[You must be registered and logged in to see this image.]

Port en Bessin2

[You must be registered and logged in to see this image.]

Port en Bessin The Outer Harbor

[You must be registered and logged in to see this image.]

Invitation to the Sideshow study

Edgar Degas – maestro pastela

Prva velika monografska izložba od 170 platna Edgara Degas (1834-1917), pod nazivom “Degas i aktovi”, pokazuje se  u pariškom [You must be registered and logged in to see this image.]Muzeju d’Orsay, do 1. jula. Događaj je dio akcije nadahnute ambicijom zaposlenih koji žele otkriti i približiti posjetiteljima najznačajnije umjetnike druge polovice 19. stoljeća.

Nakon postavki posvećenih Claude Monetu (1840-1926) i Edgaru Manetu (1832-1883), aktuelna postavka ističe Degasovu ambiciju ostvarivanja aktova na akademski način, hronološkim praćenjem umjetnikove evolucije pokazivanja tijela, uspješno upisanih u modernitet koji je njegovao tokom cjelokupnog trajanja svoje značajne i duge karijere. Aktovi, isto kao i balerine i konji, zauzimaju vodeće mjesto u slikarevom djelu i prisutni su u svim upotrebljavanim tehnikama: slikarskim, crtežu, kiparstvu, grafikama i posebno pastelu, sa kojim je postizao visoku razinu razrade platna. Organizirana uz suradnju bostonskog “Museum of Fine Arts”, ova postavka raspolaže obilnim fondovima grafičkih djela Muzeja d’Orsay, rijetko izloženim zbog posebnog načina konzerviranja, kojima se pridružuju posudbe najvećih svjetskih kolekcija poput “Philadelphia Museum of Art” ili “Art Institute of Chicago”, isto kao i njujorkškog “Metropolitan Museuma of Art”.
Parižanin Degas je bio sin bankara. Studirao je klasično slikarstvo na Akademiji primjenjenih umjetnosti, čuvenoj pariškoj ENSBA. Zatim se usavršavao u Rimu, pohađajući večernje sate slikarstva u “Villi Medici”. Slika aktove, akademske pokuse, započinjući historijska platna, jako tražena u njegovo doba. Godine 1865., u slavnom pariškom Salonu, predstavlja “Ratničku scenu Srednjeg stoljeća”, evocirajući nasilje konjanika prema ženama i njihova izmučena tijela, koje se desilo četiri godine ranije.
Nasilje kao umjetnički izraz
[You must be registered and logged in to see this image.] Antagonizam između spolova nalazi osobnu deklinaciju u čuvenom platnu “Enterijer”, također, nazvanom i “Silovanje”, nastalom oko 1868. godine. Muškarac stoji u pobjedničkoj pozi, dok žena sjedi u košulji, razgoličenog ramena. Korzet joj je na podu, a svjetiljka diskretno osvjetljuje scenu, što obiluje različitim tendencijama. Javne kuće su, također, nadahnjivale slikara koji se nije htio ženiti, niti je lako otkrivao svoj privatni život. Na kraju 70-tih godina 19. stoljeća, Degas je ostvario seriju malih monotipa pohotnih, oblih i pohlepnih prostitutki, što primaju bogate klijente. Grafike nisu bile upućene širokoj publici pa ih je mnoštvo pronađeno na skrivenim mjestima u ateljeu, nakon njegove smrti.

U osmom desetljeću 19. stoljeća, Degas je predstavljao ženske aktove u intimnosti odaja kako se brišu nakon kupanja, česljaju i uređuju. Platna otkrivaju umjetnikova nastojanja za prikazivanjem tjelesnog naturalizma, uz upotrebu ekspresivnih kapaciteta pastela. Nije skrivao tjelesne nepravilnosti, pokazujući žene sa celulitom ili viškom kilograma. Pojedini kritičari su ga smatrali ženomrscem, a drugi slavili njegov smisao za stvarnost.
Degasovi aktovi nemaju lica, često su ostvarivani sa leđa, što je objasnio na kraju postojanja:

Možda sam žene smatrao previše bliskim životinjama.

 
 
Općinjen formama i pokretima, pravio je male, olovne figure i na taj način pripremao djela jer mu je vid neprestano umanjivan. Zato su tijela dezartikulirana, a linije energične.

Izložba se završava uljem iz 1896. godine, nazvanim “Žena nakon kupanja”. Mlada osoba se česlja nad ručnikom u ružičastom dekoru, ritmiranom crnim linijama. Stoljeće je na izmaku, utopljeno u zadnjim odsjajima. Avangarda 20. stoljeća je već prisutna, a Picasso i Matisse spremni naslijediti ga.

