Kako urediti vrt?












Imamo mali vrt i željeli bi ga urediti.

Koje biljke odabrati?

Kako ih rasporediti?

Kako ih održavati?

Kakvu trebamo stazu?

Ods koga materijala ju izraditi?

Da li želimo fontanu?

Na ova i slična pitanja ćemo probati odgovoriti u ovoj temi.

Kako urediti vrt?

Oblikovanje vrta

Oblikovanjem vrta snovi se pretvaraju u stvarnost, zato cijelu okućnicu treba najprije dobro isplanirati i osmisliti.
Vrt treba oblikovati da ne izgleda kao težak i naporan posao već mjesto gdje će se čovjek moći opustiti, odmoriti i prepustiti uživanju.
Ako se nacrt vrta radi bez savjeta pejzažnog arhitekta, trebalo bi se pridržavati nekih osnovnih pravila:

- Voditi računa o okolišu i prirodnom ambijentu kojim će vrt biti okružen,potražiti oslonac u okolišu i dodati svome vrtu notu kontroliranosti. Poželjno je postići sklad sa prirodom.
- Upoznati se sa danas bogatim asortimanom vrtnog bilja i izabrati biljke koje su ili cijele godine zelene (crnogorice) ili sezonsko bilje kombinirati tako da je vrt lijep i bogat tijekom cijele godine.

Pristup do kućnog praga je najatraktivniji, pa mu treba posvetiti posebnu pažnju.
U to spadaju i kolski prilaz, parking i rasvjeta.
Prostor za boravak dobro je smjestiti u južni, jugoistočni ili jugozapadni dio vrta i neposredno ga povezati sa kuhinjom.
Prostor za odmor obično se smješta dalje od ulaza,u miran i pomalo izolovan kutak.

Koristan vrt (povrtnjak i voćnjak) trebalo bi smjestiti u najudaljeniji dio vrta.
Staze u vrtu su važan elemenat. Oblikom ih treba prilagoditi kompoziciji drvenastih i grmolikih biljaka. Moraju lako voditi u razne dijelove vrta. Kod manjih vrtova najbolje je postaviti staze uz sami rub vrta da se ne narušava kompaktnost cjeline.
Ako se radi o manjem vrtu, trebaju se odrediti prioriteti u izboru segmenata vrta (povrtnjak, cvijetnjak...)
Održavanje vrta treba da bude lako i ugodno, u suprotnom, uskoro će postati vrlo zapušten i neuredan
Ovo ćemo najlakše postići ako za početak na papir stavimo naše želje, ideje i zamisli, a zatim to postepeno uskladimo sa pravilima.
Korisno je znati još neke detelja.Tako, uređenje vrta zavisi i od konfiguracije tla pa npr. brdovit teren omogućava upotrebu kamenih potpornih zidova, vodenih kaskada, visećih vrtova...

Treba voditi računa o preglednosti tj. niske biljke saditi u prvom planu, a najviše u zadnjem.Ne treba zaboraviti ni odnos svake vrste prema svjetlosti.
U odnosu na drveće i grmlje, cvijeće zauzima znatno manje prostora, ali je zato estetska vrijednost i dekorativnost koju pruža, svakako najveća.
Korisno je znati iskoristiti svojstvo "optičke varke" kod rasporeda biljaka tamnih i svijetlih boja. Biljke svijetlih i jarkih boja čine bližim nego što zaista jesu, za razliku od tamnijeg cvijeća. Preporuka onima koji imaju manje vrtove: sadite cvieće i biljke tamnijih boja, jer će vam vrt u tom slučaju izgledati prostraniji ­ veći.

(Cvijetnikutak)

Odaberite idealne biljke za svoj vrt

Svatko ima svoj ukus, kako modni tako i onaj vrtni. Dok neki uživaju u divljem cvijeću i prirodnom izgledu vrta, drugi vole savršeno oblikovane francuske vrtove. Treći pak ne vide smisao u sadnji cvijeća te vrt vole iskoristiti za nešto korisnije.

Smanjenjem zelenih površina, sve smo više naučili cijeniti i najmanje iskoristive neizgrađene površine oko naših kuća, na balkonima ili čak na krovovima, bilo za proizvodnju malih zaliha hrane, voća, povrća i začina ili jednostavno za uživanje u sinergiji mirisa, boja i zvukova.

Pošto vrtovi postaju sve manji puno je lakše urediti te prostore s manjim biljkama, koje ne moraju nužno biti manje atraktivne od onih velikih. Hortenzije (Hydrangea spp.), vajgelije (Weigela spp.) i ljetni jorgovan (Buddleia Davidii) i ostale omiljene grmolike cvjetnice sada su dostupne i u patuljastom obliku, tako da su prikladne i za najmanje vrtove.



"Jestivi" krajobrazi su popularni već godinama, ali u posljednje vrijeme nisu samo korisni, već i estetski privlačni. Umjesto sadnje kupusa u red, možete probati saditi ga u krivulju. Posadite trajnice uz bosiljak ili kadulju. Sagradite izdignute gredice od drveta ili pocinčanog čelika (koji je trajnije rješenje) - bit će lakše organizirati biljke, okopavati ih i brati plodove. Kao što uređujete onaj ukrasni dio vrta prema svojoj osobnosti, isto tako neka bude uređen i povrtnjak.

Vrtovi na neobičnim mjestima


Ponekad nedostatak zelenih površina ide do ekstrema i traži povećanu dozu snalažljivosti. Minijaturni vrtovi dopuštaju da se izrazite u jako malom mjerilu. Stvorite terarij, mali tropski ili vilinski vrt- jednostavno je, zabavno i lijep je ukras za svaki ured ili stan. Vrt možete kreirati i na vlastitom ravnom krovu, jer nebo je uistinu jedina granica. Prednost ravnog krova je mogućnost stvaranja vrlo intimnog prostora za boravak. Izdignute gredice, povrtnjak i udobno mjesto za sjedenje samo su neke od pozitivnih strana takvog "vrta".
Pri sljedećoj sadnji obavezno mislite na sljedeće: teksturu. Posebno ako nemate vremena za dohranjivanje, zalijevanje i skidanje uvelih cvjetova. Kombiniranje jednogodišnjih biljaka i trajnica kao što su slonovo uho (Begonia spp.), sivoplava vlasulja (Festuca glauca 'Elijah Blue) i zečje uši (Stachys byzantina) "podići" će svaki vrt bez ijednog cvijeta. Mnogi zaboravljaju da vrt može biti "produženi" dnevni boravak. Tijekom toplih mjeseci preselite svoj životni prostor iz kuće- van. Vintage, tradicionalno, moderno- tome dodajte malo grmolikih biljaka i imate novi dnevni boravak.



Dobar odabir biljaka


Zaboravite jednogodišnje bilje. Biljke u teglama su najjednostavniji način dodavanja boje i sadnje npr. povrtnica, ako nemate prostora. Atraktivno grmlje i drveće sa zanimljivim lišćem ili cvijećem potpuno će promijeniti vaš pogled na taj mali vrt. Drveće poput japanskog javora ( Acer Palmatum), patuljastog koreanskog jorgovana (Syringa meyeri 'Palibin'), grm ruže ili čak i drvo trešnje (Prunus Snofazam) jako dobro će izgledati u kombinaciji sa širokolisnim trajnicama. Vraćaju se i biljke koje su nekada bile neizostavan dio svakog vrta. Mnoge omiljene ukrasne vrste naših baka kao što su hibiskus, jorgovan, rudbekija i hortenzija postaju centralni objekt svakog vrta.




