Filmska muzika

pod filmskom muzikom uglavnom se podrazumijeva glazba koja je komponovana posebno
 za film. Stvara atmosferu (ugođaj) pri gledanju filma i potpomaže njegovu promociju .
Ukoliko bi se film gledao bez glazbene pratnje (ali s tonom), doživjeli bi ga dvodimenzionalno
bez emocionalne i dublje povezanosti s radnjom. Filmsku glazbu najčešće izvode orkestri
koji variraju u svojoj veličini.
Filmska glazba pokreće razne emocije kod gledatelja filma: umiruje, straši, uznemirava,
potiče osjećaj mržnje ili simpatije.
Glazba nam može unaprijed reći kakav će biti karakter lika u filmu.
Glazba ne mora biti uvijek komponovana za određeni film, a da ga uzdigne i zauvijek se uz
njega veže kao što je npr. djelo R. Straussa "Also sprach Zarathustra"
u filmu "2001.: Odiseja u svemiru" od Stanleya Kubricka.
Može nas predvidljivo voditi kroz film ili zbuniti. Tako se primjerice glazbena dionica iz
Hitchcockovog filma Psycho, koja je pratila legendarnu scenu tuširanja, kasnije izvodila i u
drugim filmovima poput komedije "Policijska akademija".