Piše: Džana Mujadžić/kul.ba

Žorž Sera-slika " La Gran Žat"

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tehnikom kojom je radio Žorž Sera, nazivana različitim imenima - pointilizam, divizionizam, neoimpresionizam- svodi se na rad kratkim potezima četkice i korišćenjem komplementarnih boja: crvene i zelene, ljubičaste i žute, plave i narandžaste sa bijelom. Optičko dejstvo postiže se nanošenjem blisko raspoređenih boja na platno koje se, kada se čovijek udaljava od slike, sjedinjavaju na mrežnjači oka kao žarki sklopovi pomiješanih boja. Sliku "La Gran Žat", Sera je radio dvije godine. Pošto se zna da tada još nije imao ni trideset godina, iznenađuje zrelost i savršenstvo koje je postigao. Platno prikazano na izložbi impresionista u Parizu 1886.godine izazvalo je oduševljenje posjetilaca. Na izgled sasvim običan prizor Parižana koji se nedjeljom odmaraju duž obale Sene privukao je pažnju neobičnom tehnikom i svježinom teme.


Ovo platno ujedno i najznačajnije djelo ovog umjetnika, smatra se nekom vrstom međaša u modernoj umjetnosti. Dokolica u kojoj uživaju Parižani za slikara je samo prolazna tačka, da bi, raspoređujući mnogobrojne figure po platnu, ispitao mogućnosti perspektive i njegov naučni prilaz umjetnosti. Baš u doba kada je radio ovo platno, Sera je često posjećivao Luvr i u čuvenom muzeju obilazio odaje u kojima su izloženi predmeti iz Egipta. Taj uticaj je vidan na slici jer je mnoge likove uradio iz profila. Žene koje na izgled uživaju u pecanju prikrivaju svoje pravo zanimanje - vojnici koji im se približavaju, iz drugog plana, moguće su mušterije ovih lakih dama.

Djelovi scene neposredno izloženi Sunčevim zracima pomiješani su sa tačkicama žute i narandžaste boje i posmatraču nepogrešivo daju utisak jakog bljeska. U sijenci preovlađuju kratki potezi četkicom u plavim nijansama, a ponekom i žutom i narandžastom četkicom, Sera je majstorski zarobio zrake koji uspijevaju da prodru kroz krošnje. Ne prepuštajući ni sitnice slučaju, Sera je pribjegao lukavstvu - umjesto da platno stavi u zlatni okvir, on oslikava ram oko slike da bi postigao željeni optički utisak.


Žorž Sera prikazuje predstavnike različitih staleža koji su se, privučeni razbibrigom na obali Sene, okupili na jednom mjestu. Lađar grubog lica leži pored dame čija se pripadnost srednjoj klasi prepoznaje po odjeći i lepezi. U toj grupi je i muškarac - kicoš koji svojom pojavom oličava ozbiljnost sa kakvom se pristupalo modi krajem 19.vijeka. Postoji sasvim određen razlog što ovaj par, muškarac i žena sa majmunom koga vodi na uzici, veći, čak neskladno, od svih ostalih figura. Sera uradio je perspektivu tako da platno mora da se posmatra iz desnog ugla, a ne sa strane pravo ispred slike. Iz tog ugla sve je u savršenom skladu, što će i vama postati jano ako oku približite desnu stranu slike, a lijevu odmaknete od sebe pod uglom od 45 stepeni.

Sera je na velikom broju skica pažljivo islikavao pojedinosti iz prirode opredjelivši se za geometrijske oblike. Ta istraživanja koja su prethodila samom djelu nisu sadržavala figure, što samo govori sa koliko je predanosti umjetnik pristupao izradi svakog pojedinačnog djela kompozicije. Ovaj prizor zamrznut u vremenu i ostavljen u nasleđe budućim poklonicima umjetnosti ipak sadrži i detalje po kojima se vidi da je scena sa kraja 19.vijeka - to je posebno naglašeno odjećom modernom u to vrijeme. Dame su u korsetima koje im naglašavaju struk i ističu grudi. Zabilježeno je da je Sera isijecao stranice iz modnih časopsa da bi vjerno prenio haljine u koje je obukao žene na platnu.

"Slikao sam na ovaj način jer sam želio da prodrem i ostvarim nešto novo - vrstu slke koja je nepogrešivo samo moja" - govorio je Sera.


adrijanadjorojevic.