Odlazak na plažu omiljena je zabava u vrelim letnjim danima već više od 200 godina. Danas mogu da se nađu najrazličitiji kupaći kostimi koji otkrivaju pupak, grudi, zadnjicu, pa čak i više od toga. Takvi zanosni kostimi pre nekoliko decenija bili bi skandalozni, pa čak i kažnjivi zakonom!

Da ste pripadali evropskoj eliti devetnaestog veka, na plažu biste stizali u “kabinama za kupanje”, upregnute konjima koji bi vas dovezli u duboku vodu gde biste mogli na miru da se kupate bez pretnje da će vas iko ugledati u mokroj odeći koja bi otkrila crte vašeg tela.

Uniseks kupališta u devetnaestom veku su bila zabranjena. Ako bi se neki muškarac usudio da dođe na plažu, ne bi li video obrise ženskog tela ispod debelih vunenih pantalona, bio bi strogo osuđen. Na sreću po sve, ovaj zakon je ukinut početkom dvadesetog veka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na kupanje se išlo početkom 20. veka u čarapama, cipelicama i kapama

Između dva svetska rata zahvaljujući smelim dizajnerima među kojima je bila i Koko Šanel (Coco Chanel), muški i ženski kupaći kostimi postaju sve oskudniji i počinju da se otkrivaju noge, ruke i vrat. Beo ten izlazi iz mode, a najpopularniji dezen postaje mornarski. Vunu i pamuk zamenjuje lasteks, a holivudske glumice Ester Vilijams (Esther Williams) i Doroti Lamur (Dorothy Lamour) na filmskim platnima oblače kostime koje čak i najkonzervativnije domaćice žele da nose. Muški kupaći kostimi takođe gube deo koji im pokriva grudi i leđa i ostaju samo nogavice.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ester Vilijams i Doroti Lamur u najizazovnijim kostimima tridesetih

Do prave revolucije mode za plažu dolazi 1946. godine pojavom najoskudnijeg do tada viđenog kupaćeg kostima – bikinija. Iako danas nema devojke koja ne poseduje bikini, u ono vreme njegov kreator, Žak Hajm (Jacques Heim) morao je da unajmi striptizetu da ga reklamira, jer nijedna manekenka nije htela da ga obuče.

Bikini popularnost duguje filmovima sa Brižit Bardo (Brigitte Bardot) iz pedesetih. I pored filmova sa poznatim zvezdama i zanosnim devojkama na naslovnicama magazina, te pojavljivanja devojaka u bikinijima na mondenskim plažama Francuske i Italije, još neko vreme u građanskom društvu predstavljao je apsolutni tabu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bond devojka, Ursula Andres u bikiniju u filmu “Doktor No” iz 1962.

U sedamdesetim bikini dobija oblik trouglova tkanine koja se vezuje trakicama i jedva pokriva intimne delove. U Americi se javlja toples koji ni u novom milenijumu nije dozvoljen u svim državama, a ponegde je i kažnjiv zakonom. U muslimanskim zemljama žene ne samo da na plaži pokrivaju grudi, nego su im šake i stopala jedini delovi tela izloženi suncu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da li biste vi smeli na plažu bez gornjeg dela?

Sa vrelih obala Brazila osamdesetih stižu i tange koje više ne nose u javnosti samo erotske plesačice. Danas se na plaži neće sresti samo devojka u tanga-kupaćem, nego čak i poneki smeo muškarac.

Iako ni toples ni tange više nisu nesvakidašnja pojava na plažama, većina žena još voli da prekrije grudi i zadnjicu bikinijem ili trenutno još modernijim – monokinijem, kako bi sačuvale bar malo tajanstvenosti i senzualnosti ženskog tela.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Wannabe.

Kupaći kostimi nekad i sad

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plivanje je jedno od ljudskih aktivnosti od davnina. Ipak, posebna odeća namenjena ovoj vrsti aktivnosti postoji tek od XVIII veka.

Poznato je da su i u Grčkoj i u Rimu postojala kupatila. Bogatiji građani su čak imali kupatila u okviru svojih kuća. Pa ipak, to su pre bila mesta za kupanje, nego za plivanje, i pretpostavlja se da su se i muškarci i žene kupali nagi. Mešanja, ipak, nije bilo, jer su i jedni i drugi imali zasebne prostore u okviru kupatila. Na rimskim muralima su prikazane žene u odeći nalik na danjašnji bikini, ali se ta odeća vezuje za bavljenje telesnim vežbama, a ne za plivanje.

