Norveska

Ime


Moderni etimolozi vjeruju da ime zemlje znači "sjeverni put" (put prema sjeveru), što se na starom sjevernogermanskom izgovaralo nor veg ili norð vegr. Na sjevernogermanskom Norveška se zvala Nóregr, na Anglosaksonskom Norþ weg, a na srednjovjekovnom latinskom Northvegia. Današnje ime Kraljevine Norveške glasi na norveškom Bokmål: "Kongeriket Norge" a na norveškom Nynorsk narječju: "Kongeriket Noreg". Oba se samo u nekoliko slova razlikuju od originalnog naziva za "sjeverni put"; "Nor(d)-(v)eg".

Zemljopis




Knivskjellodden je najsjevernija točka Europe.




Galdhøpiggen je najviši planinski vrh u Norveškoj (2 469 m).





]Ledenjak Jostedalsbreen je najveći ledenjak u Norveškoj, ali ujedno i najveći ledenjak u kontinentalnoj Europi (60 km duljine).






Fjord Sognefjord je dugačak 205 km i dubok do 1 308 m, a ujedno je drugi najdulji fjord u svijetu i dubok 1 308 metara





Hornindalsvatnet je najdublje jezero u Europi, duboko 514 metara.





Satelitski prikaz Norveške zimi


Drugi po redu najduži fjord se nalazi u Norveškoj (okrug Sogn og Fjordane), naziva se Sognefjorden i dužine je 205 kilometara. Britanac Lewis Gordon ga je preplivao 2004.godine i zasada je jedini čovjek koji je to uradio. Norveška se naziva "zemljom 1000 fjordova" prema brojnim uskim, dubokim zaljevima strmih
obala. Najviši vrh u zemlji je Galdhøpiggen, visok 2469 m. Samo 2,28% tla je obradivo. Norveška ima najnepristupačniju i najrazvedeniju obalu
na svijetu. Ima, što većih, što manjih, oko 50000 otoka.

Norveška je smještena između 57° i 81° N (sjeverno) i 4° i 32° E (istočno). Ujedno i najsjevernija točka Europe se nalazi na norveškom otoku Magerøya: rt Nordkinn (Knivskjellodden) u općini Nordkapp (71° 11' 8" N). Iz navedenih podataka možemo primijetiti da je Norveška dugačka, ali uska država duljine od oko 1 800 km
i širine od 450 km na najširem djelu, a na najužem i do 80 km. Ovaj veliki razmak utječe i na vremenske razlike unutar same države, te na duljinu dana i noći tijekom godine koje je veoma nejednako. To najbolje pokazuje podatak da se na Nordkappu Sunčeva svjetlost po ljeti vidi kroz 76 dana. Norveška se prostire duž zapadne obale Skandinavskog poluotoka i graniči s Rusijom (196 km), Finskom (727 km) i Švedskom (1 619 km). Okružuje ju Skagerrak (tjesnac između Norveške, Švedske i Danske), Sjeverno more, Norveško more i Barentsovo more. Pod njezinom vlašću nalaze se i neki od Arktičkih otoka, kao što su Jan Mayen i Svalbard, oko kojega vodi stoljetne sporove sa Rusijom. Južni dio zemlje se nalazi u sjevernom umjerenom pojasu, dok se sjeverni dio zemlje nalazi u sjevernoj polarnoj regiji.

Reljef


Za Norvešku se može reći da je planinska zemlja s vrlo razvedenom obalom duljom od 25 000 km,uključujući fjordove i otoke. Usporedno sa razvedenom morskom obalom pruža se Skandinavsko gorje i to od jugozapada prema sjeveroistoku, u duljini od 1 700 km, nastalo u razdoblju kaledonskoga nabiranja (silur i devon) prije 450 - 500 milijuna godina. Sastavljeno je u unutrašnjosti od prostranih ravnjaka (fjell ili vidda) međusobno odijeljenih dubokim dolinama. S ravnjaka se izdižu planinski vrhovi koji su najviši na jugu (Galdhøpiggen, 2 469 m). Gorje iznad visine od 1 000 m na sjeveru, odnosno 1 300 m na jugu, prekriveno je ledenjacima od kojih je najveći norveški ledenjak Jostedalsbreen(60 km duljine). Prema obali gorje se spušta strmo, a prema istoku postupno. Na krajnjem sjeveru je niski (300 m) i pusti ravnjak Finnmarksvidda. Niska južna obala Norveške razvedena je rijasima, a zapadna i sjeverozapadna fjordovima,koji se usijecaju duboko u unutrašnjost. Najveći je Sognefjord, dugačak205 km i dubok do 1 308 m, koji je ujedno drugi najdulji fjord u svijetu i dubok 1 308 metara.

Za naseljavanje su povoljniji krajevi u dnu fjorda, gdje u more utječu planinske rijeke. Uz zapadnu i sjeverozapadnu obalu proteže se niz od oko 150 000 malih stjenovitih otoka (skjar), ledenjačkih hridi i nekadašnjih abrazijskih polica, koje su dospjele pod vodu tek u zadnjim tisućljećima, nakon povlačenja velikog ledenog pokrova i oni svi zajedno tvore otočnu ogradu (skjargard). U južnom djelu Norveške niža su brda sa širokim ledenjačkim dolinama, koje se otvaraju prema prostranijim ravnicama oko Oslofjorda i na obali Skagerraka, gdje je populacijsko i gospodarsko središte države.

Sama Norveška se geološki sastoji od Baltičkog štita i kaledonskoga nabranog gorja. Baltički štit je građen od gnajsa, granita i kristaličnih škriljevaca pretkambrijske starosti. Snižen i uravnjen prije paleozoika na površinu izbija samo na jugoistoku i sjeveroistoku zemlje. Najveći dio prastare osnove prekriven je u paleozoiku (kambrij-silur) sedimentnim stijenama (vapnenci, pješčenjaci, konglomerati), nabranim za kaledonske orogeneze. Za alpske orogeneze u tercijaru, Kaledonidi su mjestimično razlomljeni i spušteni, a rijeke su na zapadu usjekle duboke doline. U pleistocenu Norveška je središte glacijacije, odakle se ledenjaci spuštaju na sve strane, stvarajući glavne oblike sadašnjeg reljefa kao što su ledenjačke doline, fjordovi i jezerske zavale. Hornindalsvatnet je najdublje jezero u Europi, duboko 514 metara. Zbog vrlo različite klime i reljefa, u Norveškoj ima veliki broj različitih staništa, više nego igdje u Europi, tako da postoji preko 60 000 različitih vrsta živih bića u Norveškoj (bez bakterija i virusa). Mora koja okružuju Norvešku su vrlo bogata živim svijetom.

wikipedija

Klima


Klima Norveške je zbog utjecaja tople Golfske struje i zapadnoatlantskog oceanskog vjetra mnogo toplija od klime drugih krajeva iste zemljopisne širine; samo je sjeverni kraj Norveške pod utjecajem hladnih masa polarnog zraka, odnosno klima je tamo polarna (subarktička). U unutrašnjosti klima je planinska, s nešto toplijim ljetima i oštrim, osjetno hladnijim zimama, gdje su srednje mjesečne temperature siječnja od –11 °C do –15 °C, a apsolutni minimum iznosi –51 °C u Karasjoku (Kárášjohka), ali ipak stabilnija od klime primorja. Priobalni pojas se odlikuje čestim padalinama i vjetrom, uz nagle promjene vremena. Srednja temperatura zraka kreće se u siječnju od –4 °C na
sjeveru do 2 °C na jugu, a u srpnju od 10 °C na sjeveru do 17 °C na jugu. Zbog toplinskog utjecaja Golfske struje more se uz obalu ne zaleđuje. Najviše oborina s maksimumom zimi imaju zapadni pristranci Skandinavskog gorja i to od oko 1000 litara/[[Četvorni metar|m2 na sjeveru do 3000 litara/m2 na jugu. Sjeveroistočni i jugoistočni dijelovi zemlje imaju najmanje padalina i to od 600 do 700 l/m2. Snježni
pokrivač Norveške traje oko 7 mjeseci godišnje na sjeveru, od 9 do 10 mjeseci na planinama i od 3 do 4 mjeseca na jugoistoku. U Oslu je srednja mjesečna temperatura siječnja –4,7 °C, srpnja 17,3 °C i 740 l/m2 padalina, u Bergenu srednja mjesečna temperatura siječnja 1,5 °C, srpnja 15 °C i 1958 l/m2 padalina, u Trondheimu srednja mjesečna temperatura siječnja –3,8 °C, srpnja 15 °C i 3870 l/m2 padalina, te u Tromsøu srednja mjesečna temperatura siječnja –3,5°C, srpnja 12,4 °C i 3994 l/m2
padalina. Iz navedenih podataka možemo zaključiti da temperaturne razlike između sjevera i juga nisu velike, ali su zato velike klimatske razlike između priobalnog pojasa i unutrašnjosti zemlje.

Zbog visoke zemljopisne širine Norveške, postoje velike sezonske promjene dnevnog svjetla. Od kraja svibnja do kraja srpnja, Sunce se nikada u potpunosti ne spušta iza horizonta u područjima sjeverno od Arktičkog kruga, a ostatak zemlje ima do 20 sati svjetla dnevno. Suprotno tomu, od kraja studenoga do kraja siječnja, Sunce se nikad ne diže iznad horizonta na sjeveru, a dnevno svjetlo vrlo kratko traje u ostatku zemlje.

Hidrografija


Riječna mreža Norveške je vrlo gusta. Rijeke se s planina slijevaju u fjordove i prema jugoistoku. One su vrlo kratke, velikog pada, s mnoštvom brzica i slapova i bogate su vodom. Zbog velikog pada korita postoje uvjeti za hidroenergetsko iskorištavanje. Rijeke koje teku sa zapadnog pristranka Skandinavskog gorja vrlo su kratke i ne zaleđuju se, a rijeke koje sa istočnog pristranka teku u Skagerrak dulje su i zaleđene do 4 mjeseca godišnje. Tokovi slijeva Barentsova mora, zaleđeni su od 5 do 7 mjeseci godišnje. Najdulje rijeke se nalaze na jugoistoku; najdulja je Glomma ili Glåma (598 km), a iza nje Gudbrandsdalslågen ili Lagen (204 km). Oko 4% površine Norveške zauzimaju jezera, koja se nalaze u dolinama na jugu i u planinama. Neka od njih su ledenjačka, jer ledenjaci prekrivaju oko 4 600 km2 površine Norveške. Najveća jezera Norveške su Mjøsa (362 km2) i Røssvatnet (219 km2). Hornindalsvatnet je najdublje jezero u Europi.

Tlo i vegetacija


Plodna tla u Norveškoj su ograničena na riječne naplavine u dnu dolina i fjordova, te na stalne morene u južnom dijelu. U ostalim dijelovima zemlje tla su kamenita, a na prostranim područjima u planinama i na sjeveru je gola stjenovita površina. Šume prekrivaju oko 27% površine Norveške. U južnom dijelu i uz zapadnu obalu zemlje prevladavaju listopadne šume u kojima dominiraju hrast lužnjak (lat. Quercus robur), hrast kitnjak (lat. Quercus petraea), obična breza (lat. Betula pendula), breza Betula pubescens, jasen Fraxinus excelsior, javor Acer platanoides, dok bukva (lat. Fagus sylvatica) uspijeva samo na krajnjem jugu. U tim šumama žive velike grabežljive životinje kao što su vukovi, medvjedi i risovi, ali one su dugogodišnjim lovom gotovo istrijebljene. Listopadne šume se penju do visine 300 - 400 metara, a nad njima su guste crnogorične šume četinjača, među kojima prevladavaju obični ili bijeli bor (lat. Pinus sylvestris) i smreka (lat. Picea abies).Gornja granica šuma na jugu je na otprilike 1 100 m, a prema sjeveru se postupno spušta do visine 300 - 500 m. Prema sjeveru se šume šire najdalje do 70° N, gdje se nalazi nacionalni park Stabbursdalen.

Planine iznad 1 000 m i sjever zemlje većinom su prekriveni tundrom i planinskim rudinama. U prošlosti Norveška je imala puno više površine prekrivene šumama, no danas zbog sječa i neobnavljanja na mjestima gdje su nekad bile šume, sada su bare i močvare. Osim toga Norveške šume ugrožavaju i kisele kiše nastale industrijskim zagađenjem u susjednim zemljama. Šume su za Norvešku veoma važne, jer se od drveta izrađuju ribarski čamci, grade kuće, ne samo u šumovitim dolinama, već i u gradovima i ono je važna sirovina za mnoge industrije. Osim šuma među bogatom i raznolikom vegetacijom možemo izdvojiti borovnice, brusnice i patuljastu murvu, čiji su plodovi skandinavska poslastica.

Prirodni okoliš


Diljem Norveške nailazimo na zapanjujući i dramatičan okoliš i krajolik. Zapadna obala južne Norveške i obala sjeverne Norveške predstavljaju neke od vizualno najimpresivnijih obalnih krajolika na svijetu. National Geographic je uvrstio norveške fjordove među najveće svjetske atrakcije. Kad je riječ o tome koliko je politika učinila za zaštitu okoliša, Environmental Performance Index stavio je 2008. Norvešku na drugo mjesto, odmah iza Švicarske.

Politika





Kralj Harald V. je na vlasti od 1991.






Parlamentnorv[/url]. Stortinget) obavlja zakonodavnu vlast.



Jens Stoltenberg je premijer Norveške od 2005.






