Kineska mitologija

Kineska mitologija je zbirka kulturne istorije, narodnih predanja i religije u Kini, koja se prenosila usmenim ili pismenim putem. Ovo uključuje mit o postojanju, legende i mitove o nastanku kineske kulture i kineske drzave. Kao i za većinu mitologija ,u prošlosti se verovalo da je to, u najmanju ruku, istorijski zapis.

Istoričari pretpostavljaju da počeci kineske mitologije datiraju jos iz 12. veka pre nove ere. Mitovi i legende prenosili su se usmeno preko hiljadu godina, pre nego što su zapisani u prvim knjigama kao sto su Shan Hai Jing. Ostali mitovi nastavili su da se prenose kroz usmenu tradiciju kao sto je pozorište i pesma, pre nego što su sačuvani u formi Hei'an Zhuan – Ep tame - zbirke legendi u obliku epa koju je sačuvala Han zajednica Shennongija, planinske oblasti u Hubeiju, te koja sadrži u sebi period od rodjenja Pangu-a (po mitologiji prvog živog bića i tvorca svega) do istorijske ere.

Neki mitovi prezivljavaju u obliku pozorišne umetnosti ili književnosti - kao drame i romani. Celokupna mitologija bazirana je na delima kao što su:

Dela pisca Qu Yuan-a .
Fengshen Yanyi (封神演義), tekst koji opisuje fiktivno osnivanje dinastije Zhou.
Put na Zapad, delo Wu Cheng-a objavljeno 1590. godine, priča o hodočašću ka Indiji radi dobijanja budističkih tekstova, a u kojoj se hodočasnici susreću sa raznim utvarama, čudovistima i demonima, kao i sa preprekama na Plamtećim planinama.
Baishe Zhuan, romantična bajka čija je radnja smeštena u Hangzhou i govori o zmiji koja dobija ljudski oblik i zaljubljuje se u muškarca.

Nuwa and Fuxi predstavlja stvorenja poput onih koji su polu-ljudi a polu-zmije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Shangdi (上帝) se pojavljuje u književnosti verovatno 700 godina pre Hrista kao Huangtian Dadi (皇天大帝), a predstavlja jednog od vrhovnih bogova čije se ime poistovećuje ponekad sa pojmom Tian koje ima slicno znacenje (Raj, vrhovno božanstvo ,itd.)

Yu Di (玉皇 ili 玉帝 ili Žadski car) se pojavljuje u literaturi posle osnivanja taoizma u Kini.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nüwa (女媧),pojavljuje se oko 350. godine pre nove ere. Njen saputnik bio je Fuxi, brat i muž. Ova dva bića cu često slavljena I obožavana kao preci ljudske vrste. Veruje se da je Nuwa ljude napravila od gline da bi imala saputnike. Predstavljeni su kao polu-ljudi i polu-zmije. Takođe se veruje da je Nuwa popravila nebo posle uništenja stubova koji su podupirali I nosili citav raj.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pangu (盤古),je stvoren oko 200. godine posle Hrista, i delo je autora Xu Zhenga ,to je nešto skoriji mit koji opisuje prvog praoca.

Tri Uzvišena I Pet careva je legendarni period kineske istorije koji obuhvata vladare koji su, kako neke legende tvrde, vladali izmedju 2850. do 2205. godine pre nove ere u periodu koji prethodi dinastiji Xia. Imena vladara iz perioda znanog kao Tri avgusta I pet kralja,variraju I menjaju se u zavisnosti od mitova I legendi .Ali najpopularnija verzija ovog mita , ukljucuje sledeca imena: Tri avgusta (Huang): Fuxi (伏羲) –Nuwin saputnik Shennong (神農) – Shennong znachi “Bozanski poljoprivrednik” ,koji je po mitu naucio narod medicini I agrikulturi. Huang Di (黃帝) - Huang Di poznat je I kao "Huang imperator" I smatra se da je bio prvi suvereni vladar Kineskog naroda.

Pet imperatora (Di): Shaohao (少昊) – Vodja Dongyi tj.istocnih Kineza. Zhuanxu (顓頊) - unuk Huang imperatora Emperor Ku (帝嚳) - praunuk Huang impreatora; rodjak Zhuanxu. Yao (堯) - Sin Ku-a. Njegov stariji brat je prvo nasledio oca Ku-a ali se ispostavilo da je bio neuspesan vladar. Shun (舜) – Yao je ,umesto sopstvenog sina,na vlast stavio Shuna zbog njegove sposobnosti I visokog morala.