U srednjem veku kupatila nestaju. To ne znači da su ljudi prestali da plivaju, ali su to retko činili iz ličnog zadovoljstva. Čak je i kupanje kao način održavanja higijene postalo retkost.

Javna kupatila ponovo postaju popularna tek u XVIII veku. Kao i u vreme antičkog Rima, ona su dostupna samo bogatoj evropskoj eliti. Treba napomenuti da se na kupanje u banjskim kupatilima ili na moru išlo pre svega iz zdravstvenih razloga. Kupanje u ovakvim kupatilima (ako ste ikada pročitali neki roman Džejn Ostin, nije vam promaklo mondensko okupljalište Bath) zahtevalo je i adekvatnu odeću.

Iako su muška i ženska kupatila bila odvojena, postojala su stroga pravila pristojnosti. Najčešće se nosila vunena odeća za kupanje, jer vuna nije postajala providna kad se pokvasi. Žene su nosile čarape i haljine, nalik onima koje su nosile svakodnevno, često sa ušivenim malim tegovima u prorub kako se ne bi zadizale prilikom ulaska u vodu. Muška odeća za kupanje imala duge rukave i duge nogavice. Ako bi neko pokazao gole ruke ili noge, bio bi uhapšen zbog nedoličnog pokazivanja u javnosti! Ova moda se neće mnogo menjati do sredine devetnaestog veka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Slika iz 1797. prikazuje dve dame koje prilaze “mašinama za kupanje”. Moda tog vremena je izuzetno cenila beo ten, pa su i ove dame dobro zaklonjene od sunca bone-šeširima širokog oboda, šalovima i rukavicama.

Boravak na moru postaje sve popularniji sa razvojem železnice. Na plažama su bile nanizane “mašine za kupanje”. One su bile neka vrsta kabina za presvlačenje na točkovima, sa konjskom vučom. U njima su žene prevožene do dublje vode. U vodu su ulazile direktno iz kabine, tako da ih niko ne vidi u njihovim kupaćim kostimima. Na isti način su se i vraćale na obalu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mašina za kupanje

Sredinom XIX veka ženska odeća za kupanje i dalje pokriva gotovo čitavo telo. U modu ulaze takozvane “turske” pantalone ili blumers (dobile ime po Ameliji Blumer, koja je pokušala da uvede neku vrstu pantalona u žensku odeću). Ovakve pantalone se nose ispod jedne vrste kaputića ili hajine. I blumers pantalone i ove hajine su izrađivane od punog flanela, koji je natopljen vodom bio veoma težak i svakako nije bio od pomoći pri plivanju.

Muški kostimi postaju “slobodniji”, otkrivajući sadа i deo noge, pa čak, ponekad, i deo grudi ispod vrata.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sa vremenom i ženski i muški kostimi otkrivaju sve više. Krajem XIX i početkom XX veka ukidaju se zakoni kojima se zabranjujuje kupanje muškaraca i žene na istoj plaži.

1907. je na bostonskoj plaži uhapšena Anet Kelerman (Annette Kellerman) zbog nedoličnog izlaganja tela. Anet je bila poznata australijska plivačica, a “nedolično izlaganje” se ogledalo u nošenju kostima od žerseja, koji otkriva ruke, noge i vrat (slika dole levo). Ipak, izgled takmičarskih kupaćih kostima (slika dole desno) i onih namenjenih rekreaciji će se još neko vreme bitno razlikovati.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posle Prvog svetskog rata boravak na moru postaje još popularniji, a kupaći kostimi sve oskudniji.

[You must be registered and logged in to see this image.]

1930-ih u modu ulazi sunčanje i preplanuli ten. Kupaći kostimi su, najščešće, štrikani. Njima počinju da se bave i kreatori visoke mode (Elza Skjpareli je bila jedna od prvih), a glavni promoteri su holivudske zvezde.

1946. donosi pravu revoluciju:Žak Hajm (Jacques Heim) i Luj Rear (Louis Reard) predstavljaju prvi bikini kupaći kostim (dobio je naziv po atolu Bikini, na kome su vršene prve posleratne nuklearne probe). Zanimljivo je da Rear nije mogao da nađe manekenku voljnu da prikaže prvi bikini, pa je za tu priliku unajmio profesionalnu striptizetu. Bikini svoju punu popularnost dostiže posle 1957. i filmova Brižit Bardo (Brigitte Bardot). Paralelno sa dvodelnim kostimima, nose se i jednodelni, kakvi se viđaju u filmovima Ester Vilijams (Esther Williams).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Muški kupaći kostimi konačno gube gornji deo, otkrivajući telo sve do struka.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šezdesete godine XX veka donose modu “monokinija” (toples), a sedamdesetih se pojavljuje tanga – bikini. Sa dokazima o štetnosti prekomernom izlaganju sunčevim zracima, kupaći kostimi ponovo postaju nešto zatvoreniji, ali se njihova osnovna forma nije bitno izmenila do danas.


modnivrisak

[You must be registered and logged in to see this image.]

