Vivijen Li

Vivijen Li (Vivien Leigh)



Lepotica zvana želja

Osvojila je dva Oskara i bila izuzetno obrazovana, mudra i lepa. Kad su je pitali smatra li svoju lepotu hendikepom, rekla je: "Ljudi misle da ako izgledaš prilično zgodno - da ne znaš da glumiš, a budući da je meni stalo jedino do glume, mislim da lepota ne može biti hendikep"



Vivijen Li je smatrana jednom od najlepših glumica svog doba, što su reditelji isticali u većini njenih filmova. Kad su je pitali smatra li svoju lepotu hendikepom, rekla je: "Ljudi misle da ako izgledaš prilično zgodno, da ne znaš da glumiš, a budući da je meni stalo jedino do glume, mislim da lepota ne može biti hendikep". Džon Kuker je rekao da je Vivijen bila "potpuna glumica sprečena lepotom", a američki pisac i reditelj Garson Kanin opisao je Vivijen kao "lepoticu čija je zanosna lepota često znala zaseniti njene vrtoglave uspehe kao glumice".



Vivijen Li je rođena 5. novembra 1913. godine kao Vivijen Meri Hartli u Dardžilingu, gradu u podnožju Mont Everesta u Indiji. Njen otac Ernest je rođen u Jorkširu u Engleskoj i u 22. godini se preselio u Indiju u potrazi za avanturom i karijerom. Majka Gertruda je poreklom bila Irkinja jermenskih predaka i bila je tamnokosa lepotica sa lepim plavim očima. Nakon godinu dana braka rodila se Vivijen. Preselili su se u Englesku kad je imala šest godina. Vivijan se prvi put pojavila u pozorištu sa tri godine, recitujući dečju pesmicu u majčinoj glumačkoj amaterskoj grupi. Gertruda je pokušavala svojoj kćeri odmalena usaditi sklonost ka literaturi, upoznajući je sa delima mnogih pisaca. Pohađala je balet, svirala čelo u školskom orkestru, i bila je odlična u sviranju klavira. Bila je zainteresovana za različite jezike, egipatsku istoriju, francuski je tečno govorila. Do petnaeste godine je boravila u ženskom samostanu. Dalje obrazovanje je nastavila u Parizu. Razlog nastavka školovanja u Francuskoj je bila želja da predaje francuski jezik i literaturu. Bila je najmlađi student. Nastupala je u školskim predstavama i imala podršku profesorke da radi na dikciji i glumi. Pomoć koju je dobila uticala je na to da se Vivijen zainteresuje za pozorišnu umetnost.




U osamnaestoj godini upisala je Kraljevsku Akademiju dramskih umetnosti u Londonu. Tokom posete tetki upoznaje advokata Lija Holmana. Iako trinaest godina stariji od nje, očarao ju je svojim šarmom i inteligencijom. U devetnaestoj godini se udaje za njega. Prisvaja njegovo ime kao svoje umetničko prezime - Vivijen Li. Godinu dana kasnije dobija ćerku Suzan i nastavlja studije glume. Prijatelji su je 1935. predložili za manju ulogu u filmu "Things are looking up", što je bio njen filmski debi. Za ulogu u predstavi "The mask of virtue"iste godine, Li je zaradila sjajne kritike nakon čega su sledili intervjui i novinski članci. Gledajući pozorišnu predstavu "Kraljevsko pozorište" bila je očarana popularni pozorišnim glumcem Lorensom Olivijeom.

Nekoliko puta je odgledala istu predstavu oduševljena njegovim izgledom i glumom. Čak je jednom prilikom rekla da će to biti čovek za koga će se udati, iako je to zvučalo kao besmislica jer su oboje bili u braku. No, uprkos tome, započinju strasnu avanturu. Njihova tajna veza uskoro postaje javna stvar i nakon zajedničkog pojavljivanja na pozornici i platnu, oboje ostavljaju supružnike. Od 1937. godine žive zajedno, dok o njenoj ćerki Suzan brine njena majka. Nekoliko narednih godina će čekati na razvod.

Vivijen Li: Ljubav važnija od života


Sto godina od rođenja oskarovke koja je prezirala Holivud i publicitet: Radije bih
kratko proživela s Lorensom Olivijeom, nego što bih izabrala karijeru i dugovečnost.





FILMSKA javnost širom sveta podsetila se 5. novembra Vivijen Li, dvostruke oskarovke, glumice, lepotice koja je prezirala Holivud, publicitet i govorila da nije zvezda, a bila je jedan od idola 20. veka - sto godina od njenog rođenja obeležili su brojni filmofili, sineasti, najuticajniji svetski časopisi...


Vivijen Li rođena je 1913. godine u Dardžilingu, u Britanskoj Indiji, kao Vivijen Meri Hartli. Njen otac bio je britanski oficir u indijskoj konjici, a njena majka bila je zaljubljenik u umetnost. Vivijen je na pozorišnu scenu prvi put stala kada je imala tri godine, i to recitujući pesmicu u glumačkoj amaterskoj grupi koju je vodila njena majka. Želeći da dobije najbolje obrazovanje i da postane velika glumica, roditelji su je već 1920. godine poslali na školovanje u manastir u Engleskoj, a onda je uz pomoć oca upisala Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti u Londonu. Studije je napustila zbog advokata Herberta Lija Holmana, s kojim se venčala 1932. i dobila ćerku Suzan Ferington. Na nagovor prijatelja ubrzo je debitovala u filmu "Stvari izgledaju bolje", posle kojeg je njen agent predstavio u javnosti sa novim imenom, Vivijen Li. Ipak, pažnju uticajnih kritičara tih godina nije joj doneo film, nego pozorište - posle uloge u predstavi "Maska", koja je premijerno izvedena decembra 1935. godine, "Dejli ekspres" najavio je rođenje nove glumačke zvezde.