Ovi vladari su,generalno,smatrani za visokomoralne I blagonaklone vladare.A naziv Hugandi nastao je kombinovanjem reci Hunag I Di ,I prevodi se kao imperator.

Shun je svoje mesto vladara Huaxia plemena dao Juu Velikom.Po predanju,Zuta reka(Hoangho) je vrlo cesto izlivala ,I tako je izbila velika poplava u vreme vladavine Jao-a.Juov otac,Gun,je bio zaduzen za kontrolu poplava ,a zaduzio ga je Jao,ali nije uspeo da resi problem ni posle devet godina.Bio je pogubljen od strane Shuna, I je Ju je zauzeo ocevo mesto I poveo svoj narod u izgradnju kanala I nasipa.Posle trinaest godina truda,problem poplava je resen pod Juovom komandom.Shun je na samrti predao Juu rukovodjenje drzavom.Zbog uspesno resenog problema poplava Ju je u mitologiji poznat pod nazivom Ju Veliki

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dinastija Xia

Glavni članak: dinastija Xia

Posle smrti Jua,njegovo mesto zauzeo je njegov sin Qi,umesto Juovog zamenika.Razliciti izvori tvrde da je tokom svog zivota Ju svoju duznost vladara, zeleo da ostavi zameniku Gaotau.Kada je Gaotao umro pre njega Ju je odabrao Gaotaovog sina Bo Jia da bude naslednik.Jedna verzija tvrdi da su Juovi podanici vise voleli Qia nego Bo Jina , I d aje zato Ju dao moc Qiu imesto Bo Jinu.Druge verzije kazu da je Bo Ji na ceremoniji ponudio poziciju Qiu,koji ju je prihvatio.A treca kaze da je Qi ubio Bo Jia I nasilnim putem dosao na vlast. A prema cetvrtoj verziji ,koja je najprihvacenija kod Kineza,Ju je imenovao Bo Jia za naslednika jer je on bio poznat po ucenju kako se rukuje vatrom I kako da ljudi jasu zivotinje u lovu.Bo JI je imao podrsku naroda I Ju nije moga protiv toga.Ali Ju mu je samo formalno dao vlast a oduzeo mu sve obaveze.Umesto njemu ,obaveze je poverio svome sinu.Posle par godina Bo Ji gubi popularnost,a Qi je sve popularniji zbog uspeha u vodjenju zemlje.Zatim Ju imenuje Qia za naslednika.Bo JI zatim izaziva Qia na dvoboj I gine.

Dinastija Xia smatra se polu-mitoloskom,jer se I u istorijskim izvorima neke stvari pominju I poklapaju sa mitovima.Medjutim za druge stvari nema dokaza .

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kineski zmaj Zmaj je najbitnije mitolosko bice u kineskoj mitologiji.Smatra se najjacim I bozanskim stvorenjem I veruje se da kontrolishe vodu.Simbolizuje veliku moc I pomaze bogovima I herojima.Najpoznatiji zmaj je Yinglong, za koga se verovalo da je bog kise.Razlicita plemena I narodi molili su se ovom zmaju da im donese kisu.Veruje se da svojim dahom ,zmaj moze da napravi oblak.Kinezi ponekad koriste termin “Descendanti zmajeva” kao znak njigovog etnickog identiteta. Uglavnom kineski mitovi ukljucuju I pitanja morala koja informisu ljude o njihovoj kulturi I vrednosnoj skali.

Kozmičko jaje

[You must be registered and logged in to see this image.]

