Nicola Pisano



Nicola Pisano, znan i kao Niccolò Pisano i Nicola de Apulia ili Nicola Pisanus (Apulija, oko 1225. – Toskana, oko 1283.), bio je talijanski kipar i arhitekt. Glavni je predstavnik talijanskog kiparstva na prijelazu romanike u gotiku i s razlogom se smatra obnoviteljem kiparstva u Europi.
Djelovao je u Pisi, Sieni i Perugi. Inspiriran antikom i francuskom gotikom, oblikovao je monumentalnu plastiku. Njegova najbolja djela su poligonalna mramorna propovjedaonica u baptisteriju u Pisi, te propovjedaonica u katedrali u Sieni.

Nicola Pisano je bio jedan od umjetnika na dvoru Svetog Rimskog Carstva u Capui, sjeverno od Napulja. Tu je car Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva, u prvoj polovici 13. stoljeća povezao umjetnike iz Njemačke, Francuske i Italije u želji da oživi antičku klasičnu umjetnost za svoje političke ciljeve – u želji da poveže djela svoje vladavine s djelima carskog Rima.

U Pisi je također Nicola bio u direktnom dodiru s rimskim skulpturama te ne iznenađuje njihov utjecaj na reljefe krstionice u Pisi. Na mramornoj propovjedaonici Nicola je prikazao Gospu u pozi zemaljske božice iz antike, a draperije na njenoj odjeći, koje prate linije tijela, su najbolja poveznica s rimskom umjetnošću.



Detalj propovjedaonice krstionice u Pisi s Rođenjem Krista i Poklonstvom pastira.

Wikipedia.

Propovjedaonica krstionice katedrale u Pisi.

Propovjedaonica katedrale u Sieni.

Fontana Maggiore u Perugi (1277.).

Annunciation, Birth of Jesus and Adoration of the Shepherds

Perugia, fontana Maggiore

Adoration, Pisa Bapt Pulpit

Pulpit, Duomo, Siena

Arca di San Domenico

Annunciation, Birth of Jesus and Adoration of the Shepherds
1260
Marble
Baptistry, Pisa

Fidelity
1260
Marble, height: 58 cm
Baptistry, Pisa


foto:web gallery of art

wga.hu

michael75.blogspot.com

Cattedrale di San Martino

Za razvoj talijanske umjetnosti važna je njegova mramorna propovjedaonica u baptisteriju
u Pisi (1259–60). Propovjedaonicu u katedrali u Sieni izradio je 1269., a nakon 1273. veliku
fontanu pred katedralom u Perugi. Često su mu bili suradnici sin Giovanni, Arnolfo di Cambio
i dr. Pripisuju mu se neka djela u Bologni (reljefi i mramorni sarkofag sv. Dominika u
crkvi S. Domenico).