TELEPORTACIJA – LET KROZ PARALELNE SVETOVE



Da li je moguca teleportacija

Mogu li se čvrsti objekti dematerijalizirati i ponovo pojaviti na nekom drugom mestu ?

Neki slučajevi to potvrdjuju, ali je pitanje kako ih objasniti.

U jutro 06. Maja, 1878. Johan Celnar, profesor astronomije i fizike na univerzitetu u Lajpcigu, sedio je sa Henrijem Slejdom, američkim medijem, u sobi za eksperimente iz parapsihologije. Niko drugi nije bio prisutan. Iznad stola za kojim su sedili, Celner je držao obe Slejdove ruke. Minutu kasnije okrugli drveni stolić koji je stajao u blizini počeo je da se ljulja tamo-amo a gornja daska se podigla iznad ruba stola za kojim su sedili, zatim je okrugli stolić polako kliznuo ka ovom stolu, malo se nagnuo unazad i skliznuo ispod njega. Sledećih minuta se ništa nije dešavalo i Slejd se upravo spremao da konsultuje svoje ”duhovne kontrolore” o tome šta treba da očekuju, kad je Celner bacio pogled ispod većeg stola i sa zaprepaštenjem otkrio da je okrugli stolić nestao. Zatim su njih dvojica pretražili sobu, ali stolić nisu našli ! Kao da je u zemlju propao.

ZAČUDJUJUĆA POJAVA

Celner i Slejd su zatim ponovo zauzeli svoja mesta, stavivši ruke iznad stola. Slejd nije mogao napraviti nikakav neprimeceni pokret. Nakon pet minuta Slejd je video svetlosti u vazduhu, kao što se to obično dešavalo prije nego što su mu se dogadjali paranoramlni fenomeni. Ni Celner niti iko od njegovih kolega nisu nikada videli ova svetla kad su bili prisutni sesijama sa Slejdom. “Dok sam okretao glavu, sledeći Slejdov pogled prema plafonu iza mojih ledja”, sjeća se Celner, ”iznenada sam primetio na visini od 1,5 metra onaj okrugli stolić kako se sa nogama okrenutim naviše spušta na sto za kojem smo sedili…” Ovo neverovatno svedočanstvo opisuje teleportaciju - iščezavanje materije i njeno ponovno pojavljivanje na istom ili drugom mestu. Ovaj je fenomen, navodno, usko povezan sa ostalim sličnim fenomenima - prolaskom jedne materije kroz drugu i vezivanjem čvorova bez ljudske pomoći, o čemu izveštavaju mnoga svedočanstva iz prošlosti. I druge sesije sa Slejdom, kojima je prisustvovao Celner, rezultirale su”nemogućim” kretanjima predmeta; u nekim slučajevima sami od sebe su se vezivali čvorovi na vrpci, koži ili čak svinjskom crijevu dok ih je Celner držao ili ih jednostavnosamo posmatrao. Jedna seansa čija je namera bila da se povežu dva drvena prstena nije uspela – ali se seansa završila tako što su ta dva prstena balansirala “na nemoguć nacin” na središnjoj nozi okruglog stolića čiju smo teleportaciju već opisali. Kad se taj dogadaj zbio, stolić je bio izvan Slejdovog domašaja. Da bi se ti prstenovi navukli na nogu stola, bilo je potrebno rastaviti sto na dielove pa da ga ponovo sastaviti !

Uspješna teleportacija na daljinu od 100 kilometara!




Kineski fizičari su postavili rekord u kvantnoj teleportaciji prije dvije godine, uspješno teleportirajući fotone na daljinu od 16 kilometara.

Sada su odlučili napraviti još jedan korak naprijed i fotone teleportirati na daljinu od 100 kilometara, čime je dosadašnji rekord višestruko potučen.

