Salvador Dali

Salvador Dali

[You must be registered and logged in to see this image.]

Salvador Felipe Hasinto Dali (11. maj 1904. - 23. januar 1989, Figeras) je bio katalonski španski nadrealistički slikar, pisac vajar, scenograf i glumac.

On je jedan od najznačajnijih umetnika 20. veka, a često ga nazivaju i velikim majstorom nadrealizma. Njegova umetnička dela pokazala su da je on jedan od najkreativnijih slikara svog vremena. Dalijeva česta tematika je svet prostora, pijanstva, groznice i religije. Dali je izražavao veliko poštovanje prema španskom diktatoru Francisku Franku i Adolfu Hitleru, što je mnogo puta dovelo u pitanje procenu njegove ličnosti i njegovih dela.

Dali je rođen 11. maja 1904. godine u Figerasu, a umro je 23. januara 1989. takođe u Figerasu. Ime Salvador je prvo bilo dato njegovom bratu, koji je devet meseci pre Salvadorovog rođenja umro. Sve do rođenja njegove sestre Ana Marije, Salvador je bio jedino dete u porodici. Zbog gradskog društva i vaspitanja koje je stekao od oca, uglednog notara, kod Dalija se javila želja za sigurnošću i disciplinom, što mu je kasnije bilo veoma važno u životu.

Dali se posle 1929. godine pridružio nadrealističkom pokretu, iako su ga lideri surealističkog pokreta 1934. diskreditovali zbog njegovog pro fašističkog držanja, nakon toga izjavljuje Dali: „Surealizam to sam ja“. Njegove slike predstavljaju prikaze snova i svakodnevnih objekata u neočekivanoj formi, kao npr. curenje satova u slici „Trajnost memorije“ iz 1931. godine.

Kasnije Dalijeve slike su na religioznoj osnovi i klasičnijeg stila, kao npr. „Raspeće“ i „Sakrament Tajne večere“. Radio je i na filmu, ilustrovao knjige, pravio nakit, i kreirao kostime i scenografije. Od pisanih dela pored scenarija za balete tu su i nekoliko knjiga - „Život Salvadora Dalija“ i „Dnevnik genija“.

Jedan je od malobrojnih kome su za vreme njegovog života sagradili dva muzeja. Prvi je Dali Muzej u Sv. Petersburgu na Floridi, koga je osnovao 1971. godine kolekcionar Dalijevih dela A. Rejnold Morz i njegova žena Elenor. Kolekcija je prvo bila izložena u jednoj zgradi u blizini Morzeove rezidencije u Klivlendu, u Ohaju. Godine 1982. muzej se preselio u Sveti Petersburg na Floridu.

Drugi muzej je Teatro Muzeo Dali u Figerasu. Nakon što je 1850. sagrađeno pozorište uništeno požarom na kraju Španskog građanskog rata 1939. godine, Ramon Guardiola, gradonačelnik Figerasa, predložio je Daliju 1961. godine da mu se tu podigne muzej. Dali je to vrlo rado prihvatio, jer je u toj zgradi održao svoju prvu izložbu 1918. godine. Muzej je otvoren 28. septembra 1974. i od tada ima milione posetilaca.

U Španiji su od sredine devedesetih godina još dva muzeja dostupna javnosti. To su zamak Pubol, koji je pripadao njegovoj ženi Gali od 1970. (1930. Salvador joj je obećao da će jedan dvorac urediti samo za nju) i u kome je Dali živeo dve godine nakon njene smrti, i kuća u Port Ljigatu, malom ribarskom selu blizu špansko-francuske granice, koju je kupio 1930. godine.

Izvor:Wikipedia

Tri godine pre Dalijevog rođenja umro je njegov brat po kome je on dobio ime, i niko, sem verovatno samog Dalija, nije mogao da pretpostavi kako će to ime postati veoma važno u svetu umetnosti. Naklonjen ekscentričnostima, bio je veoma teško dete i, kako on kaže, sve mu je bilo dozvoljeno, bio je gospodar u kući, a njegova ambicija sve više je rasla kao i njegovo ludilo veličine. Uprkos takvom ponašanju, njegovi roditelji uspeli su da prepoznaju genijalnost i talenat u svom sinu pa su od najranijih dana ohrabrivali njegovo interesovanje za umetnost. (Kada je imao 7 godina želeo je biti Napoleon). Soba u porodičnoj kući bila je, u stvari, Dalijev prvi studio

Iako je bio dobar student, bio je izbačen sa fakulteta zbog ekscentričnog oblačenja i bizarnog ponašanja. Očajan otac, kome je Dalijevo isključenje iz škole značilo kraj njegove javne karijere, odveo ga je u Kadakes, gde je Dali počeo da živi kao asketa predajući se potpuno slikanju i čitanju. Hteo je da prikupi svu intelektualnu i fizičku snagu kako bi izašao kao pobednik iz tog rata.