U luci Bergen je stara trgovačka četvrt Bryggen ili Tyskebryggen ("Njemačko
pristanište") sa starim trgovačkim kućama i Hanzeatskim muzejom, koji je
dio UNESCO-ve Svjetske baštine.





Norveški tenkovi Leopard 1 u snijegu.






Saami narod (ime Laponci smatraju malo pogrdnim)




Vikinški brod Oseberg u Vikinškom muzeju u Oslu.


Po Ustavu donesenom 17. svibnja 1814. (nadahnut je Deklaracijom o nezavisnosti Sjedinjenih Američkih Država, kao i Francuskom revolucijom), s izmjenama 1906. i još poslije više od 50 puta, Norveška je unitarna ustavna monarhija s parlamentarnim sustavom vlasti, gdje je kralj najvažnija osoba u državi (nasljedna monarhija po muškim potomcima dinastije Oldenbeurg, a od 1990. prijestolje se nasljeđuje i po ženskoj liniji), a premijer u Vladi. Od 17. siječnja 1991. na prijestolju je kralj Harald V., iz kraljevske kuće Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glűcksburg, prvi norveški kralj koji je rođen u Norveškoj od 14. stoljeća[2] Vlast je odvojena na zakonodavni, izvršni i sudbeni
ogranak, kako je definirano Ustavom, koji je najviši dokument zemlje. Monarh službeno zadržava izvršnu vlast, međutim, nakon uvođenja parlamentarnog sustava vlasti, dužnosti monarha postale su strogo reprezentativne i ceremonijalne, kao što je formalno imenovanje i razrješenje predsjednika Vlade i drugih ministara izvršne vlasti. U skladu s tim, monarh je vrhovni zapovjednik Norveških oružanih snaga, vrhovni autoritet Norveške crkve i službeno predstavlja zemlju u inozemstvu, te je simbol jedinstva. Ima pravo suspenzivnog veta na zakonske prijedloge usvojene u Parlamentu, ali ako ih Parlament kvalificiranom većinom ponovno usvoji, kralj ih može sankcionirati. On
imenuje predsjednika vlade i ministre, te druge visoke državne službenik, no predložena vlada mora dobiti većinsku potporu u Parlamentu. Ako kralj nema muškog potomstva
može Parlamentu predložiti svoga budućeg nasljednika, ali to ne obvezuje Parlament, koji odluku donosi prema slobodnoj procjeni.

Parlament


Parlament (norv. Stortinget) obavlja zakonodavnu vlast. Ima 165 članova, ali taj broj se mijenja za 4 do 13 članova što ovisi o broju birača. Parlament se bira na 4 godine, a biraju ga građani s navršenih 18 godina života, na općim, neposrednim i tajnim izborima, po proporcionalnom sistemu u 19 izbornih okruga. Za aktivno biračko pravo
predviđen je boravišni cenzus od 5 godina, a za pasivno od 10 godina. Novoizabrani Parlament zasjeda u točno određeno vrijeme, bez ikakvog utjecaja kralja ili vlade. Na prvom zasjedanju novoizabrani Parlament bira jednu četvrtinu svoga članstva za članove Gornjeg doma (Lagting), a preostale tri četvrtine čini Donji dom (Odelsting).

Parlament, Gornji dom i Donji dom biraju svoga predsjednika. Domovi su u načelu ravnopravni, s tim što pravo zakonodavne inicijative ima isključivo Donji dom. O zakonu se prvo raspravlja u Donjem domu, a zatim u Gornjem domu. U slučaju nesuglasnosti domova, o prijedlogu zakona odlučuje se dvotrećinskom većinom na zajedničkoj sjednici. Prihvaćene zakone mora prihvatiti i kralj; ako odbije isti mu parlament ne može još jednom predložiti taj zakon, no njegova suglasnost nije više potrebna ako zakon ponovo donese sljedeći izabrani parlament. Na zajedničkim sjednicama rješavaju se i financijska i važna politička pitanja. Dvotrećinska većina parlamenta je potrebna i u postupku promjene Ustava.

Narod Saamija
ima donekle pravo na samoodređenje i utjecaj nad svojim tradicionalnim
teritorijima, i to putem svog Parlamenta i Finnmark zakona.

Vlada


Vlada obavlja izvršnu vlast.
Sastavlja je vođa stranke, odnosno koalicije stranaka s većinom glasova
na parlamentarnim izborima; uz ministra premijera ima još najmanje 7
članova, a za svoj rad je odgovorna Parlamentu. Položaj premijera,
najvažnije osobe u norveškoj Vladi, jest da je zastupnik u Parlamentu,
može dobiti povjerenje većine u Parlamentu, obično je trenutačni vođa
najjače političke stranke, odnosno koalicije stranaka, budući da jedna
stranka obično nema dovoljnu podršku da sama formira Vladu. Međutim,
Norveškom su često vladale stranke koje su imale manjinu u Parlamentu.
Trenutno je premijer Jens Stoltenberg, koji je na tom položaju od 2005.

Sudbena vlast


Vrhovni sud (norv. Høyesterett), 5 apelacijskih sudova i kotarski sudovi obavljaju sudbenu vlast. Zajednička sjednica sudaca Vrhovnog suda i članova Gornjeg doma ima svojstva Ustavnog suda (norv. Riksrett),koji
sudi ministrima, članovima Vrhovnog suda i zastupnicima u parlamentu.
Odluku o pokretanju postupka donosi Donji dom. Izvan redovitog sudstva
djeluju mirovni sudovi, koji postoje u svakoj općini. Godine 1962.
ustanovljen je Ombudsman, koji nadzire rad tijela uprave, a imenuje ga Parlament.

Okruzi Norveške


Norveška je podijeljena na 19 administrativnih regija (županija), nazvanih okruzima (nor. fylke, mn. fylker (Bokmål) / fylke (Nynorsk)), dva grada, 431 gradsku i seosku općinu. Općine imaju svoja izabrana lokalna vijeća i izvršne odbore. Nacionalni praznik je Dan Ustava koji je 17. svibnja. Državnu himnu Ja vi elsker dette landet je spjevao 1859. norveški književnik Bjørnstjerne Bjørnson, a uglazbio 1865. skladatelj norveškog nacionalnog izraza Rikard Nordraak.

Županijama upravljaju neposredno izabrane županijske skupštine, koje biraju župana. Osim toga, kralj i Vlada zastupljeni su u svakoj županiji putem fylkesmann, koji djeluje kao župan.Na taj je način vlada direktno zastupljena na lokalnoj razini putem
županovih ureda. Županije su dodatno podijeljene na drugoj razini na 431općina (norv. kommuner), kojima upravljaju direktno izabrana općinska vijeća, na čijem je čelu gradonačelnik ili načelnik i mali izvršni kabinet. Glavni grad Oslo smatra se i županijom i općinom. Norveška ima u svom sastavu i dva prekomorska teritorija: Jan Mayen i Svalbard. Postoje i tri antarktičke i subantarktičke kolonije: otok Bouvet, otok Petra I. i Zemlja kraljice Maud. Osim toga, postoji 96 naselja sa statusom grada u Norveškoj. U većini slučajeva granice grada podudaraju se s granicama općina. Često općine norveških gradova obuhvaćaju velika neizgrađena područja; na primjer, općina grada Oslo obuhvaća područja velikih šuma, koje su smještene sjeverno i jugoistočno od grada, a više od polovice općine grada Bergena su planine.

Geopolitika


Nepostojanje graničnih i teritorijalnih sporova u regiji pogodovalo je nastanku norveške državnosti (1905.). Norveško-švedska granica određena je 1826. u zajedničkoj državnoj uniji. Nakon razvrgnuća unije 1905., uspostavljena je demilitarizirana zona duž zajedničke granice radi izbjegavanja mogućih sukoba. Zona je bila široka oko 14,5 km
na svakoj strani, a sporazumno je ukinuta 1993. Godine 1829. određena je norveško-ruska granica, koja 1918. postaje norveško-finskom granicom.Ruskim osvajanjem sjevernog finskog koridora oko Petsama uspostavljena je 1944. stara norveško-ruska granica, koja je uz manje korekcije potvrđena novim sporazumom 1947. Geopolitičkoj
stabilnosti Norveške pridonosio je i položaj na sjeverozapadnom rubu Europe. Iako je i Norveška bila izložena britansko-njemačko-ruskom pritisku, bila je ipak izvan glavne zone sučeljavanja europskih sila.

Geostrateška funkcija Norveške očitovala se tijekom njemačke okupacije u Drugom svjetskom ratu, a nakon toga nanovo se vrednuje kroz članstvo u NATO-u od 1949. Teritorijalna izduljenost Norveške od oko 1 800 km (Skagerrak-Sjeverni rt) čini je okosnicom atlantske Skandinavije. Akvatorij uz sjeverne i južne obale Norveške tranzitna su mora ruske flote prema Atlantiku. Zajedno s Danskom, Norveška omogućuje NATO-u nadzor morskog prolaza Skagerrak, a preko norveške oblasti Finnmark ostvaruje se kontrola ruskog strateškog kompleksa na poluotoku Koli.
Norveško-ruska granica duga 167 granica jedina je granica NATO-a i Rusije u Europi, što je tijekom Hladnog rata uvjetovalo njenu geopolitičku osjetljivost.

U sjevernim oblastima Norveške (Finnmark, Troms, Nordland) smještene su baze i službe NATO-a važne za kontrolu pomorskog pravca između Islanda i norveške obale. Osim geostrateške važnosti za NATO, sjeverna Norveška ima i tranzitnu važnost za Švedsku zbog izvora željezne rude preko luke Narvik, najprometnije norveške luke. Južni dio Norveške ima povoljniju klimu i najviše obradivog tla u zemlji. Tu je državna
gospodarska regija jezgre, te luke Bergen, Stavanger i Kristiansand, iz kojih su najkraće pomorske veze prema zapadnoj Europi. Podmorje Sjevernog mora ispred južne Norveške gospodarski je značajno zbog ležišta nafte. Po proizvodnji nafte Norveška je vodeća zapadnoeuropska država.

Zbog ribolova i proizvodnje nafte, te zbog nadregionalne tranzitne funkcije akvatorija i ovisnosti državnog gospodarstva o pomorskom prometu, maritimna je komponenta norveške geopolitičke stabilnosti među najvažnijima. Pomorska orijentacija poticala je Norvešku na sporazumno određivanje morskih granica u regiji, te oko norveških prekomorskih posjeda. Preostali su sporovi oko Svalbardskog otočja, gdje je 1994.
došlo i do oružanog sukoba norveške obalne straže s islandskim ribolovcima.

Međunarodni odnosi


Norveška ima veleposlanstva u 88 zemalja. Šezdeset zemalja ima veleposlanstva u Norveškoj i sva su smještena u gradu Oslu. Norveška je jedna od zemalja osnivačica Ujedinjenih naroda (UN-a), organizacije NATO, Vijeća Europe i Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), Svjetske trgovačke organizacije i OECD-a.Skandinavija tradicionalno više oklijeva po pitanju procesa europskih integracija nego ostale europske zemlje. Norveška nije slijedila susjedne nordijske zemlje kad su dale molbe za pristup Europskoj zajednici 1962., 1967. i 1992. Danska, Švedska i Finska su postale članice, a norveški je narod odbio pristupne pregovore, o kojima se pregovaralo 1972. i 1992. Nakon propalog referenduma 1994., Norveška je zadržala svoje članstvo u EEA, a to je bio dogovor koji se smatrao preduvjetom za zemlje koje su 1995. trebale pristupiti Europskoj zajednici. To je nastavljalo osiguravati zemlji pristup međunarodnom tržištu Unije, pod uvjetom da Norveška implementira one dijelove
zakonodavstva Unije, koji se smatraju relevantnim za unutarnje tržište (otprilike sedam tisuća od 2010.) Nekoliko norveških vlada je od 1994. zatražilo sudjelovanje Norveške u nekim dijelovima EU, koji suradnjom nadilaze odredbe sporazuma EEA. Norveškoj je dopuštena suradnja bez mogućnosti glasanja, u npr. Zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, Schengenskom sporazumu,Europskoj agenciji za obranu, kao i u 19 odvojenih programa. Iako su na dva referenduma odbili članstvo u Europskoj uniji, Norvežani su zadržali bliske veze s Europskom Unijom i njezinim zemljama članicama, kao i sa Sjedinjenim Američkim Državama.Norveška je ostala jedna od zemalja koje najviše financijski pridonose Ujedinjenim narodima i sudjeluje s UN snagama u međunarodnim misijama, naročito u Afganistanu, na Kosovu i u Sudanu.

Vojska


Norveške oružane snage trenutačno broje oko 23 000 ljudi, uključujući civilne zaposlenike. Prema sadašnjim planovima mobilizacije, snaga tijekom pune mobilizacije je otprilike 83 000 vojno sposobnih ljudi. Norveška ima obavezan vojni rok za muškarce (6 do 12 mjeseci obuke) i dobrovoljno služenje vojske za žene.Oružane su snage podređene norveškom Ministarstvu obrane i glavnom zapovjedniku, kralju Haraldu V. Norveška je vojska podijeljena na rodove: vojska,kraljevska mornarica, kraljevske zračne snage i rezervne snage dobrovoljaca. Norveška je bila jedna od osnivačica Sjevernoatlantskog vojnog saveza (NATO) 4. travnja 1949. Danas Norveška sudjeluje u Međunarodnim snagama za sigurnosnu pomoć (ISAF) u Afganistanu.Osim toga, Norveška je sudjelovala u nekoliko misija u sklopu Ujedinjenih naroda, NATO-a i Zajedničke sigurnosne i obrambene politike Europske unije.


wikipedija

Istorija

Vikinzi su dva stoljeća pljačkali i palili Europu dok nisu prihvatili kršćanstvo 994. za vladavine Olafa Tryggvasona. Promjene u kraljevini trajale su kao proces još nekoliko stoljeća. 1397. Norveška je ušla u uniju s Danskom i u tom savezu ostala sljedećih 400 godina. Godine 1814. Norveška je prepuštena Švedskoj
ali Norvežani su proglasili neovisnost i donijeli svoj ustav. Šveđani su tada okupirali Norvešku vojnom silom, ali su ipak dopustili da Norveška zadrži svoj ustav pod uvjetom da ostane u uniji pod švedskom krunom.

