Urokljive oči

**Učlanjen** : 18.11.2012

Bilo je i biće ljudi koji nastoje da utiču na sudbinu i tok prirodnih sila uz pomoć tajnih moći, čarobnjaštva, vradžbina, bajanja, gatanja, čudotvorstva, spravljanja sihira i magičnih napitaka. Crnom magijom vladaju zli džinni (duhovi) i ona se ubraja u najstrašniji oblik sihra koji negativno utiče na ljudsku sudbinu, razara telo i dušu, uništava bračnu i porodičnu sreću i nanosi teške posledice. Njeni koreni sežu do najstarijih kultura i religija.

Od svega što je čoveka ikad nagnalo da izumi i upotrebi magiju, najjači uticaj imaju urokljive oči ili urokljivi pogled. Razlog leži u činjenici da pojedini ljudi i žene, izvesne zveri i gmizavci, kao i pojedini predmeti, poseduju moć da pogledom, posmatranjem ili samim prisustvom i izgledom nanesu zlo svojim bližnjima njihovim ovcama i stoci, klasju i voćkama, u stvari, svim vrstama svojine, ma kakva i kolika ona bila...

Urokljive oći ili urokljiv pogled oduvek su smatrani posebno štetnim za decu i mlade žene koje trebaju da postanu majke, jer su ugrožavali samo postojanje i opstanak ljudske vrste. U nameri da se nanese zlo nekoj osobi ili stvari, može joj se uputiti pogled čudjenja, zaprepaščenja ili iznenadjenja potpomognut rečima koje onaj koji gleda izgovara u isto vreme.

Ako su reći prezrive i omalovažavajuće, one će - delujući zajedno sa pogledom - naneti zlo osobi kojoj je pogled upućen. Medjutim, zlo može naneti i pogled čoveka koji se, dok izgovara reči pohvale i čestitanja, u svesti ogradjuje od svojih reči, čime proizvodi dejstvo suprotno onome koje su njegove reči naizgled želele da učine.

Vekovima se verovalo da postoje ljudi koji svojim pogledom mogu izazvati bolest, uništenje imovine ili prouzrokovati čak i smrt. Verovanja u magične moći "urokljivih očiju" dosegnula su vrhunac tokom 17.veka, u vreme inkvizicije, kada su mnogi optuženi i nazvani vešticama, zbog svojih navodnih sposobnosti da pogledom nanose drugima štetu ili da njima upravljaju.

Kako identifikovati osobu koja ima "urokljive oči" ili "urokljiv pogled"?
Šta o tome kazuju narodna verovanja?

Osobu koja ima “urokljive oči” identifikovaćete po tome što obično odudara od drugih ljudi. Razlike se ogledaju u sledećem: razrookost, boja očiju im je drugačija od boje očiju ostalih ljudi u sredini u kojoj žive, vrlo često su levoruki i poseduju sposobnost da sa lakoćom pripitomljavaju divlje životinje.

Zavist, ljubomora i "urokljive oči" su neraskidivo povezani. Kada se udruže sa rečima moći,čine poreklo zlih duhova koji svetu donose bolest, nesreću, propast i smrt.

Zli duhovi i "urokljive oči" su od pamtiveka smatrani za jedno te isto, zbog toga što su kod mnogih naroda na Istoku ali i na Zapadu, "urokljive oči" predstavljale biće koje poseduje oblik i ličnost. Ponekad ono uzima oblik životinje, pre svega, zmija otrovnica, škorpiona, zverinja...
Veruje se da su "urokljive oši" u stanju da izazivaju lažne zemljotrese, bure na moru i olujne vetrove, te druge razorne fenomene i nesreće, koji mogu selektivno da uništavaju odredjene ciljeve.

Vaše je da verujete ili ne... Urokljive oči Halloweeneyes71

**Učlanjen** : 18.11.2012

TAJNA UROKLJIVIH OČIJU

Urokljive oči Urokljiveociprva

SMRTONOSNI POGLED

Zbog čega je neuništivo narodnoverovanje u 'urok' i 'urokljive oči'? Ovo verovanje je rasprostranjeno ne samo kod primitivnih plemena nego i u civilizovanim zemljam, skoro svuda: u celoj Evropi, u udaljenoj Aziji, u afričkim džunkglama, kod američkih Indijanaca kao i na Madagaskaru.

Čim se neko razboli od nepoznate bolesti, ili kokoške prestanu da nose jaja, ili stoka krepava - veruje se više od 4.000 godina da je to od uroka. Jedna žena iz Rusije ispričala je zanimljivu priču.

'U Čkalovu (današnji Orenburg), dočekali smo krajrata u velikoj gladi, držali smo samo jednu kozu radi mleka. Ona je dobila tri divna jareta: jedno žensko i dva muška. Nisu imali ni mesec dana kada su nam došli gosti. Žensko jare je celo veče prespavalo u kuhinji pored peći. Njena braća su nas zabavljala, skakala su po sobi i prevrtala se. Smejali smo se do suza. A ujutro smo ih našli mrtve. Njihova sestra je ostala živa. moja poznanica koja je bila kod nas te večeri u gostima, saznala je za to i onda priznala: 'Verovatno sam ih ja urekla. Zbog mog pogleda plaču deca, ali nisam znala za životinje...'

ZMIJA HIPNOTIZER

Što se tiče životinjskog sveta, 'magični pogled' je dobro poznat, naročito među zmijama. Svako je čuo za to, ali je retko ko mogao to da posmatra. Francuski prirodnjak Lavolan imao je sreću da se uveri više puta u činjenicu da takav pogled postoji. Jednom je u indijskoj džungli obratio pažnju na čudno ponašanje šarenog detlića. Sedeo je na drvetu, užasno je kreštao i previjao se u grčevima. Uzrok je odmah bio uočen - na jednoj grani, na metar od detlića, nalazila se velika zmija piljeći u pticu svojim sjajnim očima. Neravnopravni dvoboj se završio vrlo brzo, tako da je detlić pao sa drveta mrtav.

Lavolan je više puta bio svedok da su se miševi i žabe ukočili zbog zmijskog pogleda. Jednom se našao i sam pod njegovim uticajem. Bio je u lovu u močvari i odjednom je osetio neobičnu drhtavicu u čitavom telu, a istovremeno ga je mimo njegove volje nešto vuklo prema mestu u koje nije imao nameru da se uputi. Kada je prišao bliže tome mestu, video je na odstojanju od tri metra ogromnu zmiju koja je neprestano gledala u njega. Prirodnjak je jedva u poluparalizovanom stanju digao pušku i pucao u 'hipnotizera'.

