Rezonansa

Rezonansa je sarajevska i jugoslavenska pop rok grupa čiji muzički stil je zasnovan na pjevljivim pjesmama sa primijetnim utjecajem bosanskohercegovačke narodne muzike. Posebna instrumentalna postava grupe Rezonansa sa dvojicom violinista i upotreba starih narodnih muzičkih instrumenata dali su im osoben zvuk, tako da su u početku dobili etiketu "akustičarsko Bijelo dugme".


Grupu Rezonansa su 1975. godine u Sarajevu osnovali basista Brano Likić i njegova sestra Branka, pjevačica. Sa željom da izvode vlastitu muziku okupili su nekoliko mladih muzičara. Odmah potom grupa u kojoj su svirali Brano, njegova sestra Branka, Senad, Mario i Krešo, prave tonski snimak kompozicije "Nemoj meni branit, moja nano", koji je objavljen na njihovoj prvoj singl ploči. S tom pjesmom pridobijaju prve ljubitelje njihove muzike koji su ih slušali putem tadašnjeg Radio Sarajeva. Nakon snimljenog istoimenog albuma grupa Rezonansa je imala seriju koncertnih nastupa, tako da su tokom 1977. godine odsvirali približno stotinu koncerata na radnim akcijama, a učestvovali su na festivalima "Vaš šlager sezone", "Festival revolucionarne pjesme" u Mostaru (sa pjesmom "Neretva"), na proslavi Kongresa USAOJ-a i na "Međunarodnom festivalu revolucionarnih pjesama" u Istočnom Berlinu. Rad na zadatu temu zaokružili su sljedeće godine albumom "Procvjetala ljubičica plava" na kojem su snimljene pjesme o narodnooslobodilačkoj revoluciji, slobodi i socijalističkoj izgradnji. Brano Likić komponirao je muziku za pozorišnu predstavu "Naš Tito" u izvedbi glumaca Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, a izdao je i solo singl ploču pod nazivom "Ne luduj" 1978. Grupa Rezonansa snimila je devet singl ploča i sedam albuma. Kroz grupu je prošao veliki broj muzičara, a najzaslužniji za ukupni zvuk grupe bili su: klavijaturisti Darko Arkus (kasnije u grupama COD, Teška industrija) i Tonči Mališ (ex Iver), violinisti Bobo Arkus i Mario Barišić, bubnjari Ljubo Pavlović i Điđi Jankelić, gitarista i flautista Josip Mijač, gitaristi Džemal Novaković, (ex COD) i Ševćet Hodža (kasnije u Vatrenom poljupcu).


Rezonansa je djelovala do 1989. godine, a tokom četrnaest godina njihovog muzičkog djelovanja svirali su hiljade koncerata i iza sebe ostavili veliki broj lijepih pjesama.


Značenje imena


Raison an Sa (lat.) - Razlog iz Sarajeva


Muzičko stvaralaštvo


Singlovi

"Nemoj meni branit, moja nano / Moj tata u 10" (Jugoton, 1975)
"Trči čule / Gradska tema" (PGP RTB, 1975)
"Hajde, dušo, da igramo malo / Slikarka" (PGP RTB, 1976)
"Eno aviona / Ne znam gdje ću sad" (PGP RTB 1976,)
"Neka svijet bude orkestar / Saraj-poljem" (PGP RTB, 1977)
"Tamo preko Dunava / Vjeruj mi" (Diskoton, 1978)
"Jedno veče u hotelu konobari i kuhari / Kad ću te vidjeti opet" (Diskoton, 1981)
 
Albumi


"Nemoj meni... Nemoj ni ti meni!" (PGP RTB 1975)
"Procvjetala ljubičica plava" (Diskoton 1978)
"Prolaz molim" (Diskoton 1978)
"Profesija muzičar" (Diskoton 1981)
"Život u dvije smjene" (Sarajevo disk 1986)
Kompilacije
"Rezonansa najljepše pjesme"(Diskoton 1984)
"Rezonansa, The Best of" (PGP RTB 2007)
"The Best of" (Studio Blap 2015) 


Festivali


1975. Omladina, Subotica - Lik iz mašte
1976. Vaš šlager sezone - Hajde, dušo, da igramo malo
1976. Hit parada - Trči, čule, neven čule
1977. Vaš šlager sezone - Neka svijet bude orkestar