"Jedno jedino biće dostiglo je jedan vid života čija se slika može uporediti sa smirenim savršenstvima renesanse. To biće je Gala, moja žena, koju sam nekim čudom imao sreće da izaberem." Ovako Dali opisuje svoju ljubav, muzu, inspiraciju, duhovnog partnera i najvažniju osobu u svom životu. Ona je na sebe preuzela odgovornost za skoro svaki aspekt njegovog života: umetnički, novčani i seksualni. Tajna njenog uticaja ostala je nepoznata. Uz njenu pomoć, Dali je postao ugledni slikar u Parizu. Tokom tridesetih godina prošlog veka njegove izložbe bile su najposećenije i u Evropi i u Americi

Kažu da su svi veliki genijalci spavali užasno malo. Salvador Dali je, navodno, imao običaj zadremati u svojoj fotelji sa srebrnom kašikom u ruci. Čim bi zaspao, kašika bi ispala na pod i probudila ga, a on bi se, kaže priča, ustajao svež i oran kao jutarnja rosa.

Susret sa Galom bio je najvažniji trenutak u njegovom životu i odlučujući za njegovu umjetniču karijeru. Bila je ruska emigrantkinja i 10 godina starija od njega. Kada ju je sreo bila je udata za francuskog pisca Paula Eluarda.
Gala je odlučila ostati sa Dalijem. Postala je njegov prijatelj, njegova muza, seksualni partner, njegov model u brojnim umetnićkim radovima i njegov poslovni agent. Za njega ona je bila sve, smisao njegovog života.

Gala se legalno razvela od muža 1932. godine. Već 1934. Gala i Dali su se venčali i sklopili građanski brak u Parizu, a 1958. su se venčali i u Crkvi (pose smrti njenog prvog muža). 1980.godine Dali je bio prisiljen da se povuče u penziju zbog paralize koja je prouzrokovala konstantno drhtanje ruku i slabost u njima. Nije bio sposoban držati četkice za slikanje.

Činjenica da više nije mogao uživati u slikanju, a pogotovo vest o smrti životne saputnice Gale (1982 godine) bacila je Dalija u duboku depresiju. Život za njega više nije imao smisao. Poslije njene smrti odselio se u Pubol, dvorac, koji je kupio i uredio samo za Galu. 1984. godine, dok je ležao u krevetu, iznenada je izbio požar i zadobio je opekotine.
Dvije godine kasnije, ugrađijuu mu "pacemaker"

Do kraja života živeo je u tornju njegovog ličnog dvorca gde je i umro u januaru, 1989. godine, zbog srčanih problema

Salvador Dali - Metamorfoza Narcisa

[You must be registered and logged in to see this image.]

Salvador Dali - San

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bocice parfema Salvadora Dali

[You must be registered and logged in to see this image.]

Evo jedne od najprepoznatljivijih Dalijinih slika, ''Gala naga gleda na more''...Prvo što uočite kada posmatrate ogromnu sliku na zidu,je Galino nago telo, ali kroz objektiv fotoaparata, vi u stvari vidite ogromnu sliku Abrahama Linkolna, a u samom njegovom liku nalazi se Gala (koja se ne vidi, sa daljine)...Slika je fascinatna, kao i većina slika u muzeju u Figuerasu....
Inače, lik Abrahama Linkolna, jasno se može videti sa udaljenosti od nekih dvadestak metara i prava je atrakcija..
Lično, dopada mi se njegov način umetničkog izražavanja, i zahvaljujući njemu, mnogo toga se radilo na 3D slikama...Mnogi su ga smatrali ''exibicionistom'', meni je fascinantan...


[You must be registered and logged in to see this image.]

Face of War


[You must be registered and logged in to see this image.]

