NAJBOLJI FILMOVI 2012: Ovih 25 filmova svakako morate pogledati!

NAJBOLJI FILMOVI 2012: Ovih 25 filmova svakako morate pogledati!



SredIšnji događaj sezone bez sumnje je Hanekeov film ‘Ljubav’. I kritičari magazina stavili su ga vrlo visoko. Ipak, ne i na prvo mjesto

Ako je po nečemu godina 2012. godina za pamćenje u povijesti filma, onda je to ponajprije po tehnološkom skoku koji se konačno dogodio.

Nakon desetljeća bučnih najava i kapilarnih promjena, kinosvijet je u godini koja je za nama u skoku i preko noći preskočio u digitalu. U prošlost odlaze 35-mm projektori, postaju domena kinoteka i (još neko vrijeme) festivala, a u multipleksima i repertoarnim kinima više se neće vrtjeti celuloid. Nema više šuma projektora, krajceva, spaljenih fremova i kusavih “verzija” filma.


Ta promjena koja smanjuje troškove i standardizira kvalitetu dogodila se ponajprije zbog nove generacije 3D hitova koja je zaprijetila nedigitaliziranima da će ispasti s broda. No, usputni profiter te revolucije su i nefilmski sadržaji poput baleta i opera, koji su dobili neočekivanu tržišnu nišu u utrobi šoping centara. Ako u mnogo čemu zaostajemo za svijetom u ovome, treba priznati - ne, i hrvatska je kinomreža digitalizirana na razini razvijenih zemalja. S tim razvojem, doduše, dobili i smo i naličje - to naličje je prikazivački oligopol, problem koji će ubuduće morati biti predmet kulturne politike

Što se hrvatskog repertoara tiče, teško je reći da smo ostali uskraćeni za najbolje. Bilo u kinima, bilo na nekoj od revija ili mnogih festivala izgledali smo lavovski dio najjače ovogodišnje umjetničke robe. Praktički svi nagrađeni na svim većim festivalima u ovoj su i onoj formi igrali u hrvatskoj mreži ili na nekom od festivala. Godina je stoga bila kakva je bila - neloša, no ipak slabija od senzacionalne 2011.

A sezona koja je za nama bila je bitno obilježena dominacijom europskog filma, koji je nakon dugo vremena nadvisio američki i azijski. Potkraj prošle godine, europski je film pobijedio u Veneciji (Sokurov, Faust), europski su filmovi uzeli sve berlinske nagrade (“Cezar mora umrijeti”, “Samo vjetar”, “Barbara”, “Kraljevska afera” i “Tabu”), kao i glavninu canneskih (Hanekeova “Ljubav”, Mungiuov “Iza bregova” i Garroneov “Reality”). Čak je i Oscara u najvažnijoj kategoriji za najbolji film dobio (sasvim atipično) europski film, francuski “Umjetnik” Michela Hatanaviciusa. Tek je Venecija s pobjedom korejskog “Pieta” Kim Ki-duka i “Masterom” P. T. Andersona kao središnjim događajem prekinula taj europski niz. Ono što nas može radovati jest što smo sve te filmove mogli ili ćemo ih moći vidjeti, bilo u limitiranoj distribuciji, bilo samo na festivalima.

Unutar tog europskog društva, jedan je film ipak iskočio kao središnji događaj sezone. To je “Ljubav” Michaela Hanekea, film koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu, nagradu EFA, a po svemu sudeći morao bi osvojiti i Oscara za strani film. “L'Amour” je film o kojem praktički nismo pročitali čak ni suzdržanu kritiku, jednako ga vole i klasičari i modernisti, i svojim potpunim uspjehom Hanekea je smjestio u poziciju središnje figure europskog “arthousea” kakvu su u svoja vremena imali Bergman i Kieslowski.

Što se gledanosti tiče, zaključci su preuranjeni jer se vrlo važni prosinac još zbraja, no već se naočigled vidi kako su se u svijetu najviše gledali filmovi o maskiranim herojima (“The Avengers” i “Vitez tame: povratak”) te adaptacije omladinske proze (“Igre gladi” i “Sumrak saga”).