Članovi


Brano Likić
Branka Seka Likić
Ljubo Pavlović
Mario Barišić
Božidar Bobo Arkus
Darko Arkus
Josip Mijač
Jasminko Zubanović
Milan Kokan Babić
Ševćet Hodža
Dragan Điđi Jankelić
Nebojša Krulanović
Džemal Novaković
Tonči Malis
Dragan Pero Nikačević
Nikša Bratoš
Damir Arslanagić
Ademir Kufi Volić 

Brano Likić (23. januara 1954. godine, Sarajevo) jeste bosanskohercegovački i jugoslavenski kompozitor, producent i izvođač. Muzičku karijeru započeo je početkom 1970-ih kada je bio jedan od osnivača rok grupa "Oni" i "Formula 4" (zajedno sa Ljubišom Racićem), gdje je stekao muzičko iskustvo. Godine 1975. osnovao je vlastitu grupu Rezonansa sa kojom je nastupao širom Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije. Tokom 1977. godine odsvirali su približno stotinu koncerata na radnim akcijama, a učestvovali su na festivalima "Vaš šlager sezone", "Festival revolucionarne pjesme" u Mostaru (sa pjesmom "Neretva"), na proslavi Kongresa USAOJ-a. Sa grupom Rezonansa bio je i učesnik "Međunarodnog festivala revolucionarnih pjesama" u Istočnom Berlinu. Krajem 1970-ih osnovao je rok grupu Baglama bend sa kojima je snimio nekoliko singl ploča i LP-a. Bio je autor većine njihovih pjesama u kojima se predstavljao pod pseudonimom Njegoslav Sagaš. Za razliku od muzike sa grupom Rezonansa, Brano Likić je sa grupom Baglama bend svirao rok muziku sa veoma prisutnim utjecajem bosanskohercegovačke narodne muzike uz upotrebu sarajevskog žargona. Svoje umjetničko stvaralaštvo usmjerio je i na komponiranje muzike za pozorišnu predstavu "Naš Tito" u izvedbi glumaca Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Tokom 1980-ih godina otvorio je muzički Studio Blap, gdje je snimljena većina popularne muzike u Sarajevu tokom 1980-ih i 1990-ih godina. Jedan je od najznačajnijih začetnika sarajevske pop rok škole, a kroz svoju sviračku i kompozitorsku aktivnost dao je doprinos u raznovrsnosti iste. Producentskim i snimateljskim radom u studiju BLAP otvarao je puteve Dini Merlinu, Plavom orkestru, Crvenoj jabuci i brojnim sada asovima bosanskohercegovačke pop i rok muzičke scene, po čemu je ista najcjenjenija na području bivše Jugoslavije. Trenutno živi i radi na relaciji Prag - München, gdje pod imenom Brendon Li sarađuje, nastupa i snima muzičke albume s vrhunskim svjetskim vokalnim i instrumentalnim solistima. Početkom 2020. godine objavio je CD naslovljen "Likić pjeva Sidrana" s vlastitim kompozicijama i interpretacijama stihova pjesnika Abdulaha Sidrana na bosanskom i engleskom jeziku, koji je svečano promovisan u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u februaru iste godine. Nakon toga je objavio album "Going West", otpjevan na engleskom i španskom jeziku. Također, snimio je muzički projekat "Tribute to Ivo Robić", posvećen nekadašnjem autoru i izvođaču Ivi Robiću koji je sam producirao, a otpjevao ga je Marko Govorčin, vokalni interpretator iz Bosne i Hercegovine koji živi u Austriji. U septembru 2020. godine snimio je album "Putovanje" na kojem se nalazi 15 pjesama i za koje je bio autor muzike, aranžmana i izvođač, kao i autor većine tekstova. Pjesme koje je komponirao za ovaj album zasnovane su na stihovima bosanskohercegovačkih pjesnika, kao i pjesnika iz susjedstva, među kojima su: Arsen Dedić, Nedžad Begović, Ferida Duraković, Duško Trifunović, Dobrica Cesarić i drugi. U oktobru iste godine izdavačka kuća Rabic iz Sarajeva objavila je Likićevu knjigu "Kad muzika priča" koja predstavlja zbirku intervjua sa bosanskohercegovačkim muzičkim stvaraocima. Dvije pjesme sa njegovog albuma "Akustika" - "Zakopčaj kaput hladno je" i "Čovjek s juga" korištene su u popularnoj američkoj TV seriji "Seal Team", koje se izvode u ovoj seriji CBS-a.