U početku Vremena postojao je samo kaos, a taj kaos bio je oblikovan poput kokošjeg jajeta. Unutar jajeta nalazili su se Yin i Yang, a to su dvije suprotstavljene sile od kojih je načinjen cijeli Svemir. Yin i Yang su tama i svijetlo, žensko i muško, hladno i toplo, vlažno i suho. Onda pak jednoga dana, te dvije suprotstavljene sile, a koje su se nalazile unutar jajeta, raskinuše ljusku jajeta. Teži elementi potonu da bi stvorili Zemlju, a lakši plutahu da bi stvorili Nebo. Između Neba i Zemlje pojavi se prvo živo biće, a bijaše to P'an-ku. Svakoga bi se dana tijekom osamnaest tisuća godina Zemlja i Nebo odmicali malo-pomalo, a P'an-ku svakoga dana naraste baš toliko koliko su se Zemlja i Nebo odmakli, pa je on neprekidno ispunjavao prostor između Neba i Zemlje. P'an-ku – ovo tijelo bilo je obraslo gustim krznom, imao je dva roga koja su mu stršila iz čela, a imao je i dva zuba derača koja su mu rasla iz gornje vilice. Kad je P'an-ku bio sretan i dobro raspoložen, vrijeme je bilo lijepo, a kada bi se P'an-ku uznemirio i bio oneraspoložen, ili se razljutio, bjesnila bi oluja i padala kiša. U P'an-ku – ovoj pratnji nalaze se četiri nadnaravne životinje koje su za drevne Kineze predstavljale vrlo značajne i smislene simbole. Bili su to: zmaj – poglavar svih ljuskastih stvorenja, kornjača – glavarica stvorenja s oklopom i školjkom, feniks – najljepše stvorenje među pernatim stvorovima i jednorog – predvodnik svih stvorova koji imaju krzno. O uzvišenom P'an-ku – uu kazuju priče da je iscrpljen mukotrpnim razdvajanjem Neba i Zemlje, umro još u doba kada se Svijet tek oblikovao. Njegovo tijelo raspalo se u više komada. Tako je od glave nastala planina Sjevera, od trbuha planina Sredine, lijeva ruka planina Istoka, a desna ruka planina Zapada, noge pak planine Juga. Od očiju P'an-ku – uovih nastali su Sunce i Mjesec, od mesa Zemlja, od kose drveće i biljke, a od suza i znoja rijeke i jezera. Dah P'an-ku – a postao je vjetar, a glas grom i munja. Od buha P'an-ku – ovih nastalo je čovječanstvo. No, prije nego je umro P'an-ku je uz svesrdnu pomoć zmaja, kornjače, feniksa i jednoroga svojim čekićem i dlijetom oblikovao Svijet, a u najranijem dobu čovječanstva vladao je nad svim ljudima i živim stvorovima. Sa svojeg visokog prijestolja podučavao je P'an-ku ljude svakodnevno o Suncu, Mjesecu, Zvijezdama, te o morima koja su bila ispod njih. Ljudstvo koje ga je slušalo ćutjelo se bodro i radosno, a kad im je P'an-ku prenio sva potrebita znanja, tada je umro, ili je možda zauvijek nestao tako da ga nitko više nikada vidio nije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Milosrdna Kuan Yin

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nekoć davno u drevnoj Kini živio je car koji je imao tri kćeri. Kuan Yin, najmlađa, bila mu je miljenica. Ona je bila poznata kao najljepša žena koja je ikada živjela u carskoj palači. Osim toga bila je poznata po svojoj blagosti i uljudnosti u ophođenju s ljudima. Njezino čisto srce uvijek je bilo otvoreno prema svima koji bi je molili za pomoć. Siromasi bi je često i bez straha molili za pomoć ili hranu, a ona im je uvijek izlazila u susret. Stoga su je voljeli i štovali poput božanstva. Pricezina omiljena aktivnost, osim pomaganja ljudima, bilo je učenje i čitanje knjiga. Otuda i nadimak Mudra princeza.

Nikoga nije začudilo kada ju je car jednoga dana pozvao na razgovor i obznanio svoju želju da ona, uz svog supruga, jednoga dana preuzme carstvo i postane carica. No, na čudo svih prisutnih ona je odbila tu čast, rekavši kako nije spremna na brak i kako život radije želi provesti u samostanu u učenju i molitvi. Iako je car znao da mu kći ne drži do moći i pompe, nije se nadao ovakvom odgovoru, stoga ju je zamolio da njemu za ljubav ipak pristane. Kako je ostala neumoljiva naložio je da se organizira vjenčanje za mjesec dana.

Svakoga dana sestre, majka i rođaci dolazili su k Kuan Yin i molili je da prihvati vlast. A ona im je uvijek davala isti odgovor, kako mora poštivati glas s nebesa koji joj je naredio doživotno djevičanstvo. I tako su oni svake večeri odlazili, čudeći se njezinoj, kako su je tumačili, nevjerojatnoj glupavosti. No Kuan Yin čvrsto je odlučila postati opatica i večer uoči vjenčanja pobjegla iz dvora obučena poput siromašne služavke. Nakon dugog i turobnog puta stigla je do usamljenog samostana i zamolila opatice da je zarede. One je nisu prepoznale i odbile su njezinu molbu na vrlo grub način.


