Najčešće ozljede u biciklizmu
Zadnjih nekoliko godina popularnost biciklizma povećava se velikom brzinom. Biciklizam je oduvijek bio omiljeni oblik rekreacije za djecu, ali odnedavno se sve više odraslih interesira za takav oblik rekreacije zbog njegovih pozitivnih učinaka na zdravlje, izvrsne aerobne vježbe i jeftinog oblika prijevoza. Nažalost, s porastom popularnosti biciklizma, povećao se i broj ozljeda povezanih s njim.
OZLJEDE BICIKLISTA
Ozljede povezane s biciklizmom čine oko 75 posto od ozljeda zadobivenih u prometu. Oko 6 od 10 ozljeđenih biciklista su djeca starosti od pet do četrnaest godina. Samo 7 % ozljeda biciklista u prometu zadobiveno je u sudarima s drugim vozilima. Veća je vjerojatnost da ćete ozljediti sebe padom s bicikla ili naletom na neki stacionaran objekt. Uobičajene ozljede zadobivene u vožnji biciklom su:
· OGREBOTINE I RAZDEROTINE: Iako obično nisu ozbiljne, ogrebotine i razderotine zahtjevaju pravilnu njegu, tj.obradu. Većina se može obraditi kod kuće čišćenjem i zamatanjem rane. Međutim, u ozbiljnijim sudarima, kada je ozlijeđena i kontaminirana (prašinom i krhotinama) veća površina tijela, ili pak razderana, potrebna je obrada ozljede od strane stručnog medicinskog osoblja.
· UGANUĆA I MODRICE: Uganuća i modrice obično zacjeljuju kombinacijom odmora, leda, pritiska i podizanja na povišeno. Protuupalni lijekovi, dostupni u ljekarnama bez recepta, također mogu pomoći smanjiti oteklinu i bol. Uganuća kod kojih, nakon svih ovih mjera, ne dolazi do poboljšanja mogu biti ozbiljnije ozljede ligamanata i trebale bi se pregledati temeljitije.
· PRIJELOMI: Kod biciklista, najuobičajene su frakture ruku, šake, podlaktice ili ramena. Do njih dolazi kada vozač pokuša spriječiti ili ublažiti svoj pad dočekom na ruke. Nakon pada, izrazita i trenutna bol te otečenost obično ukazuju na prijelom podlaktice, ključne kosti... Odvajanje ili dislokacija zgloba između ključne kosti i lopatice također su česti kada biciklist padne direktno na rame.
· OZLJEDE GLAVE I LICA: Ozljede glave i lica najčešće su kod djece koja najčešće sporije reagiraju od odraslih kada se treba zaštititi kod pada. Upotreba kacige značajno je smanjila broj ozbiljnih ozljeda glave, međutim, ona ne štiti previše lice. Nakon pada, kod pojave bilo kojih simptoma dezorijentiranosti, vrtoglavice, duplog vida, gubitka svijesti, pretjerane pospanosti ili jače glavobolje, potrebno je potražiti liječničku pomoć.
· BOLOVI U STRAŽNJICI: Ako mišići stražnjice postanu ukočeni ili se pojave grčevi, može doći do pritiska na živac ispod mišića što uzrokuje bolove u stražnjici. Kontinuirani pritisak područja gdje se kosti nalaze odmah ispod kože na stražnjici također producira bol u stražnjici te može rezultirati nastajanjem bolnih mjehura i rana.
· BOL U DONJEM DIJELU LEĐA: Leđa mogu biti slaba karika za mnoge vozače. Biciklisti obično ojačaju mišiće nogu ali nemaju uvijek snagu torza potrebnu za održavanje i odupiranje sile nogu. Automatski leđa moraju jače raditi i grčiti se, što rezultira bržim umorom.
· BOLOVI U VRATU: Za vrijeme vožnje, opterećenje na ruke i ramena biciklista se povećava zbog vožnje u položaju nagnutom na ručke bicikla, gdje se težina biciklista prenosi prema naprijed, a vrat maksimalno istegne. Vibracije s staze pojačavaju osjećaj udarca na tijelo biciklista, koji se prenosi kroz ručke bicikla do ramena i vrata, osobito kada su ručke postavljene u položaj 'opuštenih ruku'. To rezultira s dva problema. Prvi, mogu se razviti bolni grčevi mišića u području oko vrata. Bolni signali putuju prema centralnom živčanom sustavu i oslobađaju ciklus izmjena bolova i grčeva. Posljedično, stvaraju se nove bolne točke što rezultira još jačom boli. Drugi problem se odnosi većinom na izdržljivost biciklista. Duge, naporne vožnje u takvom položaju rezultiraju tisućama sitnih pokreta vrata koje osjećate poput udaraca bičem! Svi zajedno, uzrokuju oštećenja mikrotkiva, što rezultira pritiskom i grčevima!
· OZLJEDE RUKU: Prvi znak ozljeda ruku su trnci ili utrnulost dlanova ili prstiju.
· BOLOVI U RAMENU: Ozljede ramena obično se događaju za vrijeme duljih vožnji. Uglavnom su uzrokovane preopterečenjem ruku velikom težinom i vožnjom u položaju u kojem su laktovi ispruženi.
· BOLOVI U KOLJENU: To je najčešći problem donjih ekstremiteta kod biciklista i to zbog prečeste upotrebe. Sindrom 'biciklističkog koljena' (Pateloofemoral pain syndrome) kojeg karakterizira bol iza čašice koljena, može biti prouzrokovan vožnjama po brdovitim terenima, u višim brzinama ili presporim ritmom. Stanje mogu pogoršati druge aktivnosti koje opterećuju koljena kao što su penjanje i spuštanje po stepenicama, čučnjevi ili vježbe za gubitak kilograma. Kod biciklista s takvom boli, sjedalo na biciklu vjerojatno je postavljeno prenisko ili je previše nagnuto prema naprijed što opterećuje zglobove koljena za vrijeme zamaha kod pedaliranja.
Kako bi izbjegli ozljede, biciklisti i motoristi bi trebali biti svjesni prisutnosti jedni drugih u prometu te bi trebali poštivati prometna pravila. Biciklisti bi trebali slijediti ista prometna pravila kao i motoristi te bi uvijek trebali biti adekvatno obućeni u kacigu i odjeću vidljivih reflektirajućih boja. Motoristi bi pak uvijek trebali biti svjesni biciklista u prometu. Biciklisti bi trebali biti svjesni oštećenja na stazama i krhotina, koje mogu uzrokovati pad te dovesti do ozljeda. Zanimljivo je da se 47 % biciklista uključenih u nesreće u urbanim sredinama izjasnilo krivima za nesreću, što znači da je zapravo prevencija pravi lijek.
(Bicikli.com.hr)
Uto 27 Maj - 10:51
