Općenito u šaranskom ribolovu, pa tako i u ribolovu amura, sistemi i predvezi odigravaju ključnu ulogu za uspješan ribolov. Pod sistem spada sve ono što vežemo na osnovni najlon, a to su od shock leadera, snag leadera, led cora, silikonskih tuba, olova, raznih kopči, virbli, stopera, perli, materijala za izradu predveza, do udice koja se nalazi na kraju sistema.
“Shock leader” koristimo kada nam je potrebno da teška olova (100-150 g) zabacujemo na veće daljine koje ponekad mogu iznositi i preko 130 m. Ako koristimo osnovni najlon debljine 0,30-0,35 mm, pri takvim snažnim izbačajima on će ili odmah puknuti ili će se oštetiti, pa je potrebno početnih 5-7 m zamijeniti jačim i snažnijim najlonom (0,40-0,50 mm), ili još bolje, koristiti špagu sličnih nosivosti. Shock leader veže se specijanim čvorovima koji su predviđeni za takvu namijenu za osnovni najlon. Duljina shock leadera se određuje tako da prilikom zabacivanja ostane nekoliko namotaja na roli, kako se pri izbačaju opterećenje nebi prenosilo na čvor i osnovni najlon. Kada lovimo na poziciji gdje nam prijete razne oštre prepreke u vodi poput oštrog kamenja, školjki, sprudeva, potopljenog drveća i sl., tada nam je potreban “snag leader“. Za snag leader koristimo debeli najlon, hard mono i slične materijale koji su otporni na oštećenja. Veže se isto kao i shock leader za osnovni najlon u duljini za koju pretpostavljamo da je dovoljna na mjestu gdje lovimo. Iznad olova stavlja se silikonska tuba ili lead core. Silikonska tuba će smanjiti petljanje predveza pri zabacivanju i također će štititi osnovni najlon od oštrih prepreka u vodi. Spriječava urezivanje najlona i špage u potopljeno drveće i spriječava da tanka i gruba špaga koju koristimo, naprimjer kao shock leader, oštećuje ribu prilikom zamaranja. Umjesto silikonskih tuba možemo koristiti i “lead core”. To je specijalno napravljena deblja upredenica koja u sredini ima ugrađenu olovnu nit. Ta olovna nit nam služi kako bi cijeli sistem čvrsto ležao na dnu. Tako se riba na hranilištu može lakše kretati a da se pritom ne plaši zapinjujući za naše napete najlone u vodi. Sljedeća karika u sistemu su utezi, odnosno olova.
Tri najbitnije uloge olova su: zabacivanje sistema na određenu duljinu držanje sistema na dnu kvačenje ili samoubadanje ribe.
Možemo koristiti specijalno izrađene kopče za bočno kopčanje olova ili inline olova kroz koja se provlači osnovni najlon te se virblom učvršćuje za olovo. Kod zabacivanja sistema moramo odabrati odgovarajuću težinu i sami oblik olova kako bismo mogli što dalje zabacivati. Moramo odabrati idealnu težinu olova koja je predviđena za naše štapove. Sistem ćemo moći zabacivati najdalje kada je gramaža olova savršeno usklađena sa bacačkim karakteristikama našeg štapa. Duguljasta olova u obliku suze najdalje lete, dok četvrtasta i plosnata olova imaju slabije aerodinamične karakteristike. Težinu i oblik olova također odabiremo prema poziciji i vrsti dna na kojem lovimo. Ako primjerice lovimo na mekom i muljevitom dnu, onda ćemo odabrati minimalnu težinu olova (70-80 g), plosnatog ili četvrtastog oblika koje će teže propadati u mulj. Ako lovimo u jačim riječnim strujama, možemo koristiti olova teža i od 150 g, kako bi nam sistem čvrsto stajao na dnu a da ga riječna struja ne pomakne. Za lov na sprudevima i kosinama koristimo četvrtasta olova koja će sistem održavati na mjestu