Kod nas su dominirali nastavci crtića (“Ledeno doba 4”, “Madagaskar 3”) i “Skyfall”, a u sam vrh uglavila se i Dragojevićeva “Parada” koja je četiri petine od 167 tisuća gledatelja ostvarila u 2012. Što se gledanosti domaćeg filma tiče, nju su nešto popravili lanjski uspjeh “Koka” (77 tisuća) i ovogodišnji “Larina izbora” (oko 78 tisuća) i “Sonje i bika” (oko 35 tisuća), te “Ljudoždera vegetarijanca” (13 tisuća). HAVC je lani najavio oštru promjenu programske strategije i okretanje prema publici. Rezultata zasad ima, oni nisu ushićujući, no pravi će test biti iduća godina.



Jurica Pavičić:


1. Barbara

Christian Petzold

Njemačka

Od pada Berlinskog zida naovamo o komunističkom europskom istoku snimale su se dvije vrste jednako stereotipnih filmova. U prvoj, udbaši u mantilima od skaja progonili su plemenite disidente, a u drugoj su neki simpatični, raspjevani svatkovići živjeli u ružičastom svijetu vegeta, cockte i spreewaldskih krastavaca. Film “Barbara” sjajan je i zato što otpuhuje ta oba jednodimenzionalna klišea. Film Christiana Petzolda priča je o komunističkom istoku koji je doista bio tegoban i opresivan - ali to je film koji za heroja ne odabire one koji bježe, nego one koji su odabrali ostati i svoj posao raditi onoliko čestito koliko se moglo. Paradoks je da je možda najbolji film o komunizmu načinio čovjek koji u njemu nije nikad živio. Christian Petzold je iz Vestfalije, pripadnik je tzv. berlinske škole, a nakon što je vidio njegov film “Yella”, britanski kritičar Johnatan Romney napisao je kako su Petzoldovi filmovi kao reful ledenog vjetra. Takva je i heroina filma - glumica Nina Hoss, čiju bi porculansku, suspregnutu pojavu obožavao Hitchcock.

2. Ljubav

Michael Haneke

Francuska

Zlatna palma, nagrada EFA i, po svemu sudeći, Oscar bilanca je ovoga, najnagrađivanijeg filma godine. Kad neki film tako naprečac postane klasik, to obično pobudi val relativizacije i kontra -mišljenja. Paradoks je da se kod Hanekea čak ni to nije dogodilo. “Ljubav” je urarski precizan film kojem se nema što oduzeti jer je ostalo samo prijeko potrebno. Ujedno, to je svevremenski jednostavan film, kao Beethoven ili Rembrandt.

3. Slava kurvi

Michael Glawogge

Austrija

Veliki austrijski dokumentarist prokrstario je svijetom od Tajlanda i Pakistana do Meksika da bi prikazao svijet suvremene prostitucije. Iako su junakinje filma same žene, prostitucija je u svakom od tih slučajeva otisak muškog društva te odraz ideologija, tabua i stida svakog od tih društava. Glawogger je majstor globaliziranog dokumentarnog megaspektakla i jedan od najzanimljivijih filmaša danas, u bilo kom žanru i rodu.

4. Holy Motors

Leos Carax

Francuska

Metafilmski esej? Kviz pun filmofilskih citata? Film o egzistenciji? Mistični tekst? Holy Motors pomalo su sve od toga. Ono što je jedino sigurno: bivši šminkerski režiser “cinema du looka” snimio je film koji ne sliči ni na što prijašnje što ste vidjeli.

5. Iza bregova

Cristian Mungiu

Rumunjska

Dilema je li režiser “Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana” čudo za jedan dan prekinuta je ovog proljeća canneskom premijerom “Iza bregova”. Mungiuov film ozbiljna je analiza društvene zapuštenosti i vjerske tvrdokornosti na Balkanu, film pred kojom bi trebali pokriti uši i Kaćunko i Kusturica.

6. Kraljevstva izlazećeg mjeseca

Wes Anderson

SAD

Dugo nisam volio Wesa Andersona i smatrao sam ga postmodernim fićfirićem. Nakon “Fantastičnog Mr. Foxa” i “Moonrise Kingdom” postajem preobraćenik. “Kraljevstvo izlazećeg mjeseca” je maštovit, asocijativno bogat i suptilno duhovit film koji priča o tome kako su izgledale šezdesete prije nego što su postale - “one” šezdesete.

7. Skyfall

Sam Mendes

V. Britanija

“Skyfall” je neki novi, mračni Bond u kojem se dva odbačena sina frojdovski bore za naklonost hladne, okrutne matere. U “Skyfallu” Bond biva pretučen i ponižen kao ulični mačak, a domovina ga perfidno izda. Unatoč tome, “Skyfall” je najbritanskiji Bond ikad napravljen, pravi katalog post-imperijalnih frustracija.

