Legendarna stena



Prelepa sirena Lorelaj, sedela je visoko na steni u Gornjem srednjem Porajnju i svojim glasom i lepotom, privlačila pažnju kapetana, koji bi zbog nepažnje nasukali brod na obalu. U ovoj priči jedan detalj je svakako istinit. Naime, Rajna je u ovog delu najuža, čemu doprinosi i stena nazvana Lorelaj. U 19. veku se ovo područje smatralo najopasnijim za trgovačke brodove.



Strme litice, spektakularni pogled

U Gornjem srednjem Porajnju, strme staze planinarskog puta Rajnštajg vode ka šumskim predelima, vinogradima i dvorcima. Klima je u ovim krajevima blaga, zbog čega ćete naići na raznovrsnu floru i faunu, uključujući i na mediteranske biljne i životinjske vrste.

Zhangye Danxia, šarena planina u Kini



Planinski masiv koji se nalazi u provinciji Gansu, na severozapadu Kine, svakako se razlikuje od svih drugih planinskih masiva na svetu. Ono što ga čini jedinstvenim su njegove boje.



Rezonantne raznobojne pruge su nastale kao rezultat taloženja crvenog peščara. Dejstvom vetrova, spiranjem kiša, oksidacijom minerala i hemijskih elemenata, stene dobijaju izgled koji se razlikuje po boji, teksturi i obliku.



Za stvaranje ovakvog magičnog pejzaža potrebno je vreme. Nauka kaže da se ovo umetničko delo prirode stvaralo oko 24 miliona godina.



Zhangye Danxia svojim čudesnim spektrom boja više liči na slikarsko platno nego na formaciju stena. Prostire se na 400 kvadratnih kilometara i od 2010. godine se nalazi na UNESCO-vom popisu svetske baštine.

Waialeale, planina koja plače


Planina Waialeale (Wai'ale'ale) je deo vulkanskog kratera, i druga najviša tačka na ostrvu Kauai na havajskim ostrvima. Na lokalnom jeziku, ime ove planine znači „voda koja žubori“ ili „voda koja se preliva“.



Sa godišnjim nivoom padavina koji iznosi više od 11,500 mm, ovaj region je jedan od najvlažnijih na svetu. Kišnica nalazi put niz mnoge useke u brdu visokom 5,148 metara, i stvara jedinstvenu i dirljivu scenografiju, gde izgleda kao niz planinu teku suze.



Ova prirodna lepota je pažljivo skrivena, jer je zbog velike strmosti useku gotovo nemoguće prići. Waialeale je pokrivena visokim drvećem i gustim rastinjem punim paprati, pa su retke pešačke staze uglavnom puste. Jedini način da uživo vidite planinu koja plače je iz helikoptera, i to samo ako imate sreće, jer je predeo često obavijen oblacima.



Kauai je najsevernije od velikih ostrva Havaja i izložen je frontalnim sistemima koji donose kišu u zimskom periodu. Konusni oblik planine Waialeale čini je izloženom kišnim vetrovima, a njene strmine utiču da se vlažan vazduh brzo podigne na visinu i izbaci veliku količinu kiše na jedno mesto. Bogato rastinje leti uspeva da se izbori sa tolikom količinom vode, ali se u jesen i zimu javlja ovaj fenomen, kada izgleda kao da planina plače.

U Kanadi se nalazi više jezera nego u svim ostalim državama na svijetu – zajedno. Ova država je dom za oko 60% svjetskih jezera.

Bolton Strid (Yorkshire)



Bolton Strid

Ovaj potočić izgleda kao potpuno bezopasni dio prirode. Ali, ako ikada dođete u priliku – ne prilazite mu. On je samo još jedan prerušeni ubica koji radi za planetu Zemlju. Bolton Strid je zapravo samo jedan dio rijeke koja se zove Rijeka Wharfe.

Šta se zapravo dešava sa Rijekom Wharfe? Iako je duboka samo 6 metara na svojim najdubljim dijelovima, odjednom se pretvori u mali bezopasni potočić (Bolton Strid) čija dubina još nikada nije izmjerena.