Fizičari Sveučilišta znanosti i tehnologije u šangaju za teleportaciju koriste laser jačine 1,3 vata i sofisticiranu optiku, a trik je u tome što se ne teleportira sam fizički objekt već informacije koje ga opisuju i koje se prenose na sličan objekt na odredišti, koji potom poprima novi identitet.

Vestionline.

TELEPORTACIJA FIKCIJA ILI STVARNOST?
TELEPORTACIJA JE SKENIRANJE I DEMATERIJALIZACIJA OBJEKTA NA JEDNO MESTU I NJEGOVO PRENOŠENJE I MATERIJALIZACIJA NA DRUGOM MESTU. 1997 GODINE FIZIČARI SU USPELI DA TELEPORTUJU FOTON, HOĆE LI ISTO BITI MOGUĆE I SA LJUDIMA?



Anton Zelinger i Francisko De Martini prvi su fizičari koji su, 1997. godine uspeli da teleportuju foton. Što važi za foton, teoretski važi i za sve ostalo… naravno, postupak bi bio mnogo komplikovaniji i rizičniji… pa naučnicima predstoji još mnogo rada. Ipak, nije nemoguće ili da budemo tačniji… teoretski je moguće!!

Pre dve godine kineski fizičari postavili su rekord u kvantnoj teleportaciji i uspešno su teleportovali fotone na daljinu od 16 kilometara, ali sada su taj rekord isti fizičari višestruko potukli. Fotone su uspeli teleportovati na daljinu od 100 kilometara, prenosi popsci.com.

Fizičari Univerziteta za nauku i tehnologije u Šangaju, iskoristili su prednosti kvantnog uvećavanja u svrhu pomeranja objekta s jednog mesta na drugo, bez da ga pomeraju. Ideja je u tome što se ne teleportuje sam fizički objekat, već i informacije koje ga opisuju i koje se prenose na sličan objekt na odredištu, koji zatim poprima novi identitet.

Kineski fizičari za teleportaciju koriste laser jačine svega 1,3 vata i vrlo sofisticiranu optiku, kako bi teleportovali fotone i vratili ih na odredište. Trik je u tome što treba sačuvati integritet informacija o fotonu, s obzirom da se laserski zrak širi kroz prostor, odnosno postaje širi.

Konačna svrha projekta mogla bi biti efektivan način kako da se velike količine informacija brzo i efektivno prebacuju sa Zemlje u orbitu i obratno.



Dakle, još uvek nismo stigli do toga da teleportacija predstavlja način transporta… ali idemo ka tome…

S novom matematikom bliže smo teleportaciji



Međunarodni tim znanstvenika ovih je dana predstavio nove matematičke metode koje bi trebale omogućiti teleportaciju većih objekata

Teleportacija, trenutno prebacivanje tijela s jednog mjesta na veliku daljinu, nekada se smatrala nemogućom. No 1933. godine tim znanstvenika izračunao je da bi se ona mogla ostvariti pomoću zakona kvantne fizike, zahvaljujući tzv. kvantnoj sprezi. Ova pojava temelji se na činjenici da parovi kvantnih čestica poput elektrona, protona ili molekula zadržavaju izvornu povezanost koju stvara njihova početna interakcija čak i nakon što se razdvoje na dva različita kraja galaksije ili svemira. Tako će primjerice promjena nekog svojstva poput spina elektrona izazvati istovremenu promjenu spina u drugom – spregnutom elektronu na kojoj god se on udaljenosti nalazio. Na taj način moguće je s jednoga mjesta na drugo trenutno poslati sve inforamije o određenom objektu; drugim riječima moguće je prebaciti objekt.

Albert Einstein je bio skeptičan prema ideji o kvantnoj sprezi i nazivao ju je 'sablasnim djelovanjem na daljinu'. No ona se s vremenom potvrdila u brojnim eksperimentima. Prošle godine kineski su fizičari teleportirali fotone na rekordnu daljinu od 143 km. U posljednja dva desetljeća teorijski su fizičari pokazali da bi kvantna sprega mogla biti ključ teleportacije informacija na velike udaljenosti te funkcioniranja kvantnih računala. Teleportacija informacije koju nose pojedinačni atomi može se izvoditi suvremenom tehnologijom, međutim, prebacivanje većih tijela poput članova posade Enterprisea još uvijek je znanstvena fantastika. No to neće ostati tako zauvijek.

