Suncobrani

Sajmovi starih obrta su jedino mjesto na kojem se možemo susresti s platnenim suncobranom namijenjenom da štiti damu od sunca. A nekoć je bilo nezamislivo za jednu pripadnicu ljepšeg spola izaći na ulice grada bez te fine zaštite od sunca. Gdje se izgubio ženski suncobran?

Platno koje ima namjenu stvarati sjenu nad nježnim lišcima postoji od najdavnijih vremena. Postoje skulpture i freske iz prastare kulture Starog Egipta koje prikazuju vladare zaklonjene suncobranom što nalikuje današnjem kišobranu. Upotreba sličnog pomagala se nastavila i u doba Grka i Rimljana, no kasnije je donekle iščezla iz Europe, osim unutar istočne i zapadne Crkve. Nosili su ga mnogi visoki crkveni dužnosnici, uključujući i samog papu.

Upotreba suncobrana se rasplamsala oko 16.-og stoljeća kad su ga gradske žene počele redovito upotrebljavati. A tek u drugoj polovici 18.-og je cijela Europa shvatila korisnost tog izuma i u slučaju kiše, i prihvatila njegovu upotrebu kod oba spola. 1752. poručnik (kasnije general) Wolfe piše u London iz modne prijestolnice Pariza:
Ljudi ovdje koriste suncobrane po toplom vremenu da ih brane od sunca i nešto slično da ih spasi od snijega i kiše. Čudim se da tako korisna praksa nije uvedena i u Englesku.


Upravo u to vrijeme se jedan engleski gentleman odvažio izazvati javnost istupivši na ulice Londona sa suncobranom u ruci, što su dotad činile samo žene. Bio je to John Hanway, koji se upravo vrlo slab i boležljiv vratio iz daleke Perzije. To mu je poslužilo kao isprika za njegov neobičan potez.

Bilo koga drugoga bi rulja linčevala prozvavši ga Francuzićem. To je dokazao i slučaj pisca memoara Johna Macdonalda. Narod ga je volio zbog njegovih knjiga, ali kad se 1770. vratio iz Španjolske sa svilenim suncobranom, ti isti obožavatelji su ga dočekali s uvredljivim dosjetkama u kojima su aludirali na Francuze.

Englezi su se, ironično, vrlo dugo bunili protiv upotrebe platnenog suncobrana (koji je tada služio i protiv kiše) kod muškaraca. A zamislite ih danas da šeću svojim kišnim ulicama bez crnog kišobrana! Upravo zato gotovo svaki grad Ujedinjenog Kraljevstva čuva uspomenu na prvu mušku osobu koja se odvažila na šetnju po gradu sa suncobranom protiv kiše.

Tako je europski suncobran s ručkom spasio Engleze od njihovih atmosferalija kad je evoluirao u kišobran. Ali, njegova prva funkcija ipak nije potpuno nestala. Danas posjedujemo mnogo praktičnijih pomoćnika u borbi protiv jarkog sunca, poput sunčanih naočala, kapa i krema za sunčanje, ali u mnogim krajevima svijeta osobni suncobran nije zaboravljen.


Najpoznatiji je azijski suncobran. Osmišljen je prije 1700 godina i bio kraljevskim simbolom. Dokumentirano je da je jedan kineski car odlazio u lov okružen s dvadeset i četiri suncobrana! Kineski je dizajn stigao do Koreje, Japana i Perzije Putevima svile. Do danas tradicionalni kineski i japanski suncobrani ostaju slični originalnom izgledu prvih suncobrana nastalih u doba Wei dinastije.

Zanimljivosti iz suncobransko-kišobranskog svijeta tu ne prestaju. Poznato je da je u mnogim stripovima i filmovima poslužio kao maska za oružje, ali mnogi ne znaju da je i u stvarnosti kišobran korišten u te svrhe. Protjeranog bugarskog pisca Georgija Markova je ubio tajni agent bugarske obavještajne službe koristeći kišobran koji je ispaljivao kuglice smrtonosnog otrova. Jedan od najpoznatijih proizvođača kišobrana Swaine Adeney Brigg je nekad izrađivao kišobrane koji su u sebi sadržavali mač ili, pak, vatreno oružje. Danas su takvi primjerci visoko cijenjeni klekcionarski predmeti.

Ručni suncobran se danas smatra tek razvojnom fazom kišobrana ili lijepom uspomenom na nekadašnja vremena. Jedna secesijska dnevna haljina zagrebačke dame, primjerice, nije mogla bez dodatnog suncobrana. Što više čipke i ručnog rada, to je njegova materijalna i estetska vrijednost bila veća.


Kako je u okolici Zagreba postojao velik broj obrtnika kišobranara, od kojih neki do danas zadržavaju svoju tradiciju pa stoga i možemo na sajmovima suvenira nabaviti primjerke damskih suncobrana, svaka je dobrostojeća gospođa imala nekoliko primjeraka ove napravice. Zaista je bila riječ o neizbježnom modnom dodatku, a ne pukoj zaštiti blijedih lica od sunčevih zraka.

Svijet bez ručnog suncobrana je bio nezamisliv stoljećima. Njegova upotreba je iščezla ne tako davno. Sjetimo se gospodina Fulira – i u njegovo su doba žene Maksimirom šetale zaštićene čipkastom sjenom. I dok je tada bilo nezamislivo pojaviti se za sunčana dana bez suncobrana, danas je upravo obratno. Iako temperature ljeti skaču do neizdrživih granica, prizor žene sa suncobranom izazvao bi podsmjeh.

Kalendarski ljeto još traje, a sunčano vrijeme u našim krajevima to potvrđuje. Ljubitelji tradicije i starih običaja imaju još koji tjedan vremena da obnove jednu staru navadu svojih prabaka – da ponesu svoj komadić hlada u ruci!


[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]

Suncobrani - Goja 1777.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ideja o suncobranu proširila se iz Iraka na zapad po celom Mediteranu, pa su suncobrani prikazani i na mikenskoj grnčariji hiljadu godina kasnije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Asocijacija na suncobrane jasna je u egipatskoj priči o izaslaniku Venamunu i njegovoj bezuspešnoj misiji u Libanu, pisanoj oko 1070. godine pre naše ere. Zakar Bal, princ Biblosa, imao je slugu koji je stajao iza njega i držao mu suncobran nad glavom tokom njegovog razgovora s Venamunom. Kada je senka suncobrana pala na Egipćanina, prinčev sluga se našalio s njim govoreći da na njega pada faraonova senka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U to vreme egipatska kraljevska porodica bila je zaštićena suncobranom kada je putovala kočijama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Suncobrani su već tada korišćeni u toplim zemljama po celom svetu, a asirski kraljevi ranog prvog milenijuma pre naše ere, kao i Buda u Indiji, često su na skulpturama prikazani zaštićeni od sunčevih zraka suncobranom koji nosi sluga. Za razliku od privilegovanih suncobrana, rimski umbracelum, napravljen od tankog materijala na drvenom ramu, bio je česta pojava na ulicama Rima. Pesnik Ovidije smatrao je da žene ne bi smele da izlaze bez zlatnog kišobrana koji će odbijati jarko sunce.

[You must be registered and logged in to see this image.]