8. Danak anđelima

Ken Loach

V. Britanija

Loachov novi film mogao bi se ironično opisati kao marksističko-lenjinistički “caper movie”. Priča o grupi protuha koja odluči ukrasti bocu skupog arhivskog viskija pametan je socijalni film, ljupka posveta škotskoj kulturi, ali i - najduhovitija komedija ovogodišnjeg repertoara.

9. Dredd 3D

Pete Travis

V. Britanija

Nova adaptacija glasovitog britanskog stripa svojevrsni je “retro” film koji nas vraća u eru politički intrigantnog akcijskog SF-a osamdesetih. Priča o policajcima sucima koji zavode red u košmarnom futurističkom megalopolisu na prvi zub izgleda fašistički, ali zanimljivo relativizira vlastitu ideologiju.

10. Coriolan

Ralph Fiennes

V. Britanija

Filmofili obično kolutaju očima kad im spomenete novu šekspirijansku adaptaciju koju režira slavni glumac. Fiennesov “Coriolan” ruši te klišeje. Krvavu priču o časti, izdaji i ratništvu Fiennes je sjajno modernizirao, oboružavši je jugoslavenskim lokacijama i ikonografijom.

11. Igre gladi

Gary Ross

SAD

Oni koji su čitali knjigu Suzanne Collins žale se da je film otupio “young adult” predložak. Međutim, i ovako je on sasvim dostatno oštar. “Hunger Games” žestoki su pamflet protiv reality kulture, medijskog nasilja i kapitalizma proveden kroz pitku ljušturu omladinske pustolovine.

12. Killer Joe

William Friedkin

SAD

Bizarni, mizantropski triler koji se gotovo cijeli odvija u sirotinjskoj kamp-kućici. “Killer Joe” vratio je u žive legendu Hollywooda 70-ih Williama Friedkina.

13. Tajni adut

Todd Solondz

SAD

Nakon nekoliko neusredotočenih i nenadahnutih filmova, autor “Hapiness” snimio je ovaj pitki, duhoviti film koji se bavi istim poniženim gubitnicima kao i “Sreća”.

14. Argo

Ben Affleck

SAD

Umjesto lošega glumca, dobili smo dobrog režisera, rekao je jednom za Afflecka ljubljanski kolega Simon Popek. “Argo” potvrđuje taj dojam: u ovom političkom trileru po istinitoj priči Affleck se potvrđuje ne samo kao zreo režiser, nego i - začudo - dobro glumi.

15. Samo vjetar

Bence Fliegauf

Mađarska

Nova fašizacija Mađarske nije mogla dobiti bolji filmski komentar od ovog filma. Netolerancija, strah i težina ruralne zabiti dočarani su u njemu kroz intrigantan filmski jezik.

16. Cezar mora umrijeti

braća Taviani

Italija

Šarmantni starčići talijanskog filma domišljato su povezali krvavi šekspirijanski kozmos te svijet camorrista i dilera, uznika najstrože rimske tamnice. Film koji vam otvori oči na to o kakvom je svijetu (ali- i za kakav svijet) pisao Shakespeare.

17. Tiranosaur

Paddy Considine

V. Britanija

Englezi su nas navikli na dobre komade kuhinjskog realizma. Ove godine takav je “Tiranosaur”, fini, mali film o dvoje posve različitih otpadnika. Voljeli bismo u Hrvatskoj imati filmove kao ovaj.

18. Michael

Marcus Schleinzer

Austrija

Schleinzer je dobar Hanekeov učenik koji u “Michaelu “tematizira austrijsku traumu: pedofile otmičare. Film koji sjajno secira fasadu srednjoeuropske uljudbe i “normalnosti”.

19. Alpe

Yorgos Lanthimos

Grčka

Alpe su začudan, enigmatičan film o ljudima koji za novac tješe ožalošćene tako što utjelovljuju njihove mrtve. U pomodnom “novom grčkom filmu” ima puno praznog šminkeraja. Alpe su drukčije: to je film kroz koji se treba prokrčiti, koji traži strpljenje, ali te na kraju lupne.

20. Torinski konj

Bela Tarr

Mađarska

Posljednji film velikog Tarra ne spada u njegove najbolje. Ali - barem do pola, film stilskom perfekcijom demonstrira kakav je Tarr majstor.

