Crvena jabuka |
Prva postava grupe 1985 - 1986. Slijeva nadesno: Aljoša Buha, Zlatko Arslanagić - Zlaja, Dražen Ričl - Zijo (u sredini ), Dražen Žerić - Žera , Darko Jelčić - Cunja |
Crvena jabuka je pop rock grupa iz bivše Jugoslavije koja potiče iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina, ali trenutno deluje u Zagrebu, Hrvatska. U bivšoj Jugoslaviji su bili jedan od najuspešnijih, najproduktivnijih, najboljih i najpopularnijih grupa svih vremena.
IstorijaCrvena jabuka je osnovana maja 1985. U prvoj postavi grupu su činili Dražen Ričl (vokal, solo gitara, tekstopisac,osnivač grupe), Zlatko Arslanagić ( ritam gitara, tekstopisac,osnivač grupe,), Dražen Žerić Žera (klavijature, prateći vokal), Aljoša Buha (bas gitara) i Darko Jelčić (bubnjevi). Njihova muzika je bila inspirisana Bitlsima i Indeksima. Prvi album, "Crvena jabuka", objavljen je 22.marta 1986. bio je trenutni uspeh.
Grupa je brzo stekla veliku popularnost širom bivše Jugoslavije. Ipak, 18. septembra 1986. dogodila se tragedija. Grupa je u dva odvojena automobila krenula na koncert u Mostar, u sklopu svoje prve mini turneje. U Jablanici se fićo u kojem su bili Zlatko Arslanagić, Dražen Ričl i Aljoša Buha sudario sa kamionom, što je izazvalo tešku saobraćajnu nesreću. Aljoša je poginuo na licu mesta, Zijo je teško ozleđen pao u komu (umro je u beogradskoj bolnici 1. oktobra), dok je Zlatko Arslanagić zadobio lakše telesne povrede, no također obolio od teške depresije. 2009. godine na mestu nesreće je podignuta spomen ploča Aljoši i Draženu.
Nakon jedne godine pauze, grupa je objavila drugi album "Za sve ove godine" aprila 1987.godine, koji se smatrao kao neka vrsta posvete. Činilo se da se grupa raspala, pošto je Ričl bio personifikacija i duša grupe, ali je uspeh drugog albuma ohrabrio preostale članove da nastave kao trio, sa Zlatkom Arslanagićem kao glavnim tekstopiscem, Draženom Žerićem kao pevačem i Darkom Jelčićem na bubnjevima. U grupu dolaze i Nikša Bratoš iz grupe Valentino i basista Srdjan Šerbedžija. Ubrzo im se pridružuje i klavijaturista Zlatko Volarević Dilajla. Njihov treći album "Sanjati", objavljen 1988., je bio još veći uspeh i smatra se jednim od najboljih pop rock albuma ikad objavljenih na prostoru bivše Jugoslavije. Posle objavljivanja albuma Crvena Jabuka kreće na veliku turneju od 180 koncerata širom Jugoslavije. Posle završene turneje januara 1989. godine ponovo ulaze u studio i gde snimaju svoj četvrti album pod nazivom "Tamo gdje ljubav počinje". Ovaj album sa sobom nosi nekoliko prelepih balada a to su "Volio bih da si tu", "Tuga ti i ja", "Ostani" i druge.
U parku Tašmajdan su 23. juna 1989. godine održali nezaboravni koncert praćen letnjim pljuskom koji nije rasterao publiku. U nastavku turneje, u Sarajevu, Titogradu (današnja Podgorica), Zagrebu i Banja Luci snimaju koncertni album "Uzmi me kad hoćeš ti" koji će se u prodaji naći naredne 1990. godine. U to vreme na koncertima gitaru je svirao novi član grupe Igor Ivanović koji je zamenio Nikšu Bratoša koji se tada posvetio samo studijskim radom. Godine 1990., pošto je album Sanjati dostigao zlatni tiraž, grupa Crvena jabuka nagrađena internacionalnom nagradom Ampex Golden Rool Award.