Život u samostanu

Dugo je plakala i preklinjala dok nisu popustile i primile je u samostan. No to je bilo njoj na štetu, jer je morala raditi najteže poslove i trpjeti neprijateljsko ponašanje opatica. To je ipak nije ni malo obeshrabrilo jer je sada napokon mogla voditi život koji je dugo priželjkivala. Vremenom su se opatice sve gore ophodile prema Kuan Yin, koja čak niti noću nije nalazila vremena za molitve, učenje ili pak odmor od silne količine posla koji je morala obavljati. No nikada nije povisila glas, niti se prepustila srdžbi. Na njihove grubosti odgovarala je nježnošću i blagošću.

Jednoga dana, dok je skupljala drvo u šumi, začula je tigra kako joj se prikrada. Nemajući nakanu bježati od sudbine niti se braniti, tiho se pomolila. Tigar joj se polako približavao, a kada je bio dovoljno blizu, počeo je presti poput malene mačkice i dopustio joj da ga podraga po glavi. Idućeg dana kada se vratila na to isto mjesto po još drva, zatekla je skupinu od dvanaest tigrova, pod vodstvom dobroćudnog tigra od prethodnog dana, kako prikuplja drva za nju.

Jednom drugom prigodom, dok se po dvadeseti put uspinjala prema samostanu, noseći dvije kante s vodom na ramenima, susrela je zmaja. Kako Kinezi vjeruju da su zmajevi dobroćudni i donose sreću, isprva se nije uplašila. No kada je zmaj zamahnuo repom oduzimajući joj kante s vodom i pri tom rigao vatru, brzo se udaljavajući, vrlo se prepala. Otrčala je prema samostanu i tamo zatekla kamenu kućicu koje prije nije bilo. na ulazu je u kamenu stajalo uklesano: " Za Kuan Yin, vjernu princezu".Unutra je bio zdenac najčistije vode i neka naprava, nikada do tada viđena, za izvlačenje vode. Opatice su se jako iznenadile, no i dalje su se grubo i ružno ophodile prema Kuan Yin.


Nakon nekog vremena silna vojska nahrupila je na samostan tražeći Kuan Yin. Opatice su se pitale koja od njih je tako strašno zgriješila, da će sada sve ostati bez krova nad glavom, ali nisu znale odgovora. Vojnici su zapalili samostan, a opatice stale moliti za spasenje. Kuan Yin je rekla kako je ona razlog napada na samostan, no opatice nisu vjerovale. Ona im je predložila dokazati istinitost svojih riječi, tako što će se pomoliti za spas i odmah biti uslišena. Tako je i bilo. Čim je izrekla molitvu, brzo su se skupili kišni oblaci i stalo lijevati kao iz kabla. Vatra se ugasila u trenu, a Kuan Yin se predala vojnicima i vratila ocu.


Povratak u carsku palaču

Natrag u palači izvedena je pred carev tron. Iz susjedne sobe dopirali su zvuci vesele fešte u čast njena povratka. Otac ju je gledao s puno ljubavi, no u tih par trenutaka prije no je smogao glasa, da joj se obrati, pogled mu se zaledio, a lice stvrdnulo. Rekao joj je da ga je uvrijedila i kao oca, što je mogao oprostiti, i kao kralja, te da sada mora pokazati svoju ljubav prema njemu udajom za odabranog joj muža. Kuan Yin silno je željela zagrliti oca i pokoriti se njegovim željama, no umjesto toga želosno je odgovorila:" Oče, moja ljubav prema tebi je neupitna i bezbroj puta dokazana, no Božji glas mi je zapovjedio da se ne udajem, već život posvetim milosrdnim djelima. Kada nebo govori, što itko, pa čak i princeza može učiniti, osim se bezuvjetno pokoriti sili koja vlada svijetom."