Branka Likić "Seka" nekadašnja je bosanskohercegovačka i jugoslavenska pjevačica. Najpoznatija je kao pjevačica u sarajevskoj pop-rok grupi Rezonansa. S bratom Branom, koji je ujedno bio i vođa te grupe, napisala je neke od njihovih pjesama. Tokom 1970-ih i 1980-ih nastupala je s Rezonansom na prostorima bivše Jugoslavije i u inozemstvu na Međunarodnom festivalu revolucionarnih pjesama u Istočnom Berlinu. Živi i radi u Švedskoj, gdje predaje na Univerzitetu u Uppsali.

Ševćet Hodža jest bosanskohercegovački i jugoslavenski muzičar. Rođen je 1954. godine u Uroševcu na Kosovu, a kasnije se preselio u Sarajevo. Tu je započeo svoju muzičku karijeru, svirajući prvo u grupama Rezonansa od 1978. do 1980. i Divlje jagode. Najpoznatiji je kao bivši bas gitarist sarajevske hard rock grupe Vatreni poljubac, koju je 1977. godine osnovao zajedno sa Milićem Vukašinovićem i Pericom Stojanovićem. U grupi Vatreni poljubac svirao je do 1980. godine, a nakon njegovog odlaska zamjenjuje ga Sanin Karić. Potom, 1981. godine osniva muzički sastav Carski rez sa kojima svira hard rock muziku. Nakon četiri godine sviranja u tom muzičkom sastavu odustaje od hard rock muzike i okreće se ka novim muzičkim stilovima. U tu svrhu, 1985. godine osniva sasatav Detektor laži u kojem su pored njega na bas-gitari svirali bivši klavijaturist Indexa Sinan Alimanović, Narcis Lalić (pjevao u Teškoj industriji) i Dragan Nikačević na bubnjevima.  Iste godine snimili su album pod nazivom "Detektor laži", na kojem su izvodili pjesme u pop rock stilu sa primjesama soul muzike i bosanske sevdalinke. Bio je pisac svih pjesama za ovaj album, a producent je bio Sinan Alimanović. Sa ovog albuma veoma uspješna je bila pjesma pod nazivom "Student psihologije", koja je sredinom 1980-ih držala visoko mjesto na top listama radio stanica u Bosni i Hercegovini. Ševćet Hodža trenutno živi i radi u Sofiji, glavnom gradu Bugarske.

Džemal Novaković jeste bosanskohercegovački pop i rok gitarist, koji je najveći dio svoje muzičke karijere proveo u Sarajevu. Gitarističku karijeru započeo je u pop rok grupi COD gdje je svirao od 1972-1976. Nakon toga je prešao u pop rok grupu Rezonansa, s kojom je stekao veliko muzičko iskustvo koncertnim nastupima i tonskim snimanjima singl ploča i studijskih albuma. Uporedo sa sviranje u Rezonansi, Džemal Novaković pridružuje se 1979. Brani Likiću, koji je osnovao rok grupu Baglama bend. Kvalitetnim sviranjem elekrične gitare u muzičkim sastavima Rezonansa, COD i Baglama bend dao je doprinos u razvoju i raznovrsnosti sarajevske škole pop roka. 


Diskografija

Sa grupom COD
Singlovi
"Dođi mi na čaj / Želim tu igru"
"Ciciban / Rock za moju bivšu punicu i njenu prijateljicu"
"Novi štos / Nisi mala beba"
Sa grupom Rezonansa
Singlovi
"Neka svijet bude orkestar / Saraj-poljem" (PGP RTB, 1977)
"Tamo preko Dunava / Vjeruj mi" (Diskoton, 1978)
"Jedno veče u hotelu konobari i kuhari / Kad ću te vidjeti opet" (Diskoton, 1981)
Albumi
"Procvjetala ljubičica plava" (Diskoton, 1978)
"Prolaz molim" (Diskoton, 1978)
"Profesija muzičar" (Diskoton, 1981)
"Rezonansa najljepše pjesme"(Diskoton, 1984)
"Život u dvije smjene" (Sarajevo disk, 1986)
Sa Baglama bend
Singlovi
"4 konja debela / Oj, Bosanko" (Sarajevo disk, 1979)
Albumi
Ne treba ti ni tata ni mama kad svira baglama (Baglama No. 1), (Sarajevo disk, 1981)

Nikša Bratoš jeste bosanskohercegovački i hrvatski multiinstrumentalist, producent, snimatelj i kompozitor rok i pop muzike, koji je ostvario uspjeh na prostorima bivše Jugoslavije. Kao muzički aranžer bio je autor velikog broja pjesama grupe "Crvena jabuka", Borisa Novkovića, Zdravka Čolića, a sarađivao je sa Fahretom Jahić (poznatijom kao Lepa Brena i drugim izvođačima. Od 1994. godine njegovi radovi na albumima iz oblasti muzičkog aranžmana, multikanalnog zvuka i produkcije donijeli su mu 36 muzičkih nagrada Porin.