Ko god je ikada pao ili ušao svojom voljom u potok – nije izašao živ. Plivanje u Bolton Stridu ima sto postotnu stopu smrtnosti.

Česta je pojava da ljudi pokušaju preći preko potoka, jer zaista izgleda kao da je dubok do koljena, nažalost, niko ne stigne na drugu stranu živ, a i rijetkost je da se pronađe tijelo.

Rainbow Bridge – jedan od najvećih prirodnih lukova na svijetu



Nekada je bio sveto mjesto Navajo indijancima, a danas je prirodni spomenik koji nas konstantno podsjeća na snagu i upornost prirode. Tačnije, na upornost rijeke koja je sebi napravila put kroz stijenu, a iznad ostavila prekrasni most u obliku luka.



Između američkih saveznih država Arizone i Utaha nalazi se drugi po veličini prirodni luk na svijetu, Rainbow Bridge koji je prema Navajo legendi nekada bio duga koja se skamenila na licu mjesta.



Legenda nije pretjerivala, jer luk uistinu podsjeća na dugu, kako svojim oblikom, tako i spektom boja koje se mijenjaju u toku dana. U zavisnosti od položaja Sunca i godišnjeg doba, luk mijanja boje, pa je tako nekad crven (uvijek u različitim nijansama), nekad smeđ, a ponekad dobije i zlatnu boju.



Rainbow Bridge je dugačak 71 metar, a od njega je duži jedino Landscape Arch (88 metara) iz Nacionalnog parka Arches, Utah, SAD. Na vrhu, Rainbow Bridge je debel 13, a širok 10 metara. Visok je 88 metara, a i u ovoj kategoriji je drugi na svijetu, jer je od njega jedino viši Aloba Luk koji se nalazi u Republici Čad u Africi.



Ovaj prekrasni luk je napravila sama priroda. Rijeka koja je nekada zaobilazila ovu stijenu često bi nabujala, te milimetar po milimetar probijala svoj novi put. Zatim bi vjetar koji je nosio pijesak dodatno brusio kamen, sve dok ga zajedničkim snagama nisu probušili i stvorili ono što danas nazivamo Rainbow Bridge.





pixelizam.

Najlepši prirodni bazen na svetu


Bazen Hamilton u Teksasu deo je prirodnog rezervata koji se nalazi 37 km zapadno od Ostina. Nastao je pre više od 1.000 godina, kada se usled erozije urušio svod pećine otkrivši predivno jezero u koje se sliva vodopad visok 50 metara.

Ovaj bez sumnje jedan od najlepših prirodnih bazena na svetu okružuje bujna vegetacija i bogata fauna, prirodni rezervat koji je dom retkih biljnih i životinjskih vrsta.


Do bazena se stiže stazom okruženom ogromnim stablima mirisnih čempresa.

Stotinama godina bazen je bio dobro čuvana tajna američkih Indijanaca iz plemena Tonkawe i Lipan Apača da bi zemljište na kojem se nalazi sredinom 19. veka kupio Morgan Hamilton, brat tadašnjeg guvernera Teksasa, i nazvao ga po imenu svoje porodice.


Dvadesetak godina kasnije Hamilton je ovaj biser prodao nemačkoj emigrantskoj porodici Rajmer, koje je tu nameravala da uzgaja stoku.

Rajmerovi su brzo uočili sve mogućnosti koje nudi nesvakidašnja lepota ovog prirodnog blaga, pa su vrata svog ranča otvorili za posetioce.


Bazen Hamilton postao je tako početkom 20. veka turistička atrakcija, a 1980. godine deo imanja Rajmerovih otkupilo je teksaško Odeljenje za parkove i prirodne rezervate, proglasivši ga najznačajnijom prirodnom oblašću okruga Travis.


Poslednjih tridesetak godina država Teksas kroz brojne projekte ulaže napore da sačuva i unapredi ovaj biser najveće američke savezne države.