Smrt i zagrobni život

Te noći, nakon pogubljenja, Kuan Yin se spustila u pakao. Nikada prije nije bila tamo i nikada prije to mjesto patnje, smrti i bola nije bilo prožetom takvim svjetlom, takvim miomirisom. Sa svakim novim korakom, oko nje rasli su i cvali savršeni bijeli ljiljani i čitavo carstvo smrti bilo je prožeto mirisima tisuća cjetova. Vladar toga carstva pohitao je vidjeti uzrok takvoj promjeni, a kada je ugledao Kuan Yin, prepoznao je u njoj pravednicu i mučenicu kojoj u njegovom carstvu nije bilo mjesta. Poklonio joj je breskvu, plod besmrtnosti i tako je ona postala božicom milosrđa.

[You must be registered and logged in to see this image.]


I dan danas tisuće siromaha i ljudi u nevolji mole joj se za pomoć i spas. Bez straha i ustezanja, jer znaju da ona nikoga ne osuđuje i svima nesebično dijeli ljubav i blagoslove.

Poreklo znaka Dvostruke sreće

[You must be registered and logged in to see this image.]

U doba drevne Tang dinastije u Kini je raspisan natječaj za sudskog službenika. Mjesto je mogao dobiti mladić koji je završio studij, položio završni ispit s najvišim rezultatom i odgovorio na pitanje koje bi mu postavio car.

Jedan mladi student zaputio se u glavni grad  Chang'an kako bi polagao državni ispit i kandidirao se za djelatno mjesto sudskog službenika. Sudbina je htjela da se razboli baš kada je prolazio selom Liukeng, na obroncima planine Donghua. Srećom u tom selu živio je vrstan travar, koji je imao prelijepu kćer, koja je njegovala mladića. Naravno, naš mladić zaljubio se u djevojku i zaprosio je prije negoli je nastavio svoj put u glavni grad. No djevojka mu je umjesto odgovora izrecitirala nedovršeni stih: "Zeleno drveće prema nebu za proljetne kiše  dok nebo ističe proljetno drveće u pomračini..." Tada je dodala da će se udati za njega bude li pronašao stih koji savršeno paše na ovaj njezin, a on je pristao uz uvjet da ga ona sačeka dok se vrati iz grada, jer prvo mora na ispit. Djevojka je pristala sačekati i mladić je nastavio put u grad.

U gradu je mladić uspješno položio državni ispit s najvišim rezultatom i vrlo se svidio caru. No to nije bilo dovoljno da dobije posao. Valjalo je još odgovoriti na jedno carevo pitanje. A car se odlučio izrecitirati stih za koji je trebalo naći odgovarajući početak. Carev stih je glasio: "Crveno cvijeće leprša zemljom igrajući lovice na povjetarcu dok se zemlja zarumenjela nakon poljupca."

Mladić je odmah zamijetio da se carev stih savršeno slaže s djevojčinim i nije gubio ni sekunde, već ponudio njezin stih kao odgovor. Car se oduševio harmonijom stihova i odabrao našeg mladića za ministra. Mladić se zahvalio i zamolio cara dopust od tjedan dana da dovrši jedan nedovršeni posao prije nego stupi na dužnost. Car je pristao i mladić je pohitao k djevojci. Izrecitirao joj je njezin stih skupa s carevim i ona je oduševljeno pristala udati se za njega.

Ceremonija je bila kratka, zbog žurbe u glavni grad na posao. Da bi izrazili svoju sreću zbog oba sretna događaja, mladi su udvostručili kineski kaligrafski znak za sreću, nacrtavši ga crvenom bojom na komadu papira i okačili na zid. To se mnogima toliko svidjelo da su nastavili tradiciju koja traje do danas.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osam besmrtnika su superiorna bića koja se javljaju u daoističkim legendama, a za koje se smatra da su pod različitim okolnostima i u različitim vremenskim razdobljima okusili nektar i breskvu koji su im doneli besmrtnost. Veruje se da poseduju natprirodne moći i njihovo simbolično prisustvo u domu označava sreću i blagostanje. Prvi od osam besmrtnika, Han Džungli [8], prikazan je kao božanstvo razotkrivenog debeljuškastog stomaka kako drži lepezu kojom leči bolesne ljude. Simbol je dobrog zdravlja i veruje se da poseduje isceliteljske moći. Drugi besmrtnik, Džang Guo Lao[9], prikazan je kao božanstvo sa duguljastim muzičkim instrumentom od bambusa. Smatra se da poseduje veliku mudrost i može da postane nevidljiv. Treći je Lu Dungbin[10], koji na leđima nosi mač kojim se suprotstavlja patnjama od negativne energije, u desnoj ruci drži muholovku kojom leči. Četvrti besmrtnik, Cao Guođu[11], simbolizuje plemstvo, visok položaj i priznanja. U levoj ruci drži visoko uzdignute kastanjete. Peti, Tjeguaj Li[12], predstavljen je u prosjačkoj odeći sa tikvom u ruci i smatra se da je ovladao natprirodnim silama pa donosi mudrost. Šesti besmrtnik, Han Sjang[13], prikazan je sa flautom i mnoštvom biljaka u torbi na leđima, smatra se da muzikom privlači pozitivnu energiju. Sedma je žena u plavom, Lan Cajhe[14], prikazana je sa kotaricom cveća koje simbolizuje snagu ženskog duha. Osma je vila sa lotosom, He Sjengu[15]. Ona simbolizuje majčinstvo porodičnu sreću.