To nije bio samo početak jedne velike karijere, već i potpuni preokret u privatnom životu. Vivijen Li je ulogom u ovoj predstavi očarala i zvezdu londonskog pozorišta, mladog glumca Lorensa Olivijea, koji je oduševljavao publiku i kritiku. Ona je u njega bila zaljubljena još pre nego što su se sreli, i mada je i on već bio u braku, govorila je da će se udati za njega. Film "Vatra iznad Engleske", u kome su igrali ljubavnike, punio je bioskopske sale i prikazivao se "na kartu više". Najzaljubljeniji i najlepši par na britanskom ostrvu inkasirao je producentima filma nezapamćenu zaradu. Već tada, Vivijen je bila očarana romanom "Prohujalo sa vihorom" Margaret Mičel, i glavnom junakinjom jedne od najvećih ljubavnih i istorijskih drama svetske literature, Skarlet O’Harom, a kada je reditelj Viktor Fleming započeo pripreme za film, sama se prijavila i uspela da trijumfuje na kastingu. Jedan od osam Oskara, koliko je 1939. godine dobila priča o Skarlet O’Hari i Retu Batleru, pripao je i Vivijen Li za najbolju žensku ulogu. Replika "Sutra je novi dan, sutra ću misliti o tome", koju izgovara njena junakinja, ušla je u mitologiju holivudskog filma, ali i u intimne živote miliona žena širom sveta, koje u njoj i danas prepoznaju metaforu za uzbudljivu, intrigantnu i neobičnu ljubav.

Privatna sreća - venčanje sa Lorensom Olivijeom 1941. godine, za Vivijen Li bila je daleko značajnija od slave i profesionalnog uspeha. Ceremonija je organizovana u Kaliforniji, a na venčanju su bili prisutni samo kumovi, Ketrin Hepbern i Garson Kanin. Vivijen Li je najviše smetao publicitet, govorila je da se nikada neće navići na Holivud, da nije zvezda, da je samo glumica, da mrzi te lažne holivudske živote i vrednosti...

- Radije bih kratko proživela s Larijem (Lorens Olivije), nego što bih izabrala karijeru i dugovečnost. Moj život je besmislen bez te ljubavi, lakše bih prihvatila smrt, nego da živim bez nje - govorila je jedna od najlepših žena i najvećih dama koje su ikada stigle u Holivud.




Vivijen Li je već tada bila bolesna, a znaci bipolarnog poremećaja koji joj je dijagnostikovan još na početku karijere, postajali su uočljiviji. Onda su došli filmovi "Dvadeset jedan dan" i "Ledi Hamilton", u kojima je igrala sa Olivijeom, što je za nju bilo malo. Na kastinzima koje su obilazili reditelji su je odbijali, a on je dobijao uloge. Da bi joj vratio veru u profesiju, Olivije je na Brodveju producirao "Romea i Juliju", Šekspirovu dramu u koju je uložio sav novac koji su zaradili, a neuspeh predstave doneo je i finansijsku katastrofu. Posle povratka u Englesku, Vivijen je od 1943. godine nastupala pred vojnim trupama u severnoj Africi, a depresija je još više pojačala njenu bolest. Filmovi "Cezar i Kleopatra" i "Ana Karenjina", koje je snimila 1945. i 1948. godine nisu joj doneli mnogo sreće.

I mada se činilo da će ljubav sa Lorensom Olivijeom trajati večno (kada je 1947. godine proglašen vitezom, i ona je postala ledi Olivije, i tu titulu nosila je do kraja života), kolege i bliski prijatelji znali su za dramatične scene njihovih svađa - Olivije bi je ošamario kad nije htela da izađe na pozorišnu scenu, a ona mu je uzvraćala udarce i uvrede...

Napredak bolesti bio je i kraj braka čuvenog para, koji je u jednom trenutku "vladao" filmskim svetom - 1958. godine Vivijen je započela vezu sa glumcem Džekom Merivalom, koji je znao za njeno zdravstveno stanje, a dve godine kasnije ona i Olivije su se i formalno razveli. Posle razvoda, on se venčao sa glumicom Džoan Plourajt, a ona je ostala sa Merivalom.





ednji film snimila je 1965. godine, "Brod budala", u kome je igrala sa Simon Sinjore, Hoze Fererom i Lijem Marvinom. Umrla je 8. jula 1967. godine u Londonu, a njen pepeo nakon kremacije, po njenoj želji, rasut je po jezeru u blizini njene kuće u Istočnom Saseksu.

TRAMVAJ ZVANI ŽELJA

NAJVEĆI uspeh u karijeri Vivijen Li doživela je 1951. godine, sa kultnim filmom "Tramvaj zvani želja", po drami Tenesija Vilijamsa, koji je napisao i scenario, u režiji Elija Kazana.

Lik Blanš Dubua, žene obolele od šizofrenije koju je igrala, i koji je ušao u sve filmske antologije, paradoksalno, doneo joj je najveću profesionalnu sreću, i najveću ličnu nesreću.

Kada je započelo snimanje sa Marlonom Brandom, koji ju je obožavao kao veliku glumicu, a i ona njega, kako je sama izjavljivala, "otišla je u ludilo, od koga se nije oporavila". Oskar za glavnu žensku ulogu, nagrada BAFTA za najbolju britansku glumicu, Volpi pehar, nominacija za Zlatni globusa, svrstavanje u antologijska glumačka ostvarenja, nisu pomogli Vivijen Li u borbi sa bolešću.


novosti.rs