Izvor: placestoseeinyourlifetime

Đavolji Toranj (Prvi Nacionalni Spomenik SAD-a)



Đavolji Toranj (Devils Tower), koji se na sjeveroistoku države Wyoming, SAD, naglo uzdiže iznad obala rijeke Belle Fourche, pravi je primjer tzv. kratera u obliku kruške. Sastoji se od fonolita, tvrdog eruptivnog kamenja koje je tu oblikovalo okomite stupove.



Ovaj prvi proglašeni Nacionalni Spomenik Sjedinjenih Država se uzdiže 386 metara iznad okolnog terena, a sam vrh se nalazi na 1.559 m iznad razine mora. Indijanci su za njega imali brojna imena, od kojih je možda i najpoznatije bilo “medvjeđi brlog”, ipak, 1875. godine pukovnik Richard Irving Dodge je pogrešno protumačio jedan od naziva “Toranj Zlog Boga”, i preveo ga kao “Đavolji Toranj”.



Jedna poznata legenda o nastanku Đavoljeg Tornja kaže da su se dvije djevojke igrale kada su primijetile divovskog medvjeda. Pokušavajući pobjeći od njega, popele su se na vrh obližnje stijene, gdje su molile da budu spašene. Stijena je odjednom porasla visoko u zrak, a medvjed je na kraju otišao, ostavljajući na njoj tragove svojih oštrih pandži.



Đavolji Toranj već dugo vremena privlači ljubitelje prirode i planinare, a u posljednjih nekoliko godina, oko 1% posjetilaca (od 400.000 godišnje) se popnu na njegov vrh, uglavnom koristeći tradicionalne tehnike penjanja.















pixelizam.

Azurni Prozor i Plava Rupa, Malta



Na otoku Gozo, koji pripada evropskoj otočnoj državi Malti, nalaze se jedna uz drugu dvije geološke znamenitosti: Azurni Prozor i Plava Rupa.

Azurni prozor je velika stijena (‘malteški krečnjak’, Globigerina) visoka 207 i debela 23 metra, sa rupom na sredini zbog koje je i dobila ime prozor. Odmah pored nje se nalazi podvodna pećina poznata kao Plava Rupa, tačnije, podvodni tunel dugačak oko 80 metara kojeg često posjećuju ronioci iz čitavog svijeta.



Nažalost, vrijeme i vremenski uslovi ne idu u korist Azurnog Prozora, a već je u 2012. godini jedan dio stijene otpao, a u budućnosti se očekuje da se u potpunosti uruši.











pixelizam.

Tvrđava Prabalgad, Indija



Tvrđava Prabalgad, poznata i kao Kalavantin Durg (Kalavantinina Tvrđava ), se nalazi između Matherana i Panvela u indijskoj državi Maharashtra. Izgrađena je na vrhu stjenovitog platoa, a do nje se i danas može doći samo putem jako srmih stepenica urezanih u stijenu.





Prema legendi, tvrđava je podignuta za kraljicu po imenu Kalavantin – i to je sve što se o njenim počecima zna. Oko 1458. godine Malik Ahmad, premijer kraljevstva Ahmednagar, je zauzeo utvrdu, a 1657. godine ju je osvojio Shivaji, vladar Mogulskog Carstva. Vidjevši znakove poraza, žene u tvrđavi su izvele ‘Jauha’r, tradiciju samo-žrtvovanja kako bi si osigurale časnu smrt.



O tvrđavi Prabalgad se ne zna monogo, osim da je danas poznato odredište za sve turiste voljne da se popnu na vrh gdje mogu posjetiti staru, već odavno urušenu utvrdu.







pixelizam

Rajski vrt postoji, i to u Meksiku


Las Posas. Zvuči li vam poznato? Verovatno ne… Ali nakon što pogledate fotografije ove meksičke tajne, sigurni smo da ćete biti oduševljeni.



Na više od trista hiljada metara kvadratnih, dve hiljade metara iznad nivoa mora, u subtropskim kišnim šumamam meksičkim planina smeštena je nesvakidašnja bašta, jedinstvena na svetu.



