The British Museum, LondonBritanski muzej, bez ikakve sumnje, jedan je od najznačajnijih muzeja u svijetu. Četiri kilometra hodnika, soba i galerija nakrcana su s 80 tisuća izložaka koliko ih BM ukupno čuva, a činjenica da je besplatan omogućava posjetiteljima, srećom, da ga posjete u nekoliko navrata. Bez obzira koja vas stara kultura privlači – egipatska, grčka, rimska, asirska, mezopotamska, meksička ili pak neka od azijskih – BM ima odjel za vas. Specijalne tematski izložbe koje se postavljaju nekoliko puta godišnje dodatni su motiv za posjetu. Nemoguće je u jednom kratkom članku na webu uopće spomenuti čemu se sve možete nadati u vjerojatno najbogatijem londonskom muzeju, no odlučio sam barem pokušati ne biste li uvidjeli da se posjeta, uistinu, isplati![You must be registered and logged in to see this image.]Zgrada Britanskog muzeja poprimila je današnji, finalni oblik 1850. godine. Tada je Londonom "vladao" revival grčkog stila građenja, pa je British Museum vjerojatno i najbolji predstavnik takve arhitekture u gradu. (Foto: British Museum)
British Museum svoje začetke duguje bogatom londonskom doktoru iz četvrti Chelsea: Hans Sloane svoju je kolekciju koječega, od biljaka do fosilnih ostataka, pokušao 1753. prodati engleskom kralju Charlesu II. za 20 tisuća funta (prilična količina novca za to vrijeme – usporediva vjerojatno s današnjim milijunskim iznosima). Kako Sloaneu to nije pošlo za rukom – kralj, naime, nije bio voljan toliko platiti – uskočila je britanska vlada i pomalo nevoljko otkupila Sloaneovu kolekciju. To je bio početak stvaranja prvog javnog državnog muzeja u Britaniji (a sam Sloane zaslužio je svoj trg u prestižnoj londonskoj četvrti Chelsea).
Mnogi će reći da je Britanski muzej zbirka svega što je imperij uspio prisvojiti u osvajačkim pohodima – i još mnogo toga više, jer su nakon poraza Francuza u Napoleonskim ratovima Britanci još i od njih uspjeli prisvojiti uglavnom egipatske artefakte koje su ovi već ranije odnijeli iz te afričke zemlje. Bilo kako bilo, za najvećeg je širenja imperija kolekcija u ovom muzeju nadmašila je dotadašnji prostor u kojemu je bio smješten (Montagu House), pa je 1820. počela nadogradnja te kuće kako bi nastao postojeći objekt. Nakon trideset godina izgradnje, dovršena je današnja impresivna zgrada u Bloomsburyju, izgrađena u klasičnom grčkom stilu, koja je djelo arhitekta Roberta Smirkea.
Nekoliko savjeta za vašu posjetu BM-uBritanski muzej svakako bi se trebao naći na listi “atrakcija” koje ćete posjetiti tijekom boravka u Londonu. Evo nekoliko praktičkih savjeta kako biste lakše planirali svoju posjetu i doživjeli BM u punom svjetlu:
- Ulaz u muzej je besplatan, no pristup posebnim izložbama plaća se.
- Zza informacije o specijalnim izložbama koje su trenutno postavljene, svakako posjetite službene stranice Britanskog muzeja.
- Muzej je najbolje posjetiti odmah nakon otvaranja u 10 ujutro, prije nego što navale horde turista.
- Ovako ogroman, opsežan muzej teško ćete uspjeti obići tijekom jedne posjete – osim ukoliko ovdje ne odlučite ostati cijeli dan i baš vas sve uistinu zanima – pa se stoga najbolje koncentrirati na one “galerije” koje vas ponajviše zanimaju (primjerice, egipatsku, grčku ili azijske).
- Kustosi muzeja vode turu razgledavanja u trajanju od sat i pol. Ovo se razgledavanje plaća, no ukoliko vam je to prva posjeta BM-u, investicija od oko 8 funta mogla bi vam se i isplatiti.
- Nešto jeftinija opcija jest iznajmljivanje audiovodiča za svega nekoliko funta.