21. Sestra

Ursula Meier

Švicarska

Ovdje nije riječ o plaži u Igranama nego o švicarskom skijalištu, ali film Ursule Meier jasno prikazuje kako svaki turizam u sebi krije klasni odnos, i ima svoj proletarijat.

22. Vitez tame: povratak

Christopher Nolan

SAD

Kao i većina akcijskih spektakala danas, novi Nolanov Batman ima barokno zapetljanu radnju u kojoj se lako pogubite. Film je, međutim, politički dvostruko provokativan. To nije samo prvi američki blockbuster koji dočarava socijalnu revoluciju u SAD-u, nego i film koji uznemiruje ljevicu jer podsjeća na to da su revolucije - okrutne.

23. Ubij ih nježno

Andrew Dominik

SAD

Australac Dominik bit će, ako već nije, klasik 21. stoljeća. “Killing Them Softly” njegov je usputni B-film u kojem je spojio šljam iz akcijskog pulpa 70-ih i gnjilež Amerike u doba kraha Wall Streeta.

24. Umjetnik

Michel Hazanavicius

Francuska

Crno-bijeli i nijemi oskarovac “The Artist” na prvu je loptu samo duhovita, metafilmska stilska vježba. Ali, taj film o sutonu nijemog Hollywooda bavi se zapravo temom našeg doba: radnicima koje je pregazila tehnološka mijena.

25. Draquila - Italija se trese

Sabina Guzzanti

Šteta što je ovaj razorni, duhoviti politički dokumentarac u Hrvatsku stigao kad je Berlusconi već bio bivši. Međutim, neke teme koje film otvara nama su zapravo tek - buduće.



Nenad Polimac:


1. Vitez tame: povratak

Christopher Nolan

SAD

Može li hollywoodski blockbuster biti superioran europskim ili azijskim umjetničkim filmovima? Zašto ne, ukoliko osim narativne uzbudljivosti posjeduje i dostatno političke subverzivnosti i dramske slojevitosti. Završni dio trilogije Christophera Nolana o Batmanu filmska je fikcija koja udara na najveće američke paranoje - strah od ekonomskog kolapsa, revolucionarnog prevrata i arapskog terorizma. Teško da bi se neki američki redatelj dosjetio nečeg takvog, no Nolan je obrazovani Englez koji najmoćniju zemlju na svijetu (bar se tako Amerika još uvijek naziva) promatra s distance i precizno ustanovljava njezine najslabije točke. Prošla su vremena dok su Tim Burton i Joel Schumacher serijal o Čovjeku-Šišmišu nakrcali “campom” i ironijom, Nolan smrtno ozbiljno izlaže zbivanja, kao da predložak filma nije strip DC Comicsa o super junaku nego Tolstojev “Rat i mir”. “Osvetnici” Jossa Whedona možda njeguju primjereniji pristup priči o superjunacima, međutim, Nolanov prosede puno će bolje prihvatiti publika koja ne mari za trivijalne sižeje.

2. Torinski konj

Bela Tarr

Mađarska

Film Bele Tarra sušta je suprotnost blockbusteru Christophera Nolana, međutim, njegova je pretencioznost na izvjestan način spektakularna: napraviti uzbudljivo ostvarenje s dva lika usred bijedne mađarske puste pravi je umjetnički podvig. Najbolji redateljev rad od razdoblja “Sotonskog tanga”.

3. Ljubav

Michael Haneke

Francuska

Opus Michaela Hanekea neprestano koketira s hororom, a strah i jeza u ovom filmu stižu u vidu bolesti i smrti. Naslov je točan, ali i ironičan, jer nema obrane pred demonom koji je zaprijetio idiličnoj građanskoj obitelji. Nevjerojatno je uzbudljiv 6-minutni kadar u kojem se Jean-Louis Trintignant odlučuje na radikalnu akciju.

4. Iza brda

Cristian Mungiu

Rumunjska

Zlatna palma za “4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana” nije bila dovoljan dokaz, no ovim filmom Cristian Mungiu definitivno se uvrstio među najvažnije svjetske redatelje. Priča o dvije djevojke iz sirotišta čiji su se putovi razdvojili nama je zanimljiva i stoga, jer je rumunjski filmaš očito gledao Matanićeve “Fine mrtve djevojke”.

5. Nasljednici

Alexander Payne

SAD

Alexander Payne među rijetkim je američkim redateljima čiji filmovi podsjećaju na romane - ne robuju dramskim klišejima, radnja se razigrava neočekivano, likovi su punokrvni, a ugođaj izniman. Kišom natopljene havajske lokacije samo pridonose posebnosti cjeline, koja je čisti antipod turističkoj razglednici.