Nacionalni osjećaji bujali su u 19. stoljeću i nacionalni romantizam dostigao je vrhunac 1905. godine kad je Norveška mirnim putem, referendumom, izborila neovisnost. Iako je bila neutralna tijekom prvog svjetskog rata,ipak je pretrpjela znatne gubitke u brodovlju i indirektne gospodarske štete. Norveška je javno proglasila neutralnost na samom početku 2. svjetskog rata, pa ipak ju je Nacistička Njemačka okupirala punih pet godina.

Godine 1949.napustila je politiku neutralnosti i pristupila NATO savezu. Otkriće nafte i zemnog plina ranih 60-ih godina u njihovim teritorijalnim vodama
potpuno je promjenilo ekonomsku sliku te zemlje. Na referendumu 1994. Građani Norveške odbili su pridružiti se Europskoj uniji.Danas im je glavna zadaća održati najviši osobni standard u Europi i planirati što činiti kad se iscrpe rezerve prirodnih energenata.


U Oslu živi 906 681 stanovnik.


U Stavangeru živi 197 852 stanovnika.


Katedrala Nidaros u Trondheimu.

Računa se da je Norveška imala 5 mil stanovnika u ožujku 2012 , prosječna starost je 38 godina ili 13 stanovnika/km2 po čemu je ona, nakon Islanda, europska država s najmanjom gustoćom naseljenosti. Više od 80% stanovništva živi na obali ili u njezinoj blizini, prije svega u široj okolici Osla (30% stanovnika), na južnoj i jugozapadnoj obali, te u Trondheimskom fjordu. Svojstveno je sezonsko preseljenje iz gradova u vikendice,kojih ima oko 300 000. Glavni i najveći grad je Oslo s 906 681 stanovnika. Ostali veći gradovi sa više od 50 000 stanovnika su Bergen (235 046), Stavanger (197 852), Trondheim (164 953), Fredrikstad/Sarpsborg (104 382), Drammen (100 303), Porsgrunn/Skien (88 335), Kristiansand (69 380), Tromsø (56 466) i Tønsberg (48 350). U gradovima živi 75% stanovništva zemlje.

Broj stanovnika je od 1989. do 1994. rastao brže (0,5%) nego u početku 1980-tih godina (0,3%). To je rezultat u prvom redu povećanja prirodnog prirasta (2,0‰ od 1981. do 1983.; 3,4‰ od 1991. do1993.), za razliku od većine europskih zemalja. Natalitet 1993. iznosi 13,7‰, (12,4‰ u 1981.), mortalitet 10,7‰ (10,2‰ u 1981.), a infantilni mortalitet 5,9‰ (7,5‰ u 1981.). U drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20 stoljeća, Norveška je imala visok prirodni priraštaj, no broj stanovnika je rastao sporo zbog velikog iseljavanja, kada je oko 750 000 ljudi iselilo i to najviše u Sjevernu Ameriku.Stanovništvo Norveške je prema demografskim kriterijima staro. Prema popisu 1999.: 15% ih je u dobi do 14 godina, 65% u dobi od 15 do 65 i 20% starijih od 65 godina.

Pismenost u Norveškoj je 100%. Ima dva službena jezika: bokmål, sličan danskom i nynorsk(novonorveški) sličniji starim norveškim govorima. Oba su jezika službeno jednakopravna i u službenim spisima jednako zastupljena. Također se i u školama uče oba. No, u praksi bokmål broji daleko veći broj govornika, a i upravo se on najčešće uči kada se norveški uči kao strani jezik. Najveća autohtona nacionalna manjina u Norveškoj su Sami (Laponci ili Lapi) i ima ih oko 20 000.

Glavninu stanovništva čine Norvežani (86,2%), sjevernogermanski narod; na sjeveru, na ravnjaku Finnmarksvidda živi 21 000 Saamija (Laponija) i 12 000 Finaca (Kveni).Od stranaca koji čine 12,2% stanovništva najviše je Šveđana (1,6%), Poljaka (1,3%), Danaca (1,0%), Nijemaca (0,8%), Britanaca (0,7%), Pakistanaca (0,7%). Postoje i grupe ueljenika iz Rumunjske, Somalije, Tajlanda, Filipina, Rusije i Iraka.Norveška je tijekom čitave svoje povijesti imala veze s drugim zemljama, pa su u nju doseljavali moreplovci, trgovci, rudari, građevinari, ali i javni službenici. Većina doseljenika potiče iz susjednih zemalja. Mnogi su Norvežani potomci doseljenika koji su se tamo doselili prije više generacija. U usporedbi s drugim europskim zemljama, u Norvešku je doselilo u novije vrijeme malo ljudi stoga je norveško stanovništvo dosta homogeno. U mnogim dijelovima zemlje Norvežani još nisu navikli na suživot s narodima drugih kultura.

Religija


U srednjem vijeku su Norvežani, kao i ostali Skandinavci , bili sljedbenici germnaskog poganstva.

Najveći broj Norvežana, pak, danas su Luterani (Crkva kojoj automatski pristupaju rođenjem), 79.4 % njih, ostalih protestanata i katolika ima oko 1.7 %, ostalo su neopredjeljeni. Norveška crkva ima status državne crkve te norveški kralj ujedno i njen poglavar(stanje do 2012.) Stanovništvo Norveške spada, međutim, među najmanje pobožnim stanovništvom u Europi. Samo 20 % Norvežana smatra kako im je vjera bitna stavka u životu. Svega 3 % Norvežana ide na misu više od jedanput mjesečno. Krštenje novorođene djece sa 96.8 % iz 1960ih je palo 2008. na70.4 %. Crkveni pogrebi su pak, ostali na visokoj razini: 93% pogreba u
Norveškoj se održava u Norveškoj crkvi.

U studenom 2011., bilo je oko 98.000 registriranih katolika u Norveškoj.Ali postoji dosta katolika koji nisu registrirani sa svojim identifikacijskim brojem; tako da je realna znamenka vjerojatno oko 230.000 katolika, od kojih je 70% rođeno van granica Norveške.Annuario Pontificio 2011. spominje broj od 229.652 katolika što čini oko5% stanovištva, čineći Norvešku najlatoličkijom zemljom u Sjevernoj Europi.


Jezici Norveške


U Norveškoj se govori 10, odnosno 11 jezika, od kojih su svi živi. Sam norveški jezik, kao makrojezik obuhvaća dva individualna jezika bokmål i nynorsk,
predstavnici germanske skupine. Ostalih 9 jezika su predstavnici romskih, finskih i laponskih skupina plus jedan miješani jezik i jedan znakovni jezik, to su: južnolaponski, Kvenski finski, lule laponski, Norveški znakovni jezik, pite laponski, putnički norveški ili rodi, sjevernolaponski, tavringerski romski i Vlaški romski.


wikipedija

Gospodarstvo


Prihod koji država ima iz prirodnih izvora uključuje značajan doprinos od proizvodnje nafte i prirodnog plina.


Norveška je velika pomorska zemlja i ima šestu najveću trgovačku flotu na svijetu.


Plinovod Langeled je podvodni plinovod koji prenosi prirodni plin iz Norveške do Ujedinjenog Kraljevstva i drugi najdulji podvodni plinovod u svijetu.


Norveška je drugi najveći svjetski izvoznik ribe, posebno bakalara.


Hidroelektrana Rånåsfoss (98 MW) na rijeci Glomma. Norveška ima 1 166 hidroelektrana što osigurava od 98% do 99% električne energije.


Petroglifi iz Alte su na popisu UNESCO-ve Svjetske baštine.


Bergen


Geirangerfjord je jedan od najslikovitijih fjordova u Norveškoj.


Nacionalni park Hardangervidda


Heddal je najveća drevna crkva u Norveškoj


Hammerfest je najsjeverniji grad Europe


Urneška drvena crkva 2010


Norvežani imaju drugi najveći bruto domaći proizvod (GDP) po stanovniku (nakon Luksemburga)i četvrti najviši na svijetu. Danas Norveška glasi kao druga najbogatija zemlja na svijetu po novčanoj vrijednosti, s najvećom kapitalnom rezervom po stanovniku uopće. Norveška je zadržala prvo mjesto na svijetu prema UNDPHuman Development indeksu (Ljudski razvojni indeks), i to šest godina zaredom (od 2001. do 2006.) i potom opet 2009. i 2010. Troškovi života u Norveškoj su oko 30% viši nego u Sjedinjenim Američkim Državama i 50% viši nego u Velikoj Britaniji. Standard je života u Norveškoj među najvišima na svijetu. Časopis Foreign Policy smjestio je Norvešku na posljednje mjesto među državama u raspadu (engl. Failed States Index) za 2009., prosudivši da je Norveška najstabilnija zemlja na svijetu i zemlja koja najbolje funkcionira. Neprekidan izvoz nafte i prirodnog plina, u kombinaciji sa zdravom ekonomijom i velikim sakupljenim bogatstvom, dovodi do zaključka da će Norveška u doglednoj budućnosti ostati među najbogatijim zemljama svijeta.

Norveška ekonomija primjer je miješane ekonomije, kombinacija napredne kapitalističke socijalne države, slobodnog tržišta i većinskog udjela države u nekim ključnim sektorima. Norveška socijalna politika omogućila je besplatno javno zdravstvo (iznad određene razine), a roditelji imaju 12 mjeseci plaćeni porodiljni dopust. Prihod koji država ima iz prirodnih izvora uključuje značajan doprinos od proizvodnje nafte, te značajan i dobro upravljan prihod vezan uz taj sektor. Norveška ima vrlo nizak broj nezaposlenih, trenutačno od 3,1%. Do 30% radne snage zaposleno je u državnom sektoru, najviše u OECD-u. Na državnoj je skrbi 22%, a 13% je nesposobnih za rad, najveći udjel na svijetu. Razina produktivnosti po satu, kao i prosječna zarada po satu, najveći su na svijetu upravo u Norveškoj. Vrijednosti ravnopravnosti norveškog društva osiguravaju da razlika u plaći između najniže plaćenog radnika i predsjednika uprave u većini tvrtki jest znatno manja u usporedbi sa zapadnim ekonomijama. Država je vlasnik u ključnim industrijskim sektorima, kao što je strateški naftni sektor (Statoil i Aker Solutions), proizvodnja struje u hidroelektranama (Statkraft), proizvodnja aluminija (Norsk Hydro), najveća norveška banka (DnB NOR) i telekomunikacijska tvrtka (Telenor). Tim velikim tvrtkama vlada kontrolira 30% dionica na burzi u Oslu.

Norveška je velika pomorska zemlja i ima šestu najveću trgovačku flotu na svijetu, s 1 412 vlastitih trgovačkih brodova. Norveška posjeduje znatne zalihe nafte, prirodnog plina, minerala, šuma, plodova mora, svježe vode i električne struje iz hidroelektrana. Najveći je svjetski proizvođač nafte i prirodnog plina po stanovniku izvan Bliskog istoka,a naftna industrija donosi oko četvrtinu bruto domaćeg proizvoda. Velike zalihe nafte i prirodnog plina otkrivene su šezdesetih godina 20. stoljeća, i to je dovelo do naglog razvoja ekonomije. Norveška je postigla jedan od najviših standarda života na svijetu, zahvaljujući djelomično i tome što ima goleme količine prirodnih resursa s obzirom na broj stanovništva. Norveška je i drugi najveći svjetski izvoznik ribe (po vrijednosti odmah nakon Kine) i šesti najveći svjetski izvoznik oružja. Hidroelektrane proizvode oko 98 – 99% električne struje u Norveškoj. Zemlja je zadržala skandinavski model socijalne skrbi s općim zdravstvenim osiguranjem, subvencioniranim visokim obrazovanjem i sveobuhvatnim sustavom socijalne zaštite. Od 2001. do 2007. i potom 2009. i 2010. Norveška je imala najveći razvoj ljudskih potencijala na svijetu.