Veliki dio napora tijekom njegova života bio je distancirati se od drugih i društveno i politički, kako bi stvorio kultni status za sebe. Ovaj napor se može sažeti u umjetnikovim vlastitim riječima, "u dobi od šest želio sam biti žensko i kuvati, u sedam Napoleon i od tad moja ambicija je stalno u porastu, kao što je moja megalomanija: sada sve što želim je biti Salvador Dali. No, što sam bliži tom cilju, Salvador Dali je daje od mene. "

Tijekom posljednjih dana u bolnici u Barceloni, biografi pišu da je gledao vijesti emitovane na televiziji da bi čuo da li je bliži oporavku ili smrti. Tokom zadnje godine života postoje glasine, da je počeo ponovo da otkupljuje sopstvene radove, jer je znao da će se njihova cena znatno povećati nakon njegove smrti. Takodje, postoje i optužbe da su njegovi skrbnici prisilili Dalija da potpiše prazna platna da bi, nakon njegove smrti, mogli prodavati dela kao originale. Kao rezultat toga, trgovci umetninama su vema oprezni kada se neka kasnija dela pripisuju Daliju. Da biste saznali više o Daliju posjetite Fundacio Gala-Salvador Dali prekrasan website koji vodi Salvador Dali muzej i umjetnikov konačni dom u njegovom rodnom gradu Figueras u Španjolskoj.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Landscape with Butterflies

Salvador Dali : Dnevnik genija


[You must be registered and logged in to see this image.]

Jednostavno, "Dnevnik genija" genijalan koliko i Dalijeve najgenijalne slike. Pisanje je kod njega dio iste umjetničke kreacije kao i slikanje ili javno paradiranje. Riječ je opet o istom demonskom, vještičjem "klupku" pčelica i muha, mirisa i vonjeva, mašte i ludosti. Naslov je odličan, "genij" je šifra i ulaska i izlaska iz knjige, šifra i za razumijevanje Dalijevog vremena, i za razumijevanje njega samog, bilo s malim "g", Dalija kao klauna, bilo s onim stvarnim, velikim "G", Dalija kao giganta XX stoljeća.

Salvador Dali : Dnevnik genija
Priča ide ovako. Lord Berners zamolio je Dalija da mu potpiše knjigu "Osvojenje iracionalnoga" kako bi je mogao darovati Hitleru, jer je ovaj u umjetnikovim čempresima tobože otkrio "boljševičku i vagnerijansku atmosferu". Trenutak prije no što će staviti svoj veličanstveni paraf na prvu stranicu knjige Dali se sjeti nepismenih seljaka koji su se u očevom uredu potpisivali znakom križića, pa na papiru ostavi samo brzi trag križa, ole!, i umah postade svjestan da je tim znakom doveo Hitlera do katastrofe.

Jer malim je križem, "s dvije spokojne crte, grafički, majstorski, čarobno i sažeto", izrazio "kvintesenciju potpuno suprotnu svastici, tom dinamičnom, ničeanskom, kukastom, hitlerovskom križu". Ostalo je povijest.

Pogođen "najantisvastikanskijim od svih križeva" Hitler, "nakljukan horoskopima" ali i "strastveno intuitivan", do svoje se smrti u berlinskom bunkeru strašio Dalijeva pobjedničkog proročanstva. Kraj povjestice; kraj povijesti. Ostalo je poznato, i dodatni mističko-simboličko-proročanski detalji nisu potrebni.

Vrijeme genija u međuvremenu je prošlo; barem onih samodeklarativnih. Hitler je mrtav, ni grob mu se ne zna, a mrtav je i "dvostruko besmrtni" Dali. Mesijanske halucinacije i ego ispadi trenutačno nisu u modi čak niti kod umjetnika. One danas podrazumijevaju instantno socijalno samoubojstvo. Oprezniji političari i umjetnici ih uspijevaju kontrolirati. Oni taštiji izazivaju podozrivost, ili postaju predmet sprdnje jer je u postmodernističkoj epohi uvjerenost u vlastitu veličinu dopuštena samo James Bondovim megalomanijacima.

Danas bi vjerojatno i sam Dali umirao od skromnosti i autoironije... ili možda Dali ipak ne bi. Jer ako se od Dalija oduzme samoproglašeni genij što bi ostalo? Malo toga, možda čak niti goruća žarafa, možda čak niti pepeo goruće žirafe. Njegova ludost, mašta i kreacija dio su istog autorskog klupka kao i predstava sa samoproglašenim genijem koji je, nismo ni znali, s dva lagana poteza perom nepovratno i na daljinu slomio Hitlera.

