pa zbog toga dolazi do nesporazuma. Seri'at priznaje rastavu braka (razrjesenje bracne zajednice) i kao takvu regulise pravno ili sadrzi u sebi postupak - odbacivanja, koji je povezan vise sa povredom u braku, npr. preljuba.

Poligamija (Mnogozenstvo)

Kur'an dozvoljava da musliman istovremeno, moze biti ozenjen sa cetiri zene. Jedno ogranicenje (4,129) Kur'an, povodom toga ipak ima i ono se po danasnjem islamskom poimanju sastoji u tome, covjek mora prema sve cetiri zene jednako i ravnopravno postupati. To je i doprinijelo, da je zastupljenost monogamije najveca.

Medju prvim zemljama, Turska i Tunis, su donijeli i unijele zakonske odredbe o monogamnom zivotu u familiji. Tradicionalno poimanje braka, zakljucivanje braka, posebno nose pecat muslimani dijaspore - prve generacije. Druga generacija je vec konfrontirana. Prvo, zakljucivanje braka izmedju muslimana i djevojaka koje su pripadnice drugih religija. Drugo, kako takav brak uskladiti.

Kur'an i brak izmedju pripadnika razlicitih religija

Sari'at razlikuje izmedju musliman i ne-musliman, gdje zadnje jos jednom razlikuje izmedju "posjednika svetog pisma" (Krscani/Zidovi), nevjernika (k f fir/kuffar) i mnogobozaca (musrik). Islamsko bracno pravo tako, poznaje jos jednu svojevrsnu grupu.

Dozvola - (Kur'an 5, 5)

"I, za zenidbu su vam dozvoljene zene iz zajednice onih koji su prije vas Knjigu dobili". Dozvoljeni su mijesani brakovi samo sa onima kojima je Knjiga objavljena. Ovaj odlomak vrijedi samo za covjeka - muslimana. Svi su u tome jedinstveni, da se muslimanka smije samo za muslimana udati. Bracna prava i obaveze jedne krscanke su ista kao i jedne muslimanke, s tim da ona moze zadrzati svoju vjeru.

Razlicitosti ima u poimanju npr. prilagodjavanja jedne krscanke islamu. Dok jedni govore da se krscanka mora prilagoditi svim obicajima islama, drugi ostavljaju odredjen "slobodan prostor". Svi su opet jedinstvenog misljenja, sto se tice djece. Ovdje vrijedi, da su djeca muslimani, ako je otac - musliman. Jedinstvenost postoji, takodjer sto se tice - nasljedstva. Samo jedan musliman moze biti nasljednik jednog muslimana ili jedne muslimanke. Jezik islamskog zakona, sto se tice (mijesanih) brakova razlicitih religija, po pitanju braka je jednostavan. Uslovi medjutim, mogu biti vrlo komplikovani, jer supruznici mogu biti konfrontirani sa individualnim, familijarnim i drustvenim ocekivanjima.

Osim toga, dolazi do kolizija religijskog i drzavnog prava, posebno onda kada partneri razlicite religije dolaze iz razlicitih zemalja i kultura.

Kod bracnog savjetovanja partnera koji zele uci u brak sa partnerom druge religije (vjere), posebno treba imati u vidu dvije stvari:

1) Prije zakljucenja braka treba partnerima (muslimanskom i krscanskom) pomoci pri donosenju odluka, formi zakljucenja braka, mjestu zivljenja, vjerskom odgoju djeteta;

2) Poslije zakljucivanja braka, treba ih uputama pomagati kroz zivot, savjetovati i t.d.

9. SLOBODA VJEROISPOVJESTI - ISLAM I TOLERANCIJA

Opsta objava o ljudskim pravima od strane Ujedinjenih nacija iz 1948 zahtijeva slobodu religije (izjasnjavanja pripadnosti vjeri/religiji), clan 18.

"Svaki covjek ima pravo na slobodu misli, slobodu izrazavanja vjere. To pravo obuhvata slobodu, svoju religiju, vjeru ili uvjerenost mijenjati, kao i slobodu, da svoju religiju, vjeru ili uvjerenje, sam ili u zajednici sa drugim, javno ili privatno, kroz ucenje, provodjenje kao i boziju sluzbu izjavljuje.

Zapadno-krscansko gledanja

Vecina zapadnih zemalja su uveli u osnovne zakone - slobodu vjeroispovjesti. Osigurano je neometano provodjenje i izvrsavanje religijskih/vjerskih obreda. Niko ne smije biti prisiljen, protiv svoje volje i savjesti, na vojnu obavezu, rat ili da uzme oruzje u ruke.

Katolicka Crkva

Na Drugom Vatikanskom Koncilu, objasnjeno i objavljeno je da sve osobe imaju pravo na slobodu vjeroispovijesti, tako da po pitanju religije, niko ne smije biti prisiljavan da radi protiv svoje volje i savjesti. Dostojanstvo covjeka je baza za ovo pravo.(Usp. Dignitatis Humanae).

Kur'an, Sunnet, Seri'at

U Kur`anu se kaze:"LA IKRAHE FIDDINI.", sto u prijevodu znaci:"Nema prisile u vjeru."

Boziji zakon

Bazu za osiguranjem tolerancije po islamskom ucenju i pravu, daje "Boziji zakon". Sastavni dio toga jeste i dio Seri'ata u kojem se regulisu prava i obaveze ne-islamskih manjina u islamskoj drzavi. Krscani, Zidovi, Zoroastren podlijezu zapovijedi tolerancije. Imaju punu slobodu provodjenja svojih vjerski ceremonija/obreda kao i praznika/svetkovina.