Privucite životinje u svoj vrt i učinite ne samo dobro djelo za njih, nego i za svoj vrt. Privlačenje ptica i leptira je zabavno, ali isto tako pomaže očuvanju eko sustava. Ptice i leptiri su ključni za oprašivanje i prenošenje sjemenja, kao i za održavanje optimalne razine broja kukaca. Stvaranje savršenog okoliša za ptice je jednostavno: što više grmova sa bobicama, mirisnog cvijeća (magnolija, jorgovan, frezija, ljubičica, ruža) i obavezna hranilica za ptice tijekom zimskih mjeseci.

Unatrag nekoliko godina prihvaćene su razlike među sukulentima i shvatili smo kolika je zapravo širina upotrebe sukulenata: visoke gredice, vertikalni vrtovi ili ozelenjeni ravni krovovi. Uklopite ih u svoj vrt. Posadite ih uz stepenice, u kamenjare, u potporne zidove ili ih posadite u staze kroz vrt. Mogu podnijeti čak i prijelaz vozila preko njih, brzo se oporavljaju.



Zeleni način razmišljanja


Reciklirajte sve što možete. Ne mislimo na doslovno recikliranje, već na upotrebu kanti, starih kutija za alat, automobilskih guma, starih fontana... Ako se fontana dulje vremena ne koristi, posadite u nju sukulente, trajnice, pustite neka se stvore kaskade. Sadite autohtone sadnice koje ne samo da su lako nabavljive, nego i lake za održavanje. Zasadite li biljke koje su uobičajene u vašem podneblju, njihovo održavanje će vam biti mnogo lakše, a one će biti manje podložne vanjskim utjecajima.

(Budi.in)

Pravougaona bashta

Pre nego shto udare letnje vrutjine, uredite svoju bashtu, ili dodajte zanimljiv odeljak za sve vashe cvetje i zachine. Na¡ predlog je ova pravougaona bashta, laka za odrzhavanje i prijatna za oko.


Kako pocheti?
Ako zhelite fino organizovan i dobro promish¡ljen deo vrta, obozhavatjte ovu ideju. Izdvojite pravougaoni prostor u bashti, ochistite ga od trave i korova i podelite, drvenim gredicama i kanapom na 54 pravougaonika (7 drvenih stubitja u visini i 10 po duzhini).





Da biljke i zachini ne bi stajali previshe blizu i da cela bashtica ne bi delovala zguzhvano i nabacano, dodajte stazicu oko sredine, koju lako mozhete da napravite sa malo sh¡ljunka aranzhiranog u krugove. Vreme je da se posade i same biljke: Zadnji red je rezervisan za povrtje, centralni pravougaonici za zachinsko bilje, a pravougaonici koji formiraju stranice po visini bashte za cvetje.

Shta se sve moze napraviti od par paleta,tochkitja i pre svega jake volje....

Zemljište

Na pravilan rast i razvoj biljaka veoma utiče i kvalitet zemljišta u kome one rastu. Njegove fizičke, hemijske i biohemijske osobine.
Da bih se pouzdano utvrdio kvalitet zemljišta neophodno je da se izvrši pedološki test. Njime će se utvrditi struktura zemljišta, ph vrednost i koncentracija mikro i makro elemenata u zemljištu.
Postoji dva načina za ispitivanje zemljišta i to:

• Test u kućnjoj varijanti
Ph test i pedološki test koji se prodaju sa uputstvom i jednostavni su za upotrebu.

• Laboratorije za ispitivanje zemljišta
Laboratorije pružaju pouzdanije podatke od onih iz kućnih testova za
određenu novčanu nadoknadu, sa preporukom za đubrenje.

Najpoželjniji odnos faza zemljišta je 45% mineralne materije, 5 % organske materije i po 25 % vode i vazduha. Ovakav balans je najoptimalniji za pravilan i neometen razvoj korenovog sistema biljaka.




Fizičke osobine zemljišta su mehanički sastav, tekstura, struktura, vodno-vazdušni režim i dr. Mehanički sastav predstavlja odnos veličina čestica zemljišta od kojih su za zelene površine najbitnije one ispod 0,2 mm (2000 µm), pesak, glina i prah, računajući da su iz zemljišta odstranjeni krupni fragmenti. Povoljan odnos ove tri frakcije je veoma bitan za regulisanje vodno-vazdušnog režima zemljišta, usvajanja hranljivih materija, dobre dreniranosti, a samim tim i pravilnog rasta i razvoja biljke. Loš balans ovih frakcija u zemljištu je potrebno ispraviti korekcijom teksture. Srednja finoća čestica zemljišta je najoptimalnija.Višak gline u zemljištu rezultira smanjenjem zapremine zemljišnih pora, a samim tim i otežano kretanje vode. Veći procenat peska u zemljištu poboljšava protok vode i vazduha kroz zemljišne pore, ali i povećava dreniranost te je takvo zemljište neophodno intenzivnije polivati (zemljište golf terena sadrži 60% peskovite frakcije).





Zemljište zelenih površina je često izloženo površinskim pritiscima koji izazivaju njegovog sabijanja. To vodi ka smanjenju zapremine pora, što utiče na razvoj koren biljke. Zato je potrebno vršiti godišnju obradu zemljišta. Ašov, motika i dr. su osnovni alati za ovu radnju. Oko svake biljke , jednom ili više puta godišnje, pazeći da se ne ošteti koren, je potrebno izvršiti riljanje i usitnjavanje zemljišta.


Popravljanje teksture i obrada zemljišta su korisni u pogledu:
• Bolja dekompozicija organske materije

• Bolja aeracija zemljišta i mikrobiološka aktivnost oslobađanja CO2

• Bolje iskorišćavanje vlage u zemljištu

• Povećava se otpornost na sušu

• Bolja penetracija vode u zemljište i smanjenje erozije

• Efikasnije usvajanje hranjljivih elemenata iz zemljišta

• Koren biljaka se brže razvija, zdraviji je i veće zapremine

• Oslobađanje hranljivih materija koje inače ne bih bile dostupne biljkama

• Manji gubitak hranljivih materija izazvan ispiranjem

• Manji procent gljiva izazivača bolesti biljaka

• Manje korova

Elementarni sastav zemljišta:

• makroelementi Ca, Mg, K, Na, Fe;

• mikroelementi Cu, Zn, Mn, Co, Mo, B;

• teški metali Pb, Cd, Ni, Cr, As, Hg

Optimalna ph vrednost zemljišta je 6-6.8 ph, rhododendron 4.5-6 ph, ali ona varira u zavisnosti od vrste bijke i utiče na usvajanje hranljivih elementa iz zemljišta.
Jasno je da boja cvetova hortenzije varira od ružičaste do plave u zavisnosti od ph vrednosti zemljišta.

Ph vrednost je moguće korigovati određenim preparatima u količinama datim u tabeli.


Postojanje organske materije u zemljištu je veoma bitno za razvoj biljaka. Raspadanjem organske materije dejstvom aerobnih i anaerobnih bakterija dolazi do stvaranja humusa (huminske i fulvo kiseline) koji je kao takav zadnja faza dekompozicije organske materije u zemljištu i predstavlja glavni izvor hranljivih elemenata za biljke. Humus je takođe u stanju da upije veliku količinu vode, nabubri, uveća zapreminu zemljišnih pora, a samim tim i poveća korisnu vodu dostupnu biljkama. Optimalna količina organske materije u zemljištu bih trebala da bude 5% od ukupne zapremine zemljišta.


Organsku materiju je poželjno godišnje unositi u zemljište i to u obliku:

• prevreli stajnjak (ovčiji, konjski, golubiji…)

• glistenjak

• treset (beli, crni)

• koštano i krvno brašno

• razne vrste komposta itd…

(Zelena vizija)

Drenaža

Drenaža ili drenažni sistem predstavlja sistem kanala, koji ima funkciju da izvede suvišnu vodu sa zelene površine, koja najčešće nastaje nakon obilne kiše. U suprotnom slučaju, ako zemljište upije veliku količinu vode doći će do prezasićenja zemljišnih pora vodom i do truljenja korena biljka usled nedostatka vazduha. Voda se drenažom odvodi do kišne kanalizacione mreže u najboljem slučaju, septičke kanalizacione mreže ili drenažnu jamu.
Drenaža može biti površinska i podzemna.