6. Kralj, dama, dečko, špijun

Tomas Alfredson

Švedska

Šveđanin Tomas Alfredson ekranizirao je roman Johna Le Carréa kao da je u pitanju modernistički žanrovski film 60-ih i napravio uvjerljiv kreativni pandan istoimenoj BBC-evoj seriji s Alecom Guinnessom. Špijuni su i u ovom filmu pijuni, što se posebno naglašava geometričnošću scenografije i ugođajem klaustrofobije.

7. Sveti motori

Leos Carax

Francuska

U završnici filma sada već ocvalog francuskog enfant terriblea Leosa Caraxa limuzine razgovaraju, nešto prije toga jedna od protagonistica iz čista mira otpjeva šlager, a glavni junak po nečijem nalogu neprestano mijenja identitete, od krajnje anarhičnih do izrazito dobroćudnih. Inspirirano opusom Georgesa Franjua.

8. J. Edgar

Clint Eastwood

SAD

Clint Eastwood iznimno je intrigantno interpretirao šefa FBI-a J. Edgara Hoovera kao neku vrstu Normana Batesa, junaka Hitchcockova “Psycha”, samo što je potonji nastradao jer je ubijao na svoju ruku, dok je prvi svoje nezakonite djelatnosti razgranao tvrdeći da time štiti američke interese i do smrti ostao nedodirljiv.

9. Oslo, 31. kolovoza

Joachim Trier

Norveška

Po romanu nacističkog kolaboracionista Pierrea Drieuxa La Rochellea Louis Malle već je snimio sjajan film “Izgaranje”, a Norvežanin Joachim Trier odlučio se za modernu inačicu, u kojoj je ovisnost o alkoholu zamijenjena drogom. Sugestivan portret junaka koji procjenjuje da život nema nikakva smisla.

10. Klip

Maja Miloš

Srbija

Beogradska redateljica Maja Miloš impresivno je debitirala alternativnim “no budget” ostvarenjem, čiji je znatan dio snimljen mobitelom, i zasluženo dobila jedan od tri Grand prixa u Rotterdamu. Provokativan spoj emocionalnosti, pornografije i tinejdžerskog beznađa.

11. Skyfall

Sam Mendes

V. Britanija

Po uzoru na trilogiju o Batmanu Christophera Nolana, i Sam Mendes je novo izdanje serijala o Jamesu Bondu interpretirao kao krajnje ozbiljnu dramu s biblijskim motivima. Zafrkantski ton prijašnjih nastavaka zamijenjen je mračnim ugođajem, a nekoć nedodirljivi tajni agent 007 u jednoj se sceni čak i pomiješao s prolaznicima.

12. Kraljevstvo izlazećeg mjeseca

Wes Anderson

SAD

Film Wesa Andersona dražesna je klinička retro romanca, a redateljev zaštitni znak - pomaknuti humor - doziran je prijemčivije nego dosad. Prizor vjenčanja dvoje 12-godišnjaka može djelovati sablažnjivo u suvremenoj zapadnjačkoj kulturi, no dio je šarma cjeline što nas nešto takvoga tek malo štrecne.

13. Zaustavljeni

Andreas Dresen

Njemačka

Njemački redatelj Andreas Dresen napravio je svojevrstan kontrapunkt Hanekeovoj “Ljubavi”: priča o muškarcu koji doznaje da ima maligni tumor na mozgu krajnje je prizemljena, izbjegnuta je bilo kakva umjetnička retorika, a preostao je samo portret obitelji kojoj ne preostaje drugo do pomirenja sa smrću oca i supruga.

14. Michael

Marcus Schleinzer

Austrija

Hanekeov asistent Markus Schleinzer snimio je sugestivan prvijenac čiji je protagonist pedofil: za razliku od novijih američkih filmova u kojima protagonisti imaju grižnju savjesti zbog svojih sklonosti, ovo je gotovo klinički portret grabežljivca, vrlo sličnog junaku “Kolekcionara” Williama Wylera.

15. Pijev život

Ang Lee

SAD

Ang Lee sugestivno je ovladao 3-D formatom i kompjutorski generiranim slikama u ekranizaciji bestselera Yanna Martela o brodolomcu tinejdžeru čiji je jedini suputnik u čamcu za spašavanje na otvorenoj pučini krvoločni bengalski tigar. Sigurna režija spriječila je da sve ne završi u new age kičeraju.

