Miladin Šobić



Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću gdje je odrastao i završio srednju školu. Nakon srednje škole, Šobić upisuje fakultet za turizam u Dubrovniku. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu "To sam ja", koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Godinu dana kasnije na muzičkom festivalu "Omladina 76" u Subotici osvaja drugo mjesto sa pjesmom "Daj nam neba".

Nakon toga se preselio u Sarajevo gdje je doživio vrhunac karijere. 1980. godine izdaje svoj prvi album "Ožiljak" za sarajevski Diskoton. Sa tog albuma se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema "Džemper za vinograd" i najpoznatija "Kad bi došla Marija". Na tom LP-ju su se našle "Ne pokušavaj mijenjat' me", "A vrijeme ide dalje".

Godine 1982. završava album "Umjesto gluposti". Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se 8. marta iste godine. Pored naslovne pjesme tu su: "Đon", "Od druga do druga", "Opet krivi tip", "Svetozara Markovića 39" i dr. Održao je niz koncerata na kojima je okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova.

U vrijeme najvećeg uspjeha Miladin Šobić doživljava porodičnu tragediju. Njegova sestra umire nakon teške bolesti. Nakon svega Šobić se povukao.

Snimio je i treći album pod nazivom "Barutana ljubavi" ali zbog porodične tragedije ostavlja muziku i album nikad nije izdan.

Ožiljak je prvi album Miladina Šobića, izdat u produkciji Diskotona 1981. godine.
Spisak pjesama:

1. Džemper za vinograd
2. Stare novine
3. Pokvaren telefon (Izbjeglica)
4. Kad klonem snagom
5. Sunce tebi, sunce meni
6. Prođoh gradom
7. Prvi jutarnji
8. Kad bi došla Marija
9. A vrijeme ide dalje
10. Od druga do druga

"Umjesto gluposti" je drugi album (Diskoton, 1982.) Miladina Šobića
Spisak pjesama:

1. Đon
2. Cipele nove
3. Umjesto gluposti
4. Opet krivi tip
5. Svetozara Markovića 39
6. Hram ljubavi
7. Nevjernice
8. Četa luđaka
9. Željezničke tuge
10. Ne pokušavaj mjenjat' me

Miladin Šobić - jedna od najvećih zagonetki balkanske estrade

Zadugo mu se bio izgubio svaki trag, pričalo se da se povukao na neku planinu gdje čuva ovce


Gastarbajterski sin Mile Kekin u djetinjstvu je kao svaki njemački klinac oduševljeno slušao “99 Luftballons”. Kad se krajem osnovne škole preselio u Bosnu, njegov prvi dodir s domaćom muzikom bile su pjesme crnogorskog kantautora Miladina Šobića. Mladalačku fascinaciju brzo je potisnuo punkerski cinizam Hladnog piva, ali Šobićev uticaj se itekako osjetio petnaestak godina kasnije na prvom i jedinom Kekinovu samostalnom albumu “U dva oka”.

Edo Maajka bio je toliko impresioniran Šobićevim starim pločama da je poželio s njim snimiti duet. Nije ga uspio nagovoriti. Neuhvatljivi kantautor prekinuo je karijeru prije skoro tri decenije i nikad se nije vratio na scenu. Dugo vremena činilo se da je potpuno zaboravljen, međutim u internetskoj epohi su se po forumima i YouTube kanalima posložili fragmenti prilično masovnog Šobićeva kulta.
Održao se uglavnom među starim poklonicima trajno navučenima na albume “Ožiljak” i “Umjesto gluposti”, a počeli su se javljati i mlađi koji su u početku imali vrlo maglovitu predodžbu o tome da iza dvadesetak pjesama “prošeranih” na internetu stoji jedan od najtiražnijih domaćih kantautora s početka osamdesetih.