Upravo je njihovim stvaralaštvom inspirisan ovaj zeleni raj, kojim dominiraju skulpture nalik antičkim, obrasle u bujnu, jarko zelenu vegetaciju Meksika.



Izgradnja rajskog vrta koštala je više od pet miliona dolara, i trajala je od 1949. do 1984. godine. U tom periodu Džejms je nadgledao izgradnju neverovatnih građevina kao što su “Kuća na tri sprata kojih je možda pet, četiri ili šest”, zatim “Kuća sa krovom u obliku ki*ta*” ili “Stepenište do raja”.



Osim magičnih zdanja, u baštu je doneto bilje iz cele Južne Amerike, a legenda kaže da je u jednom trenutku u bašti bilo čak 29.000 orhideja!

Planina Tejbl


Ime planine koja je zaštitni znak Kejptauna u Južnoafričkoj Republici u prevodu znači “sto”, pa nije slučajno da oblake koje vetar često donese na njen vrh od 1.087 metara, nazivaju stolnjakom. Planina je, inače, deo nacionalnog parka, a s njenih padina se pruža nezaboravan pogled na Kejptaun i okean na krajnjem jugu Afrike. Do vrha vodi žičara, a tokom šetnji možete naići i na posebnu vrstu malih antilopa.

Bolton Strid: Potok čija dubina nikada nije izmjerena (i iz kojeg niko nije izašao živ)



Bolton Strid, naizgled bezopasan potočić, je klasični primjer prirodne zamke – vuka u jagnjećoj koži, jer se ispod same površine vode kriju brze struje i dubina koja još uvijek nije izmjerena. Bilo da zagaze u potok u neznanju, ili namjerno, iz Bolton Strida još nikada niko nije izašao živ. Stopa smrtnosti u ovom potoku iznosi 100%!

Bolton Strid je zapravo samo jedan dio toka bezopasne, oko 6 metara duboke rijeke Wharfe koja teče kroz Yorkshire u Engleskoj, ali kada dođe u područje opatije Bolton, čini se kao da se rijeka okrene na stranu, a njena širina se pretvori u dubinu. U ovom području rijeka Wharfe (gdje postaje poznata kao Bolton Strid i gdje je mnogi zovu potok a ne rijeka) je široka do 2 metra, zbog čega i izgleda kao klasični potok, njezina struja je daleko jača, a dubina… još uvijek nepoznata.



Iako oko potoka postoje znakovi koji upozoravaju na opasnosti, s vremena na vrijeme se dešavaju slučajevi poput onog kada je jedan par otišao da prošeta do njega i zauvijek nestao. Relativno je uobičajeno da ljudi pomisle da mogu preskočiti potok, ili ga preći hodajući preko kamenja, jer se na prvi pogled zaista čini da je poprilično plitak. Ali… nažalost, dovoljna je samo jedna greška da padnu u vodu i izgube život.



U većini slučajeva, tijela onih koji su pali u potok nikada nisu pronađena, a pretpostavlja se da takvih ima na desetine…







pixelizam.

Derinkuyu: Nevjerovatni podzemni grad u Turskoj



Stoljećima se krio od očiju javnosti, a otkriven je tek 1963. godine, Derinkuyu: apsolutno očaravajući inžinerski poduhvat, grad izgrađen oko 85 metara ispod površine zemlje, grad u kojem je moglo stanovati čak 20.000 stanovnika!

Prema riječima Odjela za kulturu Turske, ovaj podzemni grad su izgradili Frigijci, indoeuropski narod iz vremena antike, u periodu između 8. i 7. stoljeća prije nove ere, a vjeruje se da je proširen u doba Bizantijskog carstva.

Tokom uspona Perzijskog carstva grad je bio korišten kao naselje za izbjeglice, a kasnije kao sklonište od invazija Rimljana i Arapa. Također je pružao odličnu zaštitu od vrućih ljeta i ledenih zima Anatolije, a konačno je napušten tek u osmanlijskom dobu.