- Besplatna alternativa: letci i knjižice s opisom pojedinih galerija i rasporedom prostorija pomoći će vam u orijentaciji, a dobrovoljci također nude besplatna razgledavanja muzeja pod nazivom “eyeOpener” u trajanju od 50 minuta.
[You must be registered and logged in to see this image.]Great Court središnji je dio Britanskog muzeja. U potpunosti je obnovljen na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće te je tako muzej - u prvoj velikoj rekonstrukciji još od dovršetka njegove izgradnje 1850. - dobio fascinantan, prozračan stakleni krov koji u zgradu propušta mnogo svjetlosti. (Foto: British Museum)
Grčka i rimska galerijaVeći dio Britanskog muzeja zauzet je grčkom i rimskom galerijom. Ne treba previše riječi gubiti na priču oko toga kako su svi ti artefakti završili u Britaniji; “zloglasni” lord Elgin ih je, primjerice, dovlačio iz svih krajeva svijeta, a ponajviše iz Grčke. Tako se u središtu Londona našla impresivna kolekcija oko koje se Grčka i Britanski muzej i dalje “natežu”, bez neke naročite nade da će problem biti riješen u sljedećih nekoliko godina. U svakom slučaju, malo je vjerojatno da ćete bilo gdje izvan Grčke vidjeti ovako impresivnu zbirku starogrčke ostavštine – uz izuzetak, možda, Berlina (o tome nešto malo više riječi kasnije).
Što možete očekivati na grčkom odjelu? Počevši od nakita i drugih ornamenata koji potječu iz 1500. g.pr.K., pa do mramornog postolja Apolonovog hrama iz petog stoljeća pr.K., ovdje ćete zaista prošetati kroz prilično dugačak period klasične Grčke. Ostavština poput grčkih vaza iz raznih razdoblja i brojnog nakita pratit će vas kroz sve dvorane. Vrhunac tog “klasičnog grčkog” odjela mnogima će biti Spomenik s nereidama, također grčkog podrijetla (iako s tla današnje Turske), a koji su Britanci rastavili i u cijelosti prenijeli u London u 19. stoljeću.
[You must be registered and logged in to see this image.]Spomenik s nereidama (morskim nimfama) iz Licije (današnja Turska) bio je spomenik lokalnom poglavici u 4. stoljeću. Ovaj spomenik bio je najvažnija građevina u glavnom gradu Licije, Xanthosu, sve dok ga 1842. Britanci nisu rastavili i prenijeli u Britaniju na brodu HMS Beacon. (Foto: British Museum)
Najpoznatiji grčki izlošci u Britanskom muzeju svakako su skulpture iz Partenona – kolokvijalno se nazivaju “Elginovim mramorom”, po već spomenutom lordu Elginu koji ih je počeo skidati s Partenona u Ateni, jednu po jednu, 1801. godine i prenositi ih u London. Dotični je, naime, tvrdio da je dobio dozvolu Otomanskog carstva (koje je tada vladalo Grčkom), da skine i sa sobom ponese bilo koji komad kamena “u obliku figure ili s ikakvim natpisom”. Elgin, naravno, nije odnosio stvari iz Grčke da bi ih poklonio Britanskom muzeju, već je njima ukrašavao vlastiti vrt oko raskošne kuće na Pall Mallu, u srcu Londona, nedaleko Buckinghamske palače! Skulpture bi i dalje tamo stajale da nije upao u dugove, pa je bio prisiljen prodati ih državi za 35 tisuća funta kako bi s njom izmirio porezni dug. Vlada je stečene skulpture potom proslijedila Britanskom muzeju.
Situacija – kao niti mnogo puta u životu – nije baš “crno-bijela”, jer je upitno što bi se dogodilo sa skulpturama na Partenonu da ih Elgin nije počeo dovlačiti u Britaniju. Turci su, naime, rado koristili kamen i mramor s Partenona i same skulpture kao građevni materijal, a i neki povijesni podaci kazuju kako je venecijanska flota 1687. projektilom pogodila barut što su ga Turci čuvali u Partenonu, nanijevši već značajnu štetu. Dovukao je Elgin iz Grčke još svašta – možda neke grobnice baš i nije trebao prenositi jer im Turci nisu prijetili, a i o stupovima Akropolisa moglo bi se raspravljati; Grčka i Britanski muzej svakako imaju još mnogo materijala za daljnje pregovore.