Ima dosta svedočenja da neki ljudi imaju 'magični pogled'. U knjizi 'Tajanstveno i nepoznato' (1904) autor I.Kupčinski priča o jednom svom poznaniku sa Krima, koji je morao da spušta kapke kada je prolazio pored kokoški.
- Da li znate kakve oči imam? Čim se upiljim u pticu - ona pada mrtva... Želite li da proverite? Ali pod uslovom da platite gazdi za pticu uginulu od mog pogleda.
Pristao sam i odabrao najžustriju kokošku. Čovek se upiljio u nju o ona se odmah smirila, postala je mlitava, oklembesila je glavu i pala.
- Uspavali ste je? - uzviknuo sam.
- Nisam, nego je mrtva. Priznajem da se ne radujem zbog snage svoga pogleda, ali moje oči čine štetu bez moje volje...'
Takvih priča ima mnogo. Veoma su slične i pokazuju da uginuće životinja usled delovanja 'magičnog pogleda' nije retkost.

DOMORODAC KOBNOG OKA

Istorija je sačuvala puno svedočanstava o tajanstvenoj pogibiji ljudi zbog takvog pogleda. Plinije Stariji (23-79. godine pre. naše. ere) pisao je o tome pre skoro 2.000 godina, a o tome svedoče i srednjevekovne hronike. Poznati putopisac iz prošlog veka Dimon pričao je po povratku iz Azije o ubijanju pogledom - i to ne samo on.
Jedan visoki engleski činovnik pričao je pred smrt o jednom čudnom događaju, koji se desio osamdesetih godina u Indiji. Tokom lova je ubio slona i onda se setio da nije poneo specijalni nož za vađenje kljova. Ostavio je sluge da čuvaju slona od divljih životinja i otišao je s prijateljima na obližnju plantažu po nož. Po povratku zatekli su veoma čudnu situaciju: preplašene sluge su se krile po žbunju, a nekoliko omanjih prljavih divljaka seklo je dragocene kljove iz njihovih ulova. Iznervirani Englez je naredio da se kepeci gube, ali su se oni umesto odgovora samo bezobrazno nasmejali. Sluge su odbile da ih oteraju:
- To su Mulu-Kurumbe. Ne smeju se dirati jer će nas zadesiti smrt.
- Kakve su to budalaštine?
Englez je u besu, a bio je krupan čovek u punoj snazi, uhvatio vođu Kurumba za kosu, bacio ga na zemlju i nekoliko puta udario bičem. Kepec je odmah skočio na noge, ali, na veliko zaprepašćenje, nije pobegao već je nastavio da gleda Engleza u oči ne spuštajući pogled. Englez je osetio mučninu zbog njegovog pogleda, ali to čudno stanje ga nije omelo da ismejava smrtno uplašene sluge, koje su nešto mrmljale o 'zmijskom oku'.

Nastavio je da ismeva, kako je govorio 'ovaj glupi i sujeverni narod' tokom cele večeri...
Sledećeg dana, taj isti engleski činovnik koji se inače rano budio, jedva je ustao oko podneva. Po podne ga je mnogo bolela desna ruka: ista kojom je onako besno izbičovao 'odvratnog kepeca'. Trećeg dana nije mogao da ustane iz postelje jer su ga savladali neka čudna nemoć i umor. Tada se žalio svojim ukućanima: 'Kao da mi je olovo u žilama umesto krvi'. Lekari nisu mogli da pronađu tragove bilo kog oboljenja, a njegovo stanje se stalno pogoršavalo. Izgubio je apetit, i nije mogao da zaspi. Zdrav, rumen, atletski građen čovek se za nekoliko dana pretvorio u kostur. Devetog dana je izgubio moć govora i trinaestog je umro. Zbog čega? Tu nema mesta autosugestiji jer on do poslednjeg časa nije verovao ni u kakva primitivna sujeverja. Slučajnost? Ali, kako je onda lokalni folklor prepun takvih priča o 'slučajnostima'...

TELEPATSKA OPEKOTINA

Jedna žena je ospričala: 'Jako volim da gledam kako neko spretno radi rukama, ali u poslednje vreme to izbegavam. Primetila sam da se tada uvek nešto dogodi toj osobi - ili posao ne ide kako treba, ili joj sve ispada iz ruku, ili se konac pokida, ili se čak opeče... I tačno znam da sam kriva. Ali ništa loše ne poželim, naprotiv - veoma patim kada zbog mene krene naopako...'
Ovi i ranije opisani slučajevi govore u suštini o jednom istom fenomenu: čim se koncentrišemo na nešto ili nekog, odmah stupimo u fini energoinformacioni kontakt, a da nismo toga ni svesni. Između nas nastaje nevidljiva 'cevčica' kroz koju dobijamo tuđu informaciju i dajemo svoju. Takav kontakt može da bude isceljujući, ali i sa težim posledicama jer iz najboljih pobuda možemo da unesemo pometnju u tuđi organizam prodirući mislima u njegov unutrašnji 'sistem upravljanja'. Većina čak i ne zna da poseduje takve sposobnosti, ali svako može da proveri koliko je jak u toj oblasti. Na primer, ako uporno gledate u potiljak nekoj osobi i to je natera da se okrene, znači da imate dovoljno jaku energetiku i treba da budete veoma oprezni jer nesvesno možete da poremetite tuđu unutrašnju harmoniju. Naročito kad ljudi čija je zaštita oslabljena: kod bolesnika, kod umornih i slabovoljnih. Tada i govore o uroku.

Da li on zaista ima veze sa pogledom i očima? Evo jednog slučaja koji se desio, a ispričala ga je nastavnica jedne škole. Na času crtanja jedan mališan je uzeo iz ruke svoje drugarice teglicu sa bojom. Ona ništa nije preduzela, samo je bacila koncentrisan pogled na njegovu ruku. I odjednom je nestaško uz uzvik ispustio boju. Učiteljicu je zapanjio plik na njegovoj ruci, kao od opekotine.
- Kako te je opekla? - pitala je nastavnica.
- Očima! - urlao je dečak.
Šestogodišnjadevojčica ni po čemu se ne razlikuje od svojih vršnjaka: mirna je, poslušna, svetle kikice i plave oči. Ali kada ju je istraživač zamolio da koncentriše pogled na njegovu ruku, osetio je dosta jako probadanje. Lekar smatra: 'Najverovatnije je da devojčica šalje jak telepatski signal koji sugeriše čoveku da mu je vruće'. Ovu priču potvrđuje i priča čevojčicine mame: 'Vika je kasno progovorila - tek sa tri godine. Doduše porodica ju je shvatal i bez reči: čim je bila žedna - neko joj je već donosio vodu...' Desio se i jedan događaj koji je ostao u sećanju njene mame ceo život. Trogodišnja Vika se izgubila. To su primetili posle 40 minuta. 'Trčim ulicom, a iznutra jasno čujem njen glas: Mama, Mama... Stigla sam do druge ulice, do treće i shvatila da je njen glas postao slabiji - pogrešan pravac. Vratila sam se, krenula na drugu stranu. I onda sam videla ćerku - oko nje se sakupio svet, zapitkuju je: Čija si devojčice? A, ona žmuri, uši je pokrila rukama i šapuće: Mama, mama...'
Možda je zaista suština uroka telepatija? Ali kakve to ima veze sa očima? Možda su u pravcu oni koji tvrde da se pogledom može preneti emotivno stanje. Uveravaju da očima možemo ne samo da umirimo ili da uzbudimo osobu koju gledamo nego i da je ubijemo?! Nema ništa izuzetno u takvoj pretpostavci. U narodu su odavno smatrali da pogled čoveka koji je na samrti ima u sebi kolosalnu energiju koja može mnogo da naudi onima koji ga gledaju. Upravo za to je vezana tradicija da se osuđenicima pred smaknuće vezuju oči. Smatra se da i oči umrle osobe ostaju opasne. A tu je i drugi običaj: pokojnicima svuda zatvaraju oči a ponekada i novčiće stavljaju na njih - što je sigurno sigurno je...
Verovatno su mnogi barem jednom imali utisak da ih neko gleda u potiljak, a kada su se osvrnuli, pogled im se susreo sa nečijim očima. Naučnici sa univerziteta Kvins odlučili su da to pomoću eksperimenta potvrde ili opovrgnu. U njihovim eksperimentima učestvovalo je na stotine volontera. Svako od njih bi seo na sred sobe, a druga osoba bi određeno vreme gledala u njegov potiljak. Ako je osoba osećala pogled, saopštavala je to istraživaču. Ispostavilo se da se u 95 odsto slučajeva tuđi pogled osećao dosta jako. Većina ga je ostila kao letimičan pritisak u potiljku - poput lakog povetarca.