OD SVECENIKA DO DAHIJE

Abdullah Muhammad al-Faruk

Kao prijasnji svecenik jedne krscanske crkve, osjecam svojom duznoscu da osvijetlim put onima koji i dalje lutaju po tami. Nakon sto sam prihvatio Islam osjecam potrebu da pomognem onima koje sunce Islama do sada nije ogrijalo.

Zahvaljujem se svemocnom Allahu koji mi se je smilovao i koji je omogucio da saznam ljepotu islama onkavog kakvog ga je ucio poslanik Muhammed saws i njegovi sljedbenici koji su bili na pravom putu. Samo Allahovom miloscu covjek dobija pravu uputu i mogucnost da slijedi pravi put, koji vodi do uspjeha na ovom i na buducem svijetu.

Zahvaljujem se Allahu za njegovu dobrotu koju mi je ukazao, kada mi je omogucio da upoznam Sejha Abdullah bin Abdulaziza bin Baz-a, koji mi je pomogao da prihvatim Islam. Neprocijenljivo je znanje kojim me je on na halkama naucio. Bilo je mnogo ljudi koji su mi pomogli znanjem i ohrabrivanjem. Da ne bih nekoga izostavio, ne bih nikoga poimenice spominjao. Suvisno je reci da zahvaljujem Svemocnom! Allahu, za svakog brata i sestru, za koje je On dozvolio da igraju odredjenu ulogu u mome saznavanju i mome prelasku na Islam.

Molim Allaha da ovo kratko izlaganje bude od koristi svima nama. Nadam se da ce krscani uvidjeti cudna vjerovanja koja preovladavaju u krscanstvu. Odgovori na probleme krscanstva ne mogu biti nadjeni u samim krscanima; oni su, sta vise, uzroci tih problema. Islam je rjesenje problema od kojih pati krscanstvo, kao i problema sa kojim se susrecu takozvane "vjere". Da nas Allah sve uputi i nagradi nas shodno nasim namjerama.

Abdullah Muhammad al-Faruk at-Ta'if

Kao malo dijete odgajan sam sa dubokim strahom od Boga. Crkva je vec tada postala dio moga zivota; djelomicno sam odgajen od moje bake, koja je bila protestantski fundamentalist. Vec do seste godine sam poznavao sve blagodati koje ce me cekati u dzennetu ako budem dobro dijete, i kazne u dzehennemu koje su ocekivale djecu koja su bila neposlusna. Moja baka me je ucila da c! e svi lazovi ici u vatru dzehenemsku gdje ce zauvjek goriti.

Moja majka je radila na dva posla. Samim tim nije imala puno vremena za nas, ali uvjek me je podsjecala na ono cemu me je moja baka ucila. Moj mladji brat i starija sestra nisu bas tako uzimali za ozbiljno upozorenja koja se ticu ahireta, kao sto je sa mnom to bio slucaj. Sjecam se kada bih vidio pun mjesec, koji je imao crvenkastu boju, da sam poceo plakati, jer je to jedan od znakova Sudnjeg Dana, da ce mjesec biti crven kao krv.

Kao osmogodisnjak imao sam takav strah od tih znakova Sudnjega Dana, da sam imao kosmare. Nasa kuca stajala je blizu ceste kojom su prolazili kamioni. Ni zeljeznicka pruga nije bila plaho udaljena. Sjecam se da su me buka i sirena lokomotive cesto budili, pa sam cesto pomislio da sam vec umro ida sam ponovo prozivljen, nakon sto je u trubu puhnuto .( od meleka Israfila, koji ce naglasiti ozivljenje op.p. ).

Ova ucenja su se urezala u moju glavu, kombinacijom usmenih u! cenja i citanjem djecijjih biblijskih knjiga.

Svake nedjelje smo isli u crkvu, odjeveni u nasa najbolja odijela. Nas djed nas je vozio do crkve. U crkvi smo uvjek ostajali dugo; dolazili bismo oko 11 sati ujutro i odlazili kuci oko 3 sata popodne. Sjecam da sam ponekad na bakinom krilu zaspao od umora. Moj djed nije isao u crkvu; on je bio djelomicno nepokretan od infarkta kojeg je prezivio. Ovaj period vremena je bio jedan od najvaznijih u mome razvoju.

Povratak krscanstvu

Cinjenica da ne moram ici u crkvu za mene je pretstavljala olaksanje, ali sa vremena na vrijeme sam osjetio potrebu da idem tamo. Sa 16 godina poceo sam ici u crkvu, u kojoj je otac moga prijatelja bio svecenik. To je bila mala crkva, u kojoj jedini clanovi su bili porodica mog prijatelja, ja i jos poneki drugar iz skole. Nakon nekoliko mjeseci crkva je bila zatvorena.

Nakon sto sam zavrsio gimnaziju i krenuo na studiranje, poceo sam ponovo sa vjerskim aktivnostima. Intenzivno ! sam se udubio u protestantska ucenja. Nakon nekog vremena sam bio ponovo pokrsten i "ispunjen sa Svetim Duhom", kako se je to tada zvalo. Na univerzitetu sam ubrzo postao "ponos crkve". U mene su svi polagali nadu, i ja sam bio sretan da sam opet "na putu do spasa".

U crkvu sam isao, cim su se vrata otvorila. Ponekad danima i heftama nisam dizao glavu od studiranja biblije. Isao sam na predavanja koja su drzali krscanski ucenjaci. Sa dvadeset godina sam postao krscanski svecenik.

Poceo sam da drzim mise i postao sam veoma poznat. U svojima stavovima bio sam izuzetno iskljuciv; bio sam uvjerenja da niko ne moze biti spasen ako se ne prikljuci mojoj krscanskoj zajednici. Smatrao sam svakoga izgubljenim ko ne hodi istom stazom kao i ja. Bio sam ubjedjen da Isus Krist ( neka je Allahov mir na njega ) i Svemocni Allah jedno te isto. Tadasnja krscanska zajednica u kojoj sam ja bio nije vjerovala u trojstvo; nego da je Isus ( neka je Allahovom mir na njega ), bio i Otac! i Sin i Sveti Duh. Ovo ucenje ni sam nikada nisam shvatio.