Galerija sa skulpturama iz Partenona. U Britaniju ih je donio "čuveni" lord Elgin, nadaleko poznat po prisvajanju sličnih umjetničkih djela i povijesnih artefakata. Britanski muzej odbija vratiti ove skulpture u Grčku, a vlada ih na to ne može tek tako prisiliti (jer bi to zahtijevalo promjenu zakona u UK). Iako su Grci i predstavnici Britanskog muzeja počeli 2007. razgovarati o mogućem rješenju ovog problema, pregovori će sasvim sigurno potrajati još nekoliko godina. (Foto: British Museum)
Ako vas zanimaju grčko i rimsko kiparstvo, u prizemlju muzeja pronaći ćete nekoliko galerija koje čuvaju kolekciju što je nastajala uglavnom u drugoj polovici 18. stoljeća kada je Charles Townley od lokalnih trgovaca umjetninama u Londonu i Rimu otkupljivao primjerke koji bi mu se svidjeli. Kolekcija je, dakako, ponovno bila namijenjena njegovu domu, da bi kasnije prešla u vlasništvo Britanskog muzeja.
Egipatska galerija (i kamen iz Rosette)Svakoga, dakako, zanima nešto drugo, no moj omiljeni izložak (ili barem – jedan od omiljenih) u Britanskom muzeju svakako je kamen iz Rosette – kao i većina egipatske galerije. Egiptolozi su se desetljećima mučili dešifrirati egipatske hijeroglife – s uspjehom koji je bio zanemariv. Nijedan dokument koji bi objašnjavao kako su se Egipćani koristili hijeroglifima nije dotad bio pronađen. U dešifriranju hijeroglifa znanstvenicima bi mnogo pomogao bilo kakav dokument s doslovnim prijevodom na još neki od jezika. Kadli – baš se takav i pojavio! Francuski su istraživači 1799. u gradu Rosetti (arapski: Rashid), na mediteranskoj obali Egipta, nabasali na ovaj kamen s istovjetnim tekstom napisanim korištenjem dvaju jezika i tri pisma: egipatskih hijeroglifa, egipatskog demotičkog pisma i klasičnog grčkog.
Kamen, datiran u 196. godinu pr.K., u potpunosti su tek 1822. dešifrirali britanski znanstvenik Thomas Young i francuski znanstvenik Jean-François Champollion, pa su tek tada mogli razjasniti sustav pisanja hijeroglifima. Do danas, međutim, nije posve jasno kako se kamen iz Rosette uopće našao u britanskim rukama; kada su Britanci došli u Egipat i kada su francuske snage kapitulirale, one su neko vrijeme skrivale ovaj kamen zajedno s ostalim arheološkim nalazima. Francuski znanstvenici dobrovoljno su predali original kamena Britancima 1801. u sklopu u Aleksandriji potpisanog primirja s Britancima, ali tek nakon što su napravili gipsani odljev za sebe – barem je tako tvrdio britanski general koji je kamen iz Rosette donio u Britaniju. Nedugo potom, 1802., kamen je završio u Britanskom muzeju.
[You must be registered and logged in to see this image.]Kamen iz Rosette, pronađen u Egiptu na samom kraju 18. stoljeća, pomogao je u dešifriranju egipatskih hijeroglifa i modernije verzije egipatskog pisma - demotičkog. Na kamenu visokom 144 centimetra, na vrhu je tekst ispisan hijeroglifima, u sredini je demotički, a na dnu tekst ispisan klasičnim grčkim, koji je poslužio kao polazišna točka za prijevod. (Foto: Hans Hillewaert, Creative Commons Attribution ShareAlike 2.5 licenca)
Kamen je visok 144 centimetara, širok 72 i debeo 28. Jedino što će vas spriječiti da ga promotrite u vitrini u kojoj je izložen jest činjenica da ćete se morati malo strpiti i pričekati svoj trenutak – kako je jedan od središnjih izložaka u muzeju, oko njega uvijek vlada poprilična gužva. (Zbog toga je i ovaj, baš poput ostalih muzeja, najbolje posjećivati odmah nakon otvorenja ujutro.) Težina kamena iz Rosette prilično je impresivna – 760 kg!