Još 1880. godine, čuveni dreser Durov sproveo je eksperimente sa životinjama. On je smatrao da snaga ljudskog pogleda ima odlučujuću ulogu. Njegova vlast je zaista tajanstvena. Naročito ako je pogled usmeren u oči, ili kao što je govorio dreser - 'još dublje od očiju - u mozak životinje'. Evo kakav eksperimet je prikazao naučnicima u svom zverinjaku 21. februara 1914. godine. Članovi komisije su zamolili Durova da misleno sugeriše lavu Princu da napadne lavicu koja je mirno ležala u ćošku kaveza. Dreser koji je bio slavan po svom humanom odnosu prema životinjama, bio je protiv tako svirepog eksperimenta, ali zbog 'naučne istine' odlučio je da prihvati ovaj zahtev. Gledao je u oči lava koji je mirno stajao pred njim i zamislio da se lavica Princeza prikrada komada mesa ispred nosa Princa i njena žuta šapa puštenih kandži samo što ga nije dodirnula. Članovi komisije nisu stigli ni da se osveste, a lav je odjednom zarikao, bacio se na lavicu i zario zube u nju. Zveri su se spojile u ogromno kotrljajuće klupko i kavez se klatio i odjekivao od siline udaraca telima. Uzbuđenje nije napuštalo lava veoma dugo, čak je i ranio šapom službenika pored rešetki. Na posletku Durov je smirio Princa - ponovo pogledom: 'Lav se nervozno šetao gore-dole kavezom. Prišao sam i uhvatio njegov pogled. Njegove oči su gorele zelenom svetlošću. Eno ga, legao je. Nastavljam da ga neprekidno gledam, u mislima ga mazim, prstima češkam njegovu grivu, iza uva - sve u mislima. Meko se oglasio sa 'mijau-mijau', olizao se i zatvorio oči'...
U istoriji ima puno svedočanstava o sličnom uticaju ljudskog pogleda. Tako je u 19. veku zabeležen slučaj kada se omanji Englez Bul Padzor kladio u pet hiljada funti da će pogledom zaustaviti i naterati u bekstvo čopor pasa koje su namerno nahuškali na njega. Njegov pogled sugerisao je psima panični strah, razbežali su se ujedajući jedni druge kao i posmatrače koji su se tu zadesili.

SUGESTIJE OČIMA

Koliko složene mogu biti misaone sugestije kroz oči pokazuje eksperiment u kojem je 17. novembra 1922. godine učestvovao radifizičar Kažinski (1889-1962) koji je u mladosti radio sa Durovim. Na molbu naučne komisije dreser je morao da sugeriše msu Marsu da izađe iz gostinjske sobe u predsoblje, da priđe stočiću sa telefonom, da uzme u zube adresar i donese ga u sobu. Durov je gledao u pseće oči samo pola minuta, ali sve je bilo ispunjeno potpuno precizno, bez obzira na to što je na stočiću bilo više knjiga. Pas je bio sam u predsoblju, a njegove akcije posmatrao je profesor Koževnikov kroz jedva odškrinuta vrata. Durov je bio u gostinjskoj sobi van domašaja pogleda psa.

Samo tokom 1920-21. godine u zoopsihološkoj laboratoriji Durova obavljeno je oko 1278 sličnih eksperimenata. Uz to, uspešno sugerisanje je praktikovao kako sam Durov, tako i druge osobe, koje su poznavale njegovu metodiku. Metodika je ovakva: 'Gledam kroz pseće oči pravo u mozak i zamišljam u sebi na primer, ne reč 'idi' - nego kretanje i akciju pomoću kojih pas mora da izvrši zamišljeni zadatak. Istovremeno jasno zamišljan pravac kretanja i sam put koji pas mora proći i kao da obeležavam u njegovom mozgu različite znake na njegovom putu (to mogu da budu pukotine u patosu, neke fleke...). Tek onda izdajem misaonu naredbu kao okidač u mozgu: 'idi' - i onda se pomerim u stranu da oslobodim psu put za ispunjenje zadatka. Polubudna svest psa u kojoj se oslikala prenesena misao, lik, akcija..., reaguje na naredbu i pas izvršava primljeni zadatak bez otpora kao da ispunjava svoj prirodni impuls dobijen iz sopstvenog centralnog nervnog sistema. A nakon izvršenja pas se otresa i pokazuje radost, što je uspešno završio svoj naum.'
Ova metoda je pristupačna za svakog čoveka koji zna da koncentriše svoju misao. Ona odgovara za 'programiranje' ne samo životinja nego i ljudi. Jedan čovek pokazao je svoje umeće na ulici - na njegovu misaonu sugestiju čovek ispred njega bi se spotakao. Dečija igra, ali činjenica je činjenica.
Izvesno je da je moguće upravljati kinetičkim funkcijama kod životinja i ljudi pomoću koncentrisanog pogleda. Evo i jedan savet iskusnih ljudi iz njihove prakse. Levo oko je kod većine životinja (kao i kod ljudi) osetljivije na prijem tuđe informacije nego desno. A evo i jedne činjenice, malo poznate. Teško je reći da li je to slučajna podudarnost ili su tu neke nama nepoznate zakonitosti, ali nedavno se pokazao neobičan detalj. Ispostavilo se da u likovnoj umetnosti postoji 'princip levog oka'. To je otkrio istraživač Kristifor Tajler prilikom analiziranja portreta poznatih majstora slikarstva tokom poslednjih šest vekova. U većini slučajeva umetnici intuitivno (ili ne) smeštaju levo oko portretirane osobe u samo središte slike. Prema Tajlerovom mišljenju, upravo ta pozicija izaziva kod gledaoca osećanje saučestvovanja. I obratno, bilo kakvo premeštanje levog oka od centra slike kod gledaoca stvara čudan osećaj otuđenosti...
Mnogo toga se još istražuje, ali je činjenica da postoji bioradiciono zračenje ljudskih očiju, koje može da deluje na energetiku udaljenih bioloških objekata - ljudi, životinja, biljaka... Posledice mogu da budu veoma različite: od harmonizacije unutrašnjih procesa (ekstrasenzorsko lečenje) do nenamernih poremećaja (urok) i svesnog (čini).

