Reljef i Bareljef

**Učlanjen** : 04.03.2017

Reljef u umjetnosti označava skulpturu gdje se oblici vajaju izdizanjem, ili u uleknutom reljefu, spuštanjem s ravne plohe s kojom skulptura ostaje integralno povezana. Takva skultptura, dakle, ne predstavlja samostalnu cjelinu, nego ima pozadinu. Reljefi su česti u svjetskoj umjetnosti, od kojih su najpoznatiji oni koji ukrašavaju zidove monumentalnih građevine. Friza u klasičnom korintskom redu se često ukrašava s bareljefima (niskim reljefima). Alto rilievo (visoki reljef) se pak, može vidjeti na Partenonu. Nekoliko različitih reljefa može činiti povezani niz scena.

Tipovi reljefa

Visoki (duboki) reljef (it. alto-relievo) je reljef kod kojega se prostor i masa međusbno "isprepliću", tj. pojedini dijelovi reljefa su toliko izbočeni od okvira reljefa prema nama da prodiru kroz prostor, dok se on pak zavlači u udubljenja nastala oblikovanjem izbočenja. On je sličan statui u punoj plastici, tako da se za pun dojam i njega treba sagledati sa više strana.
Niski (plitki) reljef ili bareljef (fr. bas-relief) je za razliku od visokog ispunjen manjim izbočenjima, iako se i tu javlja igra sa svjetlom i sjenom. Zbog sjena stvorenih razlikama u visini pojedinog dijela reljefa dolazi do izgleda plastičnosti reljefa.
Uleknuti (ucrtani) reljef nema nikakvih izbočina, već udubljena koja su uklesana u kamenu ploču. Udubljenja su plitka i uska, sve su plohe ravne, a odnos mase i prostora je manje zamjetniji nego kod visokog i niskog reljefa. Uleknuti reljef promatramo samo iz jednog pravca, za razliku od promatranja visokog reljefa, a primjer za njega su mnoge nadgrobne ploče i sarkofazi. Upravo zbog toga uleknuti reljef se vizualno približava svojstvima slike.

Iranski bareljef iz kadžarskog perioda

Reljef i Bareljef 28a18c8bbacc9690ef6edd331973fcf4

Da bi čovek imao dušu mora se s njom roditi

**Učlanjen** : 04.03.2017

Ištarina kapija u muzeju Pergamon u Berlinu

Aurosi s kapije, nestale pločice su zamijenjene

Ištarina kapijaDarwaza D'Ishtar, arapski:بوابة عشتار) je osma kapija za unutrašnji grad Vavilon. Sagrađena je oko 575.godine pre nove ere po naređenju kralja Nabukodonosora na sjevernoj strani grada.
Bila je posvećena vavilonskoj boginji Ištar. Kapija je sagrađena od
plavo glaziranih opeka i redova bareljefa sirrush (zmajevi) i turovi.
Kapija se ispočetka, zajedno sa Zidiniama Babilona, smatrala jednim od Sedam svjetskih čuda, sve dok je nije zamijenio Svjetionik u Aleksandriji.
Rekonstrukcuija Ištarine kapije i Procesijskoh puta je napravljena u Pergamon muzeju u Berlinu od materijala koje je iskopao Robert Koldewey. Rad na rekonstrukciji je dovršen 1930-ih. Ona uključuje plaketu s natpisom. Visoka je 14 metara i široka 30 metara. Iskopavanje je izvršeno u periodu 1902-1914 i tada je iskopano 15 m temelja.

Manju reprodukciju kapije je u Iraku dao sagraditi Sadam Husein kao ulaz u nikada dovršeni muzej.