Kao članica EFTA-e od 1. siječnja 1993.g. priključila se jedinstvenome zapadnoeuropskom tržištu, no na referendumu održanom 1994. stanovništvo je odbilo
punopravno članstvo u Europskoj uniji. Do otkrića velikih nalazišta nafte i zemnog plina pod Sjevernim morem potkraj 1960-tih godina,njezina se privreda temeljila na ribarstvu i proizvodnji energetski zahtjevnih industrijskih proizvoda, kao što su aluminij i ostali obojeni metali, te umjetna gnojiva.Kao skandinavska zemlja, najveći naglasak u svojoj ekonomiji daje integraciji u europski gospodarski prostor, u kojemu godišnje razmjenjuje robu u vrijednosti od blizu 50 milijardi američkih dolara. Značajan je izvoznik nafte, derivata, kemikalija, drva, papira, pomorskih usluga, brodova, te bakalarai drugih prehrambenih proizvoda. Glavni su joj trgovački partneri Velika Britanija, Švedska, Njemačka te SAD. S članicama EFTA-e ostvaruje17% izvoza i 25% uvoza, a sa zemljama EU 65% izvoza i 48% uvoza. Norveška je kruna u svome tečajnom prilagođavanju vezana za ECU, de facto za njemačku marku, pa je od početka 1990-ih i norveška monetarna politika čvrsto usklađena s politikom njemačke Bundesbanke. Monetarna stabilnost i liberalizirana privreda privukle su u 1990-ima mnoge strane ulagače, pa su 1993. cijene dionica na burzi u Oslu porasle za 60%.

Poljoprivreda


Norveška ima samo 939 000 ha njiva i trajnih nasada, što zauzima 2,9% površine i 130 000 ha travnjaka i pašnjaka, što zauzima 0,4% površine. Zbog nepovoljnih prirodnih uvjeta poljoprivreda je razmjerno skromna, premda je vrlo važna zbog naseljenosti sjevernog područja i cijele regije, tako da uživa potporu države (oko 150 000 NOK državnih subvencija po posjedu na godinu). Osim državne subvencije poljoprivredni proizvodi imaju apsolutnu prednost na domaćem tržištu, jer je uvoz dopušten samo kad nema domaće ponude. Usprkos tome broj seoskih posjeda se zadnjih desetljeća smanjio; 1959. ih je bilo 200 000, a 1995. ih je bilo 83 000 i ona su i dalje razmjerno mala, u prosjeku veličina im je 10,2 ha. Brojni imaju dodatni izvor prihoda u šumarstvu i ribarstvu. Poljoprivreda je izrazito usmjerena na stočarstvo,za koje proizvode velik dio krme na njivama. Glavna su poljoprivredna područja u riječnim dolinama u široj okolici Osla, uz južnu obalu i u dnu većih fjordova.

Glavni su proizvodi ječam, kojeg se godišnje proizvede 645 000 tona i zob, koje se godišnje proizvede oko 380 000 tona za stočnu hranu, a od kulturnih biljaka pšenica, raž, krumpir i uljana repica. Na jugu proizvode i prilične količine povrća. Stočarstvo je najvažnija grana poljoprivrede, prije svega mliječno i mesno govedarstvo, te ovčarstvo s 1,33 milijuna grla goveda i 2,4 milijuna ovaca. U sjevernim i zapadnom djelu zemlje prilično je raširen uzgoj krznaša, najviše polarne i plave lisice, te američke kune. Na krajnjem sjeveru Sami (Laponija) uzgajaju sobove, kojih u Norveškoj ima oko 150 000.

Ribarstvo


Norveška ima brojne pogodnosti koje stanovništvu omogućavaju bavljenje ribolovom. Velik broj fjordova,koji zadiru duboko u kopno, pogodna su mjesta za mriještenje riba. Dno mora uz obalu prekriveno je muljem, što je povoljan uvjet za razvoj sitnih morskih organizama, koji su hrana ribama. Ribarska flota ima 14 200 ribarskih brodova, no broj ribara opada, osobito onih za koje je ribarstvo samo dopunska djelatnost: ima ih oko 23 000. Ulov je 1995. iznosio 2,63 milijuna tona ribe, što ju čini 10-tom zemljom na svijetu po količini ulova. Glavne su ribarske luke Trondheim, Hammerfest, Bergen, Ålesund i drugi. U sjevernim dijelovima, prije svega na Lofotima, prevladava lov na bakalare. Južnije love najviše sleđeve, a na području Stavangera na jugu srdele. Uz to još love losose, škampe i školjke. Na zahtjev Međunarodne komisije za kitolov, Norveška je 1986. prestala loviti kitove, no 1992. usprkos međunarodnim prosvjedima, ponovno ih počinje loviti. Sve se više uvodi marikultura i to u prvom redu uzgoj lososa i pastrva.

Šumarstvo


Norveška ima 8,81 milijuna ha šuma, odnosno 27,2% površine od čega je 80% igličastih i 20% lisnatih. Proizvodnja drveta iznosi 9,04 milijuna m3,što nije dovoljno za potrebe domaće industrije. Više od četvrtine šuma u privatnom je vlasništvu i one su kao primarni ili sekundarni izvor prihoda od bitne važnosti za brojne seoske posjede. Norveška je u prošlosti imala puno više šuma, no kako se sjeklo, a nije se brinulo za obnavljanje, velike površine šumskog tla su se pretvorile u bare i močvare. Danas država ulaže velika sredstva u uzgoj šuma, pošumljavanje i izgradnju šumskih cesta.

Rudarstvo i energetika


Nakon otkrivanja nafte i prirodnog plina u Sjevernom moru (1969.) i početka tržišnog iskorištavanja (1971.), Norveška je još 1975. postala izvoznica, a danas je peti najveći izvoznik nafte i treći izvoznik prirodnog plina u svijetu. 1997. su proizveli 160,8 milijuna tona nafte i 45,6 milijuna m3 prirodnog plina. Na svim do sad otkrivenim poljima južnije od 62° N (Ekofisk, Eldfisk, Vallhall, Ula Gyda i Cod usred Sjevernog mora, te Snorre, Statfjord, Gullfaks, Troll, Cab, Oseberg, Frigg između zapadnih i Shetlandskih otoka) Norveška ima oko 1,4% svjetskih zaliha nafte i 1% svjetskih zaliha prirodnog plina. To gorivo je izvrsne kakvoće i leži u politički vrlo stabilnom dijelu svijeta. Za cjelokupno gospodarstvo važna je bila odluka da Norveška neće bitno povećati proizvodnju, tako da će zalihe dostajati još dugi niz godina. Pretpostavlja se da se bogata nalazišta nalaze i u Barentsovom moru, no zasad s Rusijom nisu uspjeli sklopiti sporazum o razgraničenju tamošnjeg kontinentalnog pojasa. Podmorsko bogatstvo iskorištava 6 naftnih tvrtki, od kojih je najveća državna tvrtka Statoil (55% proizvodnje). Prirodni plin podmorskim plinovodima neposredno izvoze u Njemačku (terminal Emden), Belgiju (terminal Zeebrugge) i Veliku Britaniju (terminal St. Fergus u Škotskoj), a za domaću upotrebu do terminala Kårstø kod Stavangera i Kollshes kod Bergena.Naftu transportiraju podmorskim naftovodima do terminala Mongstad
sjeverno od Bergena i Teesport u Velikoj Britaniji, a djelomično je tankerima prevoze do rafinerije u Stavangeru. Plinovod Langeled koji ide po dnu mora iz Norveške u Ujedinjeno Kraljevstvo, je drugi plinovod prirodnog plina po duljini u svijetu. Središte naftne i plinske proizvodnje je Stavanger, gdje se nalaze središta kompanija, i
ishodišta za opskrbu platforme. Proizvodnjom mineralnih gnojiva u izvanredno teškim uvjetima Norveška je postala vodeća u tehnologiji izgradnje naftnih i plinskih platformi.

Rudarstvo u Norveškoj razvija se od početka 16. stoljeća i tada se prvotno odnosilo na iskapanje željezne rude, što traje do početka 19. stoljeća, kada se u tome pojavila velika konkurencija. Važan faktor u tom pogledu bilo je taljenje rude, koje se vršilo uz pomoć drvenog ugljena, što je bilo vrlo skupo. Danas Norveška vadi oko 1,55 milijuna tona željeza u rudi, a najviše ga ima u Malmöu i Rødsandu. Od drugih ruda spomena su vrijedni bakar, kojeg ima u Trondheimu, Röråsu i na Sulitelme, srebro kod Kongsberga, titanij kod naselja Egersunda, nikal i mangan. Oko Oslofjorda nailazimo na različite vrste kamena, kao što su granit, dijabaz, sijenit i porfir.

Što se tiče energetike, instalirana snaga svih elektrana iznosi 27 498 MW i to gotovo isključivo u hidroelektranama, jer one daju 98% do 99% električne energije. Norveška ima 23% vodenog potencijala Europe. Taj potencijala je iskorišten već 60%, jer imaju vrlo povoljne mogućnosti za dobivanje električne energije (obilne padaline, akumulacijska jezera, jezera na naseljenim fjellima i hidroelektrane u fjordovima). Dio energije se iskorištava u energetski intenzivnijoj industriji, a dio se u okviru udruženja Nordel izvozi u Švedsku, Dansku i Njemačku.

Industrija

se u Norveškoj počela snažnije razvijati u 19. stoljeću. Samo nekoliko grana današnje industrije potječe iz prethodnih stoljeća. Najranije su se razvile industrije koje prerađuju domaće sirovine kao što su industrija ribe,željeza i drva. Danas se norveška industrija dijeli na energetski zahtjevnu tešku industriju, raspoređenu po fjordovima u neposrednoj blizini hidroelektrana i radno intenzivnu industriju koja je uglavnom na širem području Osla, u Bergenu i Trondheimu. Industrija željeza cvala je još početkom 17. stoljeća, kada se za dobivanje željeza koristio drveni ugljen u visokim pećima, a tek se početkom 20. stoljeća umjesto drvenog ugljena koristi električna energija,te nastaju talionice u Stavangeru i Oslu. Nešto se željezne rude izvozi, a dobar se dio koristi u crnoj i obojenoj metalurgiji uz bakrenu, titanijevu rudu i magnezit, te boksit (aluminij) koji djelomično uvoze. Najvažnija je proizvodnja aluminija u velikim tvornicama u Mosjøenu, Sunndalsøri, Årdalu, Høyangeru, Karmøyu i Listi. Ostala obojena metalurgija nalazi se u Sulitjelmi i u Kristiansandu gdje se proizvodi cink i bakar. U Norveškoj ima i drvne industrije, za koju ima najviše sirovine u šumama južne Norveške. Trupci se od tamo dopremaju splavarenjem do ušća ili do donjeg toka rijeka, gdje ih preuzimaju pilane, strugare i tvornice, koje ih prerade u mehaničku i kemijsku drvenu masu, koja je vrlo kvalitetna i jeftina. Od nje se proizvodi papir, brodovi i namještaj. Po broju zaposlenih najvažnija je prehrambena industrija, u kojoj je zaposleno 50 000 ljudi. Na prvom mjestu je prerada ribe tj. sušenje bakalara i konzerviranje sitne ribe na čijem usavršavanju rade brojni stručnjaci. Konzervirana se riba u velikim količinama izvozi u Njemačku,Austriju, Češku, Slovačku, Poljsku i Mađarsku. Od druge prehrambene industrije ističe se prerada mlijeka u sir i maslac vrhunske kvalitete, proizvodnja piva i čokolade. Proizvode i duhanske proizvode za koje sirovine moraju uvoziti. Tekstilna industrija se bazira pretežno na uvezenim sirovinama, dok kemijska industrija proizvodi kalcijev karbid i umjetni dušik u tvornicama u Notoddenu i u Rjukanu. Na drugom mjestu po broju zaposlenih je grafička industrija s 36 000 zaposlenih, a na trećem strojogradnja sa 22 000 zaposlenih.

Promet


Norveška ima velike teškoće u izgradnji cesta zbog prirodnih zapreka. Samo jedan takav primjer su fjordovi koji prodiru duboko u kopno. Ipak je veza između zapada i istoka bila nužna što zbog prevoženja ljudi i robe do važnijih atlantskih luka, što zbog turizma.Danas ukupna dužina cesta u Norveškoj iznosi 90 269 km, od čega ih je 70% sa suvremenim kolnikom, a 500 km čine dvotračne i četverotračne autoceste. Što se tiče željezničkog prometa Norveška ima 3 999 km željezničke pruge, od čega je 2 422 km elektrificirano, a razmak između tračnica je 1 435 mm. Najvažnije je željezničko čvorište Oslo, iz kojeg vode pruge prema Švedskoj, Stavangeru, Bergenu i na sjever preko Trondheima do Bodøa. Za izvoz Švedske željezne rude vrlo je važna željeznička pruga od Kirune do luke Narvika. Većinom željeznicama upravljaju Norveške državne željeznice, NSB (Norges Statsbaner), koje su u cijelosti u vlasništvu države, a 65 km pruge je u vlasništvu pet privatnih poduzeća.

Važan oblik prometa u Norveškoj je i brodski promet. U dva Norveška brodska registra bilo je 1997. registrirano 1 138 trgovačkih brodova nosivosti 32,86 milijuna tona. Da bi se smanjio bijeg norveških brodova pod tuđe zastave, osim Norveškog državnog registra, osnovan je 1987. i Norveški međunarodni registar NIS (engl. Norway International Shipping Register),u kojem su na snazi znatno blaži uvjeti poslovanja. Zbog dugogodišnje krize u klasičnom prijevozništvu, brojni su se norveški brodari uspješnospecijalizirali za djelatnosti povezane s iskorištavanjem nafte i zemnog plina u moru, kao što su opskrba platformi, ronilački brodovi, brodovi za gradnju podmorskih naftovoda i plinovoda, pokretne naftne platforme i sl.