Ima u "Dnevniku genija", originalno objavljenom 1964. a pisanom od 1952. do 1963., još svakojakih ludosti pored Adolfa, čija su leđa, usput rečeno, nježna i zaobljena, očarala Dalija zbog čega ga je na red morao pozvati i sam nadrealistički predsjednik, Andre Breton. Na kojoj god stranici da se otvori knjiga, kako god da otvorena padne, moći će se nešto naći o svemiru ("izgleda mi malo? jesam li ja narastao ili se svemir smanjio?"), o Mondrianu ("nešto manje od prdeža, nešto veće od buhe genija"), ili, da ne nabrajamo previše, vlastitom izmetu ("ovaj današnji... podsjeća na med radinih pčela").

Jednostavno, "Dnevnik genija" genijalan koliko i Dalijeve najgenijalne slike. Pisanje je kod njega dio iste umjetničke kreacije kao i slikanje ili javno paradiranje. Riječ je opet o istom demonskom, vještičjem "klupku" pčelica i muha, mirisa i vonjeva, mašte i ludosti. Naslov je odličan, "genij" je šifra i ulaska i izlaska iz knjige, šifra i za razumijevanje Dalijevog vremena, i za razumijevanje njega samog, bilo s malim "g", Dalija kao klauna, bilo s onim stvarnim, velikim "G", Dalija kao giganta XX stoljeća, kao umjetnika koji je porazio Hitlera, kao čudotvorca, kao dalinista...

Jer "tko bi, ozaren svojim jednim jedinim jajetom, mogao objesiti na svoj jedinstveni brk svu prošlu i buduću povijest marksizma? Tko bi mogao otkriti broj 77.756.469.312, taj čarobni broj koji bi mogao na svom mogućem putu pomesti cijelo apstraktno slikarstvo i modernu umjetnost općenito? Tko bi uspio unijeti moju najveću sliku „Kozmički san Kristofora Kolumba" u muzej od mramora tri godine prije no što će biti izgrađen?... Tko bi, uistinu, mogao biti sposoban tako živjeti i tako bulazniti, tako malo pojesti, a tako mnogo povraćati, odnosno, gotovo ni od čega stvoriti takvo obilje?"

Pogađate, odgovor je Dali, Dali, Dali - i opet Dali. Baron Munchausen je letio na topovskoj kugli, putovao na Mjesec (a tko nije!) i sam sebe spasio iz močvare povukavši se za vlasi (kao da se junaci iz egzotičnijih krajeva odvajkada nisu spašavali iz močvare povlačeći sami sebe za perčin)... Za Dalija to su sitnice. Vašarski štosevi. Skorojevićevski trikovi. Jer ovdje govorimo o geniju. Pardon, ovdje sam genij progovara o svojim čudima i svojim filozofsko-umjetničko-kozmičkim avanturama.



Salvador Dali: "Dnevnik genija"
Preveo Vladimir Gerić

izvor:mvinfo.hr

Citati Salvadora Dalija:

" U šestoj godini sam želeo da budem kuvar. U sedmoj sam želeo da budem Napoleon.
Moje ambicije su u laganom porastu od tada."

" Slikanje je iskrenost u umetnosti. Ne postoji mogućnost varanja. Ili je dobro ili je loše."

" Svakog jutra kada se probudim, ponovo iskusim vrhovno zadovoljstvo - to da sam Salvador Dali."

" Ne pribojavajte se perfikcionizma - nikada ga nećete dostići."

" Ne slikam portret koji predstavlja predmet, pravilnije je da osoba preraste u izgled sopstvenog portreta."

" Ne konzumiram drogu. Ja sam droga."

" Inteligencija bez ambicije predstavlja pticu bez krila."

" Neka se moji neprijatelji proždiru međusobno."

" Uzmi me, ja sam narkotik; okusi me, ja sam halucinogen."

" Jedina različitost između mene i ludaka je ta da ja nisam umnobolan."

" Tajnost mog uticaja je oduvek ostala skrivena."

" Ponekih dana razmišljam o tome da ću preminuti od predoziranja satisfakcijom."

" Oni koji ne žele imitirati nešto, produktuju ništa."


[You must be registered and logged in to see this image.]