Rođen je 17.8.1959. godine u Travniku, gdje je završio osnovnu, gimnaziju i muzičku školu. U muzičkoj školi svira violinu i klarinet, a tokom školovanja aktivno svira u gradskom kamernom orkestru i gradskom puhačkom orkestru. Godine 1978. upisao je Elektrotehnički fakultet u Sarajevu gdje je i diplomirao 1983., a potom je kratko radio u Energoinvestu. Iako se muzičkom produkcijom bavi od 1980. tek se 1985. godine definitivno opredjeljuje za muziku i počinje raditi kao studijski muzičar, aranžer i muzički producent. Svirao je gitaru i pjevao prateće vokale u grupama Bonton Baja i Valentino prije nego što je prešao u Crvenu jabuku. U početku je radio sa Crvenom jabukom kao producent. Nakon što je producirao njihov album Sanjati iz 1988., bio je angažovan kao producent na narednim albumima i singl pločama. Bratoš je kasnije postao redovni član Crvene jabuke, gdje je svojim gitarskim umijećem kao i aranžmanima za trubu i gudačke instrumente (po kojima je bend postao poznat 1990-ih) unio novi kvalitet u muziciranju ovog sarajevskog pop rok sastava. Od 1989. živi u Zagrebu, gdje je nastavio baviti se muzikom kao gitarist, producent i klavijaturist. Godine 1994. postaje zvanični član Crvene jabuke i od tada nastupa na svim njihovim koncertima, a bio je odgovoran za produkciju i programiranje njihovih albuma. Oženjen je Sarajkom Sanjom i ima dva sina, Marka i Gorana.

Trči čule / Gradska tema je singl sarajevske i jugoslavenske pop rok grupe Rezonansa. Nekadašnja beogradska izdavačka kuća PGP RTB ga je objavila 1975. godine. Muziku i aranžman za naslovnu pjesmu "Trči čule" napisao je Brano Likić, a tekst njegova sestra Branka Likić. Počinje sa smirenim sviranjem klavirskim uvodom u izvedbi Darka Arkusa i kvalitetnim pjevanjem Brane Likića. Nakon toga, pjesma se nastavlja u bržem tempu sa solo dionicom na violini koja podsjeća na zydeco, plesnu narodnu muziku iz američke države Louisiana. Vrhunac u pjesmi "Trči čule" je refren koji pjevaju Brano i njegova sestra Branka Likić uz aktivno učešće violine i klavira, što sve zajedno zvuči kao američka western muzika. Na B-strani singl ploče je pjesma pod nazivom "Gradska tema" za koju je muziku, tekst i aranžman napiso Brano Likić. Odsvirana je u živahnom tempu u kojoj vodeću ulogu imaju flauta Josipa Mijača i klavir Darka Arkusa, uz pjevanje Brane i Branke Likić. U sredini pjesme je pauza od nekoliko sekundi, za kojom slijedi smireno lirsko sviranje na flauti uz pratnju klavira, što podsjeća na neka od laganijih muzičkih djela progresivnih rock sastava Focus i King Crimson. Ritam u pjesmi se zatim postepeno ubrzava uz pridruživanje i ostalih muzičara grupe Rezonansa vračajući se na muzičku temu s početka pjesme. Već sa prvim muzičkim snimcima iz 1975. godine članovi grupe Rezonansa pokazali su muzičku svježinu i kvalitet muziciranja predstavljajući jedan od primjera sarajevske škole pop roka. Fotografiju i dizajn omota singl ploče uradio je Dragan S. Stefanović. Obje pjesme preuzete su sa prvog albuma grupe Rezonansa pod nazivom "Nemoj meni... Nemoj ni ti meni!"
Članovi grupe
Brano Likić – pjevanje, akustična gitara, bas-gitara
Branka Seka Likić – pjevanje
Mario Barišić - violina
Bobo Arkus - violina
Josip Mijač - gitara, flauta
Ljubo Pavlović - bubnjevi
Muzički primjerii