Dosadašnji protokoli teleportacije spadali su u jednu od dvije skupine: u prvoj se mogla slati samo izmiješana informacija koju je primatelj potom morao ispravljati, dok u novijoj ne trebaju korekcije, ali je neophodna nepraktična količina spregnutosti – svaki objekt koji se šalje uništava spregnuto stanje.

U novoj studiji, predstavljenoj u časopisu Physical Review Letters, fizičari s Cambridgea, University Collegea u Londonu i Sveučilišta u Gdanjsku razvili su protokol koji omogućuje optimalno rješenje u kojem se spregnuto stanje 'reciklira' tako da vrata između čestica ostaju otvorena za teleportaciju više objekata. Tim je također pronašao protokol kojim se višestruki kubiti (kvantni bitovi) mogu teleportirati istovremeno iako kvantna sprega proporcionalno pada s porastom njihove količine. Dakle, trebalo bi biti moguće teleportirati veće objekte i to bez do nedavno neophodnih korekcija.

Iako je još u teorijskoj fazi, ako se potvrdi, ova efikasnija metoda trebala bi naći brojne primjene u suvremenoj fizici.

'Sprega se može smatrati gorivom koje pogoni teleportaciju. Naš protokol učinkovitije troši gorivo i može snažno koristiti spregu, a istovremeno ne treba ispravke', rekao je jedan od autora studije Sergej Strelčuk s Odsjeka za primijenjenu matematiku i teorijsku fiziku na Cambridgeu.



(tportal.hr)

Motociklist prelazi raskrižje i istovremeno na njega juri kamion u punoj brzini. Tragedija se čini neizbježna, no...

Ovako bi mogao zvučati početak nekakvog scenarija za filmsku scenu, no video koji je objavljen na YouTubeu nosi naslov 'AWESOME teleportation in China' (Super teleportacija u Kini).

Dakle, motociklistu koji prelazi raskrižje i na kojeg nalijeće kamion, spašava druga osoba, koja u djeliću sekunde prilazi motociklistu, 'teleportira' ga desetak metara izvan opasnosti i spašava mu život.

Događaj, naravno, nije stvaran, ali se radi o vrlo smjeloj reklamnoj kampanji za jednu računalnu igru u Kini. Ipak, video je dovoljno uvjerljiv da 'škaklja' maštu mnogih, a na YouTubeu je u dva tjedna prikupio već 700.000 pregleda. Pogledajte ga i vi, a nakon toga pogledajte i video koji sve (kao) objašnjava.





Dnevnik.hr

Filadelfijski eksperiment



Dvadeset drugog juna 1943. godine, u devet sati ujutro, u filadelfijskom mornaričkom brodogradilištu, izdata je naredba da se uključe četiri elektromagnetna generatora koji će pokrenuti Vremenski Nulti Generator.

Magloviti zelenkasti oblak počeo je da okružuje razarač USS Eldridge (DE 173). Kamere vojnih snimatelja i oči naučnika i vođa projekata nisu se odvajale od vojnog broda. Zaglušujuća buka generatora naglo se utišala. Razarac je nestao sa vidika.

Dvadeset minuta kasnije „Eldridge“ se ponovo pojavljuje. Posada broda je u šoku. Govore da su mogli vidjeti jedni druge, ali ne i brod. Pojedinci govore da su padali sa palube i histerično se smejali. Nekolicina je izjavila da su na kratko videli drugu luku, Norfolk bazu, da bi se sa vraćanjem oblaka, ponovo nasli u Filadelfiji.