Većina drevnih Kineza je verovalo da postoji jaka veza između živih i mrtvih. Gledali su na ljude kao da imaju privremena tela i večne duše; i ako bi telo umrlo, duša bi nastavila da živi. Porodične veze su se nastavljale dugo posle smrti i pomagale su i živima i mrtvima. Živi su bili u obavezi da ispoštuju mrtve, da im donose darove kako bi mogli da se “hrane” u zagrobnom životu. Zbog toga bi u domu postojao mali oltar. Na oltaru su se držale drvene pločice ili papirići sa imenima mrtvih. Živi su redovno nudili molitve i hranu svojim precima da bi preci bili srećni. U zamenu, duhovi predaka bi pazili na žive. Donosili su sreću živima i pomagali im na različite načine. Takođe je bilo moguće da mrtvi daju savet živima, ovo bi se obično desilo uz pomoć lokalnog sveštenika koji je bio vešt u čitanju znakova iz sveta duhova. Preci koji su poštovani su pratili očevu liniju. Preci mogu da se podele u dve grupe: na one koji su skoro umrli i na one koji su postojali u dalekoj prošlosti. Za većinu porodica poštovali su se samo neposredne pretke, posle pete ili šeste generacije, imena mrtvih su bila izgubljena sa liste ili jednostavno zaboravljena. Međutim, u nekim slučajevima, obično u bogatim ili važnim porodicama, preci bi bili poštovani i vekovima kasnije, u posebnim halama koje su sagrađene njima u čast. Drvene pločice koje su predstavljale one koji su umrli, tretirale su se kao predstavnici duhova predaka. Neke od ovih hala imale su važnu ulogu u socijalnom životu zajednice, korišćene su za venčanja i druge važne ceremonije. Održavanje ovih hala je uglavnom zavisilo od darova koje je originalan predak ostavio za finansiranje. Zbog toga su samo najmoćnije porodice mogle da slave i poštuju svoje pretke na ovaj način.

Ovo su stvorenja koja su povezana sa četiri različita pravca u kineskoj mitologiji. Boja životinje je simbolizovala pravac. Zeleni zmaj je bio moć istoka, povezivan je sa prolećem. Donosio je regenerativnu kišu i smatran je za otelotvorenje jang principa, pozitivan i muževan. Njegov element je drvo. Crvena ptica je bila povezana sa jugom. Kasnije je povezana sa fazanom i feniksom. Takođe se vezuje za leto i element vatre. Predstavlja sušu i princip jina, negativan i ženstven. Takođe predstavlja caricu. Beli tigar zapada i mračni ratnik sa severom. Mračni ratnik je bio mitološka zver koja je kombinovala karakteristike kornjače i zmije. Umetnici je predstavljaju kao zmiju obmotanu oko kornjače. Takođe postoji i peti pravac “nebo” ili “centar” u nekim mitološkim sistemima. Žuti zmaj je takođe povezan sa ovim pravcem. Ove životinje se često vide u umetnosti iz perioda dinastije Han.

Ideja da mnogi nepokretni objekti, kao što su kamenje i drveće, sile prirode imaju duh. Duh navodi prirodu da čini stvari zbog istih emotivnih razloga koji motivišu ljudska bića. Animizam je bio popularna ideja u mnogim drevnim kulturama. U kineskoj mitologiji sile prirode nekad su bile predstavljane kao božanstva, a ponekad i kao bića pod kontrolom bogova. Animizam je priključen budizamu i Daoizamu, dvema velikim religijama Kine, koje uče da su sve stvari deo svetog univerzuma i da su pokrenute duševnim silama.