Najveće su luke Oslo, Tønsberg, Porsgrunn, Stravanger, Bergen, Trondheim, Mo i Rana, Narvik (utovar švedske željezne rude) i Krikenesa (utovar norveške željezne rude). Vrlo je važna i obalna plovidba, prije svega tzv. Hurtigrute između Bergena i Kirkenesa (oko 2 500 km), svakodnevna i cjelogodišnja putnička i teretna veza između 30 obalnih naselja. Brojni manji trajekti povezuju obale dubokih fjordova i otoke s kontinentom, a veliki trajekti Norvešku s Danskom (Kristiansand-Hirtshals, Frederikshavn-Oslo) i Velikom Britanijom (Newcastle-Stavanger). Posljednji oblik prometa kojeg je važno spomenuti je zračni promet. Norveška ima 38 aerodroma s redovitim putničkim prometom. Međunarodni aerodromi su Oslo (Fornebu), Bergen (Flesland) i Stavanger (Sola). Najveći je zračni prijevoznik Det Norske Luftfartselskap (DNL), jedan od partnera u Scanadinavian Airlines Systemu (SAS). Odmah iza njega slijedi prijevoznik SAFE (Braathens South-American & Far East Airtransport).

wikipedija

Prirodne i kulturne znamenitosti


Norveška ima brojne kulturne i prirodne znamenitosti što je doprinijelo razvoju turizma. 1996. Norvešku je posjetilo 3,3 milijuna stranih turista, najviše iz Švicarske, SAD-a, Velike Britanije i Njemačke. Najprivlačnija su krstarenja po fjordovima, planinarenje, splavarenje na divljim vodama i skijanje. Neka od najvažnijih prirodnih i kulturnih znamenitosti su:


Alta, grad u sjevernoj Norveškoj na ušću rijeke Alte u Altafjord. U njemu pronalazimo oko 3000 prapovijesnih crteža na stijenama (petroglifi) iz 4200. do 500. pr. Kr., koje su dio UNESCO-ve Svjetske baštine.
Bergen, drugi najveći grad u Norveškoj, u zaljevu Byfjord. U luci je stara trgovačka četvrt Bryggen ili Tyskebryggen ("Njemačko pristanište") sa starim trgovačkim kućama i Hanzeatskim muzejom, koji je dio UNESCO-ve Svjetske baštine, nekadašnja tvrđava Bergenhus na ulazu u luku, Marijina crkva iz 12. stoljeća, Troldhaugen (kuća skladatelja Edvarad Griega) i muzej na otvorenom Gamle Bergen. On je jedan od najstarijih, ali i najmoderniji grad Norveške. Nekada je bio najveći i najživahniji
norveški grad, a od 1445. do 1545. i njemačka kolonija. Po svojoj duhovnoj kulturi svrstava se odmah iza Osla.
Geirangerfjord, jedan od najslikovitijih fjordova u Norveškoj, s najljepšim vidicima s vrha Dalsnibba (1495 m), te spuštanjem u fjord po Geirangerskoj cesti. Također je poznata slikovita Orlujska cesta (Ørneveien) iz Geirangera u Nordalsfjord. To je prostor nepogodan za naseljavanje, no nešto stanovništva ipak ima. Oni su kuće sagradili na terasama u visini od 600 do 800 m.
Nacionalni park Hardangervidda, na istoimenoj visoravni kojemu je površina 3400 km2. Krase ga brojna planinska jezera, prostrani ravnjaci gorske tundre, te slap Vøringfoss visok 183 m.
Heddal, najveća drevna crkva u Norveškoj, u blizini Notoddena u okrugu Telemarku. Sagrađena je oko 1250. s bogatim rezbarijama i zidnim slikama. Nacionalni park Jostedalsbreen, te najveći ledenjak Jostedalsbreen na europskom kontinentu, površine 487 km2. Nalazi se u planinama između Sognefjorda i Nordfjorda, na nadmorskoj visini od 1000 do 2000 m. To je do 500 m debela ledena masa u 26 ledenjaka, koja se spušta u susjedne doline. Karasjok, predio u sjevernoj Norveškoj, uz rijeku Karasjohka, blizu granice s Finskom. To je Laponsko središte s parlamentom Saamija, informativnim centrom i muzejom Saama. Južno od toga predjela nalazi se nacionalni park Øvre Anarjåkka, na prostranoj visoravni s tundrom i velikim tresetištima. Površina mu je 1290 km2.
Lillehammer, grad na sjevernom kraju jezera Mjøse na rijeci Gudbrandsdalslågen (ili Lågen). To je veliko središte zimskih sportova i poprište XVII. Zimskih olimpijskih igri (1996.). Također ga krasi muzej na otvorenom Maihaugen, sa starim kućama iz cijele Norveške.Hammerfest je najsjeverniji grad Europe, a neki ga smatraju i najsjevernijim gradom svijeta, na otoku Kvaløyu. Nalazi se 70º39' N i važna je ribarska luka i polazište za Nordkapp. Sunce tamo ne izlazi od 17. svibnja do 28. srpnja, pa je grad ljeti vrlo živahan. Vegetacija je u njemu vrlo oskudna, tako da na gradskom trgu uspijeva jedva nekoliko stabala. U gradu se nalazi tvornica koja iz bakalara, proizvodi riblje ulje pa od toga cijeli grad neugodno zaudara. Lofoti (Lofoten), niz gorovitih otoka ispred Norveške obale, sa stožastim vrhovima i slikovitim ribarskim naseljima u zaljevima. Neka od najpoznatijih su Austvågøy sa središtem u Svolvaeru (slikoviti Trollfjord), Vestvagøy, Moskenesøya. Røros, rudarski grad u unutrašnjosti srednje Norveške, na rijeci Røa. Krase ga stare rudarske kuće iz 17. i 18.stoljeća, rudarski muzej, rudnik Christianus Sextus kojeg je moguće razgledati. Cijeli je grad dio UNESCO-ve Svjetske baštine.
Nacionalni park Saltfjellet–Svartisen u sjevernoj Norveškoj, površine 2 102 km2.
Nalazi se na istoimenoj visoravni, na nadmorskoj visini od 1200 do 1400
metara, s brojnim ledenjacima (kao Svartisen) i krškim špiljama (turistička špilja Grønli).
Nordkapp (Sjeverni rt) je rt na otoku Magerøyi, na krajnjem sjeveru Europe (71°10′21″ N), premda se još sjevernije pruža obližnji rt Knivskjellodden . To je vrlo otmjeno turističko odredište, dostupno cestom iz Honnigsvåga. Sunce tamo ne zalazi od 14. svibnja do 30. srpnja.
Stavanger,grad na jugozapadnoj obali koji je središte za opskrbu naftnih platformi na otvorenom moru. Stara je gradska jezgra s drvenim kućama i
romaničkom katedralom iz 11.stoljeća.Trondheim, grad na južnoj obali Trondheimskog fjorda. Do 13. stoljeća je bio
prijestolnica norveških kraljeva. Turistička je atrakcija velebna katedrala s grbom sv. Olava, u kojoj se od 1814. krune norveški kraljevi. Poznat je i slikoviti most Gamle Bybro ili Bybroa.
Urneška drvena crkva na farmi Ornes, na istočnoj obali Lustrafjorda, sjevernog rukavca Sognefjorda. Tamo se nalazi jedna od najstarijih drevnih crkava iz 11. stoljeća, koja je kao i cijelo selo dio UNESCO-ve Svjetske baštine.

OSLO - GLAVNI GRAD NORVESKE

Oslo je glavni grad Norveške, ima 590.041 (1.403.268) stanovnika 2008.) i prostire se na površini od 426 km². Oslo se nalazi na rubu istoimenog fjorda




Povijest


U "Sagi o norveškim kraljevima" autor Snorre Sturlason napisao je da je Oslo osnovao kralj Harald III. Sigurdsson 1048., ali prema posljednjim arheološkim istraživanjima pronađeni su ostaci kršćanskih grobova koji su nastali prije 1000., jer grobovi su potvrda urbanog življenja. Na osnovu ovih saznanja Oslo je proslavilo svoju 1000-tu obljetnicu 2000.godine. Porijeklo imena Oslo je nešto nejasno: "-lo" znači luka, dok "os" ima par značenja partenon, ušće ili strana brda. Oslo je postao glavni grad za vrijeme kralja Håkona V. (1299.-1319.), koji je bio prvi kralj koji je živio stalno u gradu. On je bio započeo gradnju tvrđave Akershus. Stoljeće poslje Norveška je postala manji parter u personalnoj uniji sa Danskom,i Oslo je izgubilo svoje značenje preobrazivši se u provincijalni upravni centar. Zbog zapostavljenosti i te zbog niskog položaja u uniji s Danskom, Norveška se slabo razvijala u svim pogledima. Prvi fakultet otvorio se tek 1811.
godine. Oslo je bilo uništeno u požaru 1624., i novi grad se ponovno izgradio ali na novom mjestu preko zaljeva odmah do tvrđave Akershus. Ovu izgradnju je proveo kralj Christian IV. od Norveške, i dao je novo ime Christiania. Tek u 19. stoljeću Norveška raskida personalu uniju s Danskom. Ovim raskidom Norveška počinje se ubrzano razvijati, mnoge znamenite zgrade u gradu Christiania: Kraljevska palača, parlament, Sveučilište, Nacionalno kazalište, zgrada buze. Kroz 19. stoljeće
Christiania mjenja ime u Kristiania, dok 1924. grad dobiva svoje originalno ime Oslo. Tokom 19. stoljeća i procvata Norveške mnogi pozati umjetnici i pisci su ostavili traga u Oslu: Henrik Ibsen, Edvard Munch, Knut Hamsun i Sigrid Undset (zadnja dva pisca dobili su Nobelovu nagradu za književnost). Godine
1850. Oslo je preteklo Bergen kao najnapučeniji grad u Norveškoj, što je zadržalo i dan danas.




Zemljopisni položaj


Oslo zauzima luk sjevernog dijela Oslofjorda. Fjord, koji je skoro presječen poluotokom Nesodden nasuprot Osla, leži prema jugu; s druge strane Osla prostiru se Zelena brda i planine. U granicama grada postoji 40 otoka od kojih je najveći Malmøya i 343 jezera, najveće je Maridalsvannet, koji je i najveći izvor pitke vode za zapadni dio Osla. Iako je populacija mala s obzirom na druge europske metropole, zauzima veliki prostor jer gradski prostor nije skučen i podignut u visinu. Unutar grada nalaze se mnogi parkovi i otvoreni prostori, stvarajući prozračno i zeleno ozračje.


wikipedija

Prekrasna Norveška



Veličanstveni planinski vrhovi, zastrašujuće strmi fjordovi, nepregledne
šume, jezera kristalno plave boje, Polarna svjetlost i Zemlja Ponoćnog
Sunca. Norveška je sve ovo i još mnogo toga.







Ova zemlja se nedvojbeno može pohvaliti najljepšim i najdramatičnijim
krajolikom u Europi, a zasigurno će ostaviti dojam i na vaša osjetila.
To ne čudi ako se uzme u obzir da Norveška ima preko 1.300 rezervata
prirode, nudi obilne količine prostora i tišine, gdje je zrak svjež i
okoliš fenomenalno uzvišen.


Ovo je mjesto gdje je moderno skijanje izumljeno pa nemojte biti
iznenađeni ako otkrijete izvrsne skijaške staze, ponajviše u
jugoistočnom dijelu zemlje oko Lillehammera, koji je bio domaćin Zimskih
olimpijskih igara 1994. Možda želite slijediti primjer avanturističkih
Norvežana, koji vole ostaviti svoje tragove usred ničega - bez obzira na
sezonu.


Za doživljaj prirode na najizvorniji mogući način, posjetite Zemlju
Ponoćnog Sunca na Lofotima, na rubu snježne pustinje - Arktičkog kruga. A
kad ste se ispunili velikim prostranstvom, ne zaboravite posjetiti
Oslo, najveće svjetsko selo. Bilo gdje idete, Norveška će vas
iznenađivati na svakom koraku!

Zemlja fjordova, trolova, vikinga, ono je što jest zahvaljujući
uzbudljivoj povijesti koja je formirala i kreirala kulturu, život i
svakidašnjicu današnjih Norvežana. Zavirite u najvažnije činjenica iz
povijesti i kulture Norveške



Povijesne prekretnice






"Prvo nije bilo ničega, samo snijeg. Postali carstvo u 870. Potom
Vikinzi. Vladala Danska od 1400 do 1800, potom Švedska. Potpuna
neovisnost 1905-e. Nafta 1969. Bogatstvo!..."

• 9000 BC - 8000 BC Najstariji znakovi ljudskih naselja.
  
• 8000 BC - 4000 BC Staro kamenog doba, lovci i ribari, rezbarije u kamenu.
  
• 4000 BC - 1500 BC Mlađe kameno doba, rana poljoprivreda, stoka.
  
• 1500 godina prije Krista - 500 BC Brončanodoba, poljoprivredni alati, nakit, staklo, oružje.
  
• 500 godina prije Krista - 800 AD Željezno doba, željezni plugovi i kose.
  
• 800 AD - 1050 AD Vikinško Doba, dugi brodovi, trgovina i osvajanje,
  runski natpisi, putovanja i otkrića, Leif Eiriksson otkriva Ameriku i
  Vikinzi.
  
• 900 AD Norveška ujedinjena u jedno kraljevstvo.
  
• 1030 Kršćanstvo usvojeno u Norveškoj.
  
• 1130 Početak srednjeg vijeka, rast populacije, konsolidacije vlasti, crkve i krune.
  
• 1100 – 1200 Monarhija upravlja crkvom, ukinuto ropstvo.
  
• 1350 Crna smrt smanjuje populaciju gotovo dvije trećine.
  