Ja sam postovao odijevanje zene i pobozno ponasanje ljudi. Svidjalo mi se i to sto su zene morale biti odjevenje u odjecu koja je ih je pokrivala. Zene nisu "mazale" svoja lica sa sminkom i nosile su se kao prave prestavnice Krista. Bio sam ubjedjen, bez imalo sumnje, da sam konacno nasao pravi put do vjecne srece.

Bio sam spreman raspravljati sa bilo kojim drugim iz drugih krscanskih sekti, koji su imali druga nazorja, i sa svojim znanjem iz Biblije sam im mogao "zatvoriti usta". Iako sam se osjecao sigurnim na pravom putu, dio mene je jos uvjek trazio. Osjecao sam da mora biti veca istina od ove.

Kada sam bio sam, molio sam se Bogu da me vodi pravoj vjeri, i da mi oprosti ako sam gdje zgrijesio.

Nikada nisam imao kontakta sa muslimanima. Jedini ljudi koji su za sebe tvrdili da su muslimani, bili su sljedbenici Elijah Muhammeda, tzv. "Black Muslims" . U periodu kasnih sedamdesetih vodja ! ove grupe, Louis Farrakhan, je htio da osnazi pokret. Jednom sam otisao da ga slusam, i to je bio dozivljaj koji je potpuno promjenio moj zivot. Nikada u zivotu nisam cuo drugog crnca kako prica na nacin kako je to on cinio. Odmah sam htio da ugovorim sastanak sa njim i da ga pokusam okrenuti u svoju vjeru. Volio sam misionarstvo, nadajuci se da mogu naci ljude koje se daju spasiti od dzehennemske vatre -bez obzira ko bili.

Nakon sto sam zavrsio univerzitet, poceo sam da radim kao svecenik cjelo vrijeme. Sljedbenike Elijaha Muhammeda sam gledao sa postovanjem jer su pokusavali da oslobode crnog covjeka od zala koja su ga unistavala. Poceo sam da kupujem njihovu literaturu, s ciljem da ih na taj nacin pomognem i sa nadom da otpocnem sa njima razgovor. Posjecivao sam njihova predavanja da saznam u sta oni vjeruju. Koliko god oni bili iskreni nisam mogao da prihvatim ideju da je Bog crnac - ono u sta su oni vjerovali. Nisam se sa njima slagao, kako su izopacili Bibliju ! da bi neka svoja misljenja potvrdili. Bibliju sam dobro poznavao, smetalo me je to kako oni je tumace na svoj nacin. Ja sam bio posjecivao skole gdje se je Biblija ucila i posato sam prilicno poznat u tim krugovima.

Nakon sest godina preselio sam se u Texas. Tamo sam postao clan dvije crkve. Svecenik jedne od njih je bio mlad, neiskusan i nije bio mnogo ucen. Moje znanje o krscasnkim knjigama je u to vrijeme bilo vec neizmjerno; bio sam opsjednut ucenjem Biblije. Moje znanje je bilo vece od znanja tog svecenika, ali kao znak postovanja prikljucio sam se crkvi u drugom gradu, gdje sam mogao nauciti jos vise. Ovaj drugi svecenik je bio veoma ucen. On je bio izvrstan ucitelj, ali imao je neke ideje koje nisu bile u skladu sa ucenjem moje grupe. Takodje je zastupao neke liberalnije poglede, ali sam i dalje volio ici na njegova predavanja.

Ubrzo sam naucio najvazniju lekciju moga krscanskog zivota, a to je da "nije zlato sve sto sja". Uprkos vanjskom izgledu, zlo se j! e ugnjezdilo u mjesto u kojem ga ne bih nikako pretpostavljao - u crkvi. Ova zla su me ponukala da o nekim stvarima dobro razmislim i onda sam poceo da proispitujem ucenja kojim sam se bio posvetio.

Dobro dosli u stvarni svijet crkve

Ubrzo sam shvatio da velika ljubomora vlada unutar crkvene hijerarhije. Stvari su bile drugacije od onih na koje sam ja bio navikao. Zene su se nosile na nacin, za koji sam ja mislio da je sraman. Ljudi su se oblacili sa ciljem samo da privuku paznju drugog pola. Uvidio sam da na prvom mjestu crkvinih aktivnosti, su uvjek stajale novac i pohlepnost. Receno mi je ako crkva nejma odredjeni broj clanova, da ne trebam gubiti vrijeme sa misama, jer necu dobiti dovoljno novcane nadoknade za to. Ja sam odgovorio da ja ne radim za pare, i da cu nastaviti drzati mise, cak i ako budem samo jedan clan prisutan, da me slusa. Ovo je izazvalo smutnju.

Postalo mi je jasno da pare, moc i polozaj su za njih bili vazniji nego ucenje o Bibliji.! Posto sam Bibliju dobro proucio, znao sam da u njoj ima gresaka, proturjecnosti i izmisljotina.

Smatrao sam da je vrijeme da se ljudima iznese istina o Bibliji. Ali to iznosivanje istine smatralo se je sejtanskim poslom. Uprkos tome poceo sam javno da postavljam pitanja mojim uciteljima, na koja niti jedan od njih nije imao odgovor. Niti jedan od njih nije mogao objasniti kako je Isus mogao u isto vrijeme da bude i Otac i Sin i Sveti Duh. Kako su to troje u isto vrijeme mogli biti i troje i jedno. Nekoliko svecenika mi je priznalo, da ni o sami nisu to mogli razumjeti, ali su rekli da se od nas trazi da jednostavno u to vjerujemo.