Površinska drenaža se sastoji od skupa rigola, sa rešetkom ili bez, od betona ili drugih elemenata postavljenih uglavnom do kolskih i pešačkih staza. Preporučeni pad za rigolu je 0.5-12%.

p= Δh/t*100
p pad
Δh visinska razlika
t horizontalno odstojanje

Otvorene rigole i rigola sa rešetkom površinske drenaže



Podzemna drenaža predstavlja sistem perforiranih cevi ukopanih u zemlju. Preporučeni pad za cevi podzemne drenaže je 1-2.5%.
Prečnik cevi je uslovljen količinom vode koju cev treba da odvede.


Presek podzemnih drenažnih kanala



Tip drenaže, organizacija cevi u drenažnoj mreži, je uslovljen geološkom građom terena, reljefom i drugim prilikama na terenu. Postoji pet tipova centralan, radijalni, pravougli, dendritičan, paralelan i rešetkast tip. U drenažnom sistemu je potrebno da postoje, stanice za čišćenje drenaže.


Poželjno je i vodu sa krova odvesti u kišnu kanalizaciju.
(Zelena vizija)

Tipovi biljaka

PERENE



Perene su višegodišnje biljke sa višestranom upotrebom. To su zeljaste biljke različitih visina, oblika i boja. Lisno i cvetno dekorativne, a redovnim održavanjem mogu živeti duži niz godina. Ima ih sa cvetovima najrazličitih boja i cvetaju u različitim mesecima tokom cele godine. Perene se na mestu sadnje auto umnožavaju stvarajući masive u narednih nekoliko godina, ako im se pruži odgovarajuća nega. Često su u primeni kao pokrivači tla, bordure, masivi i u kamenjarima i alpinetumima.

JEDNOGODIŠNJE BILJKE

U svojoj postojbini višegodišnje, a kod nas jednogodišnje. Ove biljke nam dolaze iz toplih krajeva zemljine lopte. Zbog svoje neotpornosti na mraz, sa proizvodnjom ovih biljka počinje se početkom godine u toplim lejama, a iste se sredinom maja iznose na zelene površine. Kao takve tu ostaju do prvih mrazeva, a zatim ih smenjuju dvogodišnje biljke. Zbog svoje egzotike jednogodišnje biljke predstavljaju pravo osveženje za naše bašte i najčešće za zelene površine gradova. Ukrasna kopriva, lepi jova, devojačko srce, petunija samo su neke od biljka koje svojom raznobojnošću mogu ulepšati perenske zasade u vašoj bašti.

DVOGODIŠNJE BILJKE

Dvogodišnje biljke su biljke niskog rasta, sa jako raznobojnim i bujnim cvetovima. Sa njihovom proizvodnjom se počinje krajem leta, a na zelene površine se zasađuju od oktobra smenjujući jednogodišnje biljke. Tamo ostaju do maja kada mesto ustupaju jednogodišnjim. Svoj pun raskoš doživljavaju tokom proleća. Dan i noć, bela rada i šeboj samo su neke od široko poznatih vrsta.

SAKSIJSKE BILJKE

Saksijske biljke potiču iz tropskih predela. Najčešće iz tropskih kišnih šuma, otkud i njihova potreba za visokom vlažnošću vazduha. Kod nas se najčešće gaje u saksijama u zaštićenom prostoru dok ih je leti moguće iznositi van. Ne podnose promaju i suv vazduh, ali im i direktna sunčeva svetlost može naškoditi.




LUKOVIČASTE BILJKE

Ove biljke se odlikuju metamorfoziranim biljnim organima koji se nalaze pod zemljom: lukovice, krtole, gomolji i rizomi. Pojedine vrste lukovičastih biljka su otporne na mraz, dok je većinu svake godine potrebno vaditi iz zemlje, skladištiti u umereno toploj i suvoj prostoriji, pa naredne godine ponovo ih saditi. Tokom sadnje moguće je odvojiti od glavne lukovice manje lukovice, piliće, koje su se formirale u toku vegetacionog perioda, kako bi svaka od njih postala posebna biljka. Lale poseduju lukovice, anemone krtolu, dalije poseduju gomolj, a funkija rizom.





ŽBUNASTE VRSTE

Biljke visine do pet metara sa mnoštvom grana koje izbijaju direktno iz korenovog vrata. Zimzelene i listopadne, sa raznolikim oblicima, bojom i teksturom listova i cvetova Cvetaju u razlicitom periodu godine. Mogu se saditi kao živa ograda, u masivima, bordurama, pojedinacno… Često su jako pogodne za orezivanje, a kod nekih je isto neizbežno.



LIŠĆARSKO DRVEĆE

Drvenaste biljke visine do 120 metara sa bočnim granama koje najčešće potiču od glavnog debla. Listopadno ili zimzeleno prostire se po čitavom svetu sa životnim vekomi do nekoliko milenijuma. Najčešće je zaduženo da bašti obezbedi senku, ali isto tako da je ulepša svojim dekorativnim osobinama.



ČETINARI

Četinari se odlikuju vegetativnim organim u vidu četina za razliku od listova kod lišćara. Uglavnom su zimzeleni, ali ima i listopadnih. Drvenaste su biljke. Čest izbor pri kupovini, jer zahtevaju manje održaavanje od drugih biljaka.

Odabir biljaka

Pre samog odlaska u kupovinu pametno je da napravite pejzažni plan ili skicu vaše bašte. Potrebno je da se upoznate sa veličinom biljke koju želite da nabavite, sa njenim osobinama kao i uslovima nege.

• Pri kupovini drveća bitno je da je stablo pravo i da je krošnja pravilno formirana

• Izbegavajte kupovinu drveća koje imaju nesrazmernu visinu u odnosu na prečnik debla

• Obratite pažnju na količinu vode koju možete obezbediti biljkama, u slučaju da je ta količina manja nego propisana odlučite se za biljke otporne na sušu

• Neke biljke koje se mogu naći u rasadnicima nisu otporne na temperature ispod -5 ˚C.Takve biljke izbegavajte osim, ako ih nećete gajiti u zaštićenim prostorima (atrijumi, zaštićeni gradski blokovi i sl).

• Izbegnite invazivne vrste.

• Dugovečnije biljke su zahvalnije u pogledu novčanih sredstava

• Birajte biljke u skladu sa vašim mogućnostima održavanja istih

• Odaberite biljke koje će u svojoj punoj veličini imati prostora u vašoj bašti, da bih ste izbegli kasnije presađivanje

• Utvrdite količinu sunčeve svetlosti koja dopire do vaše bašte i na osnovu toga napravite izbor

• Neke biljke zahtevaju kiselo zemljište, azalea, rhododendron…, budite oprezni pri odabiru ovih biljaka, jer iziskuju dodatne mere nege

• Birajte samo zdrave biljke

• Izbegavajte biljke na kojima se mogu uočiti insekti i znaci bolesti

• Obratite pažnju na period cvetanja biljaka, kao i na boju cveta kako bih ste sve to uklopili u izglednu celinu

• Odabirom biljka žute, crvene i narandžaste boje unosite toplinu u vašu baštu

• Birajte i biljke lisnodekorativnih osobina

• Za sadnju na nagibima odaberite drveće i žbunaste vrste koje će imati i ulogu da pruže zaštitu od erozije

(Zelena vizija)

Sadnja biljaka




Pravilna priprema zemljišta i sama sadnja su jako bitni, kako bih se zadovoljile potrebe za rastom i razvojem biljke. Postojeće zemljšte je često jako sabijeno i slabo drenirano, te ne dolazi do pravilnog razvoja korena biljke.