16. Sramota

Steve McQueen

Velika Britanija

Fascinantna glumačka izvedba Michaela Fassbendera glavni je adut drugog filma likovnog umjetnika Stevea McQueena (“Glad”), čiji je protagonist newyorški yuppie, patološki opsjednut seksom. Potonji je bliski srodnik junaka “Američkog psiha”, ali ne tako sklon radikalnim rješenjima.

17. Ubojica Joe

William Friedkin

SAD

Nekoć inventivna novohollywoodska uzdanica i neosporni hitmejker, William Friedkin danas radi zanimljive niskobudžetne filmove subverzivnog naboja: ovaj je zasnovan na kazališnom komadu, no teatralnost jedva da se nazire u triler-drami o povremenom plaćenom ubojici koji prima stalnu plaću kao čuvar zakona.

18. Argo

Ben Affleck

SAD

U potki efektnog politiziranog trilera Bena Afflecka, u kojem agent CIA-e spašava službenike američkog veleposlanstva iz Teherana predstavljajući ih kao članove fiktivne filmske ekipe, krije se zanimljiva tema o filmskoj iluziji: vrlo malo je potrebno da je prihvate čak i najzadrtiji fundamentalisti.

19. Marina Abramović: Umjetnica je prisutna

M. Akers i J. Dupre

SAD

Matthewa Akers i Jeff Dupre imali su sreću i za temu svog dokumentarca odabrali performance glasovite konceptualne umjetnice u newyorškoj MOMA-i, koji se prometnuo u neviđen fenomen: suzdržanost i metodičnost ponajveće su vrline filma koji je zanimljiv i publici nesklonoj modernizmu.

20. Slatko spavaj

Jaume Balagueró

Španjolska

Efektan španjolski triler-horor o nadstojniku zgrade koji se krajnje neprilično upliće u živote stanara ima puno dodirnih točaka s Hitchcockovim “Psihom”, ali zajedničke motive vrlo suptilno varira. Talentirani Jaume Balagueró režirao je s Pacom Plazom veliki hit “Rec” i njegov nastavak.

21. Merida hrabra

Mark Andrews, Brenda Chapman

SAD

Ovogodišnji crtić blistave radionice animacije Pixar - sada u Disneyjevom okrilju - stanovit je iskorak, spoj kostimiranog pustolovnog filma s obiteljskom melodramom, elementima okrutnosti i jakim ženskim likovima u središtu priče. Odnos majke i kćeri nikad nije bio ovako slojevito izložen u toj vrsti filmova.

22. Ovo mora biti to mjesto

Paolo Sorentino

Italija/Francuska/Irska

Paolo Sorentino (“Konsekvence ljubavi”, “Il dio”) štošta je smiješao u svom prvom filmu na engleskom jeziku: protagonist mu je ocvala rock zvijezda koja se upadljivo šminka unatoč tome što više ne nastupa, a tema je potraga za ratnim zločincem koji je u nacističkom logoru mučio njegova oca. Usprkos bizarnostima, krajnje uvjerljivo djelce.

23. Zbogom kraljice

Benoît Jacquot

Francuska

Francuski modernist Benoît Jacquot režirao je krizu na dvoru Marie Antoinette, koja je izbila nakon pada Bastille, kao da je u pitanju dokumentarac. Scenarij puno toga ne otkriva u motivima ponašanja protagonista i njihovim karakterima, ali takav je valjda bio koncept. Vrlo ambiciozan i virtuozno napravljen kostimirani film.

24. Čarobni Mike

Steven Soderbergh

SAD

Nema osobitih pretenzija u ovoj priči o muškim stripperima koji zarađuju tako što im raspomamljene gošće trpaju dolare u gaćice, međutim, kada je Steven Soderbergh u pitanju treba paziti na detalje: socijalni milje iznimno je uvjerljivo oslikan, rađanje romance dvoje protagonista odlično je režirano.

25. Snjegovi Kilimanjara

Robert Guédiguian

Francuska

Nije riječ o još jednoj ekranizaciji pripovijetke Ernesta Hemingwaya nego o francuskoj socijalnoj drami u kojoj bračni par dobije na poklon avionske karte za posjet afričkoj turističkoj destinaciji. Robert Guédiguian vješto režira isječak iz života srednje klase čiji su protagonisti na rubu skliznuća u niži sloj.

(Jutarnji.hr)