Slucajevi bluda i zinaluka nisu nikada sankcionisani. Neki svecenici su bili na drogama, unistavajuci tako svoje zivote i zivote svojih porodica. Vodje nekih crkava su bili homoseksualci. Cak ih je bilo koji su cinili blud sa mladim kcerkama od clanova crkve. Kada se sve ovo uzme u obzir, onda nije zacudjavajuce, da moji pokusaji da do! bijem prave odgovore su bili osudjeni na propast. To se je promjenilo kada sam prihvatio jedan posao u Saudijskoj Arabiji.

Novi pocetak

Nedugo nakon sto sam dosao u Saudijsku Arabiju, vidio sam razliku u nacinu zivota muslimana. Oni su se razlikovali od sljedbenika Elijaha Muhammeda, u toj mjeri da su muslimani bili svih boja koze i razlicitih nacionalnosti. Ubrzo se je u meni probudila zelja da vise saznam o ovoj vjeri.

Bio sam odusevljen zivotom Bozjeg poslanika s.a.w.s. Trazio sam knjige od jednog muslimana koji je bio aktivan u da'wi. Koliko god knjiga sam zazelio on mi je ih dao. Svaku od njih sam procitao. Kada sam dobio Kuran, procitao sam ga nekoliko puta za cetiri mjeseca. Svaki put kada sam imao pitanje, dobivao sam zadovoljavajuce odgovore.

Svidjelo mi se i to da niko od muslimana se nije hvalio svojim znanjem. Ako neko od njih nije znao odgovor, rekao mi je jednostavno da sada ne zna, i da ce pitati nekoga ko zna. Sljedeci dan su mi uvjek ! donosili zeljene odgovore. Primjetio sam kako skromnost igra jednu veliku ulogu u zivotu ovih ljudi.

U Islamu mi je se svidjelo i to sto zene, moraju biti pokrivene " od glave do pete", kao i cinjenica da nejma nikakve hijerarhije, i to sto se niko nije borio ni za kakvu "stolicu".

Sve ovo je bilo lijepo, ali kako mogu da odbacim vjerovanje koje sam imao od samog djetinjstva? Sta je sa Biblijom?

Znao sam da se u njoj nalazi i istine, iako je bezbrojan put mjenjana i ispravljana.

Onda sam dobio video kasetu sa raspravom izmjedju Sejha Ahmeda Didata i svecenika Jimmy Swaggarta.

Nakon sto sam je pogledao do kraja odmah sam postao musliman.

Otisao sam Sejhu Abdullahu ibn Abdulazizu bin Bazu, da javno obznanim moju pripadnost Islamu. Tu sam dobio savjete, kako da se pripremim na daljem putu Islama. To sam dozivljvao kao pravo rodjenje iz tame u svijetlost. Pitao sam se kako ce krscani koje sam znao, reagovati na moj prelazak na Islam. Nije ! dugo potrajalo, pa sam i to saznao. Nakon sto sam se vratio u SAD, bio sam kritikovan za moju "nepostojnost u vjeri". Lijepili su mi mnoge naljepnice - od "otpadnika" do "izdajnika".

Takozvani "crkveni poglavari" su zabranili svojim clanovima, da me spominju u svojim molitvama. Iako je bilo malo cudno, to me nije nimalo smetalo. Bio sam jako sretan da mi je Svemocni Allah ukazao na pravi put, da sve ostalo nije bilo vazno.

Sada sam htio da budem vjeran i dobar musliman, kao sto sam bio takav kao krscanin. I to je u prvom redu znacilo - ucenje. U islamu nejma niko monopol na znanje - svako ko ima volju i upornosti je u stanju da nauci koliko hoce. Dobio sam prevod od Sahih Muslima kao hediju od mog ucitelja Kur'ana. Tada sam shvatio neophodnost ucenja o zivotu, izrekama i djelima Muhammeda saws. Koliko god sam hadisa mogao da nadjem na engleskom, ja sam iz proucavao. Shvatio sam da moje znanje o Bibliju mogu iskoristiti u pozivanju u Islam krscana.

Zivot je ze mene dobio novi smisao. Jedna od centralnih saznanja mojeg novog zivota kao musliman, je bilo, da se zivot na ovom svijetu mora iskoristiti kao priprema za sljedeci svijet. Novo za mene je bilo da ce covjek biti nagradjen, cak i za svoje namjere. To stoji u oprecnosti krscanskom ucenju, gdje se kaze da je "put do pakla poplocan dobrim namjerama". Prema tome uvjek si na gubitku. Ako ucinis grijeh onda se moras ispovjediti popu, pogotovo ako se radilo o teskom grijehu kao sto je zinaluk. U krscanstvu se covjek sudi shodno njegovim djelima.

Sadasnjost i buducnost

U jednom razgovoru kojeg sam obavio sa "Al- Madinah" novinama, upitan sam o mojim sadasnjih aktivnostima i planovima za buducnost. Za sada imam cilj, da naucim arapski jezik, i da nastavim sa trazenjem znanja, da sto vise saznam o Islamu. Ukljucen sam na da'wetskom polju. Posebno se obracam nemuslimanima koji imaju krscansku pozadinu. Ako me Allah Svemocni pozivi, nadam se da cu napisati vise na te! mu o uporednim vjerama.

Duznost svakog muslimana je da prosiri znanje o Islamu. Kao jedan koji je ulozio dosta vremena u ucenju Biblije, osjecam se duznim da prenesim ljudima znanje o greskama, bajkama i izmisljotinama koje se nalaze u toj knjizi u koju vjeruju milioni ljudi.

Jedno od najvecih zadovoljstava mi priprema cinjenica, da ne moram puno se zamaravati oko diskusije sa krscanima, jer sam ja sam bio ucitelj koji je ucio metode diskutovanja koje oni sada koriste. I u isto vrijeme poznajem brojne argumente, koje su nama, svecenicima, bile zabranjene da ih koristimo ili da ih sirimo.