Derinkuyu se nalazi u Nevšehirskom vilajetu u centralnom dijelu Anatolije u Turskoj. Prema zvaničnoj istoriji, grad je pripadao Medijskom Carstvu, prvom iranskom carstvu koje je od kraja 8. do sredine 6. stoljeća p.n.e. obuhvaćalo prostore Velikog Irana, sjeverne Mezopotamije i istočne Male Azije.



Ovaj impresivni grad nije jedino nevjerovatno arheološko otkriće u Turskoj. U njegovoj blizini je otkriveno još pregršt drugih podzemnih gradova (oko 200), od kojih najmanje 40 ima tri sprata. Derinkuyu je ubjedljivo najveći, a podzemni tuneli ga vežu sa još četiri grada.



Ukupno, svi ovi gradovi su mogli primiti oko 100.000 stanovnika! Cijela regija, prepuna arheoloških čuda, kao što su prirodne piramide, podzemni gradovi, gradovi uklesani u stijene… se zove Kapadokija.



Derinkuyu (“Duboki Bunar”), kao najveći podzemni grad Kapadokije, ima 18 spratova koji vode do dubine od 85 metara ispod površine zemlje. Kroz njega teče svježa pitka voda, ima niz ventilacijskih sistema, pojedinačnih stanova, trgovine, komunalne sobe, bunare, oružarnice, groblje, kao i posebne otvore za bijeg. U gradu je pronađena čak i škola, kao i posebne odaje u kojima su se držale životinje.

Do sad su otkrivena 52 otvora za ventilaciju, a također je otkiveno da nisu svi izvori vode bili povezani sa površinom, vjerovatno zbog straha da bi osvajači mogli otrovati vodu.



Derinkuyu je otvoren za posjetitelje, ali samo se oko pola grada može posjetiti. Većina ulaza su tuneli toliko uski da se kroz njih gotovo mora puzati. Ovo je osmišljeno kako bi učinilo napadače krajnje ranjivim. Ulaz su čuvala masivna kružna vrata koja se zapečate iznutra, a svaki sprat grada imao je svoja vrata.







pixelizam.

Saltstraumen, tjesnac u kojem se formiraju najsnažniji virovi na svijetu



Saltstraumen tjesnac u Nordlandu, 30 km istočno od grada Bodø u Norveškoj, ima najsnažniju morsku struju na svijetu. Svakih šest sati, do 400 miliona kubičnih metara morske vode tjera svoj ​​put kroz 3 kilometra dugačak i 150 metara širok tjesnac, s brzinama vode koje dosežu 22 čvora (41 km/h).

U najsnažnijoj morskoj struji se formiraju i maelstromi, to jest, najsnažniji virovi na svijetu (Saltstraumen maelstromi) čiji promjer često iznosi i do 10 metara, a kada je morska struja dosegne vrhunac, vrtlozi budu duboki i do 5 metara.



Maelstrom (malström/malstrøm ) je riječ kojom se u skandinavskim jezicima opisuju vrlo snažni virovi. 1841. godine riječ je u engleski jezik uveo Edgar Allan Poe, a od tada se koristi u velikom broju svjetskih jezika.



Pored toga što ima najsnažniju morsku struju i virove (maelstrome) na svijetu, Saltstraumen privlači turiste koji uživaju u ronjenju i ribolovu. Ali svi koji se nalaze u tjesnacu moraju uvijek biti na oprezu, jer se Saltstraumen smatra jako opasnim mjestom i zbog snažnih podvodnih struja, čak i kada je površina mirna.











pixelizam.

Manpupuner: Misteriozne stijene u Rusiji



Skriveno u sjevernom dijelu Urala u Rusiji, na vrhu jednog brežuljka se nalazi sedam masivnih, misterioznih stijena. Visoke od 30 do 42 metra, Manpupuner stijene nemaju očigledno porijeklo niti svrhu, zbog čega još više izazivaju oduševljenje i stvaraju aoru misterije oko sebe.