• 1380 – 1397 Unija s Danskom preko miješanih kraljevskih brakova.
  
• 1397 – 1536 Kalmarska unija s Danskom i Švedskom. Snažan sukob unutar Unije.
  
• 1536 Norveška prestaje biti neovisno kraljevstvo i postaje ovisna pod Danskom. Religijske reformacije.
  
• 1814 Norveški Ustav usvojen, na temelju američke Deklaracije o nezavisnosti. Ipak Norveška nije nezavisna država.
  
• 1814 – 1905 Unija sa Švedskom.
  
• 1905 Potpuna Norveška neovisnost. Haakon VII okrunjen za kralja Norveške.
  
• 1913 Priznato opće pravo glasa za žene.
  
• 1914 Norveška, Švedska i Danska suglasne da ostanu neutralne za vrijeme Drugog svjetskog rata
  
• 1925 Glavni grad Norveške mijenja ime iz Christiania za Oslo.
  
• 1920 Norveška postaje član Lige naroda.
  
• 1929 Norveška bilježi značajne gubitke kao rezultat svjetske gospodarske depresije.
  
• 1939 Norveška izražava svoju neutralnost kod izbijanja Drugog svjetskog rata.
  
• 1940 Njemačke snage napale Norveška 9. travnja. Vlada u egzilu je
  postavljena u Londonu. Vidkun Quisling proglašava se šef vlade u
  Norveškoj.
  
• 1945 Njemačke snage u Norveškoj predaju se 8. svibnja. Quisling biva
  pogubljen radi izdaje. Norveška postaje čarter članica Ujedinjenih
  naroda (UN).
  
• 1949 Norveška pridružuje Sjevernoatlantskom savezu (NATO).
  
• 1952 Zimske olimpijske igre u Oslu.
  
• 1920 1957 Smrt Haakona VII - Olav V okrunjen za kralja.
  
• 1959 Norveška postaje član osnivač Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA).
  
• Krajem 1960-ih Nafta i plin otkriveni u norveškom sektoru Sjevernog mora.
  
• 1970 Iskorištenosti nafte i plina počinje. Do ranih 1980-ih oni čine gotovo trećinu od Norveške godišnje zarade od izvoza.
  
• 1972 Na referendumu, Norvežani odbili vladinu preporuku Europske ekonomske zajednice (EEZ) za članstvo. Vlada podnosi ostavku.
  
• 1973 Norveška potpisuje sporazum o slobodnoj trgovini s EEZ-a.
  
• 1981 Gro Harlem Brundtland postaje prva Norveška žena premijer.
  
• 1986 Međunarodna komisija za kitolov nameće privremenu zabranu kitolova. Norveška ulaže prigovor.
  
• 1991 Smrt Olava V - Harald V postaje kralj.
  
• 1920 1993 Norveški pokreće pregovore za mir između Izraela i
  Palestinske oslobodilačka organizacija (PLO), što dovodi do Oslo
  sporazuma.
  Norveška nastavlja komercijalni lov na kitove unatoč međunarodnom
  moratoriju.
  
• 1994 Zimske olimpijske igre u Lillehammeru .
  
• 1994 Norvežani opet odbili članstvo u Europskoj uniji (EU) na referendumu.
  
• 1995 Norveška postaje drugi po veličini izvoznik nafte nakon Saudijske Arabije.
  
• 2000 Vlada Kjell Magne Bondevik podnosi ostavku zbog pitanja o tome
  kako Norveška treba generirati svoju moć. Nasljeđuje ga vođa radničke
  stranke Jens Stoltenberg.
  
• 2001 Konzervativci, kršćanska narodna stranka i liberali suglasni da
  se formira koalicijska vlada s Kjell Magne Bondevik kao premijerom.
  
• 2005 Premijer Bondevik gubi opće izbore od koalicije lijevog centra na čelu s vođom laburista Jensom Stoltenbergom.
  
• 2007 Financijska kriza postupno pogađa Norvešku jer pogađa i ostatak svijeta.
  
• 2008 Otvara se Nova nacionalna operna kuća u Oslu. Srušena poznata Stara Holmenkollen Ski skakaonica.
  
• 2009 Američki predsjednik Barack Obama dobiva Nobelovu nagradu za mir.
  
• 2010 Otvara se nova Holmenkollen Ski skakaonica.
  

Vikinško doba






"We crossed the sea in a dragon-ship
We braved the fury of the waves
We've come here for war, we bring woe
Fires that shall burn high and rise to the sky!
Odin ride forever by our side"






U srednjovjekovnoj Norveškoj nije bilo pogodnog tla za razvoj
poljoprivrede. Mnogi ljudi su živjeli na obali i njihove vještine
brodogradnje su vjerojatno bile najbolje u Europi. Rezultat toga su bila
istraživačka putovanja i otkrića, trgovina i brutalni napadi. Njihova
putovanja počela su u drugom dijelu 9. stoljeća, a protežu se od
Grenlanda na zapadu do Kaspijsog mora na istoku.



Longships (Dugi brodovi)


Vikinzi
su izgradili duge brodove sa širokim, ravnim dnom trupa. Ovi brodovi su
bili idealni za plovidbu u plitkim obalnim vodama i rijekama. Vikinzi
su lako mogli ući duboko u stranu zemlju.

U početku je tek nekoliko brodova odradilo putovanja, ali je flota
postupno rasla dok stotine dugih brodova nisu jedrile prema Engleskoj,
Škotskoj, Francuskoj i Irskoj.

Vikinzi su došli kao gusari koji su pljačkali i ubijali. Njihov ugled
sijao je užas uz većinu europskih obala. No, ugled koji ih posthumno
prati i nije baš uvijek fer. Oni su bili ne samo nemilosrdni ratnici,
već i vješti trgovci i administratori.




Dublin


Vikinzi su osnovali brojne gradove i naselja, uključujući i Dublin i
Normandiju. Između 879. i 920. godine su kolonizirali Island, koji je
pak postao odskočna daska za kolonizaciju Grenlanda.

Do 1100-te Vikinzi su bili oslabljeni domaćim nemirima. U isto vrijeme
mnoge druge europske zemlje sve su više jačale i postajale teže
osvojive.

Datum završetka Vikinškog doba smatra se padom Haralda Hardråde, kada je
bezuspješno pokušao osvojiti Englesku u 1066.

Religija u Norveškoj



Nordijska mitologija vladala je sve dok Norveška nije postala kršćanska oko godine 1000. Danas postoji vjerska sloboda.



Prema nordijskoj mitologiji postojala je velika praznina prije nego je
svijet stvoren. U toj praznini pojavio se Midgard. Tamo su ljudi
živjeli. U centru Midgarda ležao je Asgard. Tamo su živjeli bogovi.

Nordijska mitologija nije bio utemeljen na vjerskim zajednicama. To je
imalo više veze s akcijama nego s vjerom. Ljudska bića su obožavala
bogove kroz obrede i ponude. Bilo je važno da su bogovi sretni. Postoje
navodi da su se prinosile i ljudske žrtve, ali obično su životinje bile
žrtvovane.


Bitka Stiklestad


Prijelaz iz društva nordijskih poglavica u kraljevstvo i kršćanstvo se
dogodilo oko godine 1000. Bitka Stiklestad u 1030, smatra se
prekretnicom. Ovdje je Olav Haraldsson pao - postao je Sveti Olav,
Norveški najvažniji svetac. Pokopan je uz rijeku Nidelven u Trondheimu.
Glavni oltar u katedrali Nidaros sada stoji točno na mjestu ukopa sv.
Olava.

Kršćanska Norveška pripadala je rimokatoličkoj crkvi sve do reformacije
1537 godine. Uvedena je zabrana Katoličke crkve, koja nije bila ukinuta
sve do 1843.


Vjerske slobode


Norveška danas uživa vjerske slobode, ali evanđeoska luteranska vjera je
službena religija. 86% stanovništva su članovi Crkve Norveške, koja je
organizirana kao državna crkva.

Međutim, možemo vidjeti povećanje raznolikosti u stilu života te vjerske
raznolikosti, s tolerancijom i otvorenošću u većem dijelu stanovništva.
Islam je primjer. Najveća skandinavska džamija je u Grønland u Oslu.

Drvene crkve u Norveškoj (Stavkirke)



Drvena crkva Urnes (stavkirke) nalazi se u prirodnom ambijentu
Sognefjorda. Izgrađena je u 12. i 13. stoljeća te je izvanredan primjer
tradicionalne skandinavske drvene arhitekture. Ona objedinjuje tragove
keltske umjetnosti, Vikinške tradicije i romaničkih prostornih
struktura.





Stave crkve predstavljaju jednu od najkompleksnijih vrsta drvenih
konstrukcija koje su tipične za sjevernu Europu iz neolitika do
srednjega vijeka.
Kršćanstvo je uvedeno u Norveškoj za vrijeme vladavine sv. Olava
(1016-1030). Crkve su građene po klasičnom baziličkom planu, ali
isključivo od drva. Krovni okviri su obrubljeni drvenim pločama i krov
se pokrivao šindrama u skladu s građevinskim tehnikama koje su raširene u
skandinavskim zemljama.
Među otprilike 1300 srednjovjekovnih drvenih crkava koje su
evidentirane, oko 30 se nalazi u Norveškoj. Neke od njih su vrlo velike,
kao što su Borgund, Hopperstad ili Heddal crkve, dok su druge, kao što
su Torpo ili Underdal malene.

Urnes Crkva je odabrana da predstavlja ovu izvanrednu seriju drvenih građevina iz više razloga, koje ga čine iznimnim spomenikom:


Njezina antiknost: Ova crkva, koja je ponovno izgrađena sredinom 12.
stoljeća, sadrži neke elemente koji potječu iz Stave crkve izgrađene
otprilike jedno stoljeće ranije, čiji su položaj otkrila iskopavanja
1956-57.

Uzorna priroda njene strukture: Ovo je karakterizirano korištenjem
cilindričnih stupova s kapitelima i prostornim polukružnim lukovima, kod
kojih je korišteno drvo, autohtoni građevinski materijal, kako bi se
izrazio jezik kamene romaničke arhitekture.

Izvanrednu
kvalitetu svojih oblikovanih monumentalnih dekora: S vanjske strane, to
uključuje ukrasne ploče i elemente Vikinške tradicije preuzete od
prethodne zgrade (iz 11. st.). U unutrašnjosti je nevjerojatna serija
stoljeća slikovitih kapitela iz 12. stoljeća koji predstavljaju izvor za
utemeljenje Urnes-stila.

Bogatstvo liturgijskih predmeta iz srednjeg vijeka: To uključuje Krista,
Djevicu i svetog Ivana kao elemente raspela, propovjedaonica od
oblikovanog drveta, emajlirane brončane svijećnjake, krunu svjetla, itd.

Izvrsno očuvana savršeno homogena cjelina: uljepšavanjem u 17. stoljeću
(1601 i st. 1700) i restauracija od 1906-10 sačuvana je vjerodostojnost u
potpunosti.

Položaj crkve je u pozadini glacijalnih dolina na sjevernoj obali Sognefjorda.

Polarna istraživanja



Roald Amundsen bio je prvi čovjek u povijesti koji je stigao na
Južni pol, 14. prosinca 1911. On je samo jedan od nekoliko velikih
Norveških polarnih istraživača.




Roald Amundsen bio je također prvi koji je putovao i na Sjeverni i na
Južni pol. Borge Ousland prešao je Antarktik sam. Erling Kagge je prvi
posjetio oba pola, i vrh Mount Everesta. Fridtjof Nansen je bio prvi
koji je prešao Grenland i također je poznat po svojm političkom
doprinosu.


Amundsen je dosegao Južni pol 14. prosinca 1911. Oko 85 godina kasnije Borge Ousland je prešao Antarktik sam.


Amundsen je nosio kožu foke, Ousland i Kagge nosili su Gore-Tex.


Amundsen je utvrdio njegov položaj pomoću sata, kalendara i sekstanta.
On je izumio svoje metode mjerenja udaljenosti, uključujući kotač
bicikla pričvršćen na jednima od sanjki. Kagge i Ousland izabrali su
GPS, te koristeći satelitske komunikacije odredili svoj točan položaj.


Amundsen
je koristio teške, drvene saonice, vučene pomoću pasa. Psi nisu više
dobrodošli na Antarktiku i Ousland je vukao Kevlar sanjke koje je sam
razvio. One su težile samo šest kilograma.


Roald Amundsen proveo je vrijeme s Eskimima kako bi naučio kako
preživjeti u arktičkim uvjetima. Prije nego se Ousland upustio u
ekspediciju, eksperimentirao je kako istrenirati svoje tijelo da zadrži
mast. Njegova hrana je bila osušena zamrzavanjem i samo je bilo potrebno
dodati vodu.


Možete ponovo proživjeti polarne ekspedicije i vidjeti koliko puno
opreme su istraživači koristiti u Fram muzeju i muzeju skijanja
Holmenkollen, koji se nalazi u Oslu.

Narodne nošnje u Norveškoj



Norveške narodne nošnje pojavile su se prije 100-njak godina, kada se val nacionalnog romantizma proširio širom zemlje.



Njihov dizajn se temelji na regionalnim narodnim nošnjama koje su bile na rubu nestanka.


Odjednom ljudi su htjeli sačuvati sve što je staro i tradicionalno
uključujući stare narodne nošnje. Ruralni seljački običaji vrednovani su
kao ono što je istinski Norveško, i upravo su ta ruralna područja ona
koja su imala najjaču tradiciju narodnih nošnji. Ljudi u gradovima dugo
su bili pod utjecajem stranih modnih trendova.



