Iranska magija

Kad jednom imate duha...



Kad jednom imate duha u boci – moguce je podici oluje, bogataše dovesti do prosjackog stapa, siromašne uciniti bogatim, ruzne uciniti lijepima... Kad jednom imate duha, svi se životni snovi mogu ostvariti...

Nema sumnje da su najcuveniji orijentalni carobnjaci gospodarili bicima iz duhovnog svijeta. To potvrduje i perzijska knjiga “Okean misterija”, koja buducim magovima nudi i konkretna uputstva na koji se nacin prizivaju duhovi, te kako se duhovi spremaju u boce i kako se s njima gospodari.
“Uzme se macji rep i skupa s nekoliko kapi indigo boje stavi u bocu koja obavezno mora biti napravljena od mesinga, kako bi bila potpuno bezbijedna. Potom se izvadi macji rep, dok indigo boja i dalje ostaje u boci.
Cim se 33 puta ponove rijeci: ,,U ime Solomona, sina Davidovog, princa carobnjaka, naredujem Duhu moci (imenujte duha) da ude u ovu bocu", on ce se tada pojaviti i moliti da ga pustite da mirno ide kuci. Recite: „Neka mir bude s tobom i znaj, Duse, da je tvoja kuca sada u ovoj boci i da sam ja tvoj Gospodar i sve sto kazem ili uradim bit ce u tvom interesu i u svrhu pomoci". Duh ce tada u obliku bijelog oblacka mirno uci u bocu.
Postarajte se da se zapusac za bocu cvrsto uklapa i da je napravljen od olova, kako bi bio sto sigurniji. Potom cete cep staviti u grlic boce tako da iznad njega ostane malo prostora. U ovaj prostor ulijete vrelu smolu pomijesanu sa sokom kedrovog drveta, a kad zelite razgovarati s duhom, pozovite ga i postupajte s njim kao sa prijateljem.

Neophodna diskrecija

S duhom treba razgovarati jednom dnevno i mora mu se „dozvoliti da vam cini male usluge, bas kao vas rob, jer to je nacin da ga ucinite srecnim; njemu je drago da zna da je od koristi svom gospodaru". Kad duh vidi da vam se priblizava neka nevolja, on vas poziva („zvucat ce to kao mali uzvik ispred vas") - obracajuci vam se kao Solomonu, sinu Davidovom. A ukoliko mozete, morate mu takode dozvoliti da se vrati kuci jednom u dvanaest godina. Uvijek ce vam se vracati, ako od njega uzmete plocicu s njegovim imenom i funkcijama ispisanim na njoj, „sa kojom je sve duhove snabdjevao Solomon i bez koje nisu slobodni..."
Da bi se zapamtili svi sadrzaji knjige, duhu ce se narediti da ih projektuje u carobnjakovu misao i ovaj ce ih nauciti u snu. Postoji cio katalog cini, madija i drugih postupaka koji se mogu izvoditi - izgleda da se mogu obavljati uz pomoc bilo kojeg duha, ukoliko se ne suprotstavljaju njegovoj prirodi, a njegova priroda znaci da je nekima data vlast nad vatrom, nekima nad vazduhom, nekimaq nad vodom, itd.
Cesto drugi carobnjaci pokusaju da naskode prizivacu duhova. No, to ce sprijeciti “vas” duh, koji ce se oglasiti kada se spravljaju cini za njegovog gospodara. On ce odati nacin kako se doticnoj magiji moze najjednostavnije suprotstaviti. Savjetovat ce da se napravi mala glinena ili vostana figura i stavi camcic u malom bazenu, potom da se camcic potopi i da se nad olupinom kazuje odredene kletve.
,,U stvarima srca", primjecuje autor, „mora postojati velika diskrecija; jer ima stvari koje su moguce, ali za osudu; izvodenje nekih zadataka moze biti odvratno duhovoj casti i on bi mogao pokusati da pobegne, prije nego da provede u djelo zapovijesti." Kaze nam se da ce skriveno blago biti donijeto cak iz najudaljenijih dijelova zemlje: „ali vi ga sigurno necete pozeljeti, jer cete uvidjeti da ima mnogo drugih stvari koje cete pozeljeti da ucinite pomocu duhova, a koje ce doprinijeti dobrobiti covjecanstva i koje ce iznenaditi cak i vas, iako ste i ranije bili covjek primjernih navika i zeljni da cinite dobro."
Medutim, igre persijskog opsjenara su zanosne: „Letjeti: tri puta kazite ime duha uz rijeci: 'zelim da letim u (kazite mjesto u koje biste zeljeli da odletite)!...', i bit cete tamo za nekoliko trenutaka. Ako ne sakrijete bocu, necete se moci vratiti..."