Manpupuner formacije, također poznate kao Sedam Junaka, nikada nisu privukle svjetsku pažnju, ali za Ruse, one su poput divova na Uskršnjem otoku: Sedam tajanstvenih, neobičnih formacija koje se nalaze na jednoj visoravni najviše podsjećaju na ostatke neke davno izgubljene civilizacije.



Lokalno, ‘Sedam Junaka’ ima legendarni status. Prema nekim od posjetitelja, prilikom posjete ovim formacijama u osobi nestaju sve želje, dok lokalni stanovnici tvrde da se ovdje okupljaju duhovi iz antičkog doba.



Osim toga što pokušavaju razumjeti ove bizarne spomenike, veliki broj posjetitelja pristaje i na izazov da se popne na jedan od njih, međutim, mnogi izvori navode da je to zbog oblika i teksture stijene gotovo nemoguće, te da su na kraju od poduhvata odustajali i profesionalci.









pixelizam.

Misteriozno jezero iznenada se pojavilo usred pustinje u Tunisu



Vlasti su upozorile posjetitelje da se suzdrže od kupanja dok ne otkriju je li voda sigurna
Neki čak smatraju da je voda opasna budući da se u blizini jezera nalaze rudnici fosfata

LOKALNO stanovništvo Gafse na jugu Tunisa ugodno se iznenadilo kada su usred pustinje zatekli potpuno novu plažu.

Jezero su odmah nazvali Gafsa Beach i kupanje je započelo.

"Misteriozno jezero", kako su ga strani mediji ubrzo nazvali, pokriva površinu od 2,5 jutara, dubina na najdubljem dijelu iznosi 15 metara, a lokalno stanovništvo još uvijek ne zna odakle se jezero pojavilo.

Vlasti također ne znaju kako je do ove pojave došlo, ali pretpostavlja se da je zbog potresa došlo do pucanja stijene koja je zadržavala podzemne vode. Voda je s vremenom probila kroz pukotine i napunila kanjon.

Ipak, vlasti su upozorile posjetitelje da se suzdrže od kupanja dok ne otkriju je li voda sigurna. Neki čak smatraju da je voda opasna budući da se u blizini jezera nalaze rudnici fosfata.

No, upozorenja nisu spriječila lokalce da uživaju u novonastaloj plaži.

(Index.hr)

Bonneville slane ravnice, Utah, SAD



Bonneville slane ravnice (Bonneville Salt Flats) je veliko ravno slanište koje se nalazi u Saveznoj državi Utah u SAD-u. Ravnica je ostatak jezera iz pleistocenske epohe (1,81 miliona do prije 11.550 godina) i najveće je od mnogih slaništa koja se nalaze zapadno od Velikog Slanog Jezera.



Ova neplodna pustinja je oaza adrenalina – natjecatelji i gledatelji dolaze iz svih krajeva svijeta kako bi doživjeli ogromne brzine i nove rekorde postignute u automobilima, motorima i kamionima na nekoliko takmičenja koja se ovdje svake godine održavaju.



Pored toga što privlače ljubitelje brzine, Bonneville slane ravnice su također i jedna od omiljenih lokacija za snimanje reklama, filmova i televizijskih emisija. Slanište se redovno održava, a tokom cijele godine je otvreno za javnost. U zimskim danima privlači posebnu pažnju, jer kada na pustinju padne kiša, ona se pretvori u jedno gigantsko ogledalo.



Ova ogoromna slana površina se iz godine u godinu smanjuje, i to isključivo zbog odvoženja soli iz područja. Geolozi procjenjuju da je od 1960-tih godina pa do sad odnešeno do 55 miliona tona soli, ali ljubitelji prirode i organizatori utrka redovno rade na tome da nadomjeste gubitke i pokušaju zaustaviti stalno iskopavanje.








pixelizam.

Te Waikoropupū Springs: Jedan od najčišćih izvora na svijetu, Novi Zeland



Smješten u Golden Bayu na Novom Zelandu, Te Waikoropupu Springs (“Pupu Springs”) je veliki izvor poznat po čistoći, kao i po volumenu vode koju ispušta.