Prve narodne nošnje (bunader u norveškom) su zapravo i one koje su
najpoznatije. Gdje je znanje o starim tradicijama bilo neizvjesno,
inspiracija se vukla iz odvojenih dijelova nošnje ili iz drugih
regionalnih elemenata kao što su oslikavanje ruža, drvorezbarija ili
vezovi.


Postoje stotine različitih bunad nošnji, svaka dolina ili grad ima svoje,
neke u nekoliko varijanti i boja.

U posljednjih nekoliko godina, interes za norveške bunad nošnje i ostale
narodne nošnje stalno je u porastu. To je osobito vidljivo na norveški
nacionalni dan 17. svibnja, kada je nevjerojatan show raskošnih kostima
iz svih krajeva zemlje.



Bunad


Bunad je tradicionalna norveška odjeća, obično ruralnog podrijetla, usko
povezana s Norveškim tradicionalnim regijama. Dizajni su obično
razrađeni, sa vezom, šalovima, maramama i ručno izrađenim srebrnim ili
zlatnim nakitom. Postoje narodne nošnje i za muškarce i za žene, iako su
ženski bunadi više rasprostanjeni i popularniji. Bunadi su vrlo
dragocjeni Norvežanima, oni se često prenose naslijeđem i mogu doseći
cijenu i do 10.000 dolara. Bunadi se nose na Nacionalni dan, ali i na
vjenčanjima, krštenjima, krizmama i općenito na svečanim prigodama.

Norveški nacionalni dan



Iako je 2005 slavljena stogodišnjica Norveške pune neovisnosti,
ustav zemlje seže dalje. On je, zapravo, usvojen u Eidsvollu 17. svibnja
1814. Slavlje kojim se obilježava ovaj događaj vrti se oko djece, sa
školskim bendovima koji vode povorku djece koja mašu zastavama diljem
Norveške.



Proslave 17. svibnja variraju od mjesta do mjesta, ali obično slijede
tradicionalni uzorak koji čini ovo dječjim danom. Istaknuta je dječja
povorka, sastavljena od školskih razreda koji marširaju kroz lokalne
zajednice, na čelu sa školskim bendom. Većina djece imaju svoje male
Norveške zastave kojima mašu, a ruta je popraćena oduševljenim
promatračima. Nakon procesije organizirane su igre, zabave i prikazuju
se filmovi, a ima i dosta hrenovki i sladoleda.


Haljina


Većina ljudi oblače svoju najbolju proljetnu odjeću, s norveškim
zastavama ili vrpce 17. svibnja zabodena za rever. Postalo je sve
popularnije nositi narodnu nošnju - bunad - za ovu prigodu. Postoje
mnogi različiti oblici bunada iz različitih dijelova zemlje, i
veličanstven je prizor vidjeti toliko narodne nošnje na jednom mjestu.


Hrana


Svibanj je mjesec kada je u Norveškoj proljeće u punom zamahu, a to
utječe na izbor menu-a za taj dan. Dok su hrenovke i sladoled popularni
među djecom, ostale namirnice koje se često poslužuju su i suhomesnati
proizvodi i kobasice te tradicionalna kaša od kiselog vrhnja, i mnogi
imaju i roštilj. Deserti i kolači su također važna značajka. Mnoge škole
i pojedine obitelji serviraju doručak prije početka procesije.


Russ slavlje - na kraju 13 godina škole




17. svibnja je također i dan studenata u posljednjoj godini srednje
škole, kada slave kraj 13-godišnjeg školovanja. Oni sebe nazivaju Russ,
te nose šarene kombinezone. Dobro raspoloženje su norma i oni se
općenito puno zabavljaju. Oni imaju svoje procesije s obojenim kombi
vozilima i autobusima ukrašenim parolama i vicevima, te puštaju glasnu
glazbu.



17. svibnja izvan Norveške



Norvežani i ljudi s norveškim korijenima koji žive u inozemstvu također
slave 17. svibnja. Mnogi norveške crkve pomoraca, veleposlanstva,
studentske udruge i druge Norveške institucije organiziraju procesije,
domjenke i zabave za 17. svibnja.


Povijest



Norveška donijela ustav u 1814, i to je to događaj koji se slavi 17.
svibnja. Storting, norveški parlament, koji je održan prvi 17. svibnja
slavlja u 1836, i od tada 17. svibnja bio je smatran nacionalnim dan.
Prvi dječji procesijama su raspoređeni u 1870. Od 1906, kraljevska
obitelj okupili su se na balkonu kraljevske palače u Oslu na val djeci
marširanje po.

Povijest skijanja




Ljudi skijaju već više od 4.000 godina u Norveškoj. U stvari, ovo je mjesto gdje je skijanje postalo sport.



Tijekom godina, skijanje je prešlo od toga da bude prijevozno sredstvo, u
čistu zabavu. U 1870-im, Sondre Norheim iz Morgedala u Telemarku uveo
je revoluciju u skijanje i predstavio diciplinu koju danas poznajemo kao
Telemark skijanje.


Kolijevka skijanja



Norheim je počeo koristiti krute vezove oko pete, tako da se skijaš
mogao okrenuti i skočiti bez gubljenja svojih skija. Skija koju je on
konstruirao bila je uska u sredini i postala je prototip za svu daljnju
proizvodnje skija.


Morgedal je stoga imenovan kolijevkom skijaških sportova te je bio
prirodno mjesto za paljenje olimpijskog plamena pred Zimske olimpijske
igre u Lillehammeru 1994.


Polarni istraživači


Norveški polarni istraživači Roald Amundsen i Fridtjof Nansen učinili su
značajan doprinos postojećem nacionalnom ponosu u skijaškom sportu.
Roald Amundsen bio je prvi čovjek u povijesti koji je stigao do Južnog
pola.


Nakon prelaska smrznute pustoši Greenlandske unutrašnjosti od istoka
prema zapadu, veliki istraživač Nansen je napisao da je "skijanje
najviše nacionalan od svih Norveških sportova, te kako je to fantastičan
sport. Ako bilo koji sport zaslužuje da se zove sport svih sportova, to
je sigurno ovaj. "


Velik dio opreme koju su koristili kada su se borili da prijeđu preko
Grenlanda do Južnog pola je sačuvana. Može se vidjeti u Fram muzeju i
Muzeju skijanja. Oba muzeja nalaze se u Oslu.


Broj jedan zimski sport


Danas se kaže da su Norvežani rođeni sa skijama na nogama. Nije sasvim
točno, ali kao obiteljska aktivnost i broj jedan zimski sport, skijanje
je vrlo važno. Većina djece počne učiti vještinu kada su vrlo mladi i
Norvežani hrle u planine i šume skijati svaku priliku koju dobiju.

Cijela Norveška jedan je veliki muzej na otvorenom, ali prije puta dobro je provjeriti gdje, tko, kada i zašto


Trondheim



Norveški glavni grad tehnologije je živahan i povijesni sveučilišni grad, te dom poznate Nidarosdomen katedrale.



Trondheim je treći najveći grad u Norveškoj od naseljenih općina i
gradova u zemlji sa stanovništvom od 173.486, iako je četvrti po
veličini gradskog područja. To je administrativno središte Sør-Trøndelag
županije. Trondheim se nalazi na južnoj obali Trondheimsfjorda na ušću
rijeke Nidelva. Gradom dominira Norveško Sveučilište znanosti i
tehnologije (NTNU), SINTEF, Sveučilišna bolnica Sv. Olava i druge
tehnološki orijentirane institucije.
Naselje je osnovano u 997 kao trgovačko mjesto, a bio je glavni grad
Norveške tijekom vikinškog doba do 1217.

Od 1152 do 1537, grad je bio sjedište nadbiskupije Nidaros, jer je ostao sjedište biskupije Nidaros i Nidaros katedrale.



Povijest


Trondheim
je nazvan Kaupangen (tržnica ili trgovačko mjesto) od strane Vikinškog
kralja Olava Tryggvasona u 997. Ubrzo je naziv promijenjen u Nidaros. To
je bilo kraljevsko sjedište i glavni grad Norveške do 1217. U kasnom
srednjem vijeku, ime je promijenjeno u Trondheim. Riječi 'Heim' znači
'doma' i riječ 'Trond' znači 'dobro mjesto ", tj." dobro mjesto za
život', ili 'dobar dom'.


Grad je pogodilo nekoliko velikih požara. Kako se grad uglavnom sastojao
od drvenih zgrada, većina požara izazvala su veliku štetu. Požarom
1651. uništeno je 90 posto svih zgrada unutar granica grada. Požar u
1681. doveo je do obnove gotovo cijelog grada.


Kristiansten tvrđava, građena od 1681 do 1684., nalazi se na brežuljku u
istočnom Trondheimu. Ona je odbijala napade Šveđana u 1718, ali je
stavljena izvan pogona u 1816 od strane princa Regenta Karla Johana.
Otočić Munkholmen je popularna turistička atrakcija i rekreacijsko
mjesto. Otočić je služio kao mjesto izvršenja smaknuća, samostan,
tvrđava, zatvor, a u Drugom svjetskomg ratu stanica za protuzrakoplovni
top.




Geografija


Trondheim je smješten gdje rijeka Nidelva susreće Trondheimsfjord s
izvrsno zaklonjenom lukom. Rijeka je u srednjem vijeku bila dovoljno
duboka za većinu brodova. Lavina blata i kamenja učinili su ju manje
plovnom, a luka je dijelom uništena sredinom 17-og stoljeća.

Najveća uzvisina općine je brdo Storheia, na 565 metara nadmorske
visine. Na ljetni solsticij, sunce izlazi u 3:00 i zalazi u 23:40, ali
ostaje samo ispod horizonta, nema tame od 20 svibnja - 20 srpnja. Na
zimski solsticij, sunce izlazi u 10:00 , ostaje vrlo niska iznad
horizonta, i zalazi u 14:30.

Tromsø



Najsjeverniji svjetski sveučilišni grad, 350 kilometara sjeverno od
Arktičkog kruga, živo je mjesto, okruženo fjordovima i planinama.






Najpopularnije odredište na sjeveru Norveške je grad Tromso. Poznat kao
glavni grad Arktika, ovaj povijesni grad je okružen snježnom kapom
planina, fjordova, i zelenih otoka. Neki od Norveških
najspektakularnijih krajolika nalazi se na ovoj visokoj geografskoj
širini, a Golfska struja pruža blaže temperature od onih koje
posjetitelji mogu očekivati. Putovanje u Tromsø ne dovodi vas na kraj
svijeta. Iako se grad nalazi na više od 200 milja sjeverno od Arktičkog
kruga, to je dom žive kulturne scene i aktivnog noćnog života. Mnogi
posjetitelji dolaze tu samo da vide poznatu Auroru Borealis (Polarnu
svjetlost), a iznenade se čega sveg ostalog grad ima za ponuditi.


Polarna
Svjetlost u Tromsu je spektakularna, a grad je poznat kao jedan od
najboljih mjesta na Zemlji gdje se Aurora može promatrati. Preporuča se
otići iz centra grada na mračnije mjesto, ako želite vidjeti ovu
jedinstvenu priredbu na najbolji način. Najbolji mjeseci da biste
vidjeli Auroru Borealis su listopad, veljača, i ožujak. Polarna
svjetlost u Tromsu može se pojaviti u razdoblju između 18:00-1:00 sati,
iako nema garancije da će posjetitelji vidjeti ovaj fenomen tijekom
posjeta Norveškoj, jer su vrijeme i solarni vjetrovi nepredvidivi pa to
mogu spriječiti. Postoje mnoge ture koje su specijalizirane za gledanje
Polarne svjetlosti u Tromsu, a često se kombiniraju s drugim
aktivnostima kao što su saonice s psima i vožnja motornim sanjkama.


Klima


Unatoč njegovoj lokaciji tako daleko na sjeveru, Tromsø uživa ​​umjereno-oceansku klimu.

Ljetno vrijeme varira od 5 stupnjeva Celzijevih s kišom do 28 Celzijevih stupnjeva s fantastičnim uvjetima za kupanje.

Zima u Tromsu nije osobito hladna. Rekordno niska temperatura u Tromsu
bila je -18 Celzijevih stupnjeva, dok je prosječna temperatura u
siječnju -4 stupnjeva Celzijusa. Također, tamo je često puno snijega i
zima je relativno blaga, što je idealna kombinacija za aktivnosti na
otvorenom.


Tromsø je iskustvo ekstremnih godišnjih doba, što može biti atrakcija
samo po sebi. Ponoćno sunce može se vidjeti od kraja svibnja do kraja
srpnja te je zbunjujuće ali zanimljivo iskustvo za putnike koji nikada
nisu bili ovako daleko na sjever. Od kraja studenog do kraja siječnja,
mogu se iskusiti polarne noći, a neobično svjetlo i boja neba su
upečatljivi. Unatoč tim ekstremnim uvjetima, mještani u gradu su poznati
po tome što su vedrog duha i duhoviti, te formiraju temelj zabave i
podižu atmosferu u lokalnim restoranima, PUBovima, i mnogim hotelima u
Tromsu.


ARKTIČKA KATEDRALA


Jedna od atrakcija koja se ne temelji na prirodnim blagodatima je Ishavskatedralen, Arktička katedrala,
čijih jedanaest vrhova predstavlja apostole koji su ostali nakon izdaje
Isusa. Putovanje u Tromsø obično uključuje posjet ovoj popularnoj
atrakciji, koja je najsjevernija katedrala na svijetu. Ova zgrada je u
gradu najprepoznatljivija znamenitost.