Hajde dušo da igramo malo / Slikarka je singl sarajevske i jugoslavenske pop grupe Rezonansa. Nekadašnja beogradska izdavačka kuća PGP RTB ga je objavila 1976. godine. Muziku za naslovnu pjesmu "Hajde dušo da igramo malo" napisao je Brano Likić, a tekst njegova sestra Branka Likić. Muzički aranžman napisao je Julio Marić. Počinje u malo bržem 7/8 ritmu koji je veoma popularan u narodnoj plesnoj muzici (lesnoto) u Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj i nekim dijelovima drugih balkanskih zemalja. Kao i na prethodnoj singl ploči i u ovoj ističe se kvalitetno pjevanje Brane Likića. Novina u muzici grupe Rezonansa koja je predstavljena u pjesmi "Hajde dušo da igramo malo" je upotreba puhača. Vrhunac u pjesmi je refren odsviran u bržem ritmu, koji pjevaju Brano i njegova sestra Branka Likić uz aktivno učešće svih muzičara grupe Rezonansa, što sve zajedno zvuči kao američka western muzika. Tekstualno i muzički, ova pjesma zasniva se na bosanskohercegovačkoj i jugoslavenskoj narodnoj muzici. Nakon toga, pjesma se nastavlja u sporijem ritmu s početka sa solo dionicom na violini koju nadopunjuje flauta Josipa Mijača. Istu melodiju nastavljaju svojim pjevanjem Brano i Branka Likić. Zatim, opet dolazi refren u bržem ritmu i sve se završava sa pjevačkim dijelom s početka pjesme uz aktivnu upotrebu puhača. Završetak pjesme urađen je u prepoznatljivom festivalskom pop stilu iz tog vremena po uzoru na druge sarajevske izvođače poput: Indexa, Zravka Čolića i Ambasadora.

Na B-strani singl ploče je balada pod nazivom "Slikarka" za koju je muziku, tekst i aranžman napiso Brano Likić. Počinje sa melodijom odsviranom na ksilofonu uz lagahnu pratnju na klaviru i akustičnoj gitari. Upotreba ksilofona (koji se može čuti u cijeloj pjesmi) predstavlja još jednu malu novinu u muziciranju grupe Rezonansa, čineći njihovu muziku raznovrsnijom. Pjesmu karakteriše smireno pjevanje Brane Likića uz pjevačku pratnju njegove sestre u refrenu. Fotografiju i dizajn omota singl ploče uradio je Dragan S. Stefanović.

Članovi grupe
Brano Likić – pjevanje, akustična gitara, bas-gitara
Branka Seka Likić – pjevanje
Mario Barišić - violina
Bobo Arkus - violina
Josip Mijač - gitara, flauta
Ljubo Pavlović - bubnjevi

Eno aviona / Ne znam gdje ću sad jest singl sarajevske i jugoslavenske pop rock grupe Rezonansa. Nekadašnja beogradska izdavačka kuća PGP RTB ga je objavila 1976. godine. Muziku i aranžman za naslovnu pjesmu "Eno aviona" napisao je Brano Likić, a tekst njegova sestra Branka Likić. Ova pjesma predstavlja muzički zaokret grupe Rezonansa ka rock muzici i počinje u bržem ritmu na bubnjevima, električnoj gitari i klaviru. Također, izostavljena je američka western muzika koju su muzičari ove grupe svirali na njihovim prethodnim singl pločama. U sredini pjesme je solo na električnoj gitari uz pratnju violine Darka Arkusa. Prve stihove pjeva Brano Likić, dok njegova sestra Branka pjeva refren uz aktivno instrumentalno učešće svih muzičara grupe Rezonansa.