Kamelija, lotus, hrizantema i božur predstavljaju cveće koje se često pominje u kineskim mitovima i koji se često vidi na slikama i u dekorativnoj umetnosti. Svaki cvet je povezan sa godišnjim dobom – kamelija sa zimom, božur sa prolećem, lotus sa letom i hrizantema sa jeseni. Ova grupa cveća je takođe poznata kao “Cveće četiri doba”

Božanstva koja su nastala od ljudi
U mitologiji se herojima često daju mistične moći posle njihove smrti. Tokom godina takva praksa vodi do toga da se heroj smatra božanstvom ili polu božanstvom. Ovo se često dešavalo u kineskoj istoriji. Svi carevi Zlatno doba su predstavljeni kao božanske figure, iako su originalno zasnovani na pravim ljudima. U Kini, ova praksa je takođe mogla i da ide u obrnutom pravcu. Nakon što osoba umre, on ili ona se ponekad porede sa božanstvom koje je postojalo ranije. Jedan od načina je da car proglasi osobu božanstvom, kao kada bi izabrao nekog za mesto u vladi. Poštovani predak važne porodice ili poznato lokalno božanstvo mogu privući pažnju cara ili nekog od ministara. Takve selekcije su se obično vršile u političke svrhe. Preci ili božanstva su često moljeni za posebne usluge – siguran prolaz, dobru žetvu, pobedu u ratu… Ako predak uspe da izvrši uslugu on ili ona će ponovo biti poštovani i nagrađeni sa unapređenjem. Budisti su smatrali osobu koja je posebno prosvetljena kao reinkarnaciju starijeg božanstva. Na ovaj način različite istorijske ličnosti su bile povezane sa ranijim božanstvima.

Ministarstva bogova
U kasnijim kineskim mitovima, bogovi su bili odgovorni za različite prirodne i natprirodne događaje. Za njih se često govorilo da pripadaju velikoj birokratiji bogova. Ovo je verovatno bio odraz kineskog društva i vlade. Zbog svoje veličine, u Kini je vladala komplikovana birokratija, pa se zbog toga veruje da se na isti način vlada i univerzumom. Funkcija groma je imala svoje odeljenje, na čijem čelu je bio glavni bog (Ven Džong) i grupu drugih bogova koji su mu pomagali u izvršenju dužnosti. Medicina je bila najkomplikovanija zato što je postojao bog za svaki organ i svaku bolest. Neki od najvažnijih nebeskih ministarstava: Ministarstvo gromova i oluja - Lej Bu, Ministarstvo medicine - Tjen Jijuen, Ministarstvo vode - Šuej Fu, Ministarstvo vremena - Taj Suej, Ministarstvo epidemija - Ven Bu

Neka od važnijih i poznatijih kineskih božanstava: Džu Žung - božanski lord vatre, važna figura ministarstva vatre (Huo Bu). Bio je poznat kao regent južnog kvadranta Neba. Džu Žunga vide u mnogim legendarnim i istorijskim ličnostima. Najpoznatija ličnost je legendarni car iz praistorijskog doba. Kaže se da je car naučio ljude kako da zapale male vatre da se odbrane od zveri. Džu Žunga u umetnosti često predstavljaju kako jaše tigra.


Statua Guan Jin
Guan Ju - jedan od najpopularnijh kineskih bogova, osoba koja je postala božanstvo od prave ličnosti. Poštovan je kao božanstvo rata, vernosti, bogatstva i literature. Za njega se govori da štiti hramove, vladu i društvo.

Guan Jin - boginja milosti i saosećanja, koju slave mnoge Budističke sekte. Iako se Guanjin najčešće posmatra kao muško, kineski umetnici su je nekad prikazivali kao žensko da bi naglasili "ženske" kvalitete milosti, saosećanja i čednosti.

