Cipal zlatar (Liza aurata)



Cipal zlatar (lat. Liza aurata) riba je iz porodice cipala. Kod nas ovog cipla zovu još i zlatac, glavatac, vrecinaš, mrena puzavica, zlatan, zlatoperec, zlatulj, žutac. Sive je boje, s bjelkastim dnom, ima velike ljuske po tijelu. Velike je glave, s vrhom koji je tupo zaobljen, sama glava je široka, oči su vrlo blizu malih usta. Gornja usna je naglašeno ispupčena. Vrlo je sličan ciplu balavcu. Prepoznatljiv je po izraženoj žutoj pjegi na škržnom poklopcu, koja je najžutija od svih vrsta cipala koje je imaju. U Jadranu naraste do 1 kg[1], a na drugim mjestima može narasti do 59.0 cm duljine[2] i 1,5 kg težine. Razmnožava se od srpnja do studenog, na otvorenom moru, a jajašca, kao i mladunci slobodno plutaju morem. Raste brzo, do 0.20 kg godišnje.

Obožava boćatu vodu, nalazimo ga na ušćima rijeka ili čak i duboko u rijekama. Čest je i na drugim terenima uz obalu. Najčešće se nalaze napodručjima s dosta čistog pijeska i pješčanim dnom. Tu se hrani sitnim beskralježnjacima, mekušcima i algama, a ponekad i otpatcima i insektima.

Rasprostranjen je u Atlantiku od Škotske sve do Senegala, te u Mediteranu i Crnom moru, čak i u Kaspijskom jezeru.

Ovaj je cipal rasprostranjen pomalo po čitavom Jadranu, ali su mu glavna obitavališta oko riječnih ušća.
Voli i muljevita, pjeskovita dna i djelove koji imaju razne alge .
Prosječan primjerak teži oko 150 gr.
Najbolje se lovi ljeti, i danju i noću.
Najukusniji je pržen, mada se veći primjerci mogu kuhati na lešo.

Ova je vrsta mnogobrojna na području zapade obale Istre. Najbrojnije je prisutan u području oko ušća rijeke Mirne. U podvodnom ribolovu se lovi na području od Umaga pa sve do Poreča.

Lovi se i štapom. Na dnu. Ješka je kruh u kuglicama. Uz povremenu prihranu kruhom. Na malo diranje plovka odmah dati kontru, češće digne nego potopi plovak.
Loviti ga ujutro, najkasnije do 11h.

Kreće se u velikim jatima, ponekad i od parsto komada. Obitava uz uski obalni pojas, gdje se hrani algama i ostalim biljnim svijetom. Dok je na dubljem dijelu (3-4 m dubine) hrani se na dnu tako da pase dno slično kao što rade salpe. Međutim najlakše ga je naći u "suhom" kraju (do 1m dubine) gdje se hrani u pjeni valova koji udaraju u obalu.

Što se tiče podvodnog lova, savjetuje se kraj ljeta i to u danima oko zadnje četvrti (mjesec) jer se tada nalaze velika jata u suhom kraju gdje dolaze zbog reprodukcije ali i hranjenja. I ostali dio mjeseca je prisutan, ali u ovom razdoblju mjeseca jata su brojna i velika.

Lov cipla

Od crnog kruha nema mnogo koristi Bijela "pahuljica" mami cipole

Mada ima i onih koji ce reci daje njegovo vrijeme prošlo (s obzirom na mnoštvo ponude drugih mamaca) mnogi iskusni ribari još uvijek smatraju daje kruh još uvijek najbolji mamac, ne samo na priobalne ribice vec i za bukve, krupne spare, salpe, ali i oprezne i lukave cipole i ušate.

Kruh se kao mamac upotrebljava na razne nacine, najcešce u obliku "pahuljice", komada svježeg unutrašnjeg dijela . Ta pahuljica se stisne uz plocicu udice, mada ima i onih koji pahuljicu stisnu i kod vrha udice. Tako postavljen kruh ce u vodi nabubriti, a sitni komadici oko udice polako ce se topiti i otpadati pa ce privlaciti ribe. Za odbacivanje je bolje koristiti koricu koja se bolje drži na udici.

I to na nacin koji nije sportski ali je uncikovit . Ovaj parangalic sa udicama se namota oko dvije korice kruha koje su jedna drugoj okrenute korom, a ono malo sredine na korici je okrenuto prema "vani".Prva i zadnja udica na sistemu se kace za koricu i one ucvršcuju sistem, a ostale udice stoje "slobodne".caka l je da se cipoli (ili druge ribe) uzimajuci tu koricu kace za slobodne udice.Sistem je malo problematican jer tu nema nekog kontriranja sve dok niste 100% sigurni da je riba dobro uzela, jer kontriranjem se oslobadjaju udice iz kruha, a cesto i petljaju.Motanje sistema oko korice je u stilu "navojnice - opruge" - prva udica se zabije u koricu, ostale se namotaju oko korice kao spirala i zadnja udica se opet zabije u koricu.Prilikom zabacivanja se korica sa namotanim sistemom "sekundicu" potopi u vodu zbog boljeg zabacivanja, ali to mora biti jako kratka "sekundica", jer ako bude nešto duža, previše skvašene korice ce se u letu raspasti i....ajde ponovo. Inace stavlja se 6 ili 8 udica.

