Epidendrumi spadaju u podporodicu Epidendroideae,tribus Epidendreae, podtribus Laeinae. Postoji oko 750 vrsti epidendruma a samo njihovo ime govori da žive na stablima. Broj i boja cvjetova ovise o vrsti pa postoje orhideje s pojedinačnim cvijetom no ima ih i sa i velikim mirisnim cvatovima.


Ove orhideje trebaju dosta svjetla no ne vole direktnu sunčevu svjetlost.Generalno, vrste s debljim lišćem vole više svjetla. Idealno mjesto u kući je sjeveroistočni prozor ili zapadni prozor. Nedovoljno svjetlosti ne ometa rast ove orhideje no biljka Vam sigurno neće cvasti ukoliko nema dovoljno svjetla. Epidendrum podnosi temperature od 12 do 25 C a ukoliko ga držite u toplijim uvjetima od ovih pazite da povećate i vlagu. Najniža vlažnost zraka koju ova orhideja podnosi je 60%.

izvor:orhideje.net

orhideje se u odnosu na temperaturne potrebe dijele u tri grupe: za hladne, tople i vruće prostore.

prva grupa zahtijeva zimi (po noći) najmanje 10°C, a ljeti ne smije (po noći) prijeći preko 16°C
druga grupa zahtijeva zimi (po noći) najmanje 13°C, a ljeti (po noći) 16°C
treća grupa – zimi (po noći) najmanje 16°C, a ljeti (po noći) 18°C

Dnevna teperatura treba u sva tri slučaja biti namanje 5° viša od noćne. Orhideja teško podnosi temperature iznad 32°C .U tim periodima joj je potrebno davati veću vlažnost.

Vlažnost: da bi uspijevale, orhidejama je potrebna vlažnost u zraku. Zato je najbolje orhideje staviti na podnožje koje je napunjeno šljunkom, koji treba stalno biti vlažan.

Prostoriju treba redovito zračiti. Biljku povremeno pošpricati sa kišnicom ili ustajalom vodom.Pri tome paziti da se ne šprica po cvijetu. Ukoliko je moguće, najbolje je imati više orhideja u grupi. Orhideje vole društvo! Nakon cvjetanja ne sjeći stabljiku na kojoj su bili cvjetovi.
Tek kad se sama osuši do dna, onda je odsjeći. Orhideja će pri takvom postupku cvjetati opet.

Orhideje se razmnožavaju dijeljenjem, iz sjemena,naročito u prirodi. Neke od vrsta puštaju izdanke (pelcere) koji se, nakon što su dovoljno izrasli, odvoje od matične biljke i posade.

Omiljene i relativno lake za održavanje i njegu su vrste: Cymbidium, Phalaenopsis i Paphiodilum.

Kaćunak pegavi (Dactylorhyza maculata) i kaćunak purpurni (Orchis purpurea) vrste izuzetno lepog i opojnog mirisa. Na prvi pogled dosta liče na zumbul, jer imaju slične listove, stabljiku i cvast. Ali njihovi cvetići su karakterističnog oblika koji je jedinstven za familiju orhideja i ne mogu se pomešati sa cvetovima drugih biljaka. Pegavi kaćunak je dobio ime po listovima koji su posuti tamnim mrljama a purpurni po purpurno ljubičastim cvetovima. Obe vrste rastu u svetlim listopadnim i četinarskim čumama ili na proplancima. Od njihovog krtolastog korena dobija se lekoviti napitak – salep. Cvetaju od maja do jula.

Gospina papučica (Cypripedium calceolus) – veoma lepa i prepoznatljiva orhideja čiji cvet oblikom zaista poceća na papuču, a pošto je nežna, raskošna i lepih boja dobila je naziv ne obična papuča već - gospina papučica! U našim predelima veoma je retka – raste samo na Suvoj Planini. Cveta od maja do jula i živi u dobro osvetljenim bukovim, borovim i ariševim šumama. Zbog veoma lepih cvetova gospina papučica je na udaru ljudske manije za lepim, i gotovo je istrebljena.
Proglašena je za prirodnu retkost i stavljena pod zaštitu UNESCO. Cvet gospine papučice lako se prepoznaje, ali mnogi se prijatno iznenade kad saznaju da ova biljka prirada orhidejama.