Moje dove upucujem Allahu, da nam oprosti nase neznanje i da nas uputi na put koji vodi do dzenneta. Sva hvala pripada Allahu. Neka su Allahov mir i blagoslov na Njegovog zadnjeg poslanika Muhammeda saws, na njegovu casnu porodicu, njegove ashabe i na one koji slijede uputu.

01. NEMOJ IMATI DRUGOG BOGA OSIM MENE

02. NE GRADI SEBI BOZIJEG LIKA REZANA NITI KAKVE SLIKE

03. NE UZIMAJ UZALUD IMENA GOSPODARA SVOJEGA

04. SEST DANA RADI, A SEDMI JE DAN ODMOR GOSPODARU TVOM

05. POSTUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU

06. NE UBIJ

07. NE CINI PRELJUBE

08. NE KRADI

09. NE SVJEDOCI LAZNO

10. NE POZELI KUCE, ZENE, NITI ISTA BLIZNJEGA TVOJEGA

Reč islam potiče iz četvrte forme glagola sa korenom slm: aslama, «pokoriti se» i znači «pokoravanje» (Bogu); musliman je particip aktiva, sa značenjem «onaj koji se pokorava» (Bogu).

Jedna od najvažnijih religija ljudskog roda, Islam, danas je prisutna na svim kontinentima. Dominantna je na Srednjem Istoku, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u Severnoj Indiji, u Jugoistočnoj Aziji, u Indoneziji i u Severnoj i Istočnoj Africi.

Drevni semitski polietizam se sreo sa arabizovanim judaizmom i vizantijskim hrišćanstvom u preislamskoj Arabiji. Severne i istočne oblasti su, preko važnih trgovinskih puta, bile pod temeljnim helenističkim i rimskim uticajem. Večno drevno obožavanje tri astralna božanstva – Sunca, Meseca i Venere – do Muhameda je već palo u senku kultova plemenskih bogova. Svako pleme je obožavalo svog glavnog boga ili boginju, u obliku kamena, možda meteorskog porekla, ili drveta ili šumarka. Oni su bili slavljeni u hramovima, davanjem ponuda i žrtvovanjem životinja. Postojanje ponekada zlih duhova (đin) bilo je univerzalno poznato i tako će ostati i u Islamu. Alah («Bog») bio je poštovan zajedno sa važnim arapskim boginjama, i gozbe, proslave i hodočašća predstavljali su standardne aktivnosti. Postojali su i poneki henoteisti (poštovanje jednog boga kao glavnog u mnogobožačkim religijama) i monoteisti, kao u kultu al-Rahmana, a u gradovima u oazama, kao što je Jatrib koji će kasnije biti nazvan Medina, nalazila su se velika i uticajna jevrejska plemena. Prozelitske misije koje su slali hrišćani su uspele da pridobiju neke preobraćenike, ali kao strano otkrivenje i strana biblija, hrišćanstvo nije spremno prihvatano. U šestom veku naše ere, Meka, a svojim Ćaba hramom u kome se nalazio čuveni crni meteorit, predstavljala je religiozni centar centralne Arabije i mali ali važan trgovački grad. Velike razlike između bogatih trgovaca i osiromašenih stanovnika ulice, grube socijalne strukture grada i dekadentni moral celoga života su mučili i pritiskali Muhameda.

Muhamed je rođen u trgovačkoj familiji u Meko oko 570. godine naše ere. Ostavši bez nasleđa, pošto su roditelji i deda umrli, radio je u trgovačkim firmama i u dvadeset petoj godini se oženio udovicom starijom od sebe koja ga je zaposlila kao trgovačkog agenta. Oko 610. godine, tokom jednog od svojih meditativnih povlačenja u pećine u blizini Meke, počeo je da doživljava vizije i slušne halucinacije. Prema tradiciji, arhangel Gavrilo se pred njim pojavio sa knjigom, naređujući Muhamedu: «Čitaj!»... Prema shemi hebrejskog proroka, Muhamed je primio poruke o nenadmašnoj moći Boga i o ukletoj pohlepi i besmrtnosti ljudskih bića uopšte i, posebno, u zajednici u gradu Meka. Jedno vreme, o svojim otkrivenjima koja su uključivala i njegov proročki zadatak, govorio je samo svojoj familiji i najbližim prijateljima, ali krug se širio i počinjao svakodnevno da se sastaje. Posle tri godine, Muhamed je počeo javno da propoveda svoju monoteističku poruku, nailazeći na izvestan prijem. Naredne godine su donele još više otkrivenja koja će oblikovati teologiju Kurana...

Neke stvari koje niste znali o islamu i zadnjoj Bozijoj knjigi Kuran-u:

Mu'džiza za sva vremena

NAUKA TEK POSLJEDNJIH GODINA POČINJE "OTKRIVATI" ONO ŠTO JE NAGOVIJEŠTENO PRIJE 1.500 GODINA

U našem vremenu aktuelne su stvari koje nazivamo naučnom mu'džizom Kur'ana. Radi se o onome do čega je savremena nauka došla istraživanjem i proučavanjem, a koje Kur'an spominje prije hiljadu i po godina. U ovome je jedan od najvećih dokaza da je Kur'an od Allaha, a ne od čovjeka, koji nije imao ni sprava ni mogućnosti za ovakva istraživanja.

Kur'an je najveća mu'džiza sa kojom je došao Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.a.. Pored toga što se odlikuje izvanrednim jezikom i stilom, ima i mnoge druge karakteristike po kojima je nadnaravan i po kojima prevazilazi ljudske mogućnosti.

