Robinzon Kruzo – Daniel Defoe

Robinzon Kruzo – Daniel Defoe





Daniel Defoe

Iako je Daniel Defoe napisao vrlo mnogo djela, zna se da ga je tek Robinson Crusoe učinio slavnim i poznatim. Rodio se u Londonu 1659. g. Otac mu je bio mesar, a sin se bavio različitim poslovima. Defoe je zapravo bio jedan od najmarljivijih književnika što su ikada živjeli.

Njegova su književna djela tako brojna da bi ih bilo teško skupiti u jednom
izdanju. Zna se da je napisao preko dvjesta svezaka uz bezbroj članaka o svim mogućim predmetima. Međutim, najviše se proslavio onom značajnom serijom romana koja je 1719. počela s Robinsonom Cruseoom, a uključuje: Kapetana Singletona (Captain Singleton), Moll Flanders, Povijest Kuge i Roxanu.

Kao što je poznato Defoe je materijal za
Robinson Crueseoa našao u čudnim doživljajima nekog škotskog mornara,
Alexandra Selkira, koji je 1704. pošao s Wiliamom Dampierom, glasovitim
moreplovcem, na put u Južno more. Zbog svađe s kapetanom zatražio je
da ga iskrcaju na samotni otok Juan Fernandez, tristo milja zapadno od
Valparaisa. Tamo je ostao četiri godine i četiri mjeseca, dok ga nije
konačno izbavio jedan od brodova kraljevske mornarice. Tu je povijest
prvi objavio Roger u svom djelu „Krstarenje oko svijeta“, koje je izašlo
1712. g. Očito je to putovanje uskoro postalo glavna tema razgovora.

Bilješke o djelu:
Zapanjujuća uvjerljivost većim dijelom izmišljenih zgoda Robinsona
Crusoea dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi čovjeka s
prirodom. Taj je predmet odgovarao općim osjećajima i predstavljao
možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uopće može
pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjećaju, Defoe je napisao
ne samo poučnu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko
stvorenje nego i simboličnu dramu o mučnim i strpljivim naporima s
pomoću kojih je ostvarena civilizacija.

Mjesto radnje:
Nenaseljeni otok

Tema:
Borba čovjeka s prirodom

Likovi:
Robinson Crusoe, Petko, kapetan, španjolac, Petkov otac

Analiza likova:


Robinson Crusoe
Snalažljivost:
“Ta bezizlaznost probudi moju snalažljivost. Imali smo na brodu nekoliko
doknadnih jarbola, dva ili tri drvena balvana i jedan ili dva gornja
jarbola.”

Ne sviđa mi se njegov postupak s životinjama na otoku:
“… ali sam vidio mnoštvo ptica, samo nisam znao kakvih; a kad sam ih
ubio, nisam znao koje su za jelo, a koje nisu. Vraćajući se ubio sam
nekakvu veliku pticu što sam je vidio kako sjedi na drvetu pokraj velike
šume. Prvim hicem što sam ga opalio među njih ubio sam kozu kraj koje
je stajalo jare i sisalo je.”

Muka, rad, strpljivost i marljivost neke su od stvari što ih je morao
prihvatiti:
“Trebalo mi je puna četrdeset i dva dana da napravim dasku za dugačku
policu što mi je trebala u spilji, a dva bi tesara, sa svojim oruđem i
pilama, od istog drveta u pola dana izrezali šest takvih dasaka.”

Vanjski opis (opis njegova lica):
“Što se tiče moga lica, ono doista nije bilo toliko pocrnjelo koliko bi se
očekivalo kod čovjeka koji uopće ne pazi na njega. Bradu sam jednom
pustio da raste, pa mi je bila duga oko četvrt metra. Međutim, kako sam
imao dovoljno škara i britava dosta sam je kratko podrezivao, a dlake na
gornjoj usnici dotjerao sam tako da sam imao velike muslimanske
brkove.”

Kolebljivost prema divljacima:
“Pitao sam se također koliko su se ti ljudi ogriješili o mene, i kakvo pravo
imam ja da se uplićem u svađu o onoj krvi što je oni prolijevaju među
sobom.”