Sadnice lišćarskog drveća nabavljene u rasadniku mogu biti sa busenom, golim korenom ili u saksiji. Mlađe sadnice i sadnice voća se uglavnom prodaju sa golim korenom, a nešto starije, a samim tim i po dimenzijama veće sadnice lišćara u prodaji se mogu naći sa busenom ili u saksiji.
Sadnja lišćara sa busenom i sa golim korenom se obavlja isključivo kada vegetacija miruje, kada nema lista. Dok je kod sadnica u saksijama sadnju moguće izvršiti tokom cele godine, sa dodatnim zalivanjem, ako se ista obavlja tokom najtoplijih meseci.


Nakon kupovine lišćarske sadnice dolazi do transporta iste. Kod transporta bitno je obezbediti prikladno transportno vozilo i umanjiti fizička oštećenja sadnice i busena. Izbegavati transport po kiši, jakom vetru, visokoj temperaturi i niskoj vlažnosti vazduha, ako je to moguće. Tokom transporta pažnju obratiti na busen sadnice koji bi u najmanjoj mogućoj meri trebao biti izložen fizičkim udarcima, trešenju i svim onim radnjama koje mogu da dovedu do njegovog rasturanja. U slučaju transporta po kiši busen je potrebno zaštiti vodonepropusnim materijalom, jer u slučaju kvašenja može doći do rasturanja istog. Sam vetar u kombinaciji sa visokom temperaturom i niskom vlažnošću vazduha može negativno uticati na lisnu masu sadnice, kod koje će zbog tih faktora sredine biti ubrzan process transpiracije, te dalje može uslediti odbacivanje listova i izlaganja biljke stresu. Da bih se to sprečilo poželjno je sadnicu obaviti vodonepropusnom folijom. U vozilu sadnicu uvek postavite da leži niz vetar- pravac kretanja vozila. Sadnice sa busenom mogu ostati neposađene i do nedelju dana, ali ih je potrebno smestiti u senku i daleko od betonskih površina koje mogu da emituju velike količine toplote akumulirane tokom dana. Sadnice u saksijama mogu da izdrže mnogo duže.
Po dolasku na mesto sadnje i dalje je neophodno pažljivo rukovanje sadnicom. Sadnicu podižite hvatajući za busen, nikako za stablo. Prilikom sadnje neophodno je ukloniti do 1/3 grana stabla, a kod sadnica sa golim korenom i do 1/2, kako bih se napravila ravnoteža izmeću podzemnog i nadzemnog dela sadnice. Ovaj deo posla uglavnom obavi rasadničar u samom rasadniku.



Sadnja lišćarskog drveća:
1. Malč
2. Zemljište
3. Supstrat
4. Držači
5. Zaštitni prsten
6. Cev za zalivanje

Mesto za sadnju je potrebno prethodno obležiti i iskopati sadnu jamu. Dubina sadne jame bih trebala biti ista kao i visina samog busena. U slučajevima kada je jama dublja može doći do obolevanja korena sadnice. Prečnik sadne jame trebao bih biti, minimalno, duplo veći od samog busena biljke. Što je busen veći potrebno je da i jama bude šira. Takođe, kod sadnje na siromašnim zemljištima, slabo dreniranim zemljištima i kod sadnje biljaka koje vole kiselo zemljište, prečnik sadne jame se povećava. Nakon iskopa sadne jame sadnicu lagano spustiti u jamu, a zatim pristupiti zatrpavanju. Ako je sadnica u saksiji ili je busen obavijen nekakvim zaštitnim materijalom isti je potrebno ukloniti. Osim u slučajevima kada je busen u plastičnim džakovima, koji se koriste za pakovanje krompira. U tom slučaju džak ostavite, ali ga olabavite u zoni korenovog vrata, deo stabla najbliže zemlji. Nakon vađenja sadnice iz saksije, donji deo busena je potrebno rastresti, ovo se najčešće izvodi ručno. Ili čak ukloniti najdonji deo korena vinogradarskim makazama ili ašovom, kao i sve one delove korena čiji položaj nagoveštava loš razvitak korena. Sadnicu je potrebno postaviti u prav položaj i ako je to neophodno učvrstiti je držačima.
Sadnja lišćara: Pogled odozgo

Neophodno je da korenov vrat bude u visini površine zemljišta.
Za popunjavanje sadne jame poželjno je koristiti kvalitetan supstrat: treset, prevreli stajnjak, glistenjak ili neki tip veštačkog đubriva. Od veštačkog đubriva najbolje je primeniti startno đubrivo ili đubrivo za ukorenjavanje, ali biti oprezan jer veštačko đubrivo može oštetiti tkivo korena u direktnom kontaktu. Izbegavati đubriva sa visokim sadržajem azota, već koristiti đubriva sa visokim sadržajem fosfora. Supstrat dobro sabiti, najčešće se ova radnja izvodi gaženjem. Tako sabijen supstrat potrebno je prekriti malčem, kora četinara, topola ili nekakav drugi materijal sa dobro temperaturno-izolacionom osobinom. Od dela zemlje koja je iskopana oko malča postaviti prsten čija bih uloga bila da zadržava vodu oko sadnice.

Nakon ovako izvedene sadnje potrebno je sadnicu zaliti vodom i to velikom količinom kako bih sav vazduh bio istisnut iz supstrata. Prestanak pojave mehurića koji se stvaraju kada vodom zalivate sadnicu je dobar znak da vazduha više nema u supstratu. Supstrat treba dovesti u zabareno stanje. Preporučena količina vode treba da bude ne manja od 60 litara po kvadratnom metru. Ovu radnju zalivanja ponavljajte i naredna dva dana. U letnjem period poželjno je i orošavanje čitave biljke.
Prva godina nakon sadnje je kritična i tada biljka traži redovno zalivanje, posebno u letnjim mesecima. Tada se biljka karakteriše produkcijom manje količine lisne mase, listovi su često manjih dimenzija i brojnosti.

Sadnja četinara se obavlja tokom cele godine, a postupak je isti kao kod sadnje lišćara s tim što četinari u prodaju ne idu sa golim korenom.

Kod sadnje žbunja potrebana je po dimenzijama manja sadna jama i najčešće nije potrebno učvršćivanje sadnice držačima.


Kod sadnje žive ograde moguća je izvesti jednorednu i dvorednu sadnju.
(Zelena vizija)

Zalivanje biljaka

Sve biljke vrše transpiraciju. One uzimaju vodu sa mineralnim materijama iz zemljišta, a zatim je odaju preko listova i grana u atmosferu, tako snabdevaju sebe sa hranljivim materijama. Ako dođe do prekida u snabdevanju vodom, u sprovodnim sudovima biljke dolazi do stvaranja čepova vazduha koji čine da biljka odbaci jedan deo svojih organa ili se totalno osuši.
Stepen vlažnosti zemljišta je jedan od faktora koji nam ukazuje da je biljci potrebna voda. Nedostatak vode u zemljištu može se primetiti i na biljkama, koje kao simptom opuštaju svoje listove ka zemlji, pada vodeni pritisak, turgor, u biljnim ćelijama. U različitom period godine biljke je potrebno zalivati u različitim intervalima i količinama. U vrelim letnjim danima zalivanje je neophodno svakog dana kod biljaka koje su izložene direktnoj sunčevoj svetlosti. Ako je biljka u dužem periodu ostala bez vode, dolazi do ozbiljnih oštećenja biljnih organa. Ako nakon dugog perioda bez vode biljka dobije veću količinu vode, može se desiti da ista odbaci svoje listove, a zatim potera i nove, ako je nakon toga zalivanje uredno nastavljeno.








Proba vlažnosti zemljišta se obavlja stiskanjem dela zemlje šakom
Suva zemlja - zemlja slobodno ispada iz šake

Vlažna zemlja - pod stiskom zemlja ostaje u zbijenom obliku. Najpoželjnija vlažnost zemljišta

Mokra zemlja - pod stiskom dolazi do odceđivanja vode, zemlja ostaje u zbijenom obliku



Najbolji period u toku dana za zalivanje je rano jutro.