Horizontalna vidljivost vode čija temperatura konstantno iznosi 11.7 ° C je izmjerena na prosjek od 63 metra, a do 2011. godine izvor se smatrao drugom najčišćom vodom na svijetu – odmah poslije vode koja se nalazi ispod leda na Antarktiku. Ipak, iste godine izvor je pao na treće mjesto po čistoći, a iznad njega se našlo Plavo jezero koje se također nalazi na Novom Zelandu.



Pored čistoće, Te Waikoropupū Springs je poznat i po volumenu vode koju ispušta iz osam glavnih otvora, a svrstava među najveće izvore na svijetu. Procjenjuje se da proizvede 14.000 litara vode u sekundi, što je dovoljno vode za opskrbu grada veličine Bostona.



pixelizam.

Dolina rijeke Hunze-dolina dugovječnosti


Dolina rijeke Hunze izolirani je dio Sjevernog Pakistana u blizini granice s Kinom. Nad dolinom stražare vrhovi iznad 6000 metara i propinju se planinski orlovi. Ovuda su prolazili putnici i pustolovi, a nekoliko godina prije objavljivanja svojeg romana Lost Horizon 1933. tu je boravio i pisac James Hilton. U svom romanu Hilton spominje „Shangri-la“, mjesto koje odgovara raju na zemlji, izolirano od vanjskih utjecaja. Tamo ljudi žive stoljećima u bezgraničnoj sreći. Hilton međutim nije opisao gdje se to mjesto nalazi iako mnogi pretpostavljaju da je to upravo Hunza u današnjem Pakistanu.


Hunza je jedno od najegzotičnijih mjesta u Pakistanu. Dolina urezana među velike vrhove istočnog ruba Himalaje odiše svježinom i spokojem. Stotinjak kilometara od glavnog grada Sjeverne Provincije, Gilgita samo je središte Hunze, selo Karimabad. Smješteno na obroncima planina mjesto sa svojim terasastim poljima i kanalima otopljenih ledenjaka liči na pravi mali raj. Tome se pridružuju i brojni pogledi na okolne vrhove od kojih je najimpozantniji pogled na vrh Rakaposhi. Otmjeni 7788 metara snijegom okovan vrh vlada ovim područjem. „U jednom danu možeš imati sva godišnja doba. Rakaposhi može biti okružen vedrim, plavim nebom, a samo pola sata poslije oko njega će sijevati i grmjeti. Mi u Hunzi kažemo da se igraju bogovi.“ pripovijeda zaposlenik u turizmu Shaliman. U samom selu mnoštvo je kamenih kuća skrivenih među poljima i visokim topolama. Samim naseljem dominira utvrda Baltit gdje je ista obitelj vladala 960 godina ! „Stariji se još uvijek sjećaju našeg Mira“ kaže Shaliman. Mir je titula vladara koji su vladali u Hunzi sve do 1974. godine kada je ukinut feudalizam, a kraljevstvo pripojeno Republici Pakistan.


Nakon samo 30-ak godina od ukinuća feudalizma, dolina Hunze ima najveću stopu pismenosti u Pakistanu, gotovo 100 posto. Skoro svako dijete nove generacije pohađa srednju školu, dok ih mnogo kreće na studij u velike gradove Pakistana” priča Arsla I sam student. Ulicama Karimabada svakodnevno se razlijeva dječji smijeh što je dokaz da ljudi ovdje ostaju i ovdje namjeravaju započeti život. U školama se uči službeni Urdu i Engleski jezik dok se njeguju I lokalni jezici. Stanovnicu Hunze naime pričaju tri međusobno različita jezika. U području niže Hunze govori se Shina, centralni dio priča Burushaski dok je lokalni jezik gornje Hunze Wakhi. Ova tri jezika postoje uz cestu, na pravcu od samo 100 kilometara. U prošlosti se stanovnici susjednih sela nisu mogli sporazumjeti ! Zbog kultorološkog bogatstva ovo mjesto je raj za lingviste koji proučavaju kulturu utkanu u riječi.