Sam tekst na kamenu, koji je tako mnogo pomogao znanstvenicima da iz klasičnog grčkog kojega je bilo lako razumjeti “dekodiraju” egipatske hijeroglife i demotički jezik, u osnovi nije bio ništa previše “posebno”; radilo se o poreznim ustupcima koji su dani tadašnjem svećenstvu u skladu s ranijim, davnim ustupcima na koje je ono imalo pravo. Kako je taj proglas valjalo poslati do većeg broja hramova, neki znanstvenici pretpostavljaju da zasigurno moraju postojati i mnogobrojne kopije kamena iz Rosette – no niti jedna druga još nije pronađena.
(
Mala digresija: termin “kamen iz Rosette” često se koristi u raznim prilikama kada je potrebno ilustrirati određeno prevođenje ili dekodiranje. Informatičari – naročito fanovi Maca – sjetit će se da se, primjerice, tehnologija kojom se stari softver, pisan za Macove temeljene na Motorolinoj seriji mikroprocesora, prevodio u kôd koji se mogao izvršavati na Macovima s Intelovim procesorom nazivala upravo Rosetta.)
Egipatska galerija u Britanskom muzeju nevjerojatno je bogata; radi se o najvećoj zbirci egipatskih artefakata u bilo kojem muzeju izvan Kaira, kojoj donekle konkurira jedino ona u njujorškom Metu. Ne želeći ulaziti u priču oko egipatskog zahtjeva da se artefakti vrate u Kairo i britanskog odbijanja takve ideje (nisu ni drugi bivši kolonizatori baš posve “nevini” u pogledu odnošenja artifakata iz zemalja koje su pokušali osvojiti – u Altes Museumu u Berlinu, na čuvenom Otoku muzeja, pronaći ćete sastavljeno pola stare Grčke), valja reći kako je kolekcija uistinu impresivna! Egipatska skulptura dominira ulazom u ovu galeriju – granitna glava Amenophisa III. i njegova golema ruka među dojmljivijim su izlošcima koji vas vode do kamena iz Rosette.
Nakon što se uspnete na prvi kat, očekuje vas senzacionalna zbirka egipatskih mumija – s detaljnim objašnjenjima postupka mumifikacije i onime što se zna o porijeklu svake od njih. Mnogi su sarkofazi dekorirani prekrasnim hijeroglifima, a i nakit koji je bio pokapan s preminulima u velikoj je mjeri sačuvan. Prolazeći kroz tih nekoliko soba, vidjet ćete što su sve Egipćani pokapali s mrtvima, od hrane, pića, odjeće i namještaja – sve predmeta koji bi bogovima mogli zatrebati u zagrobnom životu – pa čak do malenih modela brodova kako bi se duše imale čime prevoziti. Pretkraj egipatske galerije naići ćete i na najstariji izložak – “mumiju” staru 5000 godina! U njezinu stvaranju nije sudjelovala ljudska ruka, već je cijeli posao mumifikacije odradila priroda – pijeskom i vrućim podnebljem s niskom vlažnosti.
Azijske galerijeDalekoistočne, azijske galerije možda nisu toliko “ekstenzivne” kao grčka ili pak egipatska, ali u slučaju zbirke iz Kine ponovno se radi o vjerojatno najboljoj i najvećoj zbirci porculana, nakita i kineske praktične umjetnosti “na zapadu”. Ako vas zanima porculan i, općenito, dalekoistočne kulture i njihova umjetnost, Britanski muzej
nije jedini londonski muzej koji biste trebali posjetiti: krenite put Kensingtona i zaputite se u Victoria & Albert Museum. On ne može “parirati” BM-u u pogledu kineskog porculana, ali to može činiti u segmentu skulptura iz Indije – ima ih više nego u BM-u.