Mozaik, poznat kao “Bikini devojke”, prikazuje deset žena tokom sportskih takmičenja. Pobednica je dobijala lovorov venac. (IV vek, detalj,Villa Romana del Casale).

Povijest kupaćeg kostima

I omiljeni badići imaju svoju povijest. Primjerice, najpopularniji među njima, bikini, rođen je u Francuskoj 1946. godine.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U starorimskoj vili na Siciliji koja potječe iz 4. stoljeća prikazane su žene odjevene u odjeću koju mi danas nazivamo bikinijem.

Ljeti je život nezamisliv bez omiljenih i praktičnih badića. Iako, kao i sva ostala odjeća, podliježu modi, danas u njihovom izboru vlada apsolutna sloboda, pa svaka žena može izabrati model koji najbolje odgovara njenom stasu i potrebama.

Nose se i jednodjelni i dvodjelni kupaći kostimi, visoko i nisko krojene gaćice, topići i push-up grudnjaci. Naravno, tu su i monokiniji, tange i mikro trokutići. I u uzorcima vlada pravo šarenilo. Uz jednobojne modele živih ili klasičnih boja, nose se i cvjetni i etno uzorci kao i uvijek omiljene pruge, a ni svjetlucavi modeli nisu rijetkost. K tome, modno osviještene žene u ljetnu sezonu ne ulaze bez barem nekoliko različitih modela, a svoj će badić, osim na plaži, ponosno prošetati i gradom, primjerice, ispod trenutno vrlo moderne tunike ili kaftana.

I u skoroj budućnosti očekuju nas vrlo zanimljivi modeli, barem kada je riječ o materijalima od kojih će oni biti izrađeni. Najavljuju se badići koji će mijenjati svoj uzorak ovisno o tome da li su suhi ili mokri, te oni koji će se osušiti u rekordnom roku ili se uopće neće moći namočiti. Modni kreatori će nas razveseliti i tan-thru modelima koji će propuštati sunčeve zrake i na dijelove tijela ispod tkanine, a pritom još i štititi zaštitnim sredstvima integriranima u tkaninu. No, badići nemaju samo svoju osebujnu sadašnjost i perspektivnu budućnost. Odjeća za boravak u vodi i uz vodu ima i vrlo burnu i zanimljivu, te, iz naše perspektive, često i vrlo duhovitu prošlost.

Antički bikini

Naši daleki preci kupali su se kad god i gdje god su to poželjeli. Naravno, o odjeći za kupanje nije bilo ni govora. Bili su zakleti nudisti, pa su se u potocima, rijekama, jezerima i morima kupali goli.

U antička vremena činili su to mnogo komfornije, pa su u staroj Grčkoj i Rimu kupaonice, kade i javna kupališta bila sasvim uobičajena. U tom se razdoblju, kao i ranije, kupalo ne samo zbog higijenskih, već i zbog zdravstvenih i religijskih razloga, a na javnim kupalištima se odvijao i bogat društveni život.

Iako su na zasebnim muškim i ženskim kupalištima dominirale toge, mozaici svjedoče da je stari Rim poznavao i dvodjelni ženski kupaći kostim. Naime, na mozaiku pronađenom u starorimskoj vili u mjestu Piazza Armerina na Siciliji, koji potječe iz 4 stoljeća, prikazane su žene odjevene u odjeću koju mi danas nazivamo bikinijem.

No, ruku na srce, povjesničari još uvijek nisu posve sigurni da li su oskudno odjevene antičke dame kupačice ili možda sportašice, odnosno, ''prodavačice ljubavi''. Osvajački nastrojeni Rimljani su do savršenstva dovedenu kulturu kupanja, termi i javnih kupališta raširili diljem Europe.

Kape za kupanje

U razdoblju srednjeg vijeka i europski se gradovi mogu podičiti mnogobrojnim javnim kupalištima. Kupališta su uglavnom bila zajednička (namijenjena i ženama i muškarcima), a ako su bila odvojena po spolu, bila su pregrađena samo simboličnom drvenom pregradom.

