Legende o delfinima

Arione (muzicar i pjesnik, izumitelj ditiramba) dobio je dozvolu svog gospodara (vlasnika Corinta) da nastupi u Siciliji i Grckoj sa svojom muzikom i pesmama.Na putu, u povratku, mornari su se urotili protiv njega kako bi se domogli njegovog bogatstva.Isto vece Apolon mu se prikazao u snu i upozorio ga na opasnost, obecavsi mu pomoc.Kada su ga napali i zarobili, Arione ih je zamolio pred smrt da zasvira i zapeva jos jednom.Dali su mu dozvolu i on je odmah poceo pevati uz pratnju svoje lire. Lepotom njegove pesme su bili privuceni delfini koji su se skupili oko broda.Pun poverenja u boga Apolona, Arione se bacio u more i zahvaljujuci delfinima, koji su ga odvukli na kopno, bio je spašen.Apolon je kaznio mornare, a za spomen je pretvorio Arionovu liru i delfina koji ga je spasio - u zvezde.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Amazoni postoji vrsta delfina koji se zove BOTO. Postoje dvije vrste koje se prepoznaju bojama, rozom i crnom te svaki od njih ima drukčije navike te je uvučen u različite običaje. Dok se putuje rijekom česta je pojava vidjeti u daljini kako boto pliva i igra se u vodi.

Crna vrsta delfina je jako prijateljska i priča se da spašavaju ljude od utapljanja dok je rozi jako opasan.

Iako su delfini BOTO skoro slijepi, oni imaju jako softicifiran solarni sustav koji im pomaže pri navigaciji kroz mutnu vodu Amazone. Poslije ljudi oni su najveći istrebljivači ribe.

Legenda o delfinima Boto

U lipnju, stanovnici Amazone slave rođendan od svetaca Anthony-a, John-a i Peter-a.
Tih noći, noćni partiji su poboljšani vatrom, vatrometom, okusom voća te plesom okuženim pozadinskim zvukovima harmonika.

Jedna od legendi o botu govori da ako mlada djevojka upozna mladića u 6. mjesecu za vrijeme slavlja, njihovo prvo iskustvo se pripisuje delfinima, isto tako se vjeruje da čovjek koji se utopi u rijeci postaje BOTO, što mu u tom novom životu omogućava da se povremeno vrati među ljude o čemo možete više pročitati niže.

Vjerovanja kažu da prilikom slavlja rođendana svetaca, kada su ljudi zaokupljeni slavljem i zabavom, rozi delfin bi se pojavljivao preobražen u prekrasnog muškarca, koji bi uvijek nosio šešir na glavi, jer njegova transformacija nije u potpunosti završena te njegov otvor za disanje je ostao na vrhu glave.

Kao šarmantan muškarac, on bi ljubakao zatim i zaveo prvo zgodnu mladu djevojku te ju odveo ju u rijeku.

[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Istinita priča

Delfini su veoma ljupke životinje koje vole ljude.Kada sretnete delfina na moru, sa njim se možete brzo sprijateljiti.

''Ah, delfini!'' kaže Bernard Moatesje, moreplovac koji je sam krenuo na put oko svijeta 1963.god, ''spasili su mi život! Kada sam jednoga dana zadrijemao na palubi svoga broda ''Džošue'', pošto sam predhodno uključio automatskog pilota, iznenada su me probudili čudni pijuci.
Kada sam se osvrnuo oko sebe, obradovah se kad spazih jato delfina koji su plivali uz bok broda.
Kada sam malo bolje pogledao, svatih da se nešto čudno dešava.Nisu se kao obično igrali ispred pramca, već su ga brzo preskakali i odmah se povlačili nazad, ispuštajući oštre krike, kao da su mi nešto htijeli reči.Odmah sam provjerio uređaje na produ i uvidio da je ''Džošue'' zbog promjene smjera vjetra, skrenuo sa puta.Poslije malo muke, uspio sam da ga vratim na pravi kurs.Provjerio sam nakon toga nautičke karte, i iznenadio se otkrivši da bih poslije 5 kilometara, da me delfini nisu upozorili, naišao na podvodne stijene, na koje bih se sigurno nasukao.''

Delfini su čovjekov veliki prijatelji, i oni suosjećaju sa njim. Oni osjete ljubav i prijateljstvo prema njima, kao i opasnost koja prijeti prijatelju...

Naučnici kažu da je taj instikt kod delfina urođen.

Prema Herodotovom istorijskom pregledu Lidije pod Mermnadima, Arion je prisustvovao jednom muzičkom nadmetanju na Siciliji, na kojem je i odneo pobedu. Na povratku iz Tarenta prema balkanskoj Grčkoj pohlepni mornari su sklopili zaveru s ciljem da ubiju Ariona i otmu mu veliku nagradu koju je nosio sa sobom kući. Arionu su dali da bira hoće li se ubiti i onda po svim pravilima biti sahranjen kad dođu do kopna ili će ga baciti u more. Arion je jednako strahovao od oba izbora, jer ― kako primećuje Robin Lane Fox ― "nijedan Grk ne bi iz zadovoljstva otplivao s broda u duboku pučinu". Kako bi dobio na vremenu, zatražio je dopuštenje da poslednji put zapeva.


Uz zvuk svoje kitare Arion je otpevao jednu himnu Apolonu, bogu pesništva, a ta je pesma privukla jato delfina koji su se okupili oko broda. Završivši s pevanjem Arion se bacio u more, no jedan od delfina mu je spasio život tako što ga je primio na leđa i odveo ga na sigurno u Posejdonovo svetilište na Tenaru. Kad se dokopao kopna, zaboravio je da vrati delfina u more i ovaj je uginuo na obali. O svemu što mu se dogodilo ispričao je Perijandru, korintskom tiraninu, koji je naredio da se delfin pokopa i da mu se podigne spomenik. Uskoro potom Perijandar je saznao da je oluja nanela do Korinta onaj brod u kojem je Arion bio isplovio iz Tarenta. Naredio je da mu se dovede posada, koju je zatim pitao gde je Arion, na šta je usledio odgovor da je on umro i da su ga pokopali. Na to tiranin reče: "Sutra ćete se na Delfinovom spomeniku zakunuti da je to istina". Zbog toga je naredio da se mornari drže pod stražom, a Arionu je rekao da se sutradan ujutro sakrije u unutrašnjosti spomenika, obučen u istu odeću u kojoj je bio onomad kad se bacio u more. Kad je tirarin doveo članove posade do spomenika i naredio im da se pred delfinovim duhom zakunu da je Arion mrtav, Arion je iznenada izašao iz spomenika. Mornari u čudu zaćutaše, pitajući se kakvo je to božanstvo spasilo Ariona. Tiranin je naredio da se mornari razapnu na krst kod spomenika, a Apolon je Ariona i delfina smestio među zvezde, zadivljen njegovim muzičkim umećem na kitari. Delfin je uz Apolonov blagoslov prenet na nebo kao sazvežđe Delfina.