BEBE NAJOSETLJIVIJE

Često se čuje da bebu ne treba nikom pokazivati osim bliskoj rodbini dok ne napuni tri meseca - zbog uroka. Moguće je da u toj narodnoj mudrosti ima dubokog smisla. Savremeni bioenergetičari smatraju da su bebe u prvim mesecima života naročito osetljive na tuđu energetiku i nemaju dovoljno jaku zaštitnu auru. Istraživanja su pokazala da je biopolje bebe u tom dobu sedam puta slabije nego kod odrasle osobe. Bebe mogu da se razbole čak i ako su neko vreme bile u prisustvu bolesne, ali ne i zarazne u običnom smislu, osobe. Zato se preporučuje da se beba bar do godinu dana starosti ne izlaže nepotrebno pogledima stranaca, posebno kad spava, jer je tada njena zaštita oslabljena. Takođe ne treba posvećivati suviše pažnje tuđim bebama. Koliko je opasna takva pažnja u ranom dobu, svedoči i gore pomenuta priča o jarićima - njihovi nejaki organizmi nisu izdržali uplitanje tuđe energije. Na Istoku se smatralo da čak i majčin pogled može biti štetan za dete ukoliko je prepun emocija i bebi treba prilaziti samo u smirenom stanju.
Takvi energetski uticaji nisu posebno opasni za zdravu odraslu osobu. Ona poseduje nevidljivu zaštitnu opnu poput oklopa, koja kao druga koža prima na sebe sve energetske uticaje spolja - prihvata korisne i čuva od štetnih. Ali ponekad ni ona ne može da izdrži jak udarac spolja, 'ugiba se' ili se čak oštećuje tako da propušta tuđu energetsku 'infekciju' koja nas odmah 'štimuje' na svoje talase. A naše snage počinju da cure iz organizma kroz nastalu rupu umesto da se brane protiv 'invazije'.
Bioenergetičari smatraju da je pogled naročito opasno ubojito oružje. Kažu da je to svojevrsno oštro šilo koje može ne samo da ogrebe našu nevidljivu drugu 'kožu', nego i da je probuši i da prodre unutar organizma i na taj ga način reprogramira. Kako se oštećuje naš nevidljivi oklop?
Ispostavlja se da on nije jednake debljine na svim mestima. Ima veoma osetljivih zona gde se veoma lako napravi 'rupa'. Duži period su istočnjački monasi i majstori borilačkih veština tajno čuvali znanje o tim čudesnim tačkama i prnosili to znanje od učitelja na učenika. Ali, danas nauka dosta zna o tim tačkama. To su takozvane 'biološki aktivne tačke' preko kojih organizam aktivno razmenjuje energiju sa spoljašnjim svetom. Saznaje se takođe da je svaka tačka povezana sa određenim unutrašnjim organom i da se preko te tačke može promeniti energetika tog organa - pomoću igala, lasera, pritiskom, zagrevanjem, a verovatno i pogledom.
Naročito osetljive bioaktivne zone su naše oči. Dokazano je da je dužica oka povezana sa svim unutrašnjim organima. Do ovog otkrića su 60-tih godina prošlog veka nezavisno jedan od drugog došli I.Pekceli i N.Lilkvist. Zanimljiva je predistorija otkrića koje se u stvari desilo u šumi kada je mađarski dečak Ignac pokušao da dohvati gnezdo sove. Sova se hrabro borila ne bi li odbranila svoje potomstvo. Kratak okršaj se završio tako da je sovi slomljena noga. Tog trenutka se na žutoj dužici ptičijeg oka pojavila crna pruga. Napadač je bio toliko preneražen da je to upamtio za ceo svoj život. Ovaj dečak je bio budući čuveni lekar Pekceli.
Zahvaljujući otkriću projekcionih zona na dužici, dijagnosticiranje oboljenja prema očima danas više nije privilegija tradicionalne medicine. Iridodijagnostika se veoma često koristi u savremenoj medicini.

Kod oboljenja određenog organa odgovarajuća projekcija na dužici menja boju - u početnoj fazi oboljenja postaje svetlija kao da uvećava isceljujući protok svetlosti u odgovarajući organ, a u hroničnoj fazi postaje tamna.
Tako se nameće sasvim prirodan zaključak: preko očiju ne samo da se može saznati o stanju unutrašnjeg organa nego se može i delovati na njih. Kakvo će to delovanje biti zavisi od informacije koja kroz njih stiže, a ona može da bude veoma različita. Prema tome, pažljivo prema očima, kako svojim, tako i tuđim.

**Učlanjen** : 06.06.2011

Dugo vjerovanje

Urokljive oči 946670_590370407653412_80958397_n

Urokljive oci ili urokljiv pogled oduvijek su smatrani posebno stetnim za djecu i mlade zene koje trebaju da postanu majke, jer su ugrozavali samo postojanje i opstanak ljudske vrste. U namjeri da se nanese zlo nekoj osobi ili stvari, moze joj se uputiti pogled cudenja, zaprepascenja ili iznenadenja potpomognut rijecima koje onaj koji gleda izgovara u isto vrijeme.
Ako su rijeci prezrive i omalovazavajuce, one ce - djelujuci zajedno sa pogledom - nanijeti zlo osobi kojoj je pogled upucen. Medutim, zlo moze nanijeti i pogled covjeka koji se, dok izgovara rijeci pohvale i cestitanja, u svjesti ograduje od svojih rijeci, cime proizvodi djejstvo suprotno onome koje su njegove rijeci naizgled zeljele da ucine.

Prvobitni je covjek, izgleda, razumio ove cinjenice sasvim dobro, iako je bio potpuno nesposoban tacno da opise vezu izmedu pogleda i izgovorenih rijeci ili skrivenog ogradivanja u svjesti. Mnogi obrazovani ljudi u raznim dijelovima svijeta jos uvijek dijele ovo vjerovanje i ne mogu da objasne kako oci izvode svoju magijsku moc i izazivaju bolest, nesrecu u smrt. Sigurno je da se u mnogim krajevima na Istoku predmet za prodaju smjesta uklanja ukoliko mu kupac obara cijenu ili govori s nipodastavanjem o njemu. Ovo se cini iz straha da u predmet ne udje zla sreca ili steta. Isti je slucaj ako se radi o osobi ili zivotinji koja je ismijana ili omalovazavana; prijatelji ce osobu odbaciti, a vlasnik ce smjesta zivotinju odvest sa sobom.

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Urokljive oči 2294901356

**Učlanjen** : 06.06.2011

Šta kažu antropolozi?