a da se pritom ne otkotrlja u dubinu. Prilikom odabira težine olova moramo imati na umu i samoubadanje ribe. Težina olova služi da se riba prilikom uzimanja našeg mamca sama zakvači na udicu, što nazivamo “samoubadanje”. Šarani i amuri kada uzmu mamac koji je najčešće montiran na dlaku, kreću se sa mamcem u ustima ovisno o dužini našeg predveza, sve dok im težina olova ne zabije udicu u usta. Znači, ribi prvu kontru zadaje olovo, drugu opterećenje slobodnog hoda na roli a mi ribiči zadajemo tek treću kontru, koja zapravo više nije niti potrebna jer se udica već čvrsto zabila u usta ribe. Potrebno je samo podići štap u uspravni položaj i lagano zategnuti najlon te krenuti sa laganim zamaranjem ribe. Znaći moramo paziti da su nam udice uvijek nove i oštre, kako bi se riba što lakše zakačila težinom olova. Kada koristimo manje i tanke modele udica, potrebna su nam lakša olova. Naprimjer, za klasične veličine šaranskih udica 4 ili 2, dovoljna su nam olova težine otprilike 90-110 g. Za veće i deblje udice veličine 1 ili 1/0 trebamo olova težine 120-150 g. Zbog toga je najbolje koristiti fiksne sisteme umijesto kliznih, jer će se riba lakše sama zakačiti na udicu. Nekada su ribiči koristili klizne sisteme sa prohodnim olovima i cijelu noć provodili sjedeći uz štapove i zureći u starlete na “majmunima”. Prilikom griza odmah bi morali reagirati kontrom u samo nekoliko sekundi ili bi ostajali bez ulova. Amuri, a osobito šarani, čim osjete otpor, pljuju mamac i udaljuju se od naših sistema. Danas se koriste teška olova i kratki predvezi kako bi se riba i minimalnim pokretom sa mamcem u ustima sama zakačila na udicu. Predveze možemo izrađivati od običnog najlona, fluorocarbona, mekanih špaga ili špaga presvučenih plastičnim omotačem. Idealan predvez bi bio od tanke i meke špage koja se najprirodnije ponaša u vodi i najteže se osijeti na ustima riba. Ipak, mana takvih predveza je često petljanje pri zabacivanju. Specijalno izrađene špage sa omotačima su odlične. Petljanje je znatno smanjeno, a špagu kod same udice možemo oguliti da ostane mekana i pokretljiva. Obično se oguli dlaka na koju montiramo mamac 1-3 cm iznad udice. Predvez najčešće koristim u dužini od 15-25 cm. Ako pak lovimo na muljevitom dnu, bolje je odabrati malo duži predvez kako se nebi dogodilo da nam olovo potone u mulj i sa sobom povuče udicu sa mamcem. Također je bolje koristiti malo dulje predveze nego što koristimo za ribolov šarana, jer amuri ne uzimaju hranu sa dna usisavanjem kao šaran. Amur se postavlja okomito na dno, ustima prima mamac ili jednostavno mahne repom kako bi se mamac odigao od dna i samo ga pokupi prije negoli ponovno padne na dno. Duže predveze od 25-30cm ne preporučujem jer amur može progutati mamac i svojom snažnom čeljusti pregristi predvez. Model i veličinu udice odabiremo prema veličini naših mamaca i veličini amura koje lovimo. Što je veći promjer mamca na dlaki, to je veća udica i obrnuto. Za amure do nekih desetak kilograma, dovoljne su nam veličine udica 2,4 i 6. Za krupne amure (10-20 kg) najbolje je koristiti veličine 1 i 1/0. Veličine se mogu znatno mijenjati ovisno o proizvođaču udica. Oblik, odnosno model udice ponekad zna biti od velike važnosti u ribolovu amura. Najbolje su se pokazali klasični oblici šaranskih udica i udice sa savinutim ušicama prema unutra, kao što je prikazano na slici.
Sre 20 Maj - 11:06