Ponavljanje obreda

Izgleda da su carobnjaci zeljeli da borave u divnim vrtovima, a tehnika kojom se stizalo tamo, opisana je na nekoliko dugih stranica. Postoje indijski i mongolski vrtovi, te oni koji pripadaju bastenskim duhovima, nepoznati mnogima, ali pravi uzitak za one koji do njih pronadu put.
Kad jednom imate duha u boci – moguce je podici oluje, bogatase dovesti do prosijaka, siromasne uciniti bogatim, ruzne uciniti lijepima i obrnuto. Kad jednom imate duha svi se zivotni snovi mogu ostvariti...
Medutim, obicni carobnjaci ne mogu beskonacno posjedovati svoje magijske moci, a da ih ne obnavljaju. Otuda upozorenje: „Kandidat mora uvijek da se pobrine da sve obrede ponovi jednom godisnje, inace ce njegova moc oslabiti. Ako primjeti da duh nije zadovoljan, mora otici na skrovito mjesto i ponoviti magicne rijeci, noseci odjecu onako kako ju je nosio u pocetku; tada se mora vratiti duhu i pitati ga: 'sta te muci'?"
Drugi neophodan zahtjev je tajnost. „Ni pod kakvim okolnostima ne smije se nikome otkriti da mozete upravljati duhovima. Nije to samo zato sto takve stvari ljudi ne odobravaju, vec zato sto cete na taj nacin izgubiti svoju moc i necete dobiti drugu sansu da je razvijete sve dok ne prode dvadeset godina."
Svako ko krene na obuku za carobnjaka radi postizanja nekog sitnog ili nedostojnog cilja, ili ce postati nedostojan ljudskog drustva ili ce se procistiti. „Nemojte ocekivati da ce vas upraznjavanje magije ostaviti nepromenjenima; vasi motivi i vase misli, ukoliko nisu nastali pod prisilom, produbit ce se i promijeniti. Nije to ritual za one koji nemaju srca i hrabrosti."
Ova fascinantna knjiga ima prijatan, gotovo bezbrizan ton, koji se uopste ne slaze s tradicionalnim istocnjackim zapisima o ovoj temi. Cio ritual, ako ga tako mozemo zvati, pojednostavljen je i prilicno direktan; mada postoje ozbiljna upozorenja protiv nekih stavova, oni nisu nista u poredenju s kasnijim traktatima i religijsko-magijskim zapisima drevnih Semita i Akadana...

