Bristlekon borovi, najstarije drveće na svetu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovi četinari nesvakidašnjeg izgleda dugovečniji su od bilo kog poznatog živog organizma na svetu. Njihov životni vek je duži od 5000 godina.

Bristlekon borovi (Pinus longaeva) rastu u izolovanim šumarcima u sušnim planinskim regionima šest zapadnih država Amerike, a oni najstariji se nalaze u drevnoj Bristlekon borovoj šumi u Belim planinama Kalifornije. Ovo drveće ima sposobnost da opstane u izuzetno surovom i izazovnom okruženju. Na velikim visinama gde rastu, vetar duva skoro neprestano i temperature znaju da padnu dobro ispod nule.

Stablo Bristlekon bora je veoma gusto i puno smole, što ga čini otpornim na invazije insekata, gljivica i drugih potencijalnih štetočina. Čak i posle smrti, vekovima stoji na svojim korenima. Umesto da truli, mrtvo stablo ovog četinara erodira poput kamena zbog vetra, kiše i smrzavanja, što stvara neobične forme i oblike. Drevni iskrivljene i uvrnuti Bristlekon borovi privlače veliki broj fotografa, slikara i drugih umetnika.

Na američkim Belim planinama, u blizini mesta Bishop, danas se nalazi Metuzalem, najstarije poznato drvo staro 4843 godine. Njegova tačna lokacija se čuva u tajnosti, da ne bi doživeo sudbinu svog starijeg rođaka, Prometeja, koga je 1964. godine posekao jedan geolog tražeći dokaze o životu tokom ledenog doba.

Najizoliranije drvo na svijetu (u koje se zabio pijani vozač)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stotinama godina, Drvo Ténéré (L’Arbre du Ténéré) koje se nalazilo u Sahari se smatralo najizoliranijim drvetom na svijetu, i zbog toga su ga mnogi smatrali svetim i čudom. Ono je stajalo potpuno samo, okruženo kilometrima pijeska, a najbliže susjedno drvo mu je bilo udaljeno 400 km.

No… nekim čudom… pored svog tog otvorenog i praznog prostora (Sahara!), jedan pijani vozač kamiona se 1973. godine zabio u drvo… i ubio ga.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Drvo Ténéré (1961)

Ténéré, područje sjeveroistočnog Nigera, je nekada bilo prekriveno vegetacijom, i kada je Drvo Ténéré (akacija) rođeno prije oko 300 godina, ono se nije posebno isticalo jer je bilo okruženo zelenilom i mnoštvom drugih stabala. Ali pijesak Sahare je uskoro počeo zauzimati cijelo područje, koje je postalo smeđe i suho kao i ostatak pustinje. Podzemne vode su presušile, a samo drveće sa najdubljim korijenima je imalo neku šansu da preživi… a takvih nije bilo mnogo.

Kako su podzemne vode nestajale, tako su nestajala i stabla na površini – sva osim jednog: L’Arbre du Ténéré. Ovo drvo je imalo najdublji korijen koji je zauzimao oko 30 metara površine, što mu je dozvolilo da preživi i najekstremnije uslove Sahare. Početkom 20. stoljeća, sva vegetacija oko njega je potpuno nestala, a najbliže susjedno drvo bilo je udaljeno čak 400 km, zbog čega je Ténéré i proglašeno najizoliranijim drvetom na svijetu.

Kako su godine prolazile, putujući karavani su prolazili pored naizgled nemogućeg stabla kojem su se redovno divili, te koje su proglasili ‘božijim čudom’. Ubrzo nakon toga, nauka je objasnila postojanje drveta – ono jednostavno ima duboki korijen koji dopire do podzemne vode.

Kako je drvo postajalo sve popularnije, Francuzi (koji su u to vrijeme imali kontrolu nad područjem) su odlučili da pored drveta naprave bunar za potrebe svoje vojske, ali i svih putnika koji tuda prođu.

Pijani vozač koji je ubio najizoliranije drvo na svijetu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Spomenik podignut u znak sjećanja na najizoliranije drvo na svijetu

Nažalost, jednog dana 1973. godine, libijski vozač kamiona je sjeo pijan za volan, i jurio pustinjskom stazom sve dok konačno nije skrenuo s puta… i zabio se u jedno jedino drvo koje se moglo pronaću u krugu od 400 km – L’Arbre du Ténéré – najizloiranije drvo na svijetu.

Vozač je vozio toliko brzo da je odmah izvalio drvo iz korijena koji ga je sve te godine održavao u životu. 8. novembra 1973. godine mrtvo Drvo Ténéré je prevezeno u Zemaljski muzej Nigera u glavnom gradu Niamey, a kasnije te godine, anonimni umjetnik je podigao spomenik u znak sjećanja na najizoliranije drvo na svijetu. Napravio ga je od recikliranih cijevi, bačvi od nafte i odbačenih automobilskih dijelova, a vjeruje se da je želio skrenuti pažnju na to kako mehanizacijom i neoprezom uništavamo prirodu oko sebe.

Spomenik i danas stoji na mjestu gdje je nekada živjelo usamljeno, najizoliranije drvo na svijetu, ‘čudo’ koje je stotinama godina služilo kao orijentir umornim putnicima.



pixelizam.