Upravni je govor doslovno prenesen nečiji govor u pisanome tekstu.

Upravni govor u pisanom tekstu označava se navodnicima („ “)


Neupravni govor nastaje navođenjem tuđeg govora svojim riječima s nešto promijenjenim oblikom rečenice, ali s nepromijenjenim smislom.

Upravni govor može se preoblikovati u neupravni i obrnuto.

Upravni govor

Primjeri:

Učiteljica je rekla: „Odmah izađite iz razreda.“

Maja je povikala: „Čekajte me!“

Ivan je kazao: „Boli me zub.“


Neupravni govor

Primjeri:

Učiteljica je rekla da odmah izađu iz razreda.

Maja je povikala neka je čekaju.

Ivan je rekao da ga boli zub.

Pisanje upravnog i neupravnog govora u tekstu

Neupravni govor nema nikakav osobit način pisanja. Njime se prepričavaju nečije riječi.
Neupravni govor prepoznajemo po glagolima, npr.: rekao je, povikala je, prošaputala je...


Upravni govor u tekstu odvajamo rečeničnim znakovima — navodnicima.

Navodnici znače da doslovce navodimo nečiji govor.
Navodnike pišemo na tri načina: („ “), (" ") i (**).

Pazi!
U tiskanom tekstu upravni govor se najčešće obilježava crticama. lektira - 1.dio

Pisanje izjavnih, upitnih i uskličnih rečnica u upravnom govoru:


Izjavne rečenice

U izjavnim rečenicama na kraju upravnog govora ne pišemo točku nego iza navodnika pišemo zarez.


Primjeri:

„Gledao sam kako se pjeni more“, reče Igor Sanji.

Učiteljica im je rekla: „Otvorite bilježnice i pišite.“

„Nisam uspjela“, rekla je tužno.

„Gdje si dosad bio?“ upita ga majka.

U upitnim i uskličnim rečenicama pišemo upitnik i uskličnik na kraju upravnog govora - prije navodnika.

Primjeri:
„Što si rekao?“ upita učiteljica.

„Prekrasna večer!“ usklikne ona.

Ako je upravni govor prekinut, umetnuti dio se odvaja zarezom.

Primjer:
„Učiteljice,“ započne učenik, „mislim da ja to ne znam.“

Rečenicu koja najavljuje upravni govor pišemo s dvotočkom na kraju.

Primjer:
Otac mi reče: „Od danas više nema igrica.“