Tajanstvena ptica Huma

Jedno zanimljivo poglavlje bavi se dokazima protiv alhemije iduci toliko daleko da saopstava da: „Ona ne bi nikada smjela da se proba, jer ona je zabluda, pa cak i ako nije zabluda, ona je nesto sto je od pocetka bilo usmjereno da bude drugacije i sto se ne svida ni duhovima ni Bogu. "Dok je teza da su alhemijski zapisi alegoricni i dvosmisleni i da se odnose na uljepsavanje ljudske duse poznata onima koji su verzirani u arapsku filozofiju, ipak je neobicno da se nade magijska knjiga koja stvarno osuduje ovu vjestinu.
Perzijska magija, kakvu znamo danas, sadrzi elemente iz obreda Mongola, Kineza, Hindusa, Arapa, zajedno s vjerovanjima i vjestinama domaceg stanovnistva. Jedna od karakteristika drevnog perzijskog opsjenara bilo je njegovo vjerovanje u pticu Huma, koja nije nikada sletjala na zemlju, ali je letjela nadugo i nasiroko i donosila vijesti posvecenicima o onome sta se dogada u pojedinim krajevima. Ali, misteriozna ptica Huma ne govori nijedan ljudski jezik. Prije nego sto se shvate poruke ove ptice, potrebno je poput Solomona da naucite govor ptica!
Tvrdi se da je model jedne od tih tajanstvenih ptica naden objesen na tronu sultana Tipa 1799. Huma leti na vjetrovima i prikuplja novosti dijelom od „diva" ili dihova, koji se nalaze svuda u prostoru.
Najvece gradevine u Perziji imaju kule koje hvataju vjetrove i hlade donje odaje za ljetnjih vrucina. Ako je dan povoljan, dobri “divi” ce natjerati vjetrove da duvaju - ako nisu potrebni Humi za vrijeme periodicnih letova nebom.
Buduci da je tako veliki putnik, a prilicno vremesna, ptica Huma zna mjesto “Izvora zivota”. Mnogi vjeruju da se “Izvor” nalazi u Perzijskim planinama, gdje ga paze i cuvaju nebrojani duhovi. Nema nikakve sumnje da su ljudi vjekovima trazili magicni “Izvor zivota”. Za one koji se nisu vratili, govori se da su ga nasli i da su bili ubijeni prije nego sto su popili jednu jedinu dragocijenu kap, ili da su se napili i bili pretvoreni u cista bica koja ne zele da se vrate kuci.

Kult vatre

Planine u Perziji i drugdje pobuduju mnoge magijske asocijacije. Kohi-Gabr (Planina postovatelja vatre) strmo se dize u visinu. Na njenom vrhu nalazi se rusevina, za koju kazu da je sve sto je ostalo od jednog drevnog hrama vatre. Koncentrisana sustina magije ovdje jos zivi, a mnostvo posebno nadarenih duhova jos tu boravi. Tvrdi se da „moc" natjera ljude - koji se priblize da ustuknu. Ima u tome necega gotovo fizickog. Ispredaju se price o onima koji su se penjali na Kohi i vratili se poludjeli ili copavi, ili su se nestali zauvijek. Moguce je da su ove legende ostatak predislamskog doba, kada su zaratustrijanci vjerovatno smisljali te price da bi svoje vjestine mogli upraznjavati bez prisustva drugih.
Medutim, nisu u opasnosti svi koji se priblize ovoj jezivoj rusevini. Mlade nevjeste smatraju da je posljednji dokaz ljubavi ako se njihovi muzevi popnu na vrh i vrate se s kamenom iz rusevine.
U blizini ovog cuvenog mjesta nalaze se druge planine vezane za magijska vjerovanja. Ovde su carobnjaci, postovatelji vatre prinosili voce da bi umilostivili neke duhove i da bi ih namamili u ropstvo i pokorili. Oni koji su imali neku zelju, obicno su je ispisivali i stavljali u ciniju s vocem da bi je carobnjak prenio u visine. Na vrhu jedne od tih planina raslo je drvo Tobo, Drvo vjecne srece. Kazu da lici na ono u Raju koje raste u Allahovoj desnoj ruci. Dobre vile, donose na ovo mjesto velike patnje i strahove, gdje se oni prociscavaju, a pacenici se oslobadaju nesreca.


Bosnic

Kako postati carobnjak...



Niko ne može postati uspješan mag, kaže perzijska knjiga Okean mudrosti, dok ne provede 30 dana u meditaciji, jeduci samo toliko da se održi u životu. Ali, ne samo to...

Perzija, odnosno danasnji Iran, po svemu je najbolje podrucje za proucavanje srednjoistocne magije. Medutim, osvajanja i vjerski sukobi koji potresaju ovu tampon drzavu izmedu Istoka i Zapada zadnjih tri hiljade godina, uzrokovali su da se mnogo stvari od velike vaznosti izgubilo. Poznato je da su zaratustrijanci imali citav arsenal drevnih obreda. To i nije cudo jer se samom Zaratrusti pripisuje autosrtvo za preko 20.000 magijskih dvostihova. Nesto od tog neprocjenjivog blaga sacuvano u tajnim knjigama njihovih potomaka, parsijevaca savremene Indije.