(Zelena vizija)

Malčiranje

Malčiranje predstavlja prekrivanje površine zemljišta posebnim materijalom, malčem. Kao malč se može koristiti:


• Kora četinara i nekih lišćara
• Iglice četinara
• Otkos trave
• Treset
• Kompost
• Slama
• Piljevina
• Sintetička folija
• Papir
• Fiberglas
• Živi malč-pokrivači tla

Malčiranje ima ulogu da simulira šumsku stelju i sastavljena je uglavnom od opalog lišća i grančica.
Najbolji period za malčiranje je prelazak iz proleća u leto kada počinje opasnost od visokih temperature, a zemljište je već dovoljno zagrejano. Debljina malča bih minimalno trebalo da iznosi od 1-3 centimetra uzavisnosti od vrste malča.

Problemi malčiranja:
• Prevelika debljina malča može dovesti do prevelikog zadržavanja vode u predelu korena biljke
i kasnije njegovog truljenja.
• Trebalo bi izbegavati dovođenje malča u kontakt sa korom biljke jer može izazvati truljenje i
gljivična obolenja.
• Nadzemni delovi stabla koji su pokriveni malčom mogu formirati površinske korenove
• Pojedine vrste malča, kao što je otkos trave, mogu izazvati promenu ph vrednosti zemljišta, te
redovnom primenom iste vrste može doći do ozbiljnog poremećaja koji je potrebno regulisati
• Rad anaerobnih bakterija može proizvesti neprijatne mirise

Vulkan od malča predstavlja pravi problem po biljku i može prouzrokovati njeno sušenje.


Kao malč se mogu koristiti i pokrivači tla, perene, koje će poboljšati estetiku zelene površine, ali ujedno i nametnuti obavezu više, njihovo održavanje.

Živi malč od Hedera helix-bršljan
Prednosti malčiranja:
• Umanjuje temperaturne minimume i maksimume zemljišta
• Smanjuje nagle promene temperature zemljišta
• Sprečava pojavu korova
• Pomaže zemljištu da duži period ostane vlažno, umanjujući evaporaciju
• Pomaže radu aerobnih mikroorganizama u dekompoziciji organske materije
• Štiti zemljište od sabijanja usled kiše
• Smanjuje stepen erozije zemljišta izazvanu jakim kišama
• Obogaćuje zemljište hranjljivim materijama
• Eliminiše blatnjavu površinu tokom kišnih perioda
• Zelena površina dobija na dekorativnosti.

(Zelena vizija)

Đubrenje

Elementi koji su potrebni biljkama su:
Makroelementi:
N, P, K, Ca, Mg, S
Mikroelementi:
Fe, Cu, Zn, Mn, B, Na, Co, Si, Mo, Cl

Đubrenje biljaka ne bi trebalo da se primenjuje svake godine , misleći da je za zdravu biljku godišnje đubrenje neophodno. Đubrenje ne obezbeđuje biljkama hranu. Prava hrana biljaka su voda, sunce, ugljen dioksid, kiseonik i mineralnlni elemeti. Već obezbeđuje elemente potrebne za normalno obavaljanje hemijskih procesa u biljci.
Dodavanje određene količine đubriva može dovesti do toga da se biljka pravilno razvija i raste ili na suprot može izazvati oštećenja i smrt biljke usled toksikacije, ako se pretera sa količinom. Najbolji način da se utvrdi količina i tip đubriva koji je biljkama potreban je ispitivanje zemljišta (svake tri godine) ili praćenje simptoma koji se javljaju na biljnim organima kao rezultat manjka elemenata, manjeg rasta i razvoja biljke. Manji godišnji rast se odnosi na rast manji od 25-40 centimetara za juvenilne biljke i 15-25 centimetara za zrele biljke, izuzimajući spororastuće vrste.
Pri đubrenju potrebno je obratiti pažnju na dospevanja đubriva do reka, podzemnih voda i izvora pijaćih voda.

Simptomi na biljkama:
• Veće ili manje dimenzije listova
• Raličiti tipovi hloroze listova (mrlje, fleke…)
• Promena boje listova (svetlozelena, tamnozelena, žuta…)
• Manji broj listova ili cvetova na biljci
• Umanjen ili uvećan rast grana biljke
• Listovi postaju mekše strukture

Nedostatak N-azota:
Nedostatak se manifestuje kroz slabiji rast: grane su kraće, tanje i slabije se granaju. Prvi znaci se uočavaju na starijim listovima, na vrhovima biljke, koji dobijaju svetlozelenu do žutozelenu boju, da bih se na kraju potpuno osušili. Biljke ranije cvetaju i plodovi ranije sazrevaju sa primetno manjim prečnikom.

Nedostatak P-fosfora:
Smanjuje se rast nadzemnog i podzemnog dela biljke. Listovi dobijaju tamnozelenu boju (hiperhlorofiliranje), zatim crvenkastu- tamnopurpurnu-bronzanu do tamnomrku. Simptomi su prvo vidljivi na najstarijim listovima. Na kraju dolazi do nekroze listova, a zatim i odumiru.


Nedostatak K-kalijuma:
Nedostatak kalijuma se manifestuje u pojavljivanju hlorotičnih pega po listu i to prvo na najstarijim listovima. Uglavnom na vrhu i po ivicama lista, koje se savijaju na dole, a zatim dolazi i do odumiranja lista. Kod četina odumiranje počinje od vrha ka osnovi. Biljka sporije raste, a zatim i u potpunosti prestaje. Moguće je odumiranje i čitavih grana.
Nedostatak ostalih mikro i makroelemenata je dosta ređi na biljkama na zelenh površinama.

Tipovi đubriva:

• Veštačko đubrivo


Veštačko đubrivo je sintetisano u laboratoriji. U zavisnosti od tipa određen je elementarni sastav i odnos elemenata. Najčešća oznaka veštačkog đubriva je NPK (azot-fosfor-kalijum) i njihov odnos je određen brojevima 15-15-15, 10-20-20, 17-5-20, itd… koji označava koliko se delova određenog elementa nalazi u samom đubrivu. U zavisnosti od namene potrebno je koristiti različite formulacije.
U prodaji se veštačko đubrivo može naći kao čvrsto, vodotopivo (vodorastvorljivo) i
kao đubrivo sa kontrolisanim otpuštanjem hemijskih elemenata.
Forma čvrstog đubriva je najstandardnija i novčano najpristupačnija.
Vodotopivo đubrivo je moguće rastvoriti u vodi, a time se postiže plasiranje istog kroz sisteme za navodnjavanje ili vinogradarske prskalice, najčešće folijarno (preko lista).
Djubriva sa kontrolisanim otpuštanjem hemijskih elemenata predstavljaju najskuplje rešenje, ali isto tako najsigurnije i najefikasnije. Nalaze se u formi kuglica sa propustljivom membranom koja sa promenom osmotskog pritiska u određenom vremenskom periodu otpušta svoju sadržinu u zemljište. U zavisnosti od tipa otpuštanje traje 1, 3 ili 6 meseci. Ovakva forma pruža biljkama konstantni izvor hranjljivih elemenata ujedno obezbeđujući zaštitu od prezasićenja i viška nekog od elemenata.

• Prirodno đubrivo

• Organsko đubrivo

Svaki od ova tri tipa đubriva ima svoje prednosti i mane. U odnosu na prirodno i organsko, veštačko đubrivo postaje trenutno dostupno biljkama, ali se i najbrže spira iz zemljišta, obezbeđujući tako biljkama instant injekeciju. Takođe se sa upotrebnom količinom istog može lako pogrešiti, čak može prouzrokovati opekotine, ali pruža uvid u svoju formulaciju i odnos hranljivih elemenata u njemu . Organsko đubrivo je veoma bogato hranljivim elementima i u zemljištu se održava u dugom vremenskom periodu, nekoliko godina, mana mu je ipak nepoznavanje njegovog, preciznog, hemijskog sastava. Prirodno đubrivo je najmanje hranljivo i jako različitih hemijskih formulacija te se kao takvo najmanje i primenjuje.