Antropolozi su, kao uostalom i mnogi drugi, nastojali da otkriju nacin na koji oko stice moc da nanese osobama ili stvarima koje ga zacuduju ili iznenaduju. Neki su zakljucili da urokljiv pogled stvara sam um ili neko tajanstveno svojstvo koje on posjeduje. Neki istaknuti i iskusni ocni ljekari kazu da su oci sastavni dio ljudskog uma. Bejkn (Bacon) u Devetom eseju kaze:
"Smatra se da osim ljubavi i zavisti nema ni jednog osjecanja koje ima moc da opcini i zacara. One obje imaju strasne zelje i spremno se uoblicuju u imaginacije i sugestije koje brzo dolaze do ociju, narocito u prisustvu predmeta koji mogu da opcine. Tako vidimo da Biblija naziva zavist urokljivim ocima. Od svih osjecanja, ona je najvaznija i najprisutnija..., jer neprestano djeluje na nekoga. Ona je, takoder, najzlobnije i najiskvarenije osjecanje, zbog cega predstavlja samo svojstvo Ðavola, koji je kod Mateja (13,25) viden kao 'zlobnik koji dodje kad ljudi pospase i posija kukolj po psenici, pa otide'".
U ovom odlomku Bejkin upotrebljava rijec ocaravanje kao sinonim za ono sto se u narodu kaze - urokljive oci. Savremeni pisci, kako primjecuje Elvorti (Elworthi) govore o njima kao o neodoljivoj, "zivotinjskoj privlacnosti". Vjerovanje u njihovo postojanje mora se smatrati primjerom nasljednih i instiktivnih ubjedenja ljudske vrste.
Mozemo tako prihvatiti glediste koje je zasnovano na opstem iskustvu ljudske vrste da ZAVIST moze dati i daje oku neko svojstvo koje se izliva iz njega i nanosi zlo osobama i stvarima na koje se spusti. Medutim, postoji jos nesto sto ce proizvesti jednako opak ucinak kao i zavist. To je LJUBOMORA, kojoj "kojoj je nemoguce odoljeti", kako svjedoce fascinantne Solomonove (Sulejman a.s.) price, a “Pjesma nad pjesmama” kaze: "Ljubavna sumnja tvrda kao grob, zar je njezin kao zar ognjen, plamen Boziji".

ZAVIST, LJUBOMORA i UROKLJIVE OCI su neraskidivo povezani. Kad se udruze sa rijecima cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt!

Urokljive oči Slovacka-baba

Zli duhovi i urokljive oci su od najstarijih vremena smatrani jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda, na Istoku kao i na Zapadu, urokljive oci zivo bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblicje zivotinje, na primjer, koze ili magarca, a u Antonijevom “zitiju” citamo: "Neprijatelju je vrlo lahko da stvori oblike i pojave takvih svojstava koji ce biti smatrani stvarnim i postojecim; prividenja te vrste izazvala su zemljotres, razbila u paramparcad kucu i usla unutra u tjelesnom oblicju sa svih strana. Jedan je imao oblik lava, drugi se pojavio kao vuk, a treci je licio na pantera. Oblicja svih ostali bila su nalik zmijama, otrovnicama i skorpionima!..."

Mali čovjek iz oka

Cesto se uzima oblicje zenskog pola kao sto vidimo kod Tiamat, prastare sumerske personifikacije zla i Lilit, strasne hebrejske nocne carobnjakinje. Urokljive su oci obicno slikane u magijskim spisima kao oko, ali ni u jednom njegovom crtezu ne vidimo predstavu "malog covjeka u oku", sa kojim je prvobitni covjek bio dobro upoznat.
U egipatskoj "Liturguji pogrebnih darova", dok predstavlja 98. dar, svecenik govori pokojniku: "Oziris Unase, dijete koje se nalazi u Oku Hora, bilo ti je predstavljeno". "Mali covjek u oku" pominje se u Petoj knjizi Mojsijevoj, “Knjizi proroka”, a u arapskoj verziji pravilno se prevodi kao - "insan al-ajn". "Kci oka" (bat ajin) se pojavljuje u Psalmu 17, 8 i pravilno je prevedena kao "bint al-ajin" i "binta ajin" na arapskom, odnosno etiopskom.

Za vjerovanja nekih naroda zajednicko je da "mali covjek iz oka", to jest prilika koja se vidi u zjenici oka, moze da napusti covjeka, da ude u drugu osobu ili ucini stetu osobi ili stvari kojoj pozeli. Drugo glediste je da urokljive oci imaju dualisticku prirodu i da uzimaju odredeni oblik da bi izvele jednu vrstu zlih djela, a pojavljuju se u drugom oblicju kada cine djela koja nisu zla i pakosna.
Oni koji su izucavali postanak i porijeklo urokljivih ociju, donijeli su razlicite zakljucke, ali ni u jednom dijelu svijeta se ne sumnja da njihov utjecaj postoji i da je vjerovanje u njega bez ikakave sumnje iskonsko i univerzalno. sta vise, svaki jezik, stari ili savremeni, sadrzi rijec ili izraz koji je ekvivalent za urokljive oci.

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Urokljive oči 2294901356

**Učlanjen** : 06.06.2011

Pogled poput noževa

Kao što je stvorio bogove po sopstvenom liku, covjek je isto tako natprirodnim bicima svih vrsta pripisao strašnu moc da pogledom nanose zlo uvijek kada ih obuzme zavist ili ljubomora.

Kod svih starih ljudskih rasa pogled koji nosi zavist ili ljubomoru poistovjecivan je sa urokljivim ocima. U vezi sa hebrejskim bogom JHVH, citamo: "Razdrazise ga tudim bogovima, gadovima razgnjevise ga". Kada je David (Davud) u svojoj oholosti popisao njegove ljude JHVH je poslao kugu koja je unistila 70.000 od 1,300.000 ljudi Izrailja i Jude.

Od pape do Napoleona

Kod Egipcana vidimo da se Horovo oko koje je dalo zivot Ozirisu, naziva "dzelat Horovih neprijatelja". Plutarh nam kaze da je Izida ubila sina kralja Biblosa jednim jedinim pogledom svoga oka. Nadalje, imena (Ariti-f-em-tes - "Oci kao nozevi od kremena" ili Hepti-se - "Primatelj vatre"...) nekolicine od 42 procjenitelja u Ozirisovoj Sudnici pokazuju da oni mogu ubiti ocima ili vatrom koja iz njih izbija.
Izvjesni odlomci iz Biblije navode na pomisao da se za neke opisane ljude vjerovalo da posjeduju urokljive oci. Tako u slucaju Saula citamo: "I od toga dana Saul gledase poprijeko Davida", a nevjerovatno je i zamisliti da je vladar dobrohotno i blago gledao mladog ratnika.
Tako je Valam uzviknuo "Kako su lijepi satori tvoji Jakove i kolibe tvoje Izrailju" (Cetvrta knjiga Mojsijeva 24,5), dovoljno je jasno da rijeci ne izrazavaju njegova iskrena osjecanja.
Dolazeci do nasih vremena, doktor Zeligman pominje neke istaknute ljude iz proslosti kojima je pripisivao posjedovanje urokljivih ociju. Mozda je najcuveniji i najstrasniji "jettatore" u Rimu bio Njegova Svetost Papa Pije IX (umro 1878). Za staroga papu Lava XIII, takoder, se smatralo da je imao zao pogled i urokljive oci zbog velikog broja kardinala koji su umrli za vrijeme njegovog papstva. Italijani su, takoder, vjerovali da su lord Bajron i kajzer Vilhelm II posjedovali urokljive oci, a na istom glasu bio je i - Napoleon III.
Na kraju, recimo da je u cijelom svijetu opce prihvaceno da i sve vrste zlih duhova, dzinna, imaju - urokljive oci!