“Okean misterija”

Arapska najezda pocetkom sedmog vijeka, zbrisala je mnoge tragove nadaleko cuvenih okultnih vjestina i zamijenila ih vjerovanjima donijetim iz arabijske pustinje. Tragovi asirskih i babilonskih vjerovanja u natprirodno, nekad tako bujni, mogu se, uopsteno govoreci, jos uvijek naci samo u dalekim, ruralnim podrucjima, sacuvani u obliku plemenskih magija i cini.
Djela o savremenoj magiji cak i danas se rijetko pojavljuju u ovoj zemlji: rijetko u poredenju s takvim mjestima kao sto su Egipat i Indija, gdje se mogu slobodno stampati i prodavati. Medutim, kad covjek naide na neki perzijski magijski rukopis, on cesto nosi obiljezja ozbiljnog okultnog proucavanja i vjerovanja, nasuprot indijskim i egipatskim nastojanjima, koja su najcesce bezvrijedni traktati s intrigirajucim naslovima koji od lakovjernih izvlace novac.
S druge strane, tvrdi autor ovog teksta, britsnski istrazivac Idriz sah, Perzijanci obicno svoju magiju uzimaju veoma ozbiljno. Dokaz za ovo nalazi se u rukopisu koji mi je dopustio da pregledam jedan samozvani posvecenik. Iz krasnopisa i frazeologije zakljucio sam da je rukopis star oko dvjesta godina. Pod naslovom “Okean misterija” i nekih cetiristotine stranica, nije imao nikakvih ilustracija ali, za razliku od mnogih magijskih rukopisa, imao je obiljezja istrazivanja.
“Okean misterija” ima trideset poglavlja, i po svemu sudeci je izgleda adaptacija nekog drugog mnogo starijeg djela. Primjerak o kojem je rijec sadrzavao je biljeske nekog predasnjeg vlasnika. Vjerovatno da bi se izbjegla cenzura muslimanskih vjerskih ucitelja (uleme), u Predgovoru se nalazi upozorenje da se „nista ne moze uraditi u magiji bez pristanka Boga; a taj pristanak vazi samo za one koji se pripreme za natprirodnu moc velikim naporom volje i tijela".

Savjeti za čarobnjake

U prvom poglavlju ocita je namjera da se misao proucavatelja dovede u povoljan okvir za magiju. O natprirodnim vjestinama govori se kao o sredstvu kojim oni s posebnom obukom mogu „za vrijeme jednog zivota saciniti djelo od dva ljudska vijeka" - neobican primjer stednje vremena sto, izrnedu ostalog, pokazuje da istocnjak nema toliko strpljenja s vremenom kao sto bi se moglo pomisliti.
“Niko ne moze postati uspjesan u bavljenju duhovima koji cuvaju magijske tajne”, kaze “Okean misterija”, “dok ne provede trideset dana u meditaciji, jeduci samo toliko da se odrzi u zivotu. Koliko god je moguce ‘pogled mora da bude uprt u zemlju’, a svako nepridrzavanje pet obrednih pranja ruku stopala, lica, ociju i usiju bice kaznjeno potpunim neuspehom!
U toku prvog tridesetodnevnog posvecenja, kandidat mora provesti neko vrijeme u ucenju imena andela koji cuvaju magijske tajne, sam i u prostoriji u koju zenama nije dozvoljen pristup. Tokom tog vremena moraju se, takode, pripremiti neke hamajlije. Prva je ruka koja drzi polumjesec, izradena od srebra i umotana u pamuk i svilu. Druga, u koju se ne smije pogledati prije nego sto istekne trideset dana, mora biti sacinjena od gline i mora imati tri parceta pamuka u boji, a svako mora biti duzine vaseg malog prsta. Treca hamajlija predstavlja dva kvadrata koji se preklapaju ispisana na bijelom papiru crnim perom i crnim tusem.
Te hamajlije cuvaju carobnjaka. One pokazuju slicnost s drevnim kaldejskim hamajlijama, a preklopljeni kvadrati mogu se povezati sa Solomonovim pecatom”.
“Okean misterija” takode nalaze da se pripremi posebni plast sastavljen od razlicitih komada tkanine, u kojem su prevladujuce boje zuta, bijela i plava. Da bi plast poprimio odgovarajuci miris, koristi se ruzina vodica, a on se oblaci prije svake magijske ceremonije uz rijeci: Rasan, Arsah, Naras - koje se, cini se, ne koriste ni u jednom drugom vaznom istocnjackom magijskom obredu.