U azijskim galerijama Britanskog muzeja pronaći ćete još štošta iz južne i jugoistočne Azije (sjećam se još uvijek impresivnog brončanog kipa Tare, božice sreće, iz sedmog stoljeća), ponajviše toga iz Indije i Indonezije. Dakako, to uključuje i spomenike Buddhi, ali i nekoliko neobičnijih i manje očekivanih izložaka poput tibetanskih glazbenih instrumenata i velikih kamenih spomenika iz Indije.
[You must be registered and logged in to see this image.]Dalekoistočne galerije - kineska, korejska, indijska, indonezijska - također su prilično impresivne, iako svojim obimom ne dostižu onu grčku ili egipatsku. (Foto: British Museum)
Drevni Bliski istok, Afrika, Meksiko…Prostor između spomenutih velikih galerija “ispunjen” je nešto manjim, ali i dalje zanimljivim izlošcima iz navedenih područja. Dok šećete u prostoru koji zauzima grčko-rimska i egipatska galerija, naletjet ćete na brojne asirske skulpture i reljefe, uključujući i potpunu rekonstrukciju drvenih vrata jedne palače u punoj veličini. Brojni asirski reljefi tvore priče koje je potrebno pažljivo “čitati” i tumačiti, slijeva nadesno, dok šećete kroz pojedinu sobu. Ironijom sudbine, Asirci su ove ogromne kamene reljefe prenosili do svojih palača u jednom komadu. Britanci za to nisu imali živaca pa su neke prije prenošenja u Britaniju razrezali u četiri dijela – spojevi su dakako, nažalost, još uvijek vidljivi.
Iz otprilike 2500 g.pr.K. potječe velik dio artefakata iz Mezopotamije koji se mogu vidjeti u galeriji drevnog Bliskog istoka. Mezopotamska prijestolnica Ur (na području današnjeg Iraka) bila je “prvi veliki grad na zemlji”, a vjerojatno ćete napustiti ovu galeriju upravo s tim dojmom nakon što razgledate ostavštinu te civilizacije. To uključuje raskošnu željeznu kadu koja je svoj koristan životni vijek završila prenamijenjena kao lijes, potom dio epa o Gilgamešu, te, konačno, “Oxusovo blago”, nevjerojatnu količinu predmeta od zlata iz 4. i 5. st.pr.K. koje je, čini se, stoljećima jedna banda pljačkaša otimala od prethodne sve dok ih nije otkupio jedan britanski oficir i prenio u Britaniju.
[You must be registered and logged in to see this image.]Dvostruka zmija u Meksičkoj galeriji, djelo Asteka/Miksteka, s početka 15. stoljeća. (Foto: British Museum)
U Meksičkoj galeriji dočekat će vas astečka vatrena zmija (Xiuhcoatl), te niz drugih predmeta stare umjetnosti s područja Meksika, sve od dvije tisuće godina pr.K. pa do 16. stoljeća. Skulpture astečkih bogova, reljefi starih Maja izrađeni od vapnenca, prikazi boga sunca i raskošno ukrašene knjige napravljene od jelenje kože samo su neki od izložaka ovdje. Susjedna Sjevernoamerička galerija zapravo je jedina u Britanskom muzeju koja je još velikim dijelom “živuća” – budući da kultura sjevernoameričkih Indijanaca uspješno preživljava i do današnjeg vremena. Galerija osim indijanskih perjanica i maski sadrži i razne “neobičnije” predmete, poput primjerice onih napravljenih od morževih kostiju.
Konačno, većina Afričke galerije potječe iz vremena kada su Britanci ušli u Benin, 1897. godine. Ta je zemlja bila jedan od vodećih proizvođača zlata u zapadnoj Africi – pa vam je sad vjerojatno već jasno što ovdje ponajviše možete očekivati! Većina skulptura, maski i ostalih predmeta donešena je ovamo iz kraljevskih palača u Beninu, no valja reći da su većinu tih umjetničkih djela naručivali a katkada i izrađivali Europljani. Ostatak Afričke galerije više je “afrički”, pa uključuje niz drvenih rezbarija raznih afričkih kultura, relativno recentne maske pojedinih životinja, kao i zbirku oružja i vojne opreme (noževa, oklopa…) iz pojedinih afričkih zemalja.
(Net)
Sub 21 Apr - 22:45