Na B-strani singl ploče je lagahna plesna pjesma pod nazivom "Ne znam gdje ću sad" za koju je muziku, tekst i aranžman napisao Brano Likić. Počinje sa melodijom odsviranom na klaviru, koji igra aktivnu ulogu u cijeloj pjesmi sa solom na električnoj gitari u sredini pjesme uz lagahnu pratnju ostalih članova grupe Rezonansa. Fotografiju i dizajn omota singl ploče uradio je Dragan S. Stefanović.[1]

Članovi grupe
Brano Likić – pjevanje, akustična gitara, bas-gitara
Branka Seka Likić – pjevanje
Mario Barišić - violina
Bobo Arkus - violina
Josip Mijač - gitara, flauta
Ljubo Pavlović - bubnjevi

Neka svijet bude orkestar / Saraj poljem jest singl ploča sarajevske i jugoslavenske pop rok grupe Rezonansa. Nekadašnja beogradska izdavačka kuća PGP RTB objavila ga je 1977. Muziku i stihove za naslovnu pjesmu "Neka svijet bude orkestar" napisao je Mario Mihaljević, a aranžman Rajmond Ruić, koji je ujedno bio i dirigent. Počinje u laganijem ritmu na bubnjevima, uz pratnju gudača, klavira i kasnije puhača. Prvi put je koncertno izvedena na festivalu Vaš šlager sezone 1977. uz pratnju Revijskog orkestra Radiotelevizije Sarajevo. Prvi stih pjesme otpjevala je Branka Likić, a drugi stih njen brat Brano Likić. Tekst u pjesmi odnosi se na ljepotu življenja u nekadašnjoj Jugoslaviji, a vrhunac je refren sa pozivom svim narodima svijeta da se pridruže, te da zajedno pjevaju i žive u miru i ljubavi. Na B-strani je pjesma pod nazivom "Saraj poljem" za koju je muziku i aranžman napiso Brano Likić, a tekst Esad Velić. Počinje sa bubnjevima i bas-gitarom odsviranim u živahnom funk muzičkom stilu, koji je zajedno sa svojom grupom proslavio američki pjevač James Brown. Ova dva muzička instrumenta imaju aktivnu ulogu u cijeloj pjesmi, što je jedna od najprepoznatljivijih osobina funk muzike. Njima se pridružuje električna gitara, za kojom slijedi kratki solo na električnim orguljama kao priprema za pjevanje Brane Likića. Tekst u pjesmi "Saraj poljem" ima elemente bosanskohercegovačkog folklora, što je jedna od prepoznatljivih osobina sarajevske škole pop roka. Također, tu je i zanimljiv solo na električnoj gitari za kojim slijedi kratki solo na električnim orguljama koji uvodi na pjevanje s početka pjesme. Fotografiju i dizajn omota singl ploče uradio je Dragan S. Stefanović. Pjesma "Neka svijet bude orkestar" preuzeta je s drugog albuma grupe Rezonansa pod nazivom Procvjetala ljubičica plava
Članovi grupe
Brano Likić – pjevanje, akustična gitara, bas-gitara
Branka Seka Likić – pjevanje
Mario Barišić - violina
Bobo Arkus - violina, klavir
Ljubo Pavlović - bubnjevi

Tamo preko Dunava / Vjeruj mi jest singl sarajevske i jugoslavenske pop rok grupe Rezonansa. Sarajevska izdavačka kuća Diskoton objavila ga je 1978. godine, a obje pjesme uvrštene su i na njihovom albumu "Prolaz molim", koji je objavljen iste godine. Muziku, aranžman i stihove za obje pjesme napisao je Brano Likić. Naslovna pjesma "Tamo preko Dunava" zanimljiva je po promjenama muzičkih stilova i ritma. Prva dva stiha u pjesmi počinju pjevanjem Brane Likića u živahnom 5/4 ritmu, a u refrenu se mijenja nastavljajući u uobičajenom rokenrol 4/4 ritmu. Refren u pjesmi otpjevala je Branka Likić uz diskretnju pratnju violine, nakon čega slijedi solo na električnoj gitari u stilu američke country muzike. Nastavlja se povratkom na ritam i pjevanje s početka pjesme. Na B-strani singl ploče je pjesma pod nazivom "Vjeruj mi" za koju je stihove, muziku i aranžman napisao Brano Likić. Ova ljubavna pjesma počinje laganim sviranjem na akustičnoj gitari i pjevanjem Brane Likića. U cijeloj pjesmi aktivna je i električna gitara sa solom u središnjem, kao i završnom dijelu pjesme. Fotografiju za omot singl ploče uradio je Dušan Ilić, a dizajn Nedim Bačvić.
Članovi grupe
Brano Likić – pjevanje, akustična gitara, bas-gitara
Branka Seka Likić – pjevanje
Mario Barišić - violina
Bobo Arkus - violina, klavir
Ljubo Pavlović - bubnjevi
Muzički primjeri