Lej Gung - božanstvo gromova u kineskim mitovima. Poznat je i kao "Lord gromova" i kao "Vojvoda od groma" . Umetnici ga prikazuju kao ružnu zver. Poseduje telo čoveka, ali takođe ima i par krila, kandže i plavu kožu. Često sa sobom nosi bubanj, malj i dleto, koje koristi da napadne ljude koji su počinili neki zločin, a uspeli su da izbegnu kaznu. Opisan je kao neko ko teroriše ljude i životinje sa svojim gromovima i munjama, ali i kao neko ko je komičan. Neke legende kažu da ima ženu, božanstvo munja, koja nosi par ogledala koje koristi da stvori munje i nekad da zapali vatru.

Gung Gung - bog vode koji izaziva katastorfalne poplave na zemlji. Postoje različite verzije priče, ali u većini uzroci poplave su sujeta, bes i poniženje ovog božanstva. Njemu se uglavnom pripisuje loše vreme i nepogode. Legende kažu da kada je Gung Gung udario u veliku planinu, okrenuo je Nebo prema severozapadu, što je prouzrokovalo da sve velike kineske reke teku ka istoku. Umetnici ga prikazuju kao velikog, crnog zmaja velike snage sa licem čoveka koji ima rog na glavi. Smatra se da je dug oko 1000 lija (oko 536 km).

Sihe - žena Taijang Diđuna i majka 10 sunaca. Prema legendama kada su njena sunca bila mala, svaki dan bi sa sobom nosila po jedno sunce u svojoj kočiji i odvela bi ga do ivice neba da bi osvetlio svet. Kada su sunca odrasla pobunila su se protiv njenih naređenja i pojavila su se zajedno na nebu i učinili zemlju vrelom i nepogodnom za život.

Si Šen – bog radosti. U umetnosti, Si Šen je često prikazan kako nosi korpu sa tri strele. Ova slika je važan deo drevne kineske ceremonije venčanja. Smatralo se da ova slika tera demone sa mladine stolice pre nego što je odnesu do mladoženjine kuće. Si Šen ponekad jaše na ramenima boga bogatstva.

Doba deset sunaca
U kineskoj mitologiji, sunce je često predstavljeno kao tronoga ptica, zvano sunce-ptica. Postojalo je deset sunaca, potomaka Diđuena, boga istočnog neba. Oni su živeli na dudovom drvetu u istočnom moru. Svakoga dana jedno od sunaca je putovalo oko sveta u kočiji koju je vozila njihova majka, Sihe. Prema tradiciji, oko 2170. godine pre nove ere, suncima je dosadila rutina i odlučila su da sva izlaze u isto vreme. Toplota na zemlji je postala neizdrživa, zbog čega su usevi usahnuli, a jezera i bare presušili. Ljudi i životinje su se sakrivali u zaklone i bili su iscrpljeni od iznemoglosti. Vreme je prolazilo i patnja se nastavljala. Car Kine, Jao, odlučio je da zamoli Diđuena za božansku pomoć. Diđuen je bio svestan grešaka svojih sinova i poslao je boga streljaštva, Houjija, da ih nauči pameti. Diđun je želeo da ih Houji samo zaplaši kako bi se ubuduće bolje vladali. Houji je takođe želeo da ovaj problem reši mirnim putem, ali, čim je video isušenu zemlju, shvatio je da su potrebne radikalne mere. Razjaren zbog postupaka sunaca, podigao je luk i počeo da ih obara jedno po jedno. Nakon što je oborio deveto, car Jao je požurio da ga obavesti da će na svetu nastati potpuna tama ako obori i poslednje. Houji se složio i nakon toga je bio proglašen herojem. Međutim, kasnije, Houji je zbog svojih postupaka stvorio neprijatelje na nebu i zbog toga je bio kažnjen božanskim gnevom. U drugoj verziji, Houji je želeo da reši problem mirnim putem, jednostavno zaplašivši sunca, ali kada im se približio i zapretio strelom, ona su mu se smejala i prkosila mu, znajući da njihov otac neće dozvoliti da im se bilo šta desi. Razjaren takvim ponašanjem, Houji je uzeo luk i strelu i krenuo da ih obara jedno po jedno. Iako je bio svestan da su njegovi postupci posledica besa i da će mu to doneti neprilike sa Diđuenom, nastavio je. Pre nego što je stigao do poslednjeg, car Jao je došao da ga zaustavi, podsećajući ga da svetu treba sunce. Od tog dana, preostalo sunce je u strahu od Houjija uvek obavljalo svoje dužnosti i izlazilo i zalazilo na vreme.