N: azot je bitan za sve hemijske procese u biljnom organizmu. Potreba je svake biljke za azotom posebno u vreme početka vegetacije. Veoma je bitan elemenat za formiranje lisne mase i pravilnog razvoja kako nadzemnog tako i podzemnog dela biljke. Od početka proliferacije lisnih pupoljaka dozu azota je potrebno polako povećavati, a sa đubrenjem prestati kada biljka završi ovogodišnji rast, negde sredinom leta. Nikako ne treba đubriti biljke azotnim đubrivima u jesen ili zimu, jer to može rezultirati pojavom novih pupoljaka, koji bih nakon proliferacije izmrzli na niskim temperaturama.


P: fosfor je elemenat bitan za procese disanja, fotosinteze i sinteze skroba. Takođe je veoma bitan za transport hemijskih produkata i energije (ATP) i sintezu ćelijskih zidova. Đubriva sa većom količinom fosfora se primenjuju kao startna, utiču na bolji razvoj korena i kao đubriva za cvetanje i plodonošenje.


K: kalijum ne ulazi u gradivne elemente biljke, ali je jako bitan za pravilnan tok hemijskih procesa u biljci. Biljke sa optimalnom količinom kalijuma su otpornije na bolesti. Količinu kalijuma potrebno povećati sa prestankom đubrenja azotnim đubrivom, sve do početka zime, jer je snabdevenost biljke kalijumom potrebno za obezbeđivanje zaštite od izmrzavanja.

Đubrenje biljka je potrebno vršiti retko svake godine, a najčešće svake druge do treće i to kada je primetna promena u rastu i razvoju biljke. Nakon primene veštačkog đubriva u čvrstoj formi potrebno je đubrivo i zemljište dobro natopiti vodom kako bih došlo do otapanja istog i izbegle posledice opekotina biljnih tkiva.

Opšta preporuka za đubrenje veštačkim đubrivom je:
• Lišćarsko drveće
Svake do svake druge godine potrebno je na svaki centimetar prečnika stabla dodati 80 grama čistog azota.
Svake druge, treće do pete godine, u zavisnosti kako cvetaju i plodonose, na svaki kvadratni metar površine ispod krošnje dodati 80 grama fosfora i kalijuma.
• Žbunaste vrste
Svake druge do svake godine dodati po 10 grama čistog azota na svaki kvadratni metar površine pod biljkom.
Svake druge do treće godine 10 grama fosfora po kvadratnom metru.
Svake četvrte do pete godine 10 grama kalijuma po kvadratnom metru.
• Pokrivači tla
Svake treće godine 30-50 grama NPK 15-15-15 đubriva po kvadratnom metru.

Opšta preporuka za đubrenje stajskim đubrivom je:
• Površine pod biljkama ili ispod krošnji zasuti prevrelim stajnjakom u sloju 5-10 centimetara svake do svake druge godine. Po mogućstvu uriljati u zemljište.

Opšta preporuka za đubrenje organskim đubrivom je:
• Površine pod biljkama ili ispod krošnji zasuti tresetom u sloju 5-10 centimetara svake do svake druge godine. Po mogućstvu uriljati u zemljište i obratiti pažnju na regulaciju ph vrednosti zemljišta, zbog izražene kiselosti treseta.

Podaci iz tabela pružaju mogućnost zamene standarnih đubriva, posebno veštačkih, aternativnim đubrivima kako bi se smanjio pritisak na životnu sredinu.

(Zelena vizija)

Obrezivanje biljaka

Sve drvenaste biljke imaju potrebu za orezivanjem. Ako to umesto njih ne učini čovek, one će odbacivanjem grana to učiniti same.S tim što kad to učine biljke nakon odbacivanja grana ostaju okrajci grana i dolazi do cepanja kore, te biljke tada postaju ranjive na razne vrste bolesti. Zbog toga ovu ulogu treba da preuzme čovek.






Čišćenje od grana kod belog bora (Pinus sylvestris)





1) Poboljšavanje zdravlja biljaka
Orezivanjem je potrebno ukloniti sve mrtve grane , povređene, zaražene, napadnute od insekata, mehanički oštećene i grane koje smetaju drugima u svom rastu, grane koje se sudaraju i očenjuju. Ovim delujemo preventivno na biljku, ali i odstranjujemo zaražene delove biljke.

2) Održavanje forme i namene biljke
Kada se kaže forma misli se na habitus odnosno izgled biljke. Ako je biljka u drvoredu potrebno je orezivati je kao drvoredu sadnicu. U živoj ogradi šišati je češće. Održavati specijalne forme biljke kao što su bonsai, orezivanje u glavu, itd. Kontrola dimenzije same biljke je najbitnija u gradovima gde je prostor najčešće skučen. Nekada velika stabla zaklanjaju poglede i bitne vizure ili narušavaju koncept zelene površine, zgrada, itd., tada je iste potrebno prorediti ili u najdrastičnijoj meri potpuno ukloniti.

Nepravilno odsečena grana

3) Podsticanje dekorativnosti
Podsticanje biljke da obilnije cveta, uklanjanje divljih izbojaka kod kalemljenih biljaka i izbojaka iz panja su ciljevi za poboljšanje dekorativnosti biljke. Vodeni izbojci ili vodopije su vertikalne grane koje se javljaju u unutrašnjosti krošnje biljke, imaju vrlo malu ulogu u transpiraciji, dok sa druge strane umnogome ugrožavaju izgled habitusa biljke.


4) Zaštita ljudi i imovine
Posebno u gradovima treba obratiti pažnju na zaštitu ljudi i imovine. Potrebno je ukloniti mrtve grane, trula stabla i stabla napadnuta od truležnica. Nekada grane smetaju kolskom i pešačkom saobraćaju, umanjuju ili u potpunosti zaklanjaju preglednost puta. To može predstavljati veliku opasnost posebno kada se radi o prometnim saobraćanicama. Poseći sve potencijalno opasne grane, one koje formiraju V oblik, a zadržati grane koje zaklapaju blizak ugao uglu od 60 stepeni, koji se smatra najpoželjnijim uglom za stabilnu granu. Dešava se da nakon više godina rasta krošnja stabla dosegne visinu uličnih instalacija, pa predstavlja pretnju kidanja istih, tada je neophodno pokratiti veći broj grana, ali paziti da se održi forma habitusa.




Orezujte drveće radi:

1) održavanja zdravlja biljke i zaštite ljudi i imovine
2) formiranja pravilne krošnje
3) zaštite imovine, telefonskih i strujnih kablova




Odabir i priprema alata je veoma bitna stavka u procesu orezivanja. Alat biramo u zavisnosti od debljine grane i visine na kojoj se grana nalazi. U obzir dolaze vinogradarske makaze (1), sekačice za deblje grane (2), velike makaze (3) i električni mač za živu ogradu (4), testera za drvo (5) i motorna testera (6). Od sekundarnih alata u upotrebi su razni tipovi merdevina i pomoćna sredstva za penjanje koja običnom korisniku neće biti potrebna.
Alat bih trebalo naoštriti pre svake upotrebe da bih rez bio gladak i prav.Pre svakog orezivanja neophodno je dezinfikovati alat kako ne bih došlo do širenja zaraznih bolesti.

Oprezno rukujte alatom!