U ljeto 1982. “Umjesto gluposti” sedmicama se držao u vrhu top-liste albuma sarajevske porodične revije Ven. U Bosni i još nekim krajevima prodavao se bolje od “Filigranskih pločnika” i na kraju je dogurao do platinaste tiraže. Na vrhuncu popularnosti, usred snimanja trećeg albuma “Barutane ljubavi”, Šobić je doživio porodičnu tragediju. Sestra mu je umrla od raka, a on se u dubokom šoku povukao iz javnosti. Zadugo mu se bio izgubio svaki trag, pričalo se da se povukao na neku planinu gdje čuva ovce, jedanput se čak pronio glas da je mrtav, a mnogo godina kasnije doznalo se da živi na potezu Nikšić – Dubrovnik – Trst.
Trideseta godišnjica bilo kojeg visokotiražnog albuma teško može proći bez prigodnog luksuznog reizdanja, međutim Šobićev bestseler “Umjesto gluposti” danas nema ko prepakovati. Njegova diskografska kuća Diskoton potpuno je izgorjela u sarajevskom ratnom požaru. Možda bi rasplet bio drugačiji da je na početku karijere pokucao na vrata Jugotona, a možda ga tamo uopšte ne bi shvatili.
Miladin Šobić (1956.) uspio se afirmisati u špici novog talasa kao zakašnjeli protagonista jugoslavenske akustičarske scene sedamdesetih, koja je konzervativnom Diskotonu našla jedno od posljednjih utočišta pred punkerskom najezdom. Prije njega tamo se skrasila i kantautorka Jadranka Stojaković.

Sredinom 1970-ih Šobić je iz rodnog Nikšića došao na studije turizma u Dubrovnik, gdje su akustičare predvodili njegov budući prijatelj Ibrica Jusić i tada prilično popularan duo Buco & Srđan. U jednakoj mjeri na njega je uticao čuveni beogradski sastav S vremena na vreme, iz čijeg je najvećeg hita Džoni Štulić kasnije izvukao naslov “Sunčana strana ulice”.
U to doba su akustičari u Titovom režimu bili puno prihvatljiviji od bučnih rokera i predstavljali su gotovo nezaobilazan dekor omladinskih radnih akcija. Nisu izazivali nerede i nisu tražili dodatno ozvučavanje. Trebalo im je samo prepustiti mikrofon za kojim je neki omladinski aktivista upravo održao govor o tekovinama revolucije. No Miladin Šobić je krenuo iz malo drugačijeg miljea, pošto je vlastite pjesme počeo pjevati uz akustičnu gitaru na tulumima u dubrovačkom studentskom domu. Lokalna studentska himna “To sam ja” zvučala je dovoljno upečatljivo da se već 1975. pojavi na singl-ploči u izdanju PGP RTB-a i devetnaestogodišnjem kantautoru osigura nastup na prestižnom festivalu Omladina u Subotici. Sljedeće godine opet je nastupio na subotičkom festivalu i osvojio drugu nagradu žirija. Nakon završenog faksa prešao je u Sarajevo i odmah dobio priliku u Diskotonu zahvaljujući pjesmama “Stare novine”, “Džemper za vinograd” i “Kad bi došla Marija”.
Dok su se drugi akustičari nadmetali u slabo razumljivim poetskim metaforama, Šobić je kroz svoje pjesme provlačio prepoznatljive autobiografske motive i studentske društvene teme.

Debitantski album “Ožiljak” snimio je uz pomoć Gabora Lengyela, renomiranog producenta zabavne muzike i osnivača grupe Teška industrija. Dok su se drugi akustičari nadmetali u slabo razumljivim poetskim metaforama, Šobić je kroz svoje pjesme provlačio prepoznatljive autobiografske motive i studentske društvene teme.
U Sarajevu ga baš nikad nisu pozivali u klubove zahvaćene novim talasom, ali grad je svako malo bio oblijepljen plakatima za njegove koncerte po studentskim domovima iz kojih se “Ožiljak” proširio i do najudaljenije bosanske, hercegovačke i crnogorske provincije. Saradnju s Lengyelom nastavio je 1982. u Subotici gdje je na dvonedjeljnom sessionu snimio album “Umjesto gluposti”. Kad su se na radiju zavrtjele pjesme “Đon” i “Ne pokušavaj mijenjat me”, Šobić je potpuno osvojio sve one krajeve u kojima se punkere još uvijek moglo vidjeti samo na televiziji.

