ZA SREĆU – Lepa Simić Zh
Što nisam
besmrtno stablo masline
da nemam
prezime ni naciju
Iz svog jezgra
kao Sunce u krug,
toplinom
da zračim za sve ljude
isto
Okićeni rod na gtanama
maslinarima
da podignu ruke
visoko
Da me nije briga
za sva blaga sveta
samo da zrim
gde mladi ptići
odmaraju krila
a Mesec se
zapetim lukom
osmehuje
kraseći
plava mora.