I žene i muškarci kupali su se goli, ali, kao što je to nalagala moda za kupanje onog razdoblja, pokrivenih glava, što je posebno vrijedilo za žene. Dakle, raznorazna pokrivala za glavu u srednjem su vijeku predstavljala jedinu odjeću za kupanje, bez obzira da li se ono odvijalo na javnom kupalištu ili u vlastitoj kadi.

S obzirom na veliku koncentraciju ljudi i veliku mogućnost interakcije među spolovima, javna su kupališta i u srednjem vijeku bila centri društvenog života. U kupalištima se zabavljalo, pjevalo, pilo i jelo, a cvalo je i profesionalno dogovaranje brakova, kao i pružanje ljubavnih usluga.

No, nakon zlatnog razdoblja javnih kupališta, ona padaju u zaborav pod utjecajem moralnog autoriteta crkve, ali i skupoće ogrjeva kojim se grijala voda, kao i novog trenda iz Francuske, u kojoj se, umjesto u vodi, kupalo u parfemima

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kompleti za vodu

Ljepote zajedničkog kupanja ponovo se otkrivaju tek u razdoblju rokokoa. Pripadnici povlaštene klase uživaju u kupanju, odnosno, gacanju u vodi do gležnja ili koljena u potocima i jezerima na privatnim posjedima. Srednjovjekovna golotinja je nezamisliva, a budući da ne postoji posebna odjeća za kupanje, ljudi u vodu ulaze uobičajeno odjeveni.

Prva posebna odjeća za kupanje pojavila se istovremeno s otkrivanjem mora i morske obale kao idealnog mjesta za odmor krajem 18. stoljeća, i jako je nalikovala odjeći u kojoj se u to vrijeme spavalo. Uz dugu haljinu, ispod koje se (razumljivo) nosio korzet, komplet su činile i posebne cipele i čarape za vodu i šešir. U suknju su se vrlo često stavljali i utezi kako u vodi ne bi došlo do nemoralnog zadizanja.


Nakon prvih koraka, moda za kupanje je sredinom 19. stoljeća dovedena do savršenstva. Ženski komplet za kupanje šivao se od čvrste pamučne tkanine, a sastojao se od tunike kratkih rukava u mornarskom stilu koja je dosezala ispod koljena, a ispod koje se nosio korzet i duge hlače do gležnja, te šešira od slame ili tkanine koji je štitio od sunca. Komplet za kupanje često se dopunjavao još i suncobranom. Muška odjeća za kupanje uglavnom je bila prugasta, a hlače, odnosno gaće za kupanje, bile su kraće od ženskih i sezale su samo do koljena. I dječja odjeća za kupanje bila je u mornarskom stilu - odjelca i haljinice princes s mornarskom kragnom.

Bikini, prvi kupaći kostim koji je otkrivao pupak i koji je reklamiran kao najmanji na svetu , je izazivao toliku sablazan da Luj nije mogao da pronađe ženu koja je bila spremna da ga obuče čak i u reklamne svrhe pa je na kraju angažovao, za to vreme malo slobodniju ženu, striptizetu. Ona ga je obukla, ušla u bazen oko koga su se gurali fotografi i tako su nastale fotografije koje su obišle čitav svet izazivajući istovremeno i divljenje i skandal, ali i ogromno interesovanje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Proći će godine pre nego što žene budu masovno nosile bikini na plažama a pravi uspon, bikini je doživeo pedesetih godina prošlog veka kada ga je Brižit Bardo ponela na svom zanosnom telu u filmu „I bog stvori ženu“.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Danas je sve ovo istorija, svakoj ženi je bikini važan deo garderobe za plažu koliko i večernja haljina za odlazak na koktel, a dizajneri se svake godine utrkuju u izbacivanju novih modela koji se ne razlikuju drastično od onih ranijih pa pažnju uglavnom usmeravaju na materijale i dezene.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kupanje u vodi staro je koliko i čovek, no ranije, u davno prošlim epohama, ljudi se nisu posebno oblačili kada bi ulazili u vodu, ponekad se čak nisu ni svlačili. Ovo se zadržalo sve do srednjeg veka, a tek u 17. veku, kada su sve više otkrivali blagodeti morske vode i boravka pored mora, ljudi su počeli da oblače posebnu garderobu za ove prilike, muškarci pantalone a žene suknje, uglavnom od lana.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početkom 20. veka, kostimi za žene još uvek podsećaju na suknje, samo što je gornji deo bio odvojen i podsećao je na današnji prsluk. Tada je počelo poigravanje sa dezenima, kupaći kostimi više nisu bili jednobojni, ukrašeni trakama, pojavili su se cvetni dezeni.