Također neizostavna je uspinjača koja se uzdiže gotovo 1.400 metara
nadmorske visine, pruža panoramski pogled na okolne planine i plovne
puteve. Najsretniji posjetitelji će imati priliku vidjeti Polarnu
svjetlost sa žičare.


Arktički akvarij je zanimljiv za obitelji s djecom, a svježa riba iz
mora na Arktiku je još jedan užitak putovanja ovako daleko na sjever
Norveške.

Lofotsko otočje



Lofotski otoci već dugo inspiriraju putnike svojim stjenovitim
obalama. Slikovita ribarska sela, netaknute plaže i pristup mora i
planina čine Lofotske Otoke omiljenim odredištem.






Lofoti su arhipelag prema zapadu u oceanu, sjeverno od Arktičkog kruga.
Glavni otoci su Austvågøy, Gimsøy, Vestvågøy, Flakstadøy, Moskenesøy,
Værøy i Rost.

Ukupna površina iznosi 1.227 četvornih kilometara. Cestovna udaljenost
je oko 170 kilometara od Fiskebøla kod Vesterålena na sjeveru na do Å
na jugu, gdje završava E10. Ova cesta je nacionalna turistička ruta. Od
Lofotoddena, na južnom kraju Moskenesøya, zračna udaljenost je više od
60 kilometara do Skomværa, najjužnije točke na Lofotima.



Zbog tople Golfske struje, Lofotski otoci imaju puno blažu klimu od
ostalih dijelova svijeta na istoj geografskoj širini, kao što su Aljaska
i Grenland. Primorske klime u Lofotima čine zime blagima i ljeta
relativno svježima.



Lofoti su popularno odredište zbog svoje nevjerojatne prirode,
uključujući visoke planine, hrapave obalne crte i bijele pješčane plaže.
Lofoti su izvrsno mjesto za morski ribolov a cijela zajednica se nekada
temeljila na izlovu bakalara i drugih riba iz mora.


Možete putovati na Lofote automobilom, trajektom, ekspresnim brodom,
avionom i autobusom. Hurtigruten se zaustavlja na Svolværu i Stamsundu u
Lofotima. Možete putovati na Hurtigrutenu na Lofote iz Bodøa i Tromsa
ili bilo koje druge luke u kojoj Hurtigruten svraća. Osim toga tu su i
trajekti i ekspresni brodovi između Bodøa i Lofota. Zrakoplovna
kompanija Widerøe slijeće na nekoliko zračnih luka a Lofotima,
uključujući Svolvær i Leknes. Od zračne luke Harstad/Narvik u Evensu
možete putovati autobusom dva puta dnevno kroz Lofote s posljednjom
stanicom u Å.

Nema željezničke linije na Lofotima, ali možete putovati vlakom iz Osla
do Bodøa, a zatim prijeći na Lofote trajektom za Moskenes, Hurtigrutenom
ili Express brodom između Bodøa i Svolværa.

Svalbard


Otočje Svalbard nalazi se u Arktičkom oceanu, na pola puta između
Norveške i Sjevernog pola. Ovdje ćete naći nedirnutu arktičku pustinju.






Svalbardsko otočje (ranije Spitsbergen) smješteno je 355 M sjeverno od
norveškog sjevernog rta (Nordkappa). Površina otočnog kopna iznosi 62
050 km², a najveći otoci su Spitsbergen, Sjeveroistočna zemlja, Edge i
Barents. U skupinu se ubraja i Medvjeđi otok smješten na pola puta
između Svalbarda i Sjevernog rta. Područje Svalbarda gospodarski je
značajna zona koja zauzima 50% norveškog priobalja sjeverno od 70º N s
velikim prirodnim bogatstvima mora, zalihama ruda, nafte i plina. Morsko
razgraničenje u tom akvatoriju dugotrajni je spor između Norveške i
nekadašnjeg SSSR-a.


Riječ Svalbard znači "hladna obala", jer se ondje zimi temperature
spuštaju do -40ºC, a jaki sjeverni vjetrovi i ledene sante gotovo
potpuno prekidaju promet među otocima. Isprva su ti otoci bili središte
kitolova, a kasnije i lova i postavljanja stupica. Nakon 1773.g. služili
su kao baza pri istraživanju Sjevernog pola. Međunarodnu važnost su
dobili tek početkom 20.st., otkrićem ugljena. Rudarstvom, glavnom
djelatnošću na otocima može se baviti samo za ljetnih mjeseci kada broj
stanovnika naraste do 3 000. Zbog ekstremnog zimskog vremena pučanstvo
je zapravo samo sezonsko; teško bi kome palo na um ostati ondje cijele
godine. Ipak, za kratkoga ljetnog razdoblja Sjevernoatlantska struja
može podići temperaturu i do 15ºC. Vegetacija se sastoji od lišajeva,
mahovina i rijetkih vrlo otpornih cvatućih biljaka. Mnoge ptice selice
služe se otocima kao odmorištem za sezonskih letova, a njihovo je
promatranje postalo važnom turističkim granom. Tuljani, morževi i kitovi
žive ispod obala otočja.


Jan Mayen je otok ispred sjeveroistočne obale Grenlanda, a dobio je ime
po nizozemskom moreplovcu iz 17.st. Iznad tmurnoga vulkanskog otoka
uzdiže se ugasli vulkan Beereberg koji je 1929.g. anektiran od Norveške i
danas se koristi kao radijska i navigacijska točka. Na njemu obitavaju
rijetke divlje životinje.



Svalbard je također i dom globalne banke sjemena.
Svalbardsko globalno skladište sjemena (engl. Svalbard Global
Seed Vault) je projekt Svjetske zaklade za raznolikost usjeva (engl.
Global Crop Diversity Trust, GCDT) za dugotrajno skladištenje sjemenja
kulturnih biljaka na otoku Svalbardu. Svrha je zaštitu vrsta, sorti
raznolikosti biljaka za ratarstvo.
Nalazi se na Platåberget (hrv. visoravan-planine) u blizini sela
Longyearbyen na norveškim otoku Svalbard.
Službeni norveški naziv je globalt sikkerhetshvelv za fro på Svalbard
("globalni trezor sjemenja na otoku Spitsbergen").

Nordkapp



Nordkapp, slikovito mjesto susreta mora i kopna, usred arktičke prirode...





Naziv Nordkapp dolazi iz engleskog North Cape ili Sjeverni rt, a odnosi
se na rt smješten na sjevernom dijelu Norveške. Stari norveški naziv rta
je bio Knyskanes, a općina kojoj je on pripadao nazivala se Kjelvik po
istoimenom ribarskom naselju. Godine 1944. Nijemci su ga u potpunosti
razrušili te ga se nikad nije obnovilo. Kao posljedica toga događaja,
godine 1950. čitava općina promijenila je naziv u Nordkapp po istoimenom
rtu. Osim što je poznat po tome što ga se često navodi kao
najsjeverniji europski rt, radi se o prostoru iznimne prirodne ljepote
koji je posljednjih desetljeća postao prava turistička atrakcija te
jedna od najpoznatijih lokacija za promatranje ponoćnog sunca. Nordkapp
je ustvari klif visok 307 m kojega godišnje posjeti gotovo 200.000
stranih i domaćih gostiju.


Kod definicije najistaknutijih sjevernih, južnih, istočnih ili zapadnih
točaka pojedinih kontinenata može se uzeti u obzir kopnena ili otočna
točka. Zanimljivo je da se Nordkapp u nekim izvorima čak navodi kao
najsjevernija kopnena točka što je pogrešno stoga što se on ne nalazi na
kopnu već je smješten na otoku Magerøya. Uz to, na istom otoku svega
kilometar i pol sjevernije od "najsjevernijeg" europskog rta nalazi se
rt Knivskjellodden (71° 11' 09'' N), manje poznat i manje spominjan u
literaturi. Najsjevernija kopnena točka Europe ustvari je Kinnarodden
(71° 08' 02'' N) na norveškom poluotoku Nordkinnhalvøya.


Kulturna baština




Osim arktičke prirode i spektakularnih krajolika, područje Nordkappa
nudi i neke kulturne atrakcije. Tu je crkva i umjetnička galerija na
otoku, kao i Nordkapp muzej i Turistička zajednica. Honningsvag, glavni
grad na otoku Mageroya, također vrijedi posjetiti, pogotovo ako želite
doći u dodir s lokalnom Sami kulturom, koja je veliki primjer sklada
između čovjeka i prirode.



Klima


Klima na Nordkappu je arktička, pa uvijek treba ponijeti toplu odjeću.
Ljeta na Nordkappu imaju prosječne mjesečne temperature su nešto iznad
deset stupnjeva, ali niti zime sa svojim temperaturama ispod nule nisu
toliko hladne. Nordkapp je pokriven snijegom veći dio godine, uz
najbolje vrijeme za posjetu na raspolaganju između lipnja i kolovoza.
Tijekom ovog razdoblja također možete uživati ​​u ponoćnom suncu,
(period kada sunce ostaje iznad horizonta 24 sata).

Glavne atrakcije u Norveškoj



U svakoj zemlji ima mjesta i atrakcije koje se nikako ne smiju
propustiti vidjeti. Ovdje smo izdvojili one u Noveškoj:




Sognefjord



Jarkomodra vodena površina probija se kroz visoke planine duboko u samo
središte Norveške. Čak i okorjeli putnici ostaju bez riječi, kao
začarani, kad njihovi veliki brodovi za kružna putovanja uplove u
Sognefjord i odjednom izgledaju maleni poput dječjih igračaka. Planine
se ovdje uzdižu gotovo okomito iznad površine vode – to su ravni zidovi
od čvrste granitne stijene, na nekim mjestima visoki oko 900 metara.
Tanke trake vode koja se u slapovima spušta preko njih nastale su
otapanjem leda na većim visinama. Za nešto manje stme padine grčevito se
drže stabla borova, gdje god njihovo korijenje može naći uporište u
pukotinama u stijeni i nanosima naplavnog materijala.

Norveško ponoćno sunce i aurora borealis




PONOĆNO SUNCE



Ponoćno Sunce je prirodni fenomen koji se pojavljuje u ljetnim mjesecima
na geografskim širinama sjeverno i blizu juga Arktičkog kruga, a južno i
blizu sjevera Antarktičkog kruga gdje sunce ostaje vidljivo za lokalne
ponoći. Uz odgovarajuće vremenske uvjete, sunce je vidljivo kontinuirano
24 sata, uglavnom sjeverno od Arktičkog kruga i južno od Antarktičkog
kruga. Broj dana godišnje s potencijalnim ponoćnim suncem povećava se
što se ide dalje od ekvatora prema polovima.



Arktički krug zamišljena je linija povučena 66,5° sjeverno od ekvatora,
što je najjužnija granica područja gdje se ljeti može vidjeti ponoćno
sunce. Spomenuta linija obuhvaća šumovite krajeve Norveške s relativno
blagom klimom, ali ne i arktičke regije Hudsonova zaljeva u Kanadi i
južnom Grenlandu.


Grad Tromsø udaljen je otprilike 350 km sjeverno od Arktičkog kruga i
ovdje možete doživjeti i ponoćno sunce i polarnu noć. Od 21. svibnja do
21. srpnja sunce ne zalazi, ali između travnja i sredine kolovoza nema
prave tame, već samo produljen sumrak. Suprotno tomu, između 21.
studenog i 21. siječnja sunce se nikad ne podiže iznad obzora, iako
uvijek postoji sat-dva fantastičnog plavkastog sumraka.


Svalbard je skupina otoka koji su udaljeni samo 1000 km južno od
Sjevernog pola. Više od 40.000 ljudi dolazi ovamo svake godine kako bi
okusili život na Arktiku. Ponoćno sunce u najvećoj naseobini,
Longyearbyenu, moguće je vidjeti od travnja do kolovoza.





AURORA BOREALIS




Aurora borealis vidljiva je tijekom zime iz Svalbarda i Tromsøa, iako
vam to nitko ne može jamčiti. Naime, spomenuti se fenomen događa kad se
čestice plazme sa Sunca zadrže u jonosferi iznad zemljine površine,
proizvodeći tako nestvarne igre svjetlosti koja leluja poput nebeskih
zavjesa. Ovisno o visini i varirajući po intenzitetu i obliku, ova
promjenjiva i nestvarna svjetla plešu i pucketaju na noćnom nebu,
krećući se u bojama od svijetlozelene do tamnocrvene i izvodeći
najljepšu predstavu na svijetu.



Polarni dan ili ponoćno sunce je prirodni fenomen koji se pojavljuje
sjeverno od Arktičkog kruga i južno od Antarktičkog kruga, a tijekom
kojeg je sunce vidljivo 24 sata na dan, odnosno uopće ne zalazi ispod
obzora. Vrijeme tijekom kojeg sunce ne zalazi ovisi o zemljopisnom
položaju mjesta, a varira od 20 sati na samim krugovima do 186 dana na
polovima.



Budući da Antarktika nema stalnih stanovnika, jedina populacija koja
redovito doživljava ovaj fenomen je ona na Aljasci, Grenlandu, Islandu
te u sjevernim dijelovima Kanade, Švedske, Norveške, Finske i krajnjim
dijelovima Rusije poput Novaje Zemlje i grada Murmanska. Suprotni
fenomen je kada sunce uopće ne izlazi, a zove se polarna noć.