Utjecaj zlih džina

U Bosni i Hercegovini danas nema mnogo autoriteta sa kojima bi se moglo ozbiljno razgovarati o dometima najstarijih tajnih ucenja i o utjecajima duhovnih bica na ljude. Jedan od rijetkih je hafiz Esad M. Cancar iz Sarajeva, izvanredni egzorcista koji vec dugi niz godina istrazuje domete i vrijednosti prakticne primjene Kur'ana.
- sta je urokljiv pogled i kako objasnjavate moc urokljivih ociju?
- Prvo da pokusam odgovoriti sta je urokljivo oko. To je oko osobe koja u svom tijelu posjeduje dzina negativca. Prozor u svijet tog zlog i pakosnog duhovnog bica bukvalno jesu ljudske oci. Poznato je da su svi iskusni ljekari, posebice ljekari i iscjeljitelji iz daleke proslosti, prilikom pregleda pacijenta, posebnu paznju poklanjali detaljnoj analizi ociju i saka - dlanova, prstiju, noktiju... U islamskoj kulturi, cak i prilikom ljekarskih pregleda, nije nikad dozvoljavano obnazivanje zene, ali zato nije bilo ni potrebe, jer se analiza zdravstvenog stanja svake osobe sasvim lijepo moze uciniti i putem detaljnog pregleda njegovih ociju i ruku. Oci su, dakle, polozaj odakle zli dzini vrse opasne udare na ljude, pogotovo na labilne osobe, trudnice i tek rodenu djecu ili djecu u najosjetljivijim godinama zivota.
- Da li zli dzini vrse samo opaki utjecaj ili kroz oci neke osobe mogu opsjednuti neku drugu osobu?
- Najcesce oni vrse samo udar. Ali, taj se udar ponekad manifestira veoma dramaticnim stanjem, koje ima karakteristike stresa, soka ili teskog psihickog oboljenja. Naravno, sve zavisi kroz cije se oci vrsi taj udar. Ako se to desava kroz oci osobe koja na dusi ima teski zlocin, ubistvo neke nevine osobe i slicno, u tom slucaju, njegov pogled moze da bude veoma jak, tako da moze nanijeti veliku stetu psihi tek rodenog djeteta. Snaga urokljivih ociju, dakle, moglo bi se reci najvise zavisi od osobe kroz cije oci dzini vrse negativan utjecaj!...
- Mogu li se sprijeciti ili ublaziti posljedice urokljivog pogleda?
- Mogu. Prema mojim iskustvima veoma su efikasni zapisi i hamajlije...

U nekoliko redaka...

Urokljive oči 13-03-20-68561_1

Šta kažu narodna vjerovanja?

Mnogi se danas slazu da od svega sto je covjeka ikad nagnalo da upotrijebi magiju, zasigurno najjaci uticaj imaju "urokljive oci", "davolje oko" ili "urokljivi pogled". Razlog za to je cinjenica da izvjesne osobe, kao i izvjesne zivotinje, pa cak i pojedini predmeti, posjeduju moc da pogledom, posmatranjem ili samim izgledom nanesu zlo svojim bliznjima i njihovom materijalnom dobru. O tom fenomenu govore i svete knjige. Stoljecima se vjerovalo da postoje ljudi koji svojim pogledom mogu izazvati bolest, unistenje imovine ili prouzrokovati cak i smrt. Vjerovanja u magicne moci "urokljivih ociju" dosegnula su vrhunac tokom 17. stoljeca, u vrijeme inkvizicije, kada su mnogi optuzeni i nazvani vjesticama, zbog svojih navodnih sposobnosti da pogledom nanose drugima stetu ili da njima upravljaju. Kako identificirati osobu koja ima "urokljive oci" ili "urokljiv pogled"? sta o tome kazuju narodna vjerovanja?

Osobu koja ima “urokljive oci” identificirat cete po tome sto obicno odudara od drugih ljudi. Razlike se ogledaju u sljedecem: razrookost, boja ociju im je drugacija od boje ociju ostalih ljudi u sredini u kojoj zive, vrlo cesto su lijevoruki i posjeduju sposobnost da s lakocom pripitomljavaju divlje zivotinje.
Od “urokljivog pogleda” se mozete zastititi na sljedeci nacin: cestim izgovaranjem 99 Lijepih Bozijih imena; ako nosite simbole istovjetne onima koje su protiv "urokljivih ociju" koristili stari Egipcani; ako, koristeci sjenu za oci, nacrtate krug oko svojih ociju tako da davo ne moze uci u vas; ako istetovirate znak “sipka” na ruci; ako nosite nesto plavo na sebi; ako zapalite zivotinju koja je umrla od "urokljivog pogleda", jer ce tako i osoba koja je to uradila imati slicnu sudbinu; ako nosite hamajliju ili amulet protiv "urokljivog pogleda", itd.

Zavist, ljubomora i "urokljive oci" su neraskidivo povezani. Kada se udruze sa Rijecima Moci cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt.
Zli duhovi i "urokljive oci" su od pamtivijeka smatrani za jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda na Istoku ali i na Zapadu, "urokljive oci" predstavljale bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblik zivotinje, prije svega, zmija, otrovnica, skorpiona, zvjerinja...
Vjeruje se da su "urokljive oci" u stanju da izazivaju lazne zemljotrese, bure na moru i olujne vjetrove, te druge razorne fenomene i nesrece, koji mogu selektivno da unistavaju odredene ciljeve.

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Urokljive oči 2294901356

**Učlanjen** : 06.06.2011

Ne jedi kruh kod zavidljivca!...

Urokljive oči 913945

Najstariji primjeri u kojima se pominju urokljive oci nadjeni su u tekstovima koje su Sumerani, Babilonci i Asirci pisali klinastim pismom na glinenim plocicama.

Sumerski tekstovi, koje su arheolozi otkrili, poticu iz treceg milenija stare ere i cine osnovu kasnijih babilonskih i asirskih magijskih tekstova. Asirci, izgleda, nisu mogli da citaju lako nesemitske sumerske originale, pa su zato izmedu redova dodavali prijevode na sopstvenom semitskom jeziku. Sumerske rijeci "igi-hul", bukvalno "ocno zlo", prevedene su asirskim rijecima "i-ni li-mut-tum", a u jednom tekstu iz tog vremena doslovno se kaze:
"...Lutajuci, urokljive oci su pogledale na susjedstvo i nestale u daljini, pogledale su u okolinu i nestale, pogledale su na riznicu zemlje i nestale, pogledale su na skitnicu, i kao sto se drvo sijece za kolac, slomile su mu vrat!..."