Petko
“Bio je to pristao, lijep momak, savršeno građen, ravnih, dugačkih nogu.
Nije bio prekrupan, ali je bio visok i skladan, a po mome mišljenju oko
dvadeset i šest godina star. Izraz lica mu je bio vrlo dobroćudan,
u njemu nije bilo ništa divlje i neprijazno. U njemu kao da je bilo nešto
muževno, ali je u isto vrijeme u izrazu njegova lica bila neka mekoća i
blagost europljanina, pogotovu kad bi se nasmiješio. Kosu je imao crnu i
dugačku, i nije bila kovrčava kao vuna. Čelo mu je bilo visoko i široko,
a oči su mu sijevale živahnošću i oštrinom. Boja njegove kože nije bila
sasvim crna, ali vrlo zagasita, a ipak ne onako ružno žuta i odbojno
tamna kao kod Brazilaca, nego nekako jasna, sivkastosmeđa.
Lice mu je bilo okruglo i puno, nos malen, ali ne plosnat kao u crnca,
lijepa usta i tanke usne, a zubi su mu bili pravilni i bijeli poput bjelokosti.”

Usporedba filma i knjige:
Film je uvelike skraćena verzija knjige. U njemu se sve događa iznimno
brzo, dok je u knjizi sve vrlo temeljito opisano, no ipak mislim da je to u
redu jer za temeljito opisivanje u filmu bi trebali sati i sati. Film ima i
dosta neugodnih prizora što uništava čar cijele priče. Knjiga mi je bila
mnogo zanimljivija i uživao sam u čitanju; imam samo jednu zamjerku,
a to je uzastopno ponavljanje npr. “… kao što sam već rekao.”

Najviše me se dojmila ova rečenica:
“Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja
stvorenja i čini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomoćnima,
tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav
život.”

Potresla me je tragičnost te misli.

Robinson Crusoe – Daniel Defoe

Daniel Defoe, engleski pripovjedač,utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660.g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je “Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka” zasnovan na stvarnom događaju. To je priča o brodolomcu, koji se, udaljen od civilizacije uspjeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici “Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders”. Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge “Dnevnik kugine godine”.Tema: Robinsonov boravak na pustom otoku

Osnovna misao: Treba biti snalažljiv da bi se preživjelo

Vrijeme radnje: 1632-1637 g.

Mjesto radnje: Pusti otok

Likovi: Robinson Cruso,Petko,Četvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudožderi.

Robinson Crusoe Lektira Sadržaj
Dječak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on započeo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pođe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to reći svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajući gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da će ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu točku. Ta točka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naći skrovište. Na vrhu jednog brežuljka bila je pećina. Robinson je odlučio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove pećine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pećine. Četvrtog dana želio je promjeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruća napravio luk. Strijele je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem.Od lišća je napravio odjeću, sandale, kapu i vreću. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kući. Ogulio je kožu i počeo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odlučio da meso stavi na vrući pjesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupečeno. Pala je noć i Robinson je odlućio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoći započela je jaka kiša. Jedan grom je udario blizu njegove pećine i on se jako uplašio. Kada je izašao van vidio je da drvo pred njegovom pećinom gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkriće, jer će sada moći jesti pečeno meso i grijati se noču. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadržao se dugo nemisleći na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuće majka bi mu kuhala čaj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja počela tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio ali kada je vidio da lava pali drveće bio je sretan jer je na taj način ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je peć. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pečena jego ju je kuhao. Počeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuće je zasadio drveće pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i stolice. Kada je počeo bušiti rupu u drvetu odjednom su počele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkriće kako da vatru dobije kada on to želi. Bojao se da kada dođe zima neće imati što jesti jer će biti previše hladno, pa je odlučio napraviti podrum u kojem će spremati hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlučio je Robinson da napravi i čamac. Zapalio je jedno drvo i obrađivao ga dok nije izgledalo kao čamac. Odlučio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka. Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuče. U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je počeo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Džek. Jednog dana čuo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplašio se jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera.Robinson je pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u početku plašljiv Robinson ga je odveo u pećinu i učio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomoć. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i top. Divljaci su opet došli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom čamcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrča čamcu i počne grliti starca jer je to bio njegov otac Četvrtko. On je krenuo po pomoć na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku. Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro. Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je otišao kući gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla zima Petko je bio začuđen , jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz peć. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.