Tri meseca kasnije, eksperiment je ponovljen. Ovaj put sa novom posadom. Razarač ubrzo nestaje. I pojavljuje se. I nestaje, ovaj put bez vidljivog razloga i paljenja generatora. Kada se ponovo pojavio, pokazalo se da je posada pretrpela strašne posledice: neki su nestali da se više nikada ne vrate, neki su dobili teške opekotine, nekolicina je završila u ludnicama…

PREDSTAVLJEN KVANTNI MEHANIZAM: Putovanje kroz vrijeme je moguće!




Kvantni fizičari s MIT-a smatraju da je moguće stvoriti stroj za putovanje kroz vrijeme koje ne bi stvaralo tzv. 'djedov paradoks'

Znanstvenici su već prije nekoliko godina uspjeli teleportirati kvantna stanja s jednog mjesta na drugo pomoću tzv. kvantne spregnutosti. Sada Seth Lloyd i njegov tim iz Tehnološkog instituta u Massachusettsu tvrde da bi istom metodom, ali i neobičnim kvantnim efektom poznatim kao 'postselekcija' trebalo biti moguće napraviti i skokove u prošlost.

'Moguće je čestice, a načelno i ljude, prebacivati u prošlost i budućnost', izjavio je Lloyd za Technology Review.

Kvantna selekcija je ključni dio znanosti kvantnog računanja. U tradicionalnom računanju, kada korisnik želi odrediti koje varijable vode do pravog odgovora, računalo mora isprobati sve kombinacije dok ne naiđe na onu koja funkcionira. Međutim, u kvantnom računanju, zahvaljujući neobičnim paralelnim stanjima subatomskih čestica, proceduru je moguće pojednostavniti tako da se sve moguće varijante isprobavaju istovremeno i odabiru samo one koje su točne.

Profesor Lloyd i njegov tim kažu da bi se kombiniranjem teleportacije i postselekcije efekt kvantne teleportacije mogao obrnuti, odnosno da bi se moglo definirati kakvo je kvantno stanje bilo prije njega i time česticu vratiti u prošlost. To bi moglo funkcionirati jer postselekcija omogućuje da odredimo koja se kvantna stanja mogu teleportirati, čime se ograničavaju stanja koja su mogla postojati prije teleportacije. Na taj način je stanje čestice 'postteleportacijom' zapravo otputovalo u prošlost.

'Možete zamisliti kako postselekcija djeluje na povijest čestice tako da je šalje u prošlost', rekao je dr. Richard Low, kvantni znanstvenik sa Sveučilišta u Bristolu.

Za razliku od ranijih teorija teleportacije, čini se da ova ne bi stvarala efekt poznat kao 'djedov paradoks'. Naime, putovanjem u prošlost mogli bismo primjerice ubiti svoga djeda ili spriječiti da se naši preci upoznaju i osujetiti vlastito rođenje, a time i samo putovanje u prošlost. Ovaj problem postoji čak i kod subatomskih čestica jer i one putovanjem u prošlost mogu uništiti ili promijeniti svoju prijašnju verziju.

Zahvaljujući činjenici da se kvantna mehanika temelji na vjerojatnosti, metodom prof. Lloyda ovaj bi se paradoks izbjegao. Naime, sve što bi se dogodilo zahvaljujući putovanju kroz vrijeme dogodilo bi se ionako s određenom vjerojatnošću te se paradoksalne nemogućnosti automatski isključuju.

Tehnikom bi se također izbjegla potreba za savijanjem vremensko-prostornog kontinuuma za putovanje kroz vrijeme koje se prema našim sadašnjim spoznajama zbiva samo u crnim rupama, a koje bi bilo vrlo teško ostvariti.

Lloydova teorija je ipak vrlo kontroverzna. Neki fizičari smatraju da nemoguće stvari koje pretpostavlja postselekcija upravo dokazuju da ona ne može funkcionirati. Dakle, ona će zaigurno barem još neko vrijeme ostati samo na razini teorije.

(tportal.hr)