Jače od sudbine

Protiv ovih urokljivih ociju posao je drevni bog Ea, kao i andjeo Gavrilo u krscanskoj legendi koju je objavio profesor Golanc (Golanz). Urokljive oci su predstavljene u obliku ljudskog skeleta sa dugom kosom koja se dize uvis. I Hebreji su bili dobro upoznati sa urokljivim ocima i njihovim kobnim djelovanjima, ali to nigdje nije pomenuto u Starom zavjetu, iako je jasno ukazano na njih u odlomcima kao sto su Peta knjiga Mojsijeva (15,9) i Psalm 141, 6. S druge strane, Solomonove price nam nude konkretne savjete: "Ne jedi kruh kod zavidljivca!..." ili jos neposrednije aluzije na urokljive oci: "Iz ciste opcinjenosti neposlusnoscu, skrio je sve ono sto se postenim smatralo!..."
I Arapi su vjerovali u uticaj urokljivih ociju tokom svih razdoblja svoje povijesti i jedno od najuobicajnijih imena za njih je "oko zlobe" ("ain al-hasad"). Vrlo je zanimljivo da su ga oni - plaseci se njegovog zlog utjecaja i djejstva - ponekad zvali "ain al Dzamal", to jest - "lijepo oko"!
Boziji poslanik Muhammed a.s., cvrsto je vjerovao u urokljive oci, a Asma bin Umais kaze da je - kada je Muhammeda a.s., upitala da li bi ona mogla da upotrijebi cini u ime porodice Dzafar - dobila sljedeci odgovor:
"Da, jer ako postoji ista na svijetu sto bi moglo nadvladati sudbinu, to su urokljive oci!..."
Sura El-Isra iz Kur'ana Casnog se cesto pise na zapisima i hamajlijama ili se urezuje na ahatima (poludragi kamen) i nosi kao zastita od urokljivog oka. Nijedan razborit vodic karavana u zemljama Orijenta ne bi posao na dugi put ako svakoj devi nije prikacio neku vrstu hamajlije koja ih stiti od urokljivih ociju. Takoder, i svaki covjek u karavani obicno je sa sobom nosio hamajliju skrivenu u odjeci ili turbanu. To i nije cudo jer se vjerovalo da "urok covjeka vodi u kabur (grob), a devu u kazan (klanje)!"
Koliko su stari Egipcani vjerovali u utjecaj urokljivih ociju, danas se ne moze reci. Nemoguce je smatrati da im nije bilo poznato vjerovanje rasprostranjeno medu narodima oko njih. Prvobitni stanovnici doline Nila su vjerovatno bili zaplaseni urokljivim ocima koliko i sudanski narodi, ali cini se nevjerovatnim da obozavatelji Hora starijeg i Raa nisu obracali mnogo paznje na njih. Sunce i Mjesec su bili oci Her Ura, drevnog egipatskog boga Neba, Sunce je vladalo danima, a Mjesec nocima.
Nijedna zla osoba ili stvar nije mogla odoljeti moci Dva Oka, niti postojati tamo gdje su bila Dva Oka. Tokom dinastickog perioda Dva Oka su slikana na kovcezima, sarkofazima i drugim predmetima koji su spadali u pogrebnu opremu. Slikali su ih, takoder, na pramcima brodova. Pored ovoga, imamo hiljade hamajlija Oka Sunca i Oka Mjeseca, jer je vec od pete faraonske dinastije kult boga Sunca preovladivao medu egipatskim visim klasama.

Urokljive oči Gtr

Prastari strahovi

Upotreba hamajlije Udat je, izgleda, bila opsta, vjerovatno zbog toga sto je vjerovanje u utjecaj urokljivih ociju, takoder, bilo opste i sto su Egipcani suprotstavljali utjecaj Oka boga Sunca utjecaju urokljivih ociju. Ako je bilo tako, interesantno je zbog cega se urokljive oci tako rijetko pominju, ili sta bi trebalo da budu urokljive oci u staroj egipatskoj knjizevnosti.
Potpuno je jasno da simboli koji oznacavaju rijeci "iri-t ban-t" znace urokljive oci, kao sto je jasno iz napisa na zidu u odaji Edfuovog hrama da su tajne knjige sa cinima, namjenjene da uniste postojanje urokljivih ociju, redovno izgovarane u tom hramu. I jos nesto, nema nikakve sumnje da egipatska rijec "sihu" nedvosmisleno oznacava opcinjavanje ili utjecaj urokljivih ociju!
I egipatski krscani Kopti vjerovali su u urokljive oci, jer u njihovim drevnim tekstovima nalazimo puno aluzija na one koji posjeduju urokljive oci i koji se koriste urokljivim pogledom. Zvanicni vrac koji cini zlo koristeci se urokljivim ocima u koptskoj verziji Pete knjige Mojsijeve sadrzan je u rijeci "boon".
Istodobno, u svakodnevnom zivotu Etopljana strah od urokljivih ociju bio je oduvijek prisutan. Urokljive oci su nazivali "Ajenat", a svoje su hamajlije obicno oslikavali ocima svete Trojice, ocekujuci da ce im to pomoci i da ce ih zastititi.
Prema jednoj legendi, dok su Gospod i Njegovi ucenici setali pored Tiverijskog mora, vidjeli su priliku starice koja je sjedila na prljavoj klupi. Njena pojava je bila zastrasujuca. Oci su joj sijale kao zlato, ruke i noge su joj bile kao koturovi, a vatreni plamenovi dugi 68 lakata izbijali su joj iz usta. Ucenici upitase: "sta je to, o Gospode?", a Gospod im odgovori: "Ovo je oko Zemlje, zlo i prokleto. Kad se njegov pogled spusti na brod koji plovi morem, on iznenada potone. Kad pode za konjem, ovaj zbaci svog jahaca; kad pogleda kravu koja daje mlijeko, ono se pretvara u krv; kad pogleda majku sa djetetom, ono ih razdvaja i unistava!"
I ucenici uzese ovo oko Zemlje, zlo i prokleto, spalise njegovo tijelo i rasuse pepeo - na istok, na zapad, sjever i jug - tako da sjecanje na njega bude izbrisano sa lica zemlje!
Jedna druga legenda kaze da je Isus (Isai) izgovorio dvije rijeci "Asparapses! Askoraskis!" i da su one ubile zlu Ajnat. Poslije toga je bilo lahko spaliti njeno tijelo.