Najbolje vreme za orezivanje biljaka je kraj dormantnog perioda, momenat pred kretanje vegetacije. Najčešće je to mesec mart, ali se za kalendarske datume ne treba vezivati, jer su vremenske prilike svake godine različite. U ovom momentu nakon orezivanja neće doći do curenja soka, ali ako se to i desi to neće u mnogome naneti štetu biljci.
Krajem dormantnog perioda se orezuju sve lisnodekorativne vrste, kao i zeljasti delovi grana do odrvenelih.
Izbegavajte orezivanje po kišnom vremenu i jakom vetru, zbog lične sigurnosti i širenja zaraze.
Biljke koje cvetaju rano u proleće, pripremile su svoje cvetne pupoljke u jesen, treba orezivati nakon cvetanja: forzicija,magnolije, jasmin, japanska dunja....
Četinare je moguće orezivati tokom cele godine.





Drveće je potrebno orezivati svake godine, jer ako se nekoliko godina preskoči može doći do pogrešnog razvitka krošnje koju je kasnije teško ili nemoguće ispraviti. Obratite pažnju na sigurnost ljudi, životinja i imovine tokom orezivanja. Pri samoj sadnji odrasle sadnice potrebno je ukloniti 1/3 do čak u nekim slučajevima 1/2 grana. Pri kasnijem orezivanju najviše uklonite do 1/4 grana.




Kod lišćara potrebno je ukloniti: (1) Izbojke iz panja, (2) Okrajke, (3) Izdignuti krošnju, (4) Vodene izbojke, (5) Grane koje se ukrštaju ili očenjuju i kolidere, (6) Slabe grane, (7) Pregusto postavljene grane, ( Grane konkurente lideru


Potrebno je indentifikovati granu lidera i otkloniti potencijalne grane konkurente, kako bi biljka imala jedan vrh. Uklonite sve grane koje se ukrštaju ili očenjuju, kolidere, grane koje streme ka središtu krošnjei one koje u vegetacionom periodu neće dobiti dovoljno svetla.





a) Vodeni izbojci nakon nekoliko godina postaju konkurenti lideru

b) orezivanje vrhova lišćarskog drveća uzrokuje pojavu velikog broja vodenih izbojaka





Proredite krošnju tako što ćete uklanjati sve grane koje rastu blizu susednoj. Svim granama obezbedite optimalan priliv vetra i svetlosti. Optimalan razmak između grana je 15-25 centimetara.
Uklonite sve slabe grane. Idealan prečnik grane bih trebao imati dužinu 1/2 do 3/4 debljine stabla.


Uklonite okrajke grana. Kod nekih vrsta okrajci mogu biti poželjni.

<A href="http://www.zelenavizija.com/Orezivanje%20biljaka/Patrljak%20los.jpg">

a) kod nekih vrsta žbunja (Prunus laurocerasus) poželjno je ostavljati okrajake radi popunjavanja krošnje
b) nepoželjni okrajak kod sibirskog bresta (Ulmus sibirica)


Redovno uklanjajte izbojke iz panja i divlje izbojke. Ostavite alibi grane i pomoćne grane, pa ih saseći nakon 2-3 godine.
U gradovima često je potrebno izdizati krošnju same biljke. Krunu izdići najviše od 1/3 visine samog stabla, osim kada je potrebno krošnju izdići iznad postojećih zgrada kada se mora odstupiti od ovog pravila. Drveću iznad trotoara je potrebno izdići krošnju iznad 250 centimetara, a drveću iznad kolovoza od 250 do 450 centimetara, ako se radi o tranzitnom putu.







Pri orezivanju pokušajte da izbegnete zacepljivanje kore biljke.

Pre samog orezivanja uočite kragnu i greben grane i na osnovu njih odredite mesto finalnog reza. Pri rezanju uklonite samo tkivo grane, koje počinje neposredno nakon kragne grane, ali se potrudite da ne ostavite patrljak , koji može dovesti do neželjenih komplikacija zdravlja biljke. Kragna grane ima ulogu da formira prsten zaštitnog tkiva nakon orezivanja, u slučajevima kada nije došlo do njenog oštećenja.

Velike i teške grane orezujte iz tri reza kako ne bih došlo do otcepljivanja kore od stabla.





Orezana mesta ne premazujte, osim u posebnim slučajevima zaštite od bolesti. Kod orezivanja drveća konsultujte fitopatologa ili pejzažnog arhitektu kako bih ste izbegli kritične periode infekcije. Grane orezujte do narednog zdravog ili para zdravih pupoljaka blago kosim rezom.





Pravilan rez:
a) nepravilan rez, suviše udaljen od pupoljaka
b) nepravilan rez, suviše blizu pupoljaka
c) nepravilan rez, suviše kos
d) pravilan rez





Nakon sadnje živice iziskuju češće orezivanje. Najčešće se ono obavlja dva puta godišnje i to u proleće i sredinom leta, ali izbegavati orezivanje po visokoj temperaturi vazduha. Kako je živica starija tako se i broj orezivanja u toku godine povećava.
Orezivanje se izvodi vinogradarskim makazama, velikim makazama za živu ogradu ili električnim mačem.
Grane orezujte kad god izrastu 12 do 20 centimetara do 5 centimetara iznad prethodnog orezivanja. Živu ogradu formirajte tako da je uvek šira pri dnu nego na vrhu, kako bih i donji delovi živice dobijali dovoljno svetlosti, a time bi se sprečilo proređivanje iste. Ne dozvolite da živica brzo dostigne krajnju veličinu, jer najčešće u tom slučaju donji delovi živice ostaju proređeni.
Živicu je moguće godišnje podmlađivati uklanjanjem celih grana ili kod nekih vrsta ostavljanjem okrajaka grana.

U toku zimskih meseci čuvajte živicu od nanosa snega, posebno vlažnog, koji može pričiniti velike štete.






U slučaju izmrzavanja žive ograde,istu(Prunus laurocerasus) orezati u jednoj ravni do zdravog, neizmrzlog dela.

(Zelena vizija)

Travnjaci (Poaceae)

Trava je biljka koja pripada razredu jednosupnica i ima ih više od 10 000 vrsta.

Travnjaci uglavnom imaju dekorativnu svrhu, ublažavaju zvukove i vrućinu, no njihova uporabna vrijednost raste ukoliko imate mlađe članove obitelji koji će cijeniti prostor za igru sa mekim gustim travnatim tepihom.




Na što treba paziti prilikom sjetve travnjaka?

Planirajte prostor koji mislite zasijati, brežuljci i kutevi otežavaju pripremu tla i održavanje travnjaka.

Kupujte sjeme u skladu sa izloženosti terena jakom suncu ili sjeni.

Provjetire na deklaraciji datum pakiranja i postotak klijavosti sjemena. Nemojte štedjeti na sjemenu jer ćete više potrošiti naknadnim dosijavanjem.

Upotrebljavajte sjeme u skladu s deklaracijom.

Pratite prognozu vremena prije sjetve travnjaka te ga pokušajte zasijati prije početka kišnog perioda. Tako ćete osigurati sigurnu vlagu sjemenu tokom klijanja.

Ukoliko sadite travnjak ispod drveta računajte da ćete morati voditi više brige o opalom lišću jer isto škodi travnjaku

Postoje motorne i električne kosilice za travu. Kupujte ih obzirom na veličinu travnjaka i dostupnost električnih izvora energije. Kupite kosilicu laku za rukovanje.