Početkom 1991. godine snimaju svoj novi album "Nekako s proljeća". Sa grupom je ponovo Nikša Bratoš koji je radio produkciju i svirao gitaru na ploči zajedno sa novim gitaristom Zoranom Šerbedžijom. Sve pesme napisao je Zlaja Arslanagić, sem pesme Indeksa "Bacila je sve niz reku", od koje su napravili sopstvenu obradu. Gost na ploči bio je Kemal Monteno u naslovnoj pesmi "Nekako s proljeća". Album se u prodaji našao na proleće iste godine. Zbog veoma lošeg političkog stanja u Jugoslaviji, grupa nije mogla odraditi promociju albuma na kocertima širom zemlje jer je rat kucao na vrata. Prvi koji napušta Sarajevo je vođa Crvene jabuke Zlatko Arslanagić, koji se seli u London a malo kasnije odlazi za Kanadu, Bane Sauka odlazi za Češku, Dilajla se seli u rodni Metković, Zoka Žerbedžija prelazi u Nemačku, Nikša se seli u Zagreb, a Žera i Cunja ostaju u Sarajevu sve do sredine 1994. godine kada prelaze u Zagreb.
Novi početakGrupa pravi pauzu sve do kraja rata, tačnije 1995. godine, kada Dražen Žerić ponovo okuplja grupu i to u novom sastavu sada je za klavijaturama Danijel Lastrić, bas svira Krešimir Kaštelan Krešo, a ostatak ekipe je isti - Darko Jelčić Cunja za bubnjevima i Nikša Bratoš gitare, svi, sem Zlaje Arslanagića, legende Crvene Jabuke, čoveka koji je napisao većinu pesama u periodu od 1985. do 1991. godine.
Grupi se pridružuje drugi gitarista Mario Vukčević - Džimi i od tada počinju da stvaraju materijal o novom albumu grupe. Na albumu će se naći neke stvari koje je napisao pokojni Dražen Ričl, zatim su se pojavili kao autori u pesmama i Saša Lošić Loša (Plavi orkestar) i Zlatan Fazlić. Novi album "U tvojim očima" se pojavio u prodaji 17. novembra 1996. godine. Grupa kreće na koncerte, po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, pa i Danskoj, gde im se pridružuje i novi gitarista Saša Zalepugin (koji poslije odlazi u Plavi orkestar. Posle povratka iz Danske, slede koncerti 16. maja 1997. godine u Tuzli i narednog 17. maja u Sarajevu u prepunoj Skenderiji. Nakon uspešne turneje po zemlji i inostranstvu odlučili su da svoj odmor potraže na moru u Makarskoj gde su nekada Zlaja, Zijo, Aljoša, Žera i Cunja i počeli pripremu svog prvog albuma. Tako se i ispostavilo: umesto na odmor, počeli su da stvaraju materijal za svoj novi album koji nosi ime "Svijet je lopta šarena". Međutim, u to vreme grupu napušta gitarista Mario Vukčević Džimi. Novi album nosi nekolicinu hitova kao što su "Vjetar", "Stižu me sjećanja", "Da mi je do nje" i još drugih pesama. Nakon objavljivanja novog albuma grupa kreće na turneju gde snimaju koncertni album "Live". Iz grupe odlazi Saša Zalepugin a na njegovo mesto dolazi Zlatko Bebek.
Grupa je ugovorom vezana za Croatia Records, bivši Jugoton. Novije pesme su prepoznatljive po dalmatinskom melosu (Da nije ljubavi, Niko nije lud da spava...). Poslednjih godina prave uspešne turneje širom prostora bivše Jugoslavije.
Grupa od dana 3.7.2017. (odlaskom Darka Jelčića-Cunje, koji je bio jedini član grupe iz prve postave pored Dražena Žerića-Žere) "ne postoji". Mada istinski fanovi će reći da je prestala postojati još davne 1991. godine.