Precizne upute

Pisac “Okeana misterija” saopstava da je bitno da za vrijeme magijskih obreda glava obavezno bude pokrivena, a stopala bosa.
„Vasa brada ne smije da preraste propisanu velicinu!..." Ovaj nalog je vjerovatno povezan s islamskim ucenjem prisutnim u Perziji, prema kojima brada ne smije biti duza od stisnute pesnice.
„Ukoliko zelite", nastavlja mudrac, „da pospjesite iluminaciju koja ce vam doci, postarajte se da nosite plast za vrijeme meditacije, a isto tako da sjedite na posebno izradenom tepihu od koze."
Cijelo pripremanje traje sto dana:
„Trideset dana apstinencije, trideset dana oporavka, trideset dana posta od jutra do mraka, jeduci samo nocu. Potom ce uslijediti deset dana u toku kojih cete osjecati kako moc ulazi u vas."
Za vrijeme posta carobnjak se mora posvetiti. To znaci da on mora odluciti koji su mu ciljevi i da mora znati sta zeli od svog prvog magijskog pokusa. Ovdje je vazno primijetiti da ce „psi, ako im se dozvoli da pridu blizu tokom tih sto dana, toliko unistiti snagu carobnjaka, baraket, da mora sve ponoviti poslije potpunog predavanja i mora poceti pojavom Mladog mjeseca".
Obukavsi se propisno tako isposcen, buduci opsjenar mora tada zapisati crnim slovima na bijelom papiru sta zeli da radi od magija. One su poznate kao Kutub (knjige) i mora ih pogledati barem jednom dnevno po mogucnosti ujutro ili uvece.
Posto se tako pripremio, carobnjak odlazi na mjesto gdje ga niko nece uznemiravati. To je mjesto prvog obreda koji ce ga uciniti carobnjakom. On postavlja sedam kamenova „jedan iznad drugoga" na tlo i kruzi oko njih, ponavljajuci sebi imena andela. Uz to, buduci mag mora da ponese tri stvari: svjezu glinu pomijesanu s travom; dva loncica, jedan s medom, a drugi s kozijim kostretom (vunom). Oni se moraju izmijesati usred kruga, a poslije jedanaestog kruga, pjeva se ova molitva:
“Nulus! Ja tebe vezem! Naredujem ti da mi dodes u veliko ime koje je bilo poznato Solomonu, sinu Davidovom, velikom carobnjaku, u cije ime govorim!...”
Potom prizivac („ne trazeci Nulusa") ponavlja ovu formulu istjerivanja duhova:
“Asadu inu la ilaha ila Alah” (dva puta) i “Auzubilahi min as-sajtan er-Ra-dzim”!

Važna napomena

Ova druga formula treba da sprijeci Sotonu (Iblis) da prekine postupak.
Duh koji se priziva ce doci, ali „nece se pojaviti u ljudskom obliku ukoliko mu ne zapovijedite da to uradi". Jedna napomena: oni koji mozda ne mogu ili nemaju smjelosti da se suoce s otjelotvorenim oblikom duha, mogu da mu narede da uradi sto god zazele, kao i to - da mu narede da se vrati kuci!
Ali, ako se duh zaista materijalizuje, moze se zahtijevati da dode u odredeno vrijeme i primi konkretna naredenja. Moze se cak narediti - kao sto se navodi u “Hiljadu i jednoj noci” - da duh ude u bocu i tamo ga drzati neograniceno dugo.
Postupak za tako nesto dio je strogo cuvanog magijskog obreda perzijskih carobnjake koji nam Idriz Šah odaje u nastavku price o najvecim tajnama iranske magije.