Opće vjerovanje

I Grci su vjerovali u postojanje urokljivih ociju. Njihova rijec za njih je "baskanos", a hamajlija koja je upotrebljivana protiv njih naziva se "probaskanion”. Medu grckim historicarima, filozofima i piscima koji su razmatrali i koji su pokusali da objasne fenomen urokljivih ociju mogu se pomenuti mnogi. Mozda je ipak najzanimljivija definicija Heliodora (pocetak 3. st. nase ere), koji kaze: "Kada neko sa zaviscu gleda na nesto izvrsno, on puni okolnu atmosferu stetnim svojstvom i prenosi vlastiti zatrovani zanos na sve sto je u njegovoj blizini!"

Urokljive oči 1015522

Vjerovanje u urokljive oci postojalo je i jos uvijek postoji i u svim zemljama Europe. U Njemackoj za njih postoji poseban izraz "iber Augen" (uber Augen) ili "bese Blik" (bose Blick"); u Holandiji "boze blik"; u Poljskoj "zte oko"; u Italiji "okuli maligni" (oculi maligni); na Sardiniji "ogu malu"; u spanjolskoj "mal de ojo"; u Francuskoj "mauvais oeil"; u Norveskoj "skjoertunge"; u Danskoj "et ondt oje"...

bosnic.

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Urokljive oči 2294901356

**Učlanjen** : 06.06.2011

ŠTA SVE MOGU “ZLE” OČI!

Piše Jasna Jojić

Zle oči poznate su i vlaškoj tradiciji. I mada se i bela i crna magija kod njih zasnivaju na basmama, travarstvu i energiji, veruje se da postoje oni koji samo urokljivim pogledom mogu naneti mnoge nesreće. To čine uglavnom nesvesno, kako je govorila vračara Desanka Perić, kada ugledaju nešto lepo nekontrolisano ga požele. Tako jako da to drugome nestane, pa makar mu i od samog Boga bilo dato.

Najpodložniji uroku su mala deca i nezaštićeni, (bolesni, stari i nesrećni) odrasli. Ali polje delovanja urokljivih očiju se praktično ne može ograničiti. Još je gore ukoliko se onaj ko ima urokljive oči bavi magijom. Takvima je dovoljno da se nečemu začude ili zadive pa da pod njihov uticaj padaju svi, čak i imanja, kuće, životinje ili stvari.

Nabacani uroci se u porodici uviđaju odmah kroz bezrazložnu napetost koja se iznenada useli u nju. Stalne svađe i nervoze koje mogu imati i gore posledice brzo se evidentiraju, pa Vlasi odmah posećuju vračare u potrazi za lekom.

Neophodno je prvo utvrditi da li je uopšte u pitanju urok. To se radi gašenjem ugljena i vidi se kada ugrevak pri gašenju padne na dno posude. Potom se traži krivac. Ne poimenice, nego odrednicima pola, srodstva ili komšijskih i poslovnih veza. Za tu priliku se prizivaju sve te kategorije a ugljen se baca u posudu sa vodom uz bajalicu: “Pošao (ime) putem, stazom, poš'o drumom velikim, sa devedeset devet ala, sa urokom i uročicom, sa počudištem se na njemu sreo. Možda je ureknut od udate žene, možda je ureknut jer je dobar, jer nije dobar, možda je ureknut jer je debeo jer nije debeo, možda je ureknut jer je lep, možda jer nije lep…”. Tako se nabrajaju svojstva zbog kojeg je neko ureknut istovremeno dok se u vodu ubacuju komadići ugljena. U trenu kad ugljen padne na dno posude vračara zastane, priseti se koje je svojstvo ureknutog tren pre toga izgovorila i kreće sa ritualom….

U ovim prilikama za skidanje uroka koristi se mnogo toga. Ako se ispostavilo da je neko ureknut zbog svoje lepote ritual se radi sa zagrevanjem i hlađenjem meda. Ukoliko je ureknuta osoba okolini smetala zbog bogatstva ili siromaštva, rade se rituali sa zrncima pšenice, kukuruza i mrvama hleba. Ako je neko ureknut zbog inteligencije, uspeha u poslu ili školi, radi se ritual sa zrncima peska, trunkama zemlje ili kamenčićima. Razne vračare tad izgovaraju razne bajalice, a jedna od najlepših glasi :”Doletela bela ptica iz belog mora i donela belo mleko u bele kljunice, pa pustila na beli kamen, crko puko beli kamen crko puko ko dete ureko, ako bude muško ispuklo mu mudo ako bude žensko ispukla joj sisa, ako bude devojka otpala joj kosa sve joj se druge podsmevale”

Basme su različite ali se obično završavaju jakom željom, ne da se onom ko je urekao vrati zlo, već da ga svi ismeju. Vraćanje zla vlaške vračare ostavljaju za ozbiljnije situacije. A najgora kazna za takav čin po Vlasima je da za lakomost ili zaviđivost sazna javnost, i to preko sramote koju će urokljivac doživeti.

Po verovanju Vlaha, postoje međutim i oni koji su rođeni upravo sa svrhom da regulišu život zajednice. Oni su po svojoj sudbini urokljivci i njih niko niti sme niti može da natera da se stide jer imaju urokljive oči. Njima je na neki način dozvoljeno da ureknu druge ljude, da ih prokunu, ne bi li se ureknuti promenili.

Ti ljudi rođeni da u životu budu «prst sudbine», dar su dobili od samih Ursiatora ili Suđenica. Tri demona koji određuju čoveku sudbinu odmah po rođenju.

Neretko su novorođenčad predodređena da budu sudije drugima, žrtva i drugih demona.

«Dete koje je od Suđenica dobilo dar da vlada mislima i osećanjima svoje okoline, bilo da ih nesvesno čita ili utiče da one budu drugačije, privlačan je plen i Babicama. Ako ga one spopadnu do 40. dana života ono je surovi sudija. Kad deli lekcije drugima on ubija, tuče, viče… », govorila je Desanka Perić pominjiću kako su verovatno baš takva deca izrastala u razne diktatore, naučnike ili vođe koji su čovečanstvu nanosili zlo.

Zli demoni učestvuju u životu tog deteta zauvek ali skriveno. O pojavama ovako vidovite dece, novorođenčadi sposobnih da ureknu i predodređenih da sude, zapise je prikupljao i etnolog Petar Vlahović : “Tradicija u istočnoj Srbiji kaže da je dete sve dok se nalazi u majčinoj utrobi, anđeo. Ljudski lik dobija tek po rođenju. Ali ako na svet izađe obavijeno košuljicom koja ga je hranila u stomaku, to je znak da je novorođenče sa sobom na ovaj svet ponelo i neka natprirodna svojstva. Dete koje se rodi u crvenoj košuljici donosi sreću sebi i okolini, ili ima urokljive oči iz kojih izbija njegova unutrašnja moć. U suprotnom dete je povuklo svojstva veštice i mogućnost da menja oblike i u druga zla bića”. Zbog toga, novorođene odrasli moraju pomno čuvati od uticaja Babica i drugih zlih demona.

(Odlomci iz knjiga «Vlaška magija» 1 i 2, Jasne Jojić. U sledećem odlomku: Zaštita novorođenčadi)

Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta Urokljive oči 2294901356

» Sujeverja