Meksički krastavac se tradicionalno uzgaja u Srednjoj i Južnoj Americi, između 800 i 1000 m nadmorske visine. Postoje dvije vrste chayote, s bodljama i bez njih, dok različite sorte definiraju boja i veličina. Biljka raste puzeći kao loza na visinu do 12 m. Koristi se uglavnom za ljudsku prehranu. Iako je većina ljudi upoznata samo s plodom, jestivi su listovi i korijen. Meksički krastavac, poznat i pod nazivima indijska tikvica, čajot ili šajot biljka, u našim krajevima pojavio se prije nekoliko godina. U našim kontinentalnim krajevima ponaša se kao jednogodišnja biljka (zbog toga što ne podnosi hladne zime, a nadzemni dio biljke smrzne se i pri najmanjem mrazu), dok je u svojoj domovini višegodišnja biljka. Plod namijenjen za sadnju bere se s biljke prije punog dozrijevanja te se pohranjuje (npr. zamotan u novine) na suho i hladno mjesto (5-10 stupnjeva Celzijevih). Nakon zime pojavljuje se mladica iz ploda. Sadi se u proljeće, kad prođe opasnost od kasnih mrazova, dakle, na obali već u travnju, a na kontinentu od početka do kraja svibnja. Kod sadnje treba paziti da se ne ošteti mladica te da se plod položi u zemlju pod blagim kutom, tako da mladica ide prema gore, u zrak, a vršak ploda treba viriti iz zemlje 2-3 centimetra. Traži dosta dobro, hranjivo tlo i dosta vode, što je u skladu s njegovom tropskom prirodom. Kao i kod svih tikvica treba računati na to da će se biljka dosta raširiti. U prirodnom okolišu (Srednja Amerika) puzavice mogu narasti i do 20 metara, ali za naše krajeve je realnije očekivati 3-5 metara, što opet znači da joj trebamo osigurati potporu. Idealna je za kakvu pergolu, brajdu i slično jer brzo izraste i radi lijepi hlad, no čajot je biljka kratkog dana i ne može ostvariti svoj "maksimum" na našim zemljopisnim širinama. Kako bismo joj pomogli da nam što bolje rodi bilo bi korisno da se 6-8 tjedana nakon sadnje počne sa skraćivanjem dana. To znači da bi od tog razdoblja pa kroz kojih 4-6 tjedana biljku trebalo prekrivati tamnom folijom (možda i jutena tkanina ili karton) od 16 sati poslijepodne do 8 ujutro. Takvo skraćivanje dana na 8 sati potiče kod biljke brže cvjetanje i nastanak plodova. Čim biljka procvjeta, više nema potrebe za skraćivanjem dana. Meksički krastavac u našim podnebljima (još) ne pati od značajnijih oboljenja ili napada štetočina. Moguća je pojava lisnih uši. Kao tikvice, cvjetovi na biljci su muški i ženski, a iz ženskih se razvijaju plodovi. Jedna biljka može donijeti oko sto plodova, a kako im težine variraju od oko 150 do 250 grama – to znači oko 20 kilograma.


Jestivost:

Plod – upotrebljava se kao tikvica, dakle, sve što vam je palo na pamet raditi s njima, to se može i s meksičkim krastavcem. Gomolji – navodno jestivi, ali o tome ako će biti zainteresiranih. List – kao špinat i kopriva ili za čaj. Gomolji biljke se jedu kao i krumpir i ostalo korjenasto povrće, a mogu se koristiti i kao stočna hrana. Plod se koristi sirov ili kuhan. Kada je kuhan, s čajotom se obično postupa kao i s tikvicama, općenito se lagano kuha da zadrži svjež okus, ali može se i pržiti i peći. Sirov čajot može se dodati salatama ili salsama, a često je mariniran s limunom ili limeta sokom. Zbog svoje mekoće plod se koristi za dječju hranu, sokove, umake i tjestenine. Bilo sirov ili kuhan, dobar je izvor aminokiselina i vitamina C te ima vrlo malo kalorija. Ljekovita je korist čaja od lišća za razbijanje bubrežnih kamenca i za liječenje ateroskleroze i hipertenzije, dok lišće i plod imaju diuretska, kardiovaskularna i protuupalna svojstva.
agrar.hr