Priprema tla i sjetva travnjaka

Travnjak možete posijatii u rano proljeće ili u jesen. Ukoliko ga sijete u proljeće računajte na to da vam je potrebno oko 2 mjeseca da trava naraste dovoljno za prvu košnju. Prekopajte tlo na dubinu od barem 30 cm, dodajte zemlji pijeska ukoliko je glineno i dodajte umjetno gnojivo za travnjake koje u potpunosti mora biti nakon obrade prekriveno zemljom. Koristite gnojiva za travnjake koja sporo otpuštaju hranjive sastojke u tlo. Usitnite zemlju što više i nakon toga ju dobro utisnite valjkom. Ako nemate valjak koristite dasku koju ćete svaki puta micati za njenu širinu nakon što ste po njoj hodali/skočili po njoj nekoliko puta. Prilikom pomicanja daske pogledajte kako se ponaša tako utabana zemlja i da li ima udubina. Dobro je ukoliko imate vremena, ostaviti tako obrađenu zemlju da odstoji 14 dana kako bi počeo rasti korov koji niste dobro počupali prilikom prekopavanja i kako biste provjerili da li se negdje skuplja voda. Površina mora biti ravna i voda se ne smije nakupljati na nekim dijelovima, već se mora jednako upijati na cijeloj površini. Sjeme trave se miješa sa pijeskom kao bi se lakše ravnomjerno rasprostiralo po površini. Odstranite sav korov detaljno i posijte sjeme trave. Preko sloja sjemena preporuča se tanak sloj supstrata za travnjake (što nije preskupo ukoliko se ne radi o velikim površinama). Dobro je da prvih 14 dana iznad tog područja stavite neka strašila za ptice jer će iste odmah navaliti na sjeme. Jednostavan i učinkovit recept za tjeranje ptica je razapinjanje konopca preko područja koje je zasijano. Na taj konop se pričvrste plastične šuškave vrečice koje će sigurno držati ptice na odstojanju. Ukoliko su dani suhi, redovito zalijevajte posijan travnjak jer i sjeme i mlada trava trebaju dosta vlage. Ako na nekom dijelu posijane površine trava nije nikla, dosijte taj dio istim sjemenom bez obzira na starost ostale trave.

Održavanje travnjaka

Travnjak se prvi puta kosi (a i svaki slijedeći put) kada dosegne 8-10 cm visine. Što ćešće kosite travu ona će rasti gušće te ju probajte skraćivati za najviše 4 cm po košnji. Redovito plijevite korov ukoliko ide sa korijenom prije košnje trave. Nikada nemojte kositi travu na manje od 3,5 - 4 cm visine. Ukoliko jako često kosite moći ćete ostaviti pokošenu travu na travnjaku koja će poslužiti kao prirodno gnojivo travi. Prozračujte tlo (aeracija) u rano proljeće na način da ubodete vile u zemlju do dubine šiljaka. Na taj način voda i gnojivo će lakše prodirati u zemlju. Nikada nemojte ostaviti pokošenu travu u velikim količinama na travnjaku jer osušena trava guši biljke.

Prihranjivanje travnjaka

Prihranjuje se u proljeće ukoliko se to nje napravilo krajem jeseni i to mješavinom na bazi dušika, fosfora i kalija. Dušik pospješuje rast vlati trave, fosfor poboljšava razvoj korijena, a kalij travu čini otpornijom na gaženje i nedostatak vlage. Tokom ljeta, travnjak se prihrajuje gnojivima na bazi dušika. Prihrana se vrši kada je trava suha i sa gnojivom je potrebno štedljivo rukovati jer prevelike količine mogu napraviti da trava požuti ili u potpunosti osušiti dijelove travnjaka.

Lukovičaste vrtne biljke

Ciklame (cyclamen)




Ciklame vole dnevne temperature između 13 i 15C dok noćne moraju biti između 5 i 8C. Vole direktno svjetlo i obilno zalijevanje svaki dan tokom cvatnje. Ciklame se uvijek zalijevaju preko podloška. Tokom cvjetanja ciklame se dohranjuju svaka 2 tjedna. Zasadite ju u tresetastu zemlju koja je mješavina komposta i komposta od lišća. Presađuju se tokom veljače i ožujka nakon što ocvatu. Kako bi biljka što duže trajala, redovito odstranite mrtve listove i uvele cvjetove. Ne režite cvjetne stapke, već ih snažnim pokretom otrgnite od gomolja, pritom ga držite drugom rukom. Razmnožavaju se dijeljenjem gomolja na dva dijela ako je gomolj dovoljno velik da na obje polovice ima pupoljaka. To se radi kada su i listovi i cvjetovi suhi.

Ako joj listovi venu znači da je biljka na pretoplom mjestu I da treba zalijevanje. ALko listovi žute, to znači da je biljka na premračnom mjestu a ako se na listovima pojave smeđe žute mrlje, moguće je da Vam je ciklamu napala siva plijesan. Ciklame se mogu uzgajati i kao vrtne biljke. Njihove lukovice se sade potkraj kolovoza, na istočnoj strani a kasnije tijekom godine, sunce im neće previše smetati. Pokušajte ih zaštititi tokom jeseni.

Vrste koje imaju listove poput bršljena odnosno Hederifolium vrste dobro uspijevaju u kamenim vrtovima, ispod drveća i grmlja i mogu biti stare i do 30 godina. Te vrste cvatu u jesen za razliku od vrsti Purpurascens koje cvatu od ranog ljeta do jeseni.

Ciklame mogu Vam praviti društvo kao cvjetne kućne biljke ali neke vrste mogu uspijevati i u Vašem vrtu.

Dalija (dahlia)



Dalija pripada obitelji glavočika (Asteraceae) i cvate cvjetovima od nježnoružičaste, žućkaste ili boje sljeza, do vatrenocrvene, jarkožute, ljubičaste i zagasito purpurne. Cvjetovi mogu biti jednobojni, dvobojni ili višebojno prošarani, izmrljani, istočkani ili nijansirani u raznim kombinacijama boja. Dalija je vrlo osjetljiva na mraz i sadi se koncem travnja do početka svibnja tako da je korijenov vrat pokriven sa 10 cm zemlje. Dalije vole sunčani položaj no ne podnose sušu te vole pjeskovito, dobro drenirano tlo. Prihranjivanje se provodi od lipnja do rujna s gnojivima s većim sadržajem fosfora i kalija.

Kala (zantedeschia)




Kala spada u porodicu kozlaca (Araceae). Ima cvjetove bijele, žute, ružičaste ili boje marelice. To je biljka koja raste iz lukovica i gomolji se sade do rane jeseni (bijele kale) ili tokom proljeća (kale u boji). U vrtovima se sadi u našim mediteranskim krajevima dok se u kontinentu uglavnom uzgaja kao lončanica ili se iskopava iz vrta i prenosi u kuću prije pojave mraza. Treba polusunčano tlo i propusnu i vlažnu do mokru zemlju. Vrlo često se ova biljka koristi i za rezano cvijeće.

Ljiljan (lilium)





Ljiljan je lukovičasta biljka koju možete zasaditi u vrtu no i u lončanicama. Ljiljani su podijeljeni u devet skupina na temelju podrijetla, srodstva i cvjetova. Ljiljani trebaju dobro drenirano tlo, dosta vlage i ne pretjerano jako sunčano mjesto.

Šarena leja za ljubitelje klasičnog uređenja bašte

Turski karanfil svojim roze cvetovima daje nežnu notu rascvetaloj leji...


Uska leja, na primer, ispred žive ograde ili zida, najviše će doći do izražaja ako su cvetovi raspoređeni u nekoliko nivoa. Kao najviša etaža posađena je ruža stablašica.

Sorta „Schöne Koblenzerin“ ima blago uvijene latice crvene boje, koje na naličju svetlije sijaju. Ispod nje su posađeni baštenska margareta (Tanacetum coccineum „Brenda“) nešto tamnijih ružičastih cvetova, anafalis (Anaphalis triplinervis) s belim cvetovima, kašmir - nana (Nepeta nervosa „Schneehäschen“) takođe belih cvetova i virak (Alchemilla epipsila). Filigranskom strukturom suzica (Melica ciliata) doprinosi lepoti leje, dok dvogodišnji turski karanfil (Dianthus barbatus) svake godine cveta u različitim roze tonovima i samorasejavanjem se brine za mnogobrojno potomstvo.


lisa