Маrina Ivanovna Cvetajeva

Gost

Stvaralaštvo je opšte djelo, stvoreno usamljeno

Gost

U svijetu postoji ograničen broj duša i neograničen broj tijela.

Gost

Voljeti znači vidjeti čovjeka takog, kakvog ga je Bog zamislio i ne oblikovali roditelji.

Gost

Ako volim čovjeka, želim da mu od mene bude bolje - barem od prišivenog dugmeta. Od prišivenog dugmeta - od sve moje duše.

Gost

Uspjeh - to je uspjeti.

Gost

Šta možeš znati o meni, ako nikad nijesi spavao sa mnom i nijesi pio?

Gost

Nema na zemlji drugog Vas.

Gost

Ne želim da imam tačku viđenja. Želim da imam viđenje.

Gost

Slušaj i zapamti: svako ko se smije nesreći drugoga, je budala ili nitkov; najčešće i jedno i drugo.

Gost

Jedino što ljudi ne opraštaju je to, što si se i bez njih na kraju krajeva, snašao.

Gost

Vajar zavisi od gline. Slikar od boja. Muzičar od struna. Kod umjetnika, muzičara može se zaustaviti ruka. Kod pjesnika samo srce.

Gost

Strpljen - spašen". Volim ovu frazu, samo izokrenutu.

Gost

Omiljene stvari su mi: muzika, priroda, poezija, usamljenost. Voljela sam pusta mjesta koja se nikome nijesu sviđala. Volim fiziku, i njene misteriozne zakone privlačenja i odbijanja, liče mi na ljubav i mržnju.

Gost

Po jednom sam - prava žena, svima sudim po sebi, svakome stavljam u usta - svoje riječi, u grudi - svoja osjećanja. Zato su mi svi od prvog minuta: dobri, velikodušni, darežljivi, neispavani i bezumni.

Gost

Koliko bolje vidim čovjeka kada nijesam sa njim!

Gost

Niko ne želi - niko ne može da shvati jedno: da sam sasvim sama. Poznanika i prijatelja je cijela Moskva, ali ni jednoga ko je za mene - nema, ko bi bez mene! - umro.

Gost

Muškarci se nijesu navikli na bol, kao životinje. Kada ih boli, odmah im ovolike oči, da sve moguće uradiš, samo da bi prestali.

Gost

Maštamo zajedno, spavamo zajedno, ali plačemo uvijek sami.

Gost

Oh, moj Bože, kažu da nema duše! A šta me sada boli? - Nije zub, ni glava, ni ruka, i nijesu grudi - ne, grudi, u grudi, tamo gdje se diše - dišem duboko: ne boli, ali sve vrijeme boli, sve vrijeme cvili, nepodnošljivo!

Gost

Ljudski, možemo ponekad voljeti deset, sa ljubavlju - mnogo - dva. Nečovječno - uvijek jednog.

Gost

Želim takvu skromnu, ubistveno - jednostavnu stvar: da kad uđem, čovjek se obraduje.

**Učlanjen** : 09.02.2014

JA ZNAM, ZNAM

Ja znam, znam,
Od zemaljskih draži,
Isklesana -
Naslade čaša,
Nije više naša,
Od vazduha,
Od zvezda,
Od gnezda,
Na vrh gora.

Ja znam, znam,
Ko je gospodar – čaše!
Ali laganim korakom napred – na kulu
U orlovske visine!
I natkrilim – putir, stoga,
Od strašnih i crvenih usana -
Boga.

**Učlanjen** : 09.02.2014

RUMENA MLADOST

S osmesima na rumenim licima
Stojimo nas dvoje na litici u mraku.
Munje bi spržile nebo
Pri prvom odlučnom znaku,
I u ambis stena bi pala
Od prvog odlučnog udara...
Ali, kad biste samo znali, kako su slabe
Ruke mladosti uzdrhtale.

**Učlanjen** : 09.02.2014

A NEKAD BILA SAM CVEĆEM OVENČANA....

A nekad bila sam cvećem ovenčana
I za mene pisale su strofe – poete.
Devetnaest godina, da sam ti žena, ti zaboravio...
I ja sama zaboravila da nisam dete!

Izgovore mi ime – i u taj čas, ko u ogledalu
.......................
I nada mnom, kao nad srušenom crkvom,
Sažaljenja uzdasi, teški, jalovi.

I tako, u... Moskvi živa sahranjena
Gledam, osmejak licem mi plovi
I ti si – posle tri godine laskanja!
Naučio da me zaobiđeš izdaleka, ljubavi.

**Učlanjen** : 11.05.2018