Album “Barutana ljubavi” trebao je biti kruna njegove karijere, ali je zauvijek ostao nedovršen. U posljednjih nekoliko godina više puta se moglo pročitati kako se sprema za veliki povratak na scenu i polako snima nove pjesme u Budimpešti i Trstu. Prema najnovijem i jednako nepouzdanom izvještaju, viđen je u Beču na snimanju albuma s četiri nove pjesme, šest neobjavljenih s “Barutane ljubavi” i novih verzija dugovječnih hitova “Kad bi došla Marija” i “Ašik Ajša”.

 Miladin Šobić ostao je jedna od najvećih zagonetki balkanske estrade.

Ilko Čulić
24 sata

"Od druga do druga, od grada do grada", do Cetinja i Ministarstva kulture stigla je inicijativa sa više od 5.000 potpisa da jedan od najpoznatijih kantautora sa ovih prostora Miladin Šobić postane kandidat za dobijanje Trinaestojulske nagrade.


- Broj je mnogo veći kada bi dodali potpise koji su poslati elektronski. Umnogome prelaze brojku od 10.000 - kazali su iz organizacije akcije ''Od druga do druga'' koja je prošlog četvrtka pokrenuta u nikšićkom Montenegro pabu, prenose "Vijesti".

Šobić je 2013.godine, na predlog Crnogorske kulturne mreže, dobio najveće priznanje Nikšića, nagradu "18.septembar".
Šobić je početkom 80-ih godina snimio dva albuma "Ožiljak" i "Umjesto gluposti", koji su postigli veliki uspeh u regionu. U vreme najvećeg uspeha, Miladin doživljava porodičnu tragediju kada njegova rođena sestra Šeherezada umire posle duge i teške borbe sa rakom. Šobić se od tada nije zvanično oglašavao, a u javnosti su kružile priče da je nestao bez traga, da se zamonašio, a neki su govorili da je mrtav, pojedini da se nastanio u Herceg Novom. Uprkos pričama o njegovom povratku, on se nikada se nije vratio muzici, tako da je album "Barutana ljubavi", ostao neobjavljen.
Početkom 2013. godine Šobić je zbog moždanog udara operisan.
Početkom 2014. ponovo su na CD-u reizdati njegovi albumi, i celokupan prihod od prodaje će ići u fond za njegovo lečenje.

Ašik Ajša

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad ne znam kako kraj nje legoh
bjese ljeto i na njoj malo robe

Sva pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi

A nije znala da sam pjesnik
i da moze u stihove moje
Asik Ajsa u najboljem dobu
udje u njih, bas kroz moju sobu

Strgoh suknju, docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu, dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza

Na prozor mi bijese smokva sjela
netaknuta od veranja i kradje
cudila se sto je dozivjela
da vidi nesto i od sebe sladje

Pricala mi kako zivi sama
muz joj radi za njemacku marku
novca ima, al' joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku

Mozda i nije htjela
mozda i nije htjela da se da
tijelo joj vrelo, pogibija prava
a vani kisa pojacava

Kod komsije igrali su karte
cule su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama

Zaspali smo onako postranacke
dok se zora zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju zdrebicu

Kad ostane zivot bez kaputa
i u dusu zima se zavuce
kada starost vidi kraj od puta
sjecat' cu se k'o da bijese juce

Opet Krivi Tip

Opet krivi tip
nov ljubavni peh
mimo svakog reda
nesto nam se neda

Luda zenska glava
ili visa sila
mimo svakog reda
nesto nam se neda

Ref.
Ma sto da pjevam sad kad to svako zna
sto mi znacis ti a sto ti znacim ja
ma sto da pjevam sad kad to znaju svi
jedno osjecam ja a drugo osjecas ti

Uglavnom fine zenske
uglavnom mnogo traje
kace se za mene
ko klinci za tramvaje

A gde su prave zene
na srce jagnje laje
ocu da se kacim i ja
ko klinci za tramvaje

Ref.

Veljko

Nad planetom sunce lice skrilo
Jutros drhti Crnoj Gori krilo
Potok suza niz kamen se stace
Ljuto pisti rovacko cobance
Veljko, Veljko, Veljko
Muko muce strune na guslima
Smrknut soko cuti na krilima
Rijeka tuzi nad njom vrba drijema
A glas zbori da te vise nema

Veljko, Veljko, Veljko, Veljko, Veljko