Navest ćemo nekoliko primjera u kojima se vidi da je Kur'an mu'džiza po nagovještajima koje je dao i koji su se obistinili u doba Poslanika, s.a.v.a.., ali i u skorije vrijeme, a koji su se pokazali tek nakon nekih naučnih otkrića.

Nagovještavanje događaja:

Uzvišeni Allah u Kur'anu govori o događajima koji su se desili ranije, ali i nagovještava Svome Poslaniku stvari koje se još nisu dogodile. Evo nekoliko primjera gdje Allah obavještava Svoga Poslanika o nekim događajima koji se još nisu zbili:

- Nagovještaj poraza Perzijanaca od Bizantije:

"Elif lam mim. Bizantinci su pobijeđeni - u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i toga dana će se vjernici radovati Allahovoj pomoći, - On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan. Obećanje je Allahovo, a Allah neće iznevjeriti obećanje Svoje, ali većina ljudi ne zna."
(Er-Rum : 1.-6.)

Radi se o poznatom historijskom događaju kada su Bizantinci doživjeli poraz od strane Perzije 614. godine po Isau, a.s.. Muslimani su bili ožalošćeni zbog toga, a mušrici su se radovali tako da su govorili: "Bizantinci tvrde da su oni sljedbenici objavljene Knjige, pa su ih medžusije (obožavaoci vatre) porazili. Vi tvrdite da ćete nas pobijediti Knjigom koja vam se objavljuje, ali ćemo mi vas poraziti kao što su i Perzijanci porazili Bizantince." Nakon toga su objavljeni ovi ajeti u kojima Allah nagovještava pobjedu koja će se dogoditi za nekoliko godina (fi bid'i sinin). Riječ "bid'un" u arapskom jeziku označava broj između "tri" i "devet". Pojedini mušrici su se kladili sa Ebu Bekrom oko toga da li će se ostvariti ovaj nagovještaj...

Uzvišeni Allah ispunio Svoje obećanje 624. godine što se poklapa sa 2. godinom po Hidžri. Međutim, vrijedno je spomenuti da ovi ajeti sadrže još jedan nagovještaj, a to je da će se muslimani radovati velikoj pomoći na dan kada Bizantinci pobijede: "I toga dana će se vjernici radovati Allahovoj pomoći". Riječ "jevme' izin" (i toga dana) odnose se na isti dan kada će se bitka dogoditi i kada će se vjernici radovati Allahovoj pomoći. Postavlja se pitanje kako će vjernici istoga dana saznati da se bitka dogodila. Muhammed Abdul-Azim Ez-Zerkani, u svome djelu "Menahilu-l-irfan", tvrdi da se radi o bitci na Bedru, te da se u ovim ajetima radi o Allahovoj pomoći koju nagovještava, jer se u isti dan, 624. godine (2. godine po Hidžri) dogodila bitka na Bedru kada je Allah Svojom pomoći pomogao muslimane.



- Nagovještaj poraza mušrika u bici na Bedru:

Prije propisivanja džihada, odnosno oko sedam godina prije bitke na Bedru, Uzvišeni Allah obavještava Svoga Poslanika da će određena skupina mušrika iz Mekke biti poražena.

"Zar oni (mušrici) da govore: 'Mi smo skup nepobjedivi.' Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati!"
(Kamer : 45.)

Ovaj ajet je objavljen u Mekki i niko nije znao njegovo značenje. Tako se u pouzdanim predajama prenosi da se Omer, r.a., stalno pitao: "Koji će skup biti pobijeđen, koji će skup biti poražen?" sve dok na dan Velikog Bedra nije čuo Poslanika, s.a.v.a.., kako uči ove ajete.



- Nagovještaj pobjedonosnog ulaska u Mekku:



Kur'an je nagovjestio da će Poslanik, s.a.v.a.. i ashabi, još dok su bili u Medini, ući u Mekku bezbjedni i sigurni. U vrijeme Ugovora na Hudejbiji, Allahov Poslanik, s.a.v.a.., vidio je u snu da će muslimani uskoro ući u Mekku, pa je sklopio sporazum sa mušricima koji je, na prvi pogled, u nekim tačkama izgledao nepovoljan za muslimane, što je posebno izazvalo reakcije Omera, r.a.. Međutim, Uzvišeni Allah je objavio ajete:

"Allah će sigurno obistiniti san Poslanika Svoga da ćete ući u Mesdžidu-l-Haram, Allahovom voljom, sigurni, obrijanih glava i podrezanih kosa, bez straha. On je znao ono što vi niste znali, pa vam je zato blisku pobjedu dao."
(Feth : 27.)

Ove riječi su se kasnije obistinile. Ovakvih nagovještaja koji su se ispunili ima mnogo u Kur'anu.

Evo nekoliko primjera o kojima Kur'an govori a koji su otkriveni tek u skorije vrijeme kroz bavljenje naukom...



- Susret dviju voda koje se ne miješaju:




U Kur'anu se na dva mjesta govori o dvije vodene površine koje se susreću, ali ne dolazi do miješanja.

"Pustio je dva mora da se susreću. Između njih je pregrada i oni se ne miješaju."
(Rahman : 19.-20.)

Ali, na drugom mjestu, kada Kur'an govori o brani između dvije vodene površine (slatke i slane) spominje postojanje "nevidljive brane":

"On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio- jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." (Furkan : 53.)