Hunza je dolina gdje ljudi žive i do 120 godina usprkos siromašnom načinu života. Tajna je u rijeci iz koje piju. Hunza je najpoznatija živa voda na svijetu.


Dr. Roy Walford, kalifornijski patolog i autor bestselera o dijeti za dugovječnost, ustvrdio je da se kod naroda Hunza radi o mineralima u tragovima koji se nalaze u bijeloj vodi nazvanoj glacijalno mlijeko, a koja nastaje tako da gorski potoci na putu prema dolini ispiru stijene.

Ta glacijalna voda, s kojom Hunzakuti navodnjavaju svoja polja i koju tako obilno piju (ne prokuhava se i ne filtrira), sadrži sve potrebne elemente koji su potrebni tijelu, u hranjivoj formi.

preuzeto sa.ka-urbani.

Svete vode poluotoka Yucatán, Meksiko



Samo nekoliko kilometara od Valladolida na poluotoku Yucatan nalazi se krajolik prepun prirodnih vrtača (Cenote Xkeken) koje vode do podzemne kristalno čiste, plavo-zelene vode koju su Maye nekada smatrale svetom.



Pored njihove očigledne estetske privlačnosti, vrtače u regiji imaju i fascinantnu istoriju. Maye, narod koji je živio na poluotoku prije kolonijalizma, su vjerovali da ove rupe vode u zagrobni život, pa su tako često spuštali vrijedne predmete u vrtače, a prema nekim legendama, u njima su se žrtvovali i ljudi, iako ovo i dalje ostaje predmet rasprave.



Budući da su arheolozi u ranom 20. stoljeću već istražili gotovo sve vrtače i tunele, šansa da ćete naći neki dragocijen predmet koji su Maye ostavile su vrlo male. No, umjesto toga ovdje možete doživjeti nešto još bolje – plivati u kristalno čistoj podzemnoj vodi, okruženi prekrasnim stalaktitima i blistavim zrakama Sunca koje do vas dopiru kroz otvore na površini.





pixelizam.

Frying Pan: Najveći termalni izvor na svijetu, Novi Zeland



Kada je nakon potresa 1886. godine planina Tarawera “eksplodirala”, te uništila sva okolna sela i odnijela na stotine ljudskih i životinjskih života u najvećoj vulkanskoj erupciji koju je Novi Zeland ikada doživio, iza sebe je ostavila veliki krater, a u njemu i najveći termalni izvor na svijetu.



Jezero Frying Pan (“Tava za prženje”, 1963. godine zvanično preimenovano u Waimangu Cauldron, iako se stari naziv još uvijek koristi), se nalazi u Waimangu Vulkanskoj Dolini, području kojeg je oblikovala erupcija vulkana Tarawera. Jezero (termalni izvor) zauzima 38.000 kvadratnih metara površine, a temperatura u njemu varira od 50 do 60 ° C.



pixelizam.

Istopljene cigle Tvrđave Zverev, Rusija



Tvrđava Zverev, koja se nalazi na obali Baltičkog mora u sjevernom Kronstadtu, je nekada bila dio sistema tvrđava koje su imale zadatak da ojačaju sjevernu teritoriju Rusije. Danas, ova tvrđava pruža jedinstven prizor: istopljene cigle koje vise sa stropa poput stalaktita u nekoj pećini.



“Inferno”, kako su mnogi nazvali ovaj neobični prizor, se najbolje vidi u podrumu tvrđave, gdje je 1970. godine izbio požar… i to ne bilo kakav požar. Prema jednoj verziji, u podrumu je bila pohranjena ruska alternativa napalma, a kada se zapalio, temperatura je jako brzo dosegla 2000 С – što je dovoljno vruće da doslovno istopi cigle. Pored toga, vatra je gorila nekoliko sedmica!



Druga verzija priče kaže da u podrumima nije bio nikakav ruski napalm, već neka vrsta masti, stara municija i otpad s brodova koje je neki nehajni turista slučajno zapalio. Koja god verzija priče bila istinta, jedno je sigurno – Inferno Tvrđave Zverev je stvaran.



pixelizam.