Cipol (cipal, skocac)

Je riba koju sportski ribolovci najradije love na moru, u prvom redu radi toga što je on izuzetno sportska riba. Veoma je lukav i mamcu prilazi oprezno, a kad se tome doda da jako plašljiv, onda nije cudo što se pravi sportski ribolovci vole nadmudrivati s njim.Ova riba se najradije zadržava oko ušca rijeka pa su najbolji rezultati u ulovu cipola postizani upravo na ušcima Neretve, Cetine, Krke. U Jadranskom moru živi šest vrsta cipola, a najcešce se lovi zlatac, koji je prepoznatljiv po zlatnoj pjegi na poklopcu škrga, zatim bataš, karakteristican po zatupljenoj glavi, te balavac cija je krljušt sluzava (po cemu je i dobio ime).

Za uspješan lov cipola postoji više nacina ali kod ribica je najomiljeniji lov na plovak, iako oni manje vješti radije love na takozvanog ježa.

To je sistem više udica vezanih na jednom podvezu ili nekoliko kratkih predveza, koje se zatim prakticno omotaju oko veceg komada kruha pa se cipol sam zakaci prilikom napada na mamac.

Kako je plovak ipak popularniji kod ribolovaca koji se vole dokazivati i nadmudrivati sa cipolom, više pažnje posvetit cemo toj tehnici.Prilikom pripreme za lov na plovak najvažnije je odabrati pravi plovak. On treba da bude veoma osjetljiv i sa dužom antenom, po mogucnosti u više boja, s obzirom da cipol jako osjetljivo uzima mamac.

Zavisno od dubine namjeravanog lova plovak može biti fiksni ili klizni. Ipak, iskusni ribolovci cešce koriste klizni plovak loveci na vecoj dubini gdje je i mogucnost ulova krupnijih primjeraka veca. Radi vjetra i lova na vecoj udaljenosti od obale cesto se koristi match tehnika ribolova, sa waggler plovcima, jer je pri vjetru španovanje najlona otežano.

Cipol je riba koja mamcu prilazi veoma oprezno i cesto ne napada mamac vec ga siše svojim ustima nalik na sisaljku. Zbog toga se cesto na plovku primjeti samo lagano podrhtavanje, malo potapanje ili, pak, neznatno izdizanje plovka.U svakom od ovih slucajeva potrebno je munjevito kontrirati, ne previše snažnom kontrom, obzirom da nije rijedak slucaj da se pri kontri pokidaju osjetljiva usta cipola. Ukoliko je "uzeo" krupniji primjerak pri jakoj kontri postoji mogucnost pucanja najlona. U svakom slucaju, ne treba zaboraviti da se za lov uglavnom koristi veoma osjetljiv pribor jer jedino on može garantirati uspješan ulov.

Ribici najcešce koriste najlone debljine od 0,20-0,25mm za osnovni, te 0,18-0,20 mm za predvez. Ukoliko se lovi nocu preporucuje se deblji najlon i to osnovni 0,30mm, te predvez promjera 0,20 mm. Velicina udice zavisi od namjeravanog ulova odnosno njegove velicine, ali je najbolje koristiti kovanice velicine 6-14.

Priprema Brume

Za uspješan lov cipola jedna od najhitnijih stvari je svakako pripremanje brume za njegovo dovlacenje na mjesto ribolova i zadržavanje na odredenom mjestu. Iz iskustva ribica koji cesto love cipola najjaca i ujedno i najbolja bruma za njegovu primarnu je kruh koji se natopi, zatim dobro iscijedi i zgnjeci, te se nakon dodavanja usoljene sardele u cvršcim kuglama (velicine pome) baca na mjesto ribolova.

Jedan dio tako napravljene smjese treba odvojiti, dodati više vode, te povremeno pohranjivati mekšom brumom. Ta bruma ce postepeno propadati a "oblak" koji ce tom prilikom formirati svakako ce više iziritirati cipola na uzimanje. U zavisnosti od mamca koji se koristi razumljivo je brumi dodavati isti mamac, narocito ako se lovi na crva.Za lov cipola svakako je najpopularniji mamac kruh od koga se na udici pravi pahuljica koju cipol narocito voli, mada se koriste i komadi usoljene srdele, te morski i mesni crvi. Lovna težina cipola krece se od 200 grama do 6 kilograma. Nešto krupniji primjerci love se na južnom Jadranu.

Samolovka za Ciple

Treba vam komad stiropora cca 20x30cm debljine oko 3-4cm dva komada žice 4 cackalice ili šibice 4 florokarbonska predveza razlicite dužine od 10 do 20cm sa malim udicama(obavezno bijele) feta kruha Zna se da manji cipoli napadaju kruh dok veci uvijek kruži doli i poberu ono što padne Zato su tu udice sa pahuljom kruha a feta je pricvršcena žicom na stiropor