Otkriće o susretanju dvije vodene površine i nevidljivoj brani između slatke i slane vode poznato je tek u novije vrijeme. Govor o ovom fenomenu o kojem Kur'an govori, prepustićemo šejhu Abdul-Medžidu Ez-Zindaniju koji je, kada mu je postavljeno pitanje u vezi ove pojave, odgovorio: "Poznato je u nauci da postoji određena granica između dva mora koja im ne da da se miješaju. Takva granica postoji između Sredozemnog mora i Atlantskog okeana. Također je ova granica primjetna između dva mora u istom okeanu. Ona se dobro da primijetiti i na satelitskim snimcima. Njen zadatak je da spriječi miješanje vode iz dva mora, da na taj načina ne bi izgubila osobine koje su svojstvene samo za njih. To je kada se radi o dodirivanju dva mora. Međutim, kada se rijeka ulijeva u more, onda se to opisuje dodatnim opisom. Allah, dž.š, kaže: "On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio - jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a između njih je pregradu i nevidljivu branu postavio." Dakle, kod dodirivanja dva mora postoji samo prepreka, ali u slučaju dodirivanju slane i pitke vode, postoji pored prepreke i još jedna brana, koja je jedan međuprostor. Bavio sam se istraživanjem te pojave zajedno s kolegama koji su eksperti za život u moru. Zaključili smo da se prilikom ulijevanja slatke vode u slanu nastaje jedan prostor koji se naziva "prostor ulijevanja". Njega okružuje pomenuta prepreka, a Kur'an ga opisuje izrazom "hidžrem-mahdžura", što u arapskom jeziku označava mjesto u kojem su zatvorena pokretljiva bića, kojima je zabranjen izlazak. Dakle, ovim dodatakom u kur'anskome tekstu, želi se ukazati na posebnu sredinu u koju su zatvorene određene životinje. Prilikom ispitivanja tog prostora utvrđeno je da on nije slan kao more, niti je sladak kao rijeka, pa zbog toga u njemu žive ribe koje ne žive ni u moru niti u rijeci. One su tu zatvorene i ako bi slučajno izašle iz tog prostora u more ili rijeku, odmah bi uginule. Također, isto se desi ribama koje iz mora uđu u ovaj "prostor ulijevanja", ili ako ribe iz rijeke dospiju u taj prostor. Znači, to je jedan prostor za živa bića koja žive u njemu, i koja ne mogu živjeti ako ga napuste. Zbog tog Allah, dž.š, dodatno objašnjava miješanje riječne vode s morskom. Neka Mu je hvala i slava!"

O morima i morskim tminama:

Govoreći o morima i morskim tminama, Uzvišeni Allah kaže:

"Ili kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati."
(Nur : 40.)

Govoreći o ovom fenomenu do kojeg je nauka tek u skorije vrijeme došla a o kojem Kur'an, eto, govori još prije hiljadu i po godina, šejh Zindani kaže: "To su mjesta u koja je bilo nemoguće da dospije i jedan čovjek za vrijeme Muhammeda, s.a.v.a., jer tijelo ne podnosi dubinu od trideset metara zbog velikog pritiska vode. Na toj dubini rastvara se kisik u krvi čovjeka i više nema mogućnosti da kontroliše svoje tijelo. Ako je za čovjeka nemoguće da dospije na dubinu od trideset metara, onda je teško i zamisliti šta bi se s njim dogodilo na dubinama od sto, ili dvjesto metara. Kur'an nam počinje svoje kazivanje o dubinama od dvjesto i više metara. Dakle, za života Muhammeda, s.a.v.a., Kur'an nam kazuje o tim stvarima, uz napomenu da se Muhammed, s.a.v.a., nikada nije ukrcao u lađu, niti plovio morem. Kur'an nas obavještava o tminama koje se nalaze u morskim dubinama, a koje nisu bile poznate, niti njihovi razlozi, sve dok detaljno nisu ispitane moske dubine. Utvrđeno je da je na dubinama od tri stotine metara jaka tama koja se pojačava s povećanjem dubine, tako da podmornice koje silaze na tu dubinu moraju biti opremljene uređajima za osvjetljavanje. Sve životinje koje žive u takvim sredinama potpuno su slijepe, ili ispod očiju imaju posebne organe koji im pomažu u kontroli prostora oko njih. Allah, dž.š, poredi zabludu u kojoj živi nevjernik sa tminama morskim, pa kaže: "Ili su kao tmine nad dubokim morem" Zašto se kaže "dubokim morem"? Dakle, nije bilo koje more, nego "duboko more" iznad kojeg su posebni slojevi, prekrivači, upravo kako se kaže u nastavku ajeta: "koje prekrivaju talasi sve jedni nad drugima". Talasi u značenju prekrivači. Dakle, imamo more sa prekrivačem.

Iz ovih riječi saznajemo da imamo dubinski sloj mora i površinski, a ajet se nastavlja riječima: "iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi." Pitao sam nekoliko učenjaka koji se bave istraživanjem mora o razlozima tmina u morskim dubinama, pa su mi rekli da za tmine postoje dva osnovna razloga. Prvi je dubina. Sunčeva svijetlost se sastoji od sedam boja, koje se različito probijaju kroz vodu. Tako se crvena boja probija samo do dvadeset metara dubine. Ukoliko bi se ronilac na toj dubini posjekao i potekla mu krv, ona bi mu izgledala crna, ne crvena. Zbog toga što crvena boja ne postoji na toj dubini i to je prostor tame za crvenu boju. Na dubini od trideset metara gubi se narandžasta boja, zatim žuta na dubini od pedeset metara, zatim zelena na dubini od sto metara i sve tako dok se ne izgube sve boje iz spektra boja sunčeve svjetlosti. Posljednja boja koja se gubi u dubinama mora je plava, i zbog toga nam more izgleda plavo. To se događa nakon dvjesto metara, kada nastupa potpuna tama u kojoj se ništa ne vidi.

Drugi razlog jesu tmine morskih slojeva koje prekrivaju dubinsko more, a koje opet nisu bile poznate prije 1933. god. Znači, tek prije sedamdesetak godina su otkrivene, nakon što su se počele proizvoditi podmornice. Dakle, imamo dubinski sloj mora, zatim površinski sloj i imamo oblake. To su sve prepreke za prolaz sunčeve svjetlosti. Poznato je da se svjetlost smanjuje ako su oblaci iznad tla. Površinski sloj vode nije ravan, pa zbog svoje zakrivljenosti on odbija veliku količinu sunčeve svjetlosti, poput ogledala. To ćemo primijetiti kada stanemo na obali mora i posmatramo valove koji odbijaju sunčevu svjetlost poput ogledala. Zbog toga vrlo mala količina svjetlosti prolazi u more, što uzrokuje veliku promjenu u temperaturi. Znači, prepreke za svjetlost postoje a razlog tome je njihova dubina i njihov redoslijed. Pogledajmo kako to Kur'an opisuje: "Ili kao tmine u dubini mora" Kur'an tmine pripisuje dubini mora i nastavlja: "koje prekrivaju talasi sve jedan nad drugim." Onda spominje dva puta tmine i to nakon spomena prepreka, kao da nam kaže: ovim tminama su razlog dubine i prepreke. Riječ "tmine" koju Ku'ran koristi označava množinu od tri do deset. Dakle imamo deset tmina, od kojih se sedam odnosi na boje i tri na prepreke.



Sljedeća stvar je da Kur'an koristi glalgol, kada objašnjava da se prst pred okom ne vidi, što mufesiri različito tumače. Jedni kažu da to znači da se on može vidjeti, ali sa velikim teškoćama, dok drugi kažu da taj glagol znači da se nikako ne može vidjeti. Oba tumačenja uklapaju se u ono što smo rekli o težini posmatranja u određenim slojevima u kojima nestaju boje, a ako se pokuša posmatrati u dubini, onda se ništa neće moći vidjeti. Dakle, oba značenja su ispravna, s obzirom na dubinu na kojoj se posmatra. Sa ovim dubinama Allah, dž.š, poredi zabludu kafira, kojem nije jasno zašto je stvoren, ko ga je stvorio i zašto umire."

- Fenomen oblaka:

Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi kaže:

"Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad pa pogodi njime koga hoće, a poštedi od njega koga On hoće - bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid."
(Nur : 42.)

Naučnici su studirali tipove oblaka i došli do zaključka da se oblaci koji nose padavine formiraju i oblikuju prema tačno određenim pravilima pri čemu prolaze kroz određene faze. To zavisi od vrste oblaka kao i od toga koji vjetar puše u određenom području. Jedina vrsta oblaka koje nose padavine je kumulonimbus. Meteorolozi su studirali kako se kumulonimbusi formiraju te kako proizvode kišu, grad i munje. Otkrili su da oblak kumunolonimbus prolazi kroz nekoliko faza u proizvodnji kiše.

Prvo, tjeran od strane vjetra, ovaj se oblak počinje formirati tako što vjetar tjera male komadiće oblaka (kumuluse) u područje gdje se ovi oblaci spajaju.

Slijedi spajanje u veliki oblak. Ovo je potvrda riječi Uzvišenog: "Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, a zatim ih spaja..."

Zatim ide gomilanje jednih oblaka na druge. Kada se mali oblaci spoje, tada tijelo oblaka počinje rasti uvis. Razlika temperature u unutrašnjosti i po površini oblaka utiče da se komadi malih oblaka gomilaju jedan na drugi tako da se veliki oblak polahko proteže u viša i hladnija područja atmosfere, gdje se formiraju kapljice kiše i grada koje počinju rasti. Kad ove vodene kapi i grad postanu previše teški strujama da ih podržavaju, one počinju padati iz oblaka kao kiša i grad. A Allah, dž.š. kaže: "...i jedne nad drugima gomila pa ti vidiš kišu kako iz njih pada."

Ovdje se uočava velika preciznost teksta. Između svake od tih etapa formiranja oblaka potrebno je da prođe određeni vremenski period, i Kur'an koristi izraz "summe" (a zatim), ali čim se formira gomila, odmah počne padati kiša, bez određenog vremenskog perioda, i zato Kur'an koristi česticu "fe" (pa), koja označava povezanost radnji bez vremenskog razdoblja među njima.

Sljedeća interesantna stvar je da se spominju oblaci veličine brda. Zašto baš takvi?!

U nastavku ajeta se kaže: "On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad!". Naime, meteorolozi su otkrili da ovi oblaci (kumulonimbusi) iz kojih pada grad dostižu visinu čak i do 9.000 metara, kao što se i kaže u ajetu "...iz oblaka veličine brda". Dalje, Uzvišeni Allah kaže da "On spušta grad pa koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi". Naučnici sa opservatorija mogu pratiti nastajanje leda u oblacima, koji se približi donjem sloju oblaka. Iznenada se pojavi zračna struja koja usmjeri grad prema gornjem sloju i tako se odgodi njegovo ispuštanje. Najbolji opis za to su riječi "...pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi...". Dakle, led se bio uputio prema određenom narodu, ali mu ne bude dozvoljeno da ga pogodi, pa se on vrati, tj. on kruži u unutrašnjosti oblaka, i to kruženje naučnici mogu normalno pratiti.

U nastavku ajeta spominje se munja: "...bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid." Kako razumjeti spomen munje, kada je kontekst čitavog ajeta vezan za grad? Upravo je u tome odgovor. Munja nastaje, u stvari, od grada u oblaku. Kada se tečnost promijeni u čvrste čestice, koje neprestano kruže, one proizvode elektricitet koji se raznosi njihovim kruženjem, te tako nastaje veliki naboj, koji se prazni putem munje. Dakle, razlog nastanka munje upravo je grad koji se nalazi u unutrašnjosti oblaka.

Meteorologija je ove činjenice otkrila tek nedavno i to uz upotrebu najsavremenije opreme. Onda se postavlja pitanje: Kako je Muhammed, a.s., mogao znati